U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Halifatul Mesih, Mujezin, prazna džamija i publika širom svijeta

Halifa

Danas je treći april 2020.godine. Petak je. Halifatul Mesih aba se upravo sprema da održi hutbuiz Mesdžid Mubaraka, Tilford, Velika Britanija.

Iako sam znao da danas neće biti zajedničke džume u Islamabadu, London, ipak sam se spremio kao i obično za svaki petak.To je bio izuzetan dan, dan kakvog nikada nisam vidio ili čuo u svom životu. Oko 12:15, otišao sam u kancelariju privatnog sekretara da se uvjerim da je sve u redu, daprovjerim dnevni plan aktivnosti i džuma namaza.

Odlučeno je da će Huzur a.b.a održati hutbu unutar džamije, i da će samo mujezin-osoba kojapoziva na namaz biti prisutna, i da će biti kamere.

Potom sam oko 12:20 otišao do džamije. Sve pripreme su tekle kao i obično, MTA (Muslimanska Televizija Ahmedija ) osoblje su provjerili kombi sa opremom , pripremili su sve kablove i instalirali kamere u džamiji. Vidio sam osoblje MTA kako stoji pored kombija sa opremom. Svi su bili spremni za uživog prenosa.
Ali, bilo je nešto drugačije ovaj put. MTA radnici su istinski posvećeni svom zadatku, oni vrijedno i srčano rade svoj posao. Danas, oni su bili tiši nego inače. Otišao sam unutar džamije sa osobljem MTA, i dezinfikovali smo podijum i druge stvari u džamiji. Donio sam tepih kojeg stavljamo na mjesto gdje Huzur  stoji tokom hutbe. Potom sam provjerio džamiju iz sigurnosnih razloga, kao i obično.

Džamija u Londonu

Provjerili smo i zvučni sistem, kao i svakog petka.Kako se vrijeme za hutbu približavalo, svi odjeli koji su bili zaduženi za pripreme džume su bili aktivni, ali ovaj put na drugačiji i tiši način. Obezbjeđenje je osiguralo da se pokriju sva mjesta.Ekipa za čišćenje se pobrinula da Islamabad bude spreman za džumu. MTA je odradio sve pripreme, kao i ostali odjeli sa svojim zadacima.Sve je bilo spremno.Položio sam tepih za Huzura, posljednja stvar koju uradimo prije početka džume.

Oko 12:35, misionar Safeer Ahmad koji je diplomirao u Džamiji Ahmedija(Teološki fakutet) 2019.godine je došao da prouči ezan. Kada je ušao u džamiju sa strane muškog ulaza, ugledao me na drugoj strani džamije i digao svoje dvije ruke stavljajući ih ispred svog lica., kao da mi poručuje činim dovu za njega. Bio je malo nervozan.
Kada se ezan proučio bio je nevjerovatan prizor. Tokom normalnih dana džume, džamija bi bila prepunjena ljudima. Danas nije bilo nikoga. Vrijeme za džumu namaz je brzo stizalo, ali unutar džamije je bila samo jedna usamljena duša-mujezin.

To je bio znak ovih teških vremena.Bilo je malo oblačno vani sa malo sunca koje je prodiralo kroz neke od velikih prozora.Iako sam hodao u džamiji provjeravajući sve, zastao sam onda kada je misionar proučio “hej'jalas salah”(dođite na namaz)… U to vrijeme me pogodila misao da ljudi koji slušaju ove riječi”dođite na namaz” nisu u mogućnosti i zaustavljeni su da dođu u džamiju.Bio je to tužan trenutak.

Ali,hvala Allahu, moja tuga je trajala samo par trenutaka jer je ta tuga bila zamijenjena mišlju da će se Huzur  pojaviti u džamiji i održati hutbu…. Nije važno da liljudi fizički sjede ispred njega ili ne…Ako Bog da, on će održati hutbu .

Sjetio sam se priče hazreti Muslih Mauda r.a. kada je izjavio da “iako te cijeli svijet napusti(Imama Mehdija a.s.), ja ću nastaviti sa ciljem”. U 12:50 sam napravio čaj za Huzura  i stavio ga na njegov podijum, a onda sam izašao iz džamije.

Unutar džamije je bila samo jedna osoba- mujezin! Kakav trenutak za njega! Oko 13:05 Huzur  je izašao iz kuće … Hodao je prema džamiji. Inače, nikada ne gledam prema Huzuru kada prilazi džamiji. Danas me nešto potaklo da pogledam prema njemu. Nije imao izraz tuge ili brige. Nasuprot tome, iz njega je zračila smirenost i nada.Ušao je u džamiju. Slijedio sam ga, ali samo do mjesta za cipele. Huzur je sam hodao prema mehrabu… Nazvao je selam i rekao da se prouči ezan. Sjeo je i započeo sa hutbom….i hutba se čula uživo širom svijeta.

Sjeo sam u taj prostor za cipele, i vrata džamije su bila otvorena…Tako da sam mogao vidjeti sve. Huzur je držao hutbu i u džamiji je bila samo jedna osoba. I on je sjedio sa desne strane mehraba.Osobi bi se mogao oprostiti osjećaj tuge koju bi ta osoba doživjela kada bi vidjela scenu koju sam ja vidio- Huzur je držao hutbu samo jednoj osobi u publici. Ta osoba, mujezin, je sjedila sa spuštenom glavom, napet, i drhtajući, jer će njegovo ime biti zapisano u historiji kao najvjerovatnije jedan od najblagoslovljenijih ljudi. Mislim da nije niti jednom pomakao svoje tijelo. Samo je mirno sjedio.

Elhamdullilah, Elhamdulliah, Elhamdullilah…Sve je bilo u redu.Iz onoga što sam vidio, niko nije mogao vidjeti da nije bilo ljudi ispred njega, već samo jedan čovjek Huzur se obraćao svom džematu, koji se milošću Allahovom proširio širom svijeta.Njegova publika nije bila samo nekoliko stotina ljudi koji su dolazili u Mesdžid Mubarak. Njegova publika je svaki i pojedinačni Ahmedi musliman koji živi u svakom kutku ove planete Zemlje.

Na neki način sam osjetio da su danas, više nego ikad , ahmedi muslimani gledali hutbu.Možda su ovo dani iskušenja od našeg Gospodara. Ali, ja imam čvrsto vjerovanje da inša Allah jednog dana, upravo ta jedna osoba koja sjedi u publici će se pretvoriti u jedan milion…svi ispred Huzura … svi pozorno slušaju i gledaju Halifu Obećanog Mesije a.s., i primaju blagoslove zbog prisustva njihovog voljenog Huzura. Inša Allah.

Kada je Huzur izašao iz džamije, pozvao je Munira Odeha, nadležnog čovjeka za MTA. Huzur je upitao “sab theek hogiya”(Da li je sve bilo u redu?) Munir Odeh je odgovorio “Ji Huzur”(Da, Huzur).Huzur je upitao: “Da li ste samo prikazali moje lice?”Munir Odeh je odgovorio: “Lice i zidovi džamije”.Huzur je upitao:”Također sifaat e bari Taalah?”(Allahova imena napisana na zidovima džamije).Munir Odeh je odgovorio-“Da”.Huzur je rekao: “Theek hay”(Veoma dobro).

Osjetio sam da je bilo važno za Huzura  da spomene “sifaat e Bari Talaah” i ne samo riječ”zidovi”, jer u ovim teškim vremenima iskušenja Huzur je opet i iznova upozorio džemat da se koncentrišu na ibadet, namaz i da se okrenu ka svom Gospodaru.Huzur je zračio nadom, mirom, zadovoljstvom i smirenošću.

Izvor: Prisjeća se Syed Muhammed Ahmad Nasir, časopis “The Review of religions”, 6. april 2020.godine.

Kontaktirajte nas preko Vibera :)
Viber
WhatsApp