‘Najviši ibadet je stalna budnost nad obavljanjem pet dnevnih namaza u ranom dijelu njihovog određenog vremena i da, kroz pomno obavljanje obaveznih i dobrovoljnih namaza, sa žudnom pažnjom nastojimo izvući najveće blagoslove odatle. Jer, namaz je kao topovska lafeta koja nosi klanjača Gospodaru ljudi, odnoseći ga do položaja koji on ne može dostići na leđima brzih konja. Cilj namaza ne može biti postignut strijelama, i njegova tajanstvenost ne može biti razotkrivena pisaćim perima. Ko god ovaj metod učini obavezujućim za sebe, stiže na istinu i otkriva stvarnost, i sreće Prijatelja Koji je skriven iza zastora nevidljivog, i bude izbavljen od sumnji i nesigurnosti. Njegovi dani postaju svijetli, njegove riječi sjaje kao biseri, njegovo lice postaje sjajno (blistavo) kao puni mjesec i njegov položaj bude uzdignut. Ko god sebe učini niskim pred Allahom u namazu uvidit će da Bog čini kraljeve poniznim pred Njim i čini takvog roba gazdom.’ (Komentar Časnog Kur’ana, tom I, str. 2020)