Zikr naspram opčinjenosti

Ono što ovi ljudi nazivaju zikr zapravo je opčinjenost i hipnotizam. To nema ništa sa duhovnošću; zapravo je to povezano sakoncentracijom misli.

Svemogući Bog je ljudskom umu dao moć da usredsređenim mislima proizvede vrlo snažnu posljedicu. Iz takve koncentracije mogu se dobiti osjećaji zadovoljstva – slični onima koji se dobivaju iz opijuma, kokaina ili marihuane. Ovi osjećaji nisu stvarno zadovoljstvo, nego stanje neosjetljivosti. Takvi ljudi varaju sebe u vjerovanju da dobivaju zadovoljstvo recitovanjem Allahovog imena. Zapravo, čak i ako u to vrijeme kažu Ram (hindu naziv za Boga), njihova osjećanja neće biti drugačija.

Preneseno je da je neki uvaženi musliman putovao u lađi. Započeo je svoj zikr s punom koncentracijom. Drugi, većinom hindu u lađi, pridružili su mu se u izgovaranju Allah, Allah.Međutim, to nije utjecalo na hindu asketa. Musliman je usredsredio svoje misli na ovog asketa, koji se zauzvrat počeo s većom silom usredsređivati na muslimana. Umjesto da utječe na asketu, musliman je sam bio pod njegovim utjecajem. On je posve nehotično počeo izgovarati Ram, Ram. Musliman je bio zapanjen i shvatio je da je obavljanje zikra na ovaj način beskorisno. On se pokajao i prestao s ovom praksom.Prepoznao je da je ovaj rezultat bio proizveden vještinom, a da nije spominjanje Allaha. Da je blagoslov izgovaranja Allah bio izvor njegove okrepe, izgovaranje riječi Ram nije moglo stvoriti ista osjećanja.

Oni koji obavljaju takve rituale su kao putnik koji u pustinji umire od gladi i nalazi vreću napunjenu šljunkom, te zamišlja da ona  sadrži hranu. Osoba koja obavlja beznačajne rituale vjeruje da stječe blizinu Allahu, no ona je zapravo u stanju obmane. Njena čula su opijena. Ona misli da je dostigla visoki duhovni položaj, ali stanje njenog srca ostaje nečisto.