Uvijek se čudim i pomislim: ” O Bože, čudesno li je Tvoje djelovanje da Si u srca ljudi usadio ljubav prema meni. Kad god se zaputim na neki put ili uzjašem konja uvijek se nađe neko pored mene ko bi mi pomogao ili me zaštitio. Kad bih onda sišao s konja, počeli bi mi masirati noge uz riječi: ” Hazur umorni ste.”
U ovakvim situacijama, pomislim: ‘ Ja sam jahao, a on je hodao pored mene, ali pored svoje neizmjerne ljubavi prema meni i ne pomisli da sam ja taj koji je jahao i da sam još pri punoj snazi. Njemu se čini ko da je on jahao, a umjesto toga ja pješačio pored njega. I uprkos mojoj upornosti na tvrdnji da sam ja jahao i da se zbog toga nisam nužno umorio on i dalje govori: ” Ne Hazure, sigurno ste se umorili, molim Vas dozvolite mi da Vam budem na usluzi.” Nakon toga mi počinje masirati noge.
Kad je u pitanju prava ljubav ne osjećamo svoje patnje, ali nam se zato patnje onoga koga volimo čine neobično velikima. Ali u normalnim okolnostima vlastita muka se smatra većom od tuđe. Jedan ashab Časnog Poslanika s.a.v.s. je bio zarobljen lukavo od strane nekih nevjernika, jer je ubio jednog rođaka Mekanlija, te su ga prodali nakon zarobljeništva Mekanlijama. Htjeli su se osvetiti za smrt svoga rođaka time što su mučili ashaba Časnog Poslanika s.a.v.s. Nekoliko dana je bio u zatočeništvu, a onda su se poglavari Mekke odlučili na to da ga ubiju.
Kada su planirali njegovo smaknuće, smatrali su da je žrtva morala da okusi smrtni strah. Iz tog razloga su ga upitali: ” Da li bi želio da je Muhammad s.a.v.s. na tvome mjestu sada,a da si ti sada sa svojom ženom i djecom kući u miru?” Ashab bi odgovorio: ” Pitate me da li bih želio da je Časni Poslanik s.a.v.s. sada na mome mjestu, a ja čak ne bih volio da vidim da se on s.a.v.s. ubode na trn, a da sam ja pri tome miran u svojoj kući.”
Vidite u ovoj situaciji ashab je zaboravio na svoje patnje. Čak ga je uznemiravao nepostojeći ili mogući bol Časnog Poslanika s.a.v.s. i to samo iz njegove neopisive ljubavi prema njemu s.a.v.s.
Izvor: Hutbate Mahmud tom 5, strana 296 Alfazal, 15. mart, 1938. godine.