Poslanikov brak sa Hatidžom

Kad je  Poslaniku  bilo  oko  dvadeset  pet  godina,  dobar  glas o njegovom poštenju, dobroti i saosjećanju prema drugima proširio se cijelim gradom. Ljudi su upirali zadivljeno prstom u njega i govorili da je to čovjek kome se može vjerovati. Ovaj glas o njemu došao je do ušiju bogate hudovice, koja se obratila Poslanikovom amidži Abu-Talibu. Tražila je da dozvoli svom bratiću da predvodi njen trgovački karavan u Siriju.

Abu-Talib je ovo spomenuo Poslaniku i on se složio. Ekspedicija je postigla veliki uspjeh i donijela neočekivanu zaradu. Bogata hudovica Hatidža bila je uvjerena da uspjeh karavana nije bio samo zbog stanja tržišta u Siriji, nego također i zbog poštenja i sposobnosti vođe karavana. Ona je ispitivala svog roba Maisaru o ovom predmetu i Maisara je podržao njeno mišljenje i rekao joj da iskrenost i saosjećanje s kojim je ovaj mladi vođa karavana vodio njene poslove ne može pokazati mnogo osoba.

Hatidža je bila impresionirana ovom izjavom. Ona je imala četrdeset godina i već  je dva puta bila hudovica.  Poslala  je  svoju  prijateljicu Poslaniku da vidi da li bi bio voljan da je oženi. Ova žena je otišla Poslaniku i pitala ga zašto se nije oženio. Poslanik je odgovorio da nije bio dovoljno bogat za to. Žena je pitala da ako ona nađe bogatu i uglednu ženu koju bi mogao oženiti, da li bi se oženio. Poslanik je pitao ko može biti ta žena i gošća je rekla da je to bila Hatidža.

Poslanik se izvinio govoreći da je Hatidža previše visokog položaja za njega. Gošća je preuzela na sebe obavezu da će izaći na kraj sa svim teškoćama. Poslanik je rekao da u tom slučaju nema ništa reći nego da se složi. Hatidža je onda poslala poruku Poslanikovom amidži.

Brak između Poslanika i Hatidže je bio sklopljen i proslavljen. Siromašan čovjek, siroče u djetinjstvu, prvi put je zavirio u blagostanje. Postao je bogat. No, način na koji je iskoristio svoje bogatstvo svijetao je primjer za cijelo čovječanstvo.

Oslobađanje robova

Poslije udaje Hatidža je osjećala kako je ona bogata, a on siromašan, i da ova nejednakost između njih neće pridonijeti sreći. Tako je predložila da svoj imetak i robove prenese na Poslanika. Poslanik je, nakon što se uvjerio da Hatidža misli ozbiljno, proglasio da će osloboditi Hatidžine robove čim budu njegovo vlasništvo. I tako je i učinio. Osim toga, najveći dio imanja koje je primio od Hatidže raspodijelio je među siromašnim.

Ljubav zarobi Zeida

Među robovima koje je tako oslobodio bio je jedan po imenu Zeid. Izgledalo je da je on inteligentniji i oprezniji od drugih. On je pripadao uglednoj porodici, bio je otet kao dijete i prodavan s jednog mjesta na drugo dok nije stigao u Meku. Mladi Zeid, nanovo oslobođen, odjednom je shvatio da je ropstvo Poslaniku bolje od slobode. Kad je Poslanik oslobodio robove, Zeid je odbio da bude slobodan i tražio dozvolu da nastavi živjeti s Poslanikom. Tako je i uradio, i kako je vrijeme prolazilo, njegova ljubav prema Poslaniku je rasla. No, za to vrijeme su Zeidov otac i amidža bili na njegovom tragu i na kraju su čuli da je u Meki.

Tamo su ga našli u kući Poslanika. Kad su došli Poslaniku, tražili su da Zeid bude oslobođen i ponudili da plate otkup koliko god Poslanik bude tražio. Poslanik je rekao da je Zeid slobodan i da može ići s njima ako želi. On je pozvao Zeida i pokazao mu njegovog oca i amidžu. Nakon što su se sreli i obrisali suze, Zeidov otac mu je rekao da ga je njegov gazda oslobodio i da bi, pošto je njegova majka jako ožalošćena rastankom s njim, bilo bolje da se vrati kući.

On je odgovorio:

‘Oče! Ko ne voli svoje roditelje? Moje srce je puno ljubavi prema tebi i majci. Ali ja volim ovog čovjeka Muhammeda toliko da ne mogu pomisliti da živim negdje drugo osim s njim. Ja sam vas sreo i drago mi je. Ali, ja ne mogu podnijeti odvajanje od Muhammeda.’

Zeidov otac i amidža su učinili sve što su mogli da nagovore Zeida da se vrati kući s njima, ali se Zeid nije složio. Na ovo je Poslanik rekao: ‘Zeid je već bio slobodan čovjek, ali od danas će biti moj sin.’ Vidjevši ovu ljubav između Zeida i Poslanika, Zeidov otac i amidža vratili su se natrag, a Zeid je zauvijek ostao s Poslanikom. (Hišam)