Potvrđeno je da i ako Ahmadije odaju vidljivu vjernost istoj Kelimi kao i drugi Muslimani (to jest, da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik), ali dok izgovaraju ime Allahovog Poslanika Muhammeda s.a.v.s. u svojim srcima oni ustvari misle na Mirzu Ghulam Ahmada iz Kadiana.
Naš prvi odgovor na ovako apsurdnu optužbu je: La ana tulahi alal kazibin to jeste da Neka je Allahovo prokletstvo na one koji lažu.
Allah koji poznaje i naše najdublje misli je naš Svjedok, da mi Ahmadije odajemo vjernost Kelimi slaveći Muhammeda iz Arabije, Mekke i Medine i dragog sina Abdullaha i Amine, između svih ljudi i ne priznajemo nijednu Kelimu više. Mi ne izgovaramo nijednu Kelimu više, otvoreno ili u dubini naših srca. Nerazdvojivo je od naše vjere i uvjerenja da bilo ko, ko i jedva izgovara Muhammedovo ime ali u svojoj duši izgovara Kelimu druge osobe, ko god on mogao biti, proklet je i nema ni najslabije veze (ni u kom smislu) sa Ahmadijskom zajednicom.
Ako je i jedan dio od onog što smo konstatovali iznad – pogrešan, neka je onda Allahovo proklestvo sa svim što započnemo i neka budemo zbrisani sa lica zemlje. Ako su u drugu ruku Deobandi, Maudoodi i Ahrari Uleme zalutali u svojim iskazima neka ih spopadne Allahova srdžba i neka im odredi utočište rezervisano za lažove.
Takođe je veoma značajno uočiti da tvrdnja o tome, da su individualne ispovijedi drugačije od onog što neko čuva na srcu, može biti potvrđena samo od Allaha. Nijedno ljudsko biće nema pravo tražiti ovu nebesku privilegiju. Ulema, neprijateljski raspoloženi prema nama, sami navode ajet iz časnog Kur’ana koji kaže:”Oni svojim ustima govore ono što nije u njihovim srcima. A Allah najbolje zna šta oni skrivaju”. (Časni Kur’an 3:168).
Ulemi bi stoga trebalo biti rečeno da se boje Allaha i da u svom oduševljenju i zabrinutosti ne primjenjuju tlačenje na ljudima, nebi trebalo da prisvajaju Božije atribute i prerogative.
Ulema, neprijateljski raspoložena prema Ahmadijama postiče muslimanske mase time da Ahmadije izgovaraju Kelimu koja je drugačija od prave Kelime koju nose na srcima, pa stoga nebi trebalo da bude dozvoljeno Ahmadijama da izgovaraju Kelimu ili da je nose u obliku simbola. Ovo, opet, nije samo čin velike nepravde nego je i najbesmislenije savjetovanje. Ulema znaju veoma dobro da je Kelima koju Ahmadije izgovaraju ili nose u obliku simbola ili urezuju na svojim džamijama istovjetno Kelima islama u koju vjeruju svi muslimani, i to onda ne može biti svedeno na glupost i apsurdnost, pa iz toga proizilazi da se oni nameću protiv Kelime islama i učestvuju i organizuju udruženja za njeno uklanjanje i oskrnjavanje na ovaj način.
Ako pogrešna i izmijenjena Kelima boravi u dušama Ahmadija, kao što oni tvrde, onda bi Ahmadije trebale učiniti sve da ih riješe te muke. Kakva je to zamisliva dobrobit islamu ili čovječanstvu koja bi bila izražena kroz nasilno uklanjanje istinske Kelime Allahovog Poslanika Hazreti Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem-a (neka je Allahov mir i blagoslov nad njim)?
Očigledno oni ne mogu objasniti ili dostići suštinu otkucaja Ahmadijskih srca. Sve što ulema mogu učiniti je da ubiju Ahmadije ili da im iščupaju njihova srca na postavkama lažnih optužbi da Ahmadije ustvari ne vjeruju u islamsku Kelimu, koju izgovaraju. Ali onda im dozvolite neka se sjete i podsjete svečane objave kada je jedan od Poslanikovih ashaba u bitci savladao protivnika i ubio ga dok je ovaj izgovarao Kelimu.
Objašnjavajući, da je to uradio iz uvjerenja da je pokoreni neprijatelj izgovorio Kelimu samo formalno iz straha za svoj život, a ne iz ubjeđenja. Allahov Poslanik Hazreti Muhammed s.a.v.s., kada je čuo ovu vijest, iskalio je takav bijes kao nikad do tada u svom životu, nekoliko puta ponavljajući opomenu tom ashabu u kakvoj će se neprilici naći kada na Sudnjem danu Kelima ustane kao svjedok protiv njega. (Sahih Muslim – Kitabul Iman)
U svijetlu ovog jasnog upozorenja od samog Allahovog Poslanika, ono što bi ste trebali reći ulemi i u aspektu procjenjivanja njihove vrijednosti, ko propovijeda upotrebu nasilja i ubijanje Ahmadija na osnovama da je Kelima u njihovim srcima drugačija od one koju izgovaraju.
Mi čvrsto držimo da je onaj, ma ko god on da bio, ko se pobunjuje protiv Allaha i Njegovog Poslanika sigurno zaslužio Allahovo prokletstvo (mrzak je Allahu). Nijednom ljudskom biću nije dodijeljeno pravo da izgovara presudu za nečiju vjeru i vjerovanja i kažnjavanje na ovom svijetu na taj račun. Postoji sasvim jasno upozorenje da takvi ljudi ne mogu izbjeći Allahovom gnjevu.