O Napoleonu kruži čudna priča. Bio je kralj Francuske. Napao je Rusiju. Rusi su se služili tom taktikom da su po povlačenju palili svoja sela. Rusija zauzima veliki prostor i osobito njen sjeverni predio (Sibir) je opasan jer neko ko se tamo zaputi, a ne poznaje te dijelove dočeka ga smrt od hladnoće. Također veliki dio vojske Napoleona tamo je izgubio život.
Kao odgovor na to Rusi su počeli učestalije da napadaju Napoleonove vojnike pa je on bio prisiljen da se povuče. Pri povratku postojao je uzak tjesnac na kojem se nije moglo čak ni sjesti jer je bio opkoljen močvarom. Kad se sjedne onda i odjeća i oružje se zaprlja blatom. A ljudi sami su bili tako iscrpljeni da nisu imali više snage da hodaju.
Napoleon je imao jednu ideju. Imali su jednu stolicu, na nju je trebao sjesti jedan čovjek, a na njegovo koljeno drugi i tako dalje redom. Tako su ljudi sjedili na koljenima jedni drugima u krug. Na koljeno zadnjeg čovjeka Napoleon je posjeo prvog koji je sjedio na stolici i izvukao stolicu kako bi sam na nju sjeo. Tako se cijela vojska mogla odmoriti bez da se uprlja.
Ovim se jasno vidi da je velika prednost pripadati jednoj zajednici. Jedna od prednosti je i da se ne primjeti da je ovdje bila neka poteškoća, ali da se pokušalo pojedinačno riješiti ova situacija onda bi se zapalo u velike poteškoće.
Izvor: Hutbate Mahmud,tom 5,strana 112-113, Alfazal, 30. maj, 1916. godina.