Sporazum između raznih plemena Medine

Poredujedinjavanjamekanskihimedinskihmuslimanaubratstvo, Časni Poslanik je uveo savez između svih stanovnika Medine. Ovim su savezom i Arapi i Jevreji bili ujedinjeni s muslimanima.
Poslanik je objasnio i Arapima i Jevrejima da su prije nego što su se muslimani u Medini razvili kao grupa, u njihovom gradu bile samo dvije grupe, ali sada su tu s muslimanima tri grupe.

Bilo je jedino prikladno da uđu u sporazum koji za sve njih treba biti obavezujući i koji će svima njima osigurati izvjesni mir. Konačno su stigli do sporazuma koji je glasio:

Između Božijeg Poslanika i vjernika na jednoj strani, i svih drugih na drugoj, koji se dobrovoljno slože da uđu. Muslimani će lično biti  odgovorni.  Odgovornost  za  osiguranje i oslobađanje njihovih zatvorenika  također će biti njihova.

Muslimanska plemena će također biti odgovorna za svoje živote i svoje zatvorenike. Ko god se pobuni ili bude širio neprijateljstvo i nered smatrat će se zajedničkim neprijateljem. Bit  će  dužnost svih drugih da se bore protiv njega, čak iako se dogodi da on bude njihov sin ili bliska rodbina. Ako nevjernik bude ubijen  u  bici od strane vjernika, njegova muslimanska rodbina neće tražiti osvete.

Niti će pomagati nevjernicima protiv vjernika. Muslimani će pomoći Jevrejima koji su ušli u ovaj sporazum. Jevreji neće biti stavljeni ni u kakvu teškoću. Njihovim neprijateljima neće biti pomognuto protiv njih.Ni jedan nevjernik neće dati utočište nikome iz Meke.On neće postupati kao povjerenik za bilo kakav mekanski imetak. Neće uzimati učešća u ratu između muslimana i nevjernika.

Ako neki musliman bude ubijen bez razloga, muslimani će imati pravo da se bore protiv onih koji su ubice. Ako zajednički neprijatelj napadne Medinu, Jevreji će pristati uz muslimane i dijeliti troškove borbe.

Jevrejska plemena u sporazumu s drugim plemenima Medine imat će prava slična pravima muslimana. Jevreji će se držati svoje vjere, a muslimani svoje. Prava koja Jevreji uživaju također će uživati i njihovi sljedbenici. Stanovnici Medine neće imati pravo proglasiti rat bez dozvole Poslanika. Ali ovo neće unaprijed odrediti pravo bilo kojeg pojedinca da se osveti za pojedinačnu povredu. Jevreji će snositi svoje troškove, a muslimani svoje. No, u slučaju rata, oni će postupati jedinstveno.

Grad Medina će se smatrati svetim gradom i nepovredivim od strane onih koji su potpisali ovaj sporazum. Prema strancima koji dođu pod zaštitu njegovih stanovnika postupat će se kao prema stanovnicima. Ali stanovnicima Medine neće  biti  dozvoljeno  da  uvedu bilo koju ženu među svoje stanovnike bez odobrenja njene rodbine.

Svi nesporazumi bit će podneseni Bogu i Poslaniku  radi  odluke. Strane u ovom sporazumu neće imati pravo ući u bilo  kakav  sporazum  sa  Mekanlijama ili njihovim  saveznicima,  zato  što  se  strane u ovom sporazumu slažu u pružanju otpora svojim zajedničkim neprijateljima. Strane će ostati ujedinjene u miru kao i u ratu.

Ni jedna strana neće ući u pojedinačni mir. Ali ni jedna strana neće biti obavezana da uzme učešće u ratu. Međutim, strana koja počini bilo kakav prijestup bit će podložna kazni. Sigurno je Bog zaštitnik bogobojaznih i vjernih a Muhammed je Njegov poslanik. (Hišam)

 Ovo je ukratko sadržaj sporazuma. On je bio pripremljen od dijelova pisanog teksta da bi se kasnije našao u historijskim zapisima. Izvan svake sumnje, on ističe da su u rješavanju svađe i neslaganja između strana u Medini vodeći principi morali biti iskrenost, istinitost i pravednost. Oni koji čine prijestupe trebali su biti smatrani odgovornim za ove prijestupe.

Sporazum objašnjava da je Poslanik islama bio odlučan da uljudno i ljubazno postupa s drugim stanovnicima Medine, i da ih cijeni i s njima postupa kao s braćom. Ako se kasnije pojave svađe i sukobi, odgovornost je na Jevrejima.