Uzorni ljudi
Kratki sadržaj
Poslije proučenog Šehadeta, Euze i Sure El-Fatihe, Hazreti Halifatul Masih V (da Allah bude njegov pomagač) je rekao da će da spomene nekoliko džematlija koji su nedavno preminuli.
Hazur je rekao da su oni svi došli iz različitih sredina i imali su različit nivo obrazovanja, ali svi su imali jedno zajedničko; oni su ispunili zakletvu da će dati prednost svojoj vjeri nad ovosvjetskim stvarima, ispunili su svoj bai'ata (zakletvu Obećanom Mesiji (as)) i pokazali su istinsku odanost Hilafetu. Služili su čovječanstvo i kroz svoje ličnosti pokazali istinska lijepa učenja Islama. U stvari su to bile zajedničke stvari.
Hazur je rekao da čitajući o njihovim životima, vjera postaje čvrsta u činjenici da je uistinu pristupajući zajednici Obećanog Mesije (as) da se može uspostaviti istinska veza između čovjeka i Boga, uspostavljajući čvrstu vjeru u postojanje živog Boga.
Prva osoba koju ću spomenuti je cijenjeni Zulfikar Ahmad Sahib, misionar iz Indonezije, koji je preminuo 21. aprila 2020. u 42 godini. 18 godina je služio kao misionar u raznim regijama. Iza sebe je ostavio suprugu i četvoro djece.
Hazur je rekao da je on bio vrlo uspješan misionar. Bio je vrlo ljubazan i prijateljski sa svakom osobom koju je sreo. Nikada nije postavljao nikakve zahtjeve, uvjek bi govorio da se treba obratiti pažnja na molitve. Hazur kaže ovo je pravi duh osobe koja da svoj život u službi vjere, da ako nešto trebaju, oni ne bi trebali postavljati zahtjeve, već trebaju doviti umjesto toga. Mnogi ljudi su prihvatili Ahmadijjat zbog njegovog tablika (propovjedanja). Čak i kad je bio bolestan, uvijek je davao prednost džematskom radu. Također je putovao čamcem da bi uspostavio vezu sa ‘izgubljenim generacijama’ koje žive na malim ostrvima. Zbog ovih napora četiri porodice su prihvatile Ahmadijjat. Rekao je da će dok god živi nastojati učestvovati u svim programima i radu zajednice. Hazur je rekao da je ovo istinski duh vakf i zindagi (osobe koja je dala život u službi vjere), a ne da se žale na najmanje neprijatnosti. Imao je veliku želju da posjeti Kadian, i Svemogući Allah mu je ispunio tu želju ove godine. Bio je izuzetno ponizan; iako je bio iskusniji, nije izbjegavao da se posavjetuje sa onima koji su mlađi od njega. Uvijek je govorio, ne budite rezočarani, jer naš je posao samo sijati sjeme, možda će neko drugi kasnije doći da pomogne tim sjemenkama da rastu. Lijepo je ispunio svoju zakletvu životne pobožnosti.
Druga osoba koju ću spomenuti je dr. Pir Muhammad Nakiuddin Sahib iz Islamabada u Pakistanu koji je preminuo 18. aprila 2020. u 74 godini zbog komplikacija od coronavirusa. Iza sebe je ostavio suprugu, sina i četiri kćeri. Njegova porodica, s očeve i majkine strane, bili su potomci ashaba Obećanog Mesije (as). Imao je vrlo uspješnu medicinsku kliniku u posljednjih 25 do 30 godina.
Hazur je spomenuo da je bio Kazi (sudija) posljednjih dvanaest godina on je svoje odluke uvijek temeljio na Kur'anu i hadisu, a sve stranke su bile zadovoljne odlukama koje je donio. Bio je vrlo ljubazan i srdačan prema svima. Svoj život je proveo služeći čovječanstvo; vrata njegove klinike uvijek su bila otvorena za siromašne i one kojima je pomoć bila potrebna, bez obzira pripadali li zajednici ili ne. Ispričao je incident kada je položio MBBS ispit i otišao svome djedu Piru Mazharulu Haq sahibu. Njegov djed ga je savjetovao da, uz lijekove koje će propisivati svojim pacijentima, također treba da se moli i za njih, kao što je savjetovao Obećani Mesija (as). Dr Naqi je rekao da je bio ljekar 50 godina i ponašao se po ovom savetu svakog dana, čak klanjajući dvije nafile (dobrovoljni namaz) dnevno za svoje pacijente. Hazur je rekao da ovu praksu trebaju usvojiti svi ljekari; da se, umjesto samo oslanjaju na svoj trud, trebaju moliti i za svoje pacijente. Dr Naki je također imao čast pomoći mnogim ljudima da prihvate Ahmedijjat njegovim trudom.
Hazur spominje da je dr. Naqi imao duboku povezanost s Bogom. Jednom je prenoćio u kući njegove kćeri, koja još nije imala dece, a ljekari nisu imali puno nade. Ali jednog jutra, u vrijeme molitve, ugledao je u vizij u kojoj dijete kao da je gotovo palo s kreveta, on se sagnuo da ga uhvati. Samo nedugo nakon što je video ovu viziju, njegova je kćerka bila blagoslovljena s djetetom. Također je vidio još jednu viziju vezano za prenos hutbe uživo, za koju je rekao da vidimo da se ispunjava svake sedmice putem MTA.
Hazur je rekao da i kada se ovaj virus proširio, nije prestao ići na kliniku, uprkos činjenici da ga je njegova porodica savjetovala protiv toga. Rekao bi da ako doktori ostanu kod kuće, šta će onda postati s pacijentima? Kao doktori oni su na dužnosti i moraju služiti, a ne da bi samo zarađivali. Čak i za vrijeme njegove bolesti i dalje je odlazio u kliniku kako bi se brinuo za svoje pacijente. Imao je duboko znanje Kur'ana. Kad god bi o nečemu trebalo nauciti, uvijek bi prvo potražio u Kur'anu, predstavljajući ajete sa njihovim prijevodom.
Dr. Naki je imao posebnu žar za pozivanje ljudi prema Bogu. Posljednjeg dana Dželsa Salane u Velikoj Britaniji pozvao bi ljude da gledaju međunarodnu ceremoniju Bai'ata (zakletve). Ponašao bi se prema njima kao prema gostima Obećanog Mesije (as) i prema njima bi se odnositi s velikim gostoprimstvom. Nije bio predan ovosvjetskim željama, više su ga zanimala pitanja religije i vjere. Rekao bi da nije velika stvar tretirati one koji su prema vama ljubazno, već se istinski moral pokazuje kada je netko ljubazan prema onima koji su prema vama neljubazni. Hazur je rekao da je ovo zaista odraz učenja Islama.
Hazur je rekao da je više od 50% pacijenata koje je liječio usluženo besplatno. Uvijek bi se brinuo o dobrobiti siromašnih, a čak je i preuzeo odgovornost da mjesečnim obrocima osigura obitelj nekoliko porodica. Kada bi ga drugi pitali za znak istinitosti Obećanog Mesije (as), rekao bi da je on sam bio znak, a samim bićem i visokim stepenom morala ostavljao bi utisak na druge. Hazur je rekao da je to znak istinskog vjernika; onaj koji ima pozitivan uticaj na ljude oko sebe, služeći tako kao živim znakom za istinitost Obećanog Mesije (as).
Hazur je ispričao incident iz djetinjstva doktora Nakija. Jednom ga je majka pitala da li je klanjao namaz. Pošto je bio u pospanom stanju odgovorio je da jeste. Zatim je usred noći majka došla kod njega plačući rekavši da joj je Bog pokazao u viziji da u stvari nije klanjao namaz. Dr Naki je rekao da od tog dana kada je bio samo dijete, nikada nije propustio da klanja svoje namaze.
Treća osoba koju je Hazur spomenuo bio je cijenjeni Ghulam Mustafa Sahib iz Londona, koji je kao dobrovoljac bio u uredu privatnog sekretara i preminuo 25. aprila 2020. u dobi od 69 godina zbog komplikacija od coronavirusa. Iza sebe je ostavio suprugu, dvije kćerke i sina.
Hazur je rekao da je Ghulam Mustafa Sahib prihvatio Ahmadijjat u vrijeme Halifatul Masih III (rh). Iako nije bio vakf i zindagi, radio je kao da je jedan. Iako nije imao visok nivo obrazovanja, Bog ga je blagoslovio velikim uspjehom. Iako nije vakf i zindagi, uvijek bi tražio odobrenje od Hazura prije nego što ode bilo gdje u vezi sa svojim poslom. Kada je prvi put stigao u London, živio je u džamiji. Ponudili su mu nekoliko poslova koje je u početku preuzeo. Međutim, mislio je da bi bilo bolje nego obavljati te poslove da poslužuje u kuhinji Obećanog Mesije (as) i tako je napustio posao kako bi radio u kuhinji u Londonu Fazl džamiji.
Hazur je rekao da je uvijek bio na prvom mjestu što se tiče financijske žrtve i savjetovao je svoju porodicu da rade isto. Kad bi dobili poziv da se izvrše financijske žrtve, dao bi sve što je uštedio, čak i ako bi to značilo i živjeti u teškim okolnostima. Bio je jedini Ahmadi u svojoj porodici i molio bi se da nikad ne bude financijski ovisan o bilo kome drugom u svojoj porodici; nije ni uzeo nasljedstvo koje mu je ostavio otac. Bog je čuo njegovu molitvu i pružio mu toliko da je Ghulam Mustafa Sahib pomagao drugim članovima njegove porodice. Skupljao bi Tabarruk (predmete koje je Halifa blagoslovio) u svom domu kako bi ih mogao davati gostima Obećanog Mesije (as) koji bi boravili kod njega u vrijeme Dželse.
Hazur je rekao da je rekao da je njegov uslov za život bio da uvjek živi u blizini Halife. Njegov posljednji savjet mlađoj kćeri bio je da uvijek ostane privržena džematu, obavlja molitvu i uči Kur'an, i tako će joj sve ostalo biti postignuto. Bez obzira na vrijeme, nikada nije posustao u molitvi. Savjetovao je svog sina da šta god želio u životu to mu samo može Allah. Čak i u danima svoje bolesti, išao je da obavlja namaz u džematu i savjetovao je da se uvijek klanja u džematu. Uvijek je govorio da vjera i svijet moraju ići ruku pod ruku, ali kad god se pojavi ovosvjetska stvar, vjeri treba dati prednost. Prije nego što je ušao u komu, posljednje riječi njegovom sinu su bile da provjeri da li je njegova čendu (donacije) uplaćene i savjetovao ga da uvijek isplaćuje svoju članarinu svakog prvog u mjesecu.
Hazur spominje da je bio vrlo gostoljubiv; dovodio bi goste u svoju kuću gotovo svaki dan, a tokom dana Dželse dolazili su gosti u svako doba dana. Vodio je posao na takav način da nikada ne bi propustio namaz. Kaže se da je najviše volio tri stvari; Namaz, Hilafet i gostoljubivost. Prihvatio je Ahmedijjat nakon što je vidio san u kojem je Treći Halifa (rh) rekao da mu trebaju dva mladića i nastavio da pokazuje prema njemu. Blagoslovljen je obavio je Umru i Hadž. Njegov doktor kaže da je čak i u posljednjim danima svoje bolesti bio zadovoljan Božijom voljom. Kad mu je rečeno da se možda ne može oporaviti od ove bolesti, nije pokazivao izraz tuge, već je izrazio zadovoljstvo prema Božijom voljom.
Hazur se molio da Allah uzdigne stepen svih preminulih. Neka ih nagradi za veliku pobožnost koju su pokazali. Ti su ljudi šehidi. Neka Allah sačuva njihove potomke pod Njegovom zaštitom i omogući im da sačuvaju njihove dobre osobine u životu.