Hrana iz koje crpimo snagu i koja je neophodna da bismo preživjeli, kod prekomjernog konzumiranja iste može biti štetna, pa čak i smrtonosna.
Hindusi imaju jedan običaj koji se zove šarad ( hrana koju jedu Pandithi (vjerske vođe) često tako što im se mnogo plati za to). Govori se da se Pandathi čak i klade i pritom jedu toliko količinu hrane da im čak i želuci puknu.
Hazreti Obećani Mesija a.s. je jednom ispričao: ”Jedna se žena iz najviše kaste hindusa – brahmana, udala izvan svoje porodice. Jednog dana joj je došla njena svekrva i rekla joj da napravi krevet za svoga svekra jer će se toga dana vratiti sa šarada gdje je puno jeo i neće moći iz tog razloga da sjedne.” Kada je to snaha čula, počela je da plače i da se žali:” U kakvu sam se ja to porodicu udala, koja me pred drugima ponižava?” Svekrva ju je upitala zašto plače i zašto se žali?
Dobila je ovakav odgovor:“Mojom udajom sam ponizila svoju porodicu i klasu. Kod nas oni koji idu na šarad da jedu ne mogu hodati do kuće. Moraju ih nositi do kuće, a ti meni kažeš da svekar neće moći samo sjediti. Moraju toliko jesti da se više ne mogu pomaći s mjesta.”
Hrana je bitna, ali kako vidimo prilikom neumjesnog konzumiranja može i iz nje loše nešto proizaći. Ljudi postanu lijeni i beskorisni.
Izvor: Hutbate Mahmud tom 5, str. 296 Alfazal, 31. oktobar, 1916. godina.