Vrline zajedničkog namaza

Kratki sadržaj

Današnju hutbu halifatul Masih V, neka Allah bude njegov Pomoćnik, je obavio u Baitul Futuh džamiji, u Londonu. Nakon tašahuda I fatihe, Huzur je rekao, ko od nas ne zna da je obavljanje namaza obaveza muslimana. Časni Kur’an je skrenuo našu pažnju prema tome, opisujući njegovu važnost na mnogim mjestima. Prema Poslaniku Muhammedu, neka je mir na njega, namaz je bit molitve. On je čak rekao da napuštanje namaza odvodi čovjeka prema nevjerstvu I idolopoklonstvu. Onda, objašnjavajući važnost namaza, Časni Poslanik, neka je mir na njega, je rekao” Na Sudnjem danu, osoba će se pitati za namaz prije svega ostalog. Ako je mjera(namaza) ispravna, onda to znači da je osoba uspješna I ona će biti spašena, u suprotnom će pasti.”

Isto tako, kako bi djeca stekla naviku klanjanja namaza, Poslanik Muhammed, neka je mir na njega, je rekao, da se djeca moraju savjetovati da obavljaju namaz kada napune sedam godina. A kada napune deset godina, onda se može primjeniti I neka strogoća kako bi bili redovni u obavljanju namaza. Međutim, ako roditelji sami nisu tačni u obavljanju namaza, onda kako mogu očekivati od svoje djece da budu. Ili ako nauče o nekim izrekama Poslanika Muhammeda, neka je mir na njega, na sastancima u džematu, ali kod kuće vide da njihovi očevi nisu tačni u obavljanju namaza, kako će to onda uticati na tu djecu? Takvi očevi misle da ova naredba I nema baš veliku važnost. Kao posljedica ignoriranja važnosti jedne naredbe, učinak ostalih islamskih naredbi nestaje iz dječijih srca. Takvi ljudi, prema riječima Časnog Poslanika, neka je mir na njega, ne samo da su sami gubitnici već su također odgovorni za ulazak njihovih potomaka u nevjerstvo. Roditelji se brinu o tome da ispune svoje I dječije dunjalučke želje I uspjehe, a ne obraćaju pažnju da stvari koje su zaista za brigu.

Za iskrenog vjernika, obavljanja namaza je jedini način da se ukloni duhovna zahrđalost. Kao što je Poslanik Muhammed, neka je mir na njega, objasnio sa jednim primjerom “ako postoji rijeka pred vratima jednog čovjeka, I ako se on kupa u njoj pet puta na dan, možete li vjerovati da postoji ikakva prljavština na njegovom tijelu”. Njegovi sljedbenici su odgovorili “ O Božiji Poslaniče, ne bi ostalo ni trun prljavštine”. Na ovo je Časni Poslanik, neka je mir na njega rekao “ To znači da ni trun prljavštine ne ostaje na čovjeku koji obavlja pet dnevnih namaza”. Tako da je Časni Poslanik, neka je mir na njega, objasnio važnost molitve sa tako lijepom usporedbom. Ali kao što sam već rekao, naredba nije samo obavljanje namaza. Poslanik Muhammed, neka je mir na njega, je dalje rekao, da osoba koja uzima abdest kod kuće, I onda kreće prema džamiji, kako bi obavljala obavezni namaz, ona će biti nagrađena u skladu sa brojem koraka koje je napravila da bi stigla do džamije. Jedan korak otklanja grijehe osobe, a drugi podiže njen duhovni status. To znači da će biti nagrađena na svakom koraku.

 

Jednom drugom prilikom, dok je objašnjavao važnost zajedničkog namaza, Časni Poslanik, neka je mir na njega, je rekao “a da vam kažem nešto sa čime Uzvišeni Allah otklanja grijehe I podiže duhovni status ”. Sljedbenici Časnog Poslanika, neka je mir na njega, koji su bili spremni da saznaju načine da učine Allaha zadovoljnim, I da postignu Njegovu blizinu I da se udalje od grijeha, su molili:” O Allahov Poslaniče, reci nam”. Časni Poslanik, neka je mir na njega, je rekao “uzimanje abdesta čak I kada nismo raspoloženi za to, I odlazak u džamiju iz daleka, I čekanje namaza nakon obavljanja namaza”. Ovo drži osobu udaljenu od grijeha.

Časni Poslanik, neka je mir na njega, je rekao “ I ne samo to, ali ovo je I jedna vrsta granice”. Baš kao što države imaju svoje granice sa drugim državama I postavljene su oružane snage na njima. Zašto su takve granice uspostavljene? Kako bi država bila zaštićena od drugih. I da su oružane snage odmah spremne u slučaju sukoba. Tako da je najveća prijetnja za vjernika šejtan, protiv kojeg su potrebne snage I granice. Prijetnja postoji od dunjalučkih želja kojima šejtan upravlja. Odavde šejtan napada. Kako bi bili zaštićeni od takvih napada, zajednički namazi služe kao granica. Tu je bataljon skrbnika koji će štititi od takvih napada. Zajedničke molitve će spasiti vjernika od grijeha I okrenut će ih prema izvršavanju dobrih djela.

 

Isto tako, prema Časnom Poslaniku, neka je mir na njega, zajednički namaz nagrađuje vjernika 27 puta više nego namaz koji je obavljen nasamo.

Obećani Mesija, neka je mir na njega,dok je objašnjavao važnost zajedničkog namaza džematu, rekao je: „Razlog iza veće nagrade za zajednički namaz, jeste u tome što stvara jedinstvo. Upute da se praktički stvori jedinstvo su toliko posebne, da čak i stopala moraju biti u skladu“. Ovo znači dok obavljamo namaz u safu, stopala također trebaju biti poravnana. Dalje je rekao:“safovi moraju biti poravnani, i oni koji obavljaju molitvu trebaju biti povezani jedni sa drugima. To znači da moraju djelovati kao jedno biće“. Stajući u saf, oni će postati jedno biće, što znači da će postojati dinamika u njima. Tako da svjetlost iz jedne osobe može doprijeti u drugu. Razlike koje rađa ego i sebičnost, ne opstaju u takvom okruženju. To znači, bez obzira da li smo siromašni ili bogati, svako će stajati u jednom redu. Neki ljudi su egoiste ili su sebični u svojim srcima, što se iskorjenjava kroz zajednički namaz. Rekao je :“imajte na umu da ljudsko biće, ima mogućnost da upije svijetlost druge osobe“. Neko može biti pod utjecajem dobrih djela i postići viši status duhovnosti kroz zajednički namaz. Tako da, za prihvaćanje utjecaja pobožnosti, neophodan je zajednički namaz. Dakle, sa zajedničkim namazom, sa jedne strane, izraženo je jedinstvo koje Allah želi da stvori među Svojom zajednicom a sa druge strane, ljudi postaju pod uticajem dobrih djela drugih ljudi. Kada u safu stoje više pobožni i duhovno napredni ljudi, oni će onda imati uticaja na slabije. Prema tome, slabiji će se također isticati u obavljanju dobrih djela i duhovno će uznapredovati. Kada se stvori ovo jedinstvo, i kada duhovnost uznapreduje, onda su oslabljene i uništene šejtanske snage.

U ovom vremenu, Uzvišeni Allah je poslao iskrenog slugu Poslanika Muhammeda, neka je mir na njega, koji nas je uputio prema postizanju stvarnog razumjevanja namaza i obožavanja. U jednu ruku mi govorimo da smo prihvatili slugu Časnog Poslanika, neka je mir na njega, Obećanog Mesiju i Imama Mahdija za poboljšanje našeg duhovnog stanja i za uspostavljanje zajednice, a sa druge strane mi imamo slabost u našim djelima. Naročito imamo slabost u obavljanju glavnih islamskih naredbi, nečeg što je cilj našeg postojanja, i što je potrebno da bi postigli ovaj cilj. Ako je ovo slučaj, onda kako mi možemo tvrditi da smo za napredak u duhovnosti i za praćenje Allahovih naredni i za poslušnost uputa Poslanika Muhammeda, neka je mir na njega, prihvatili Obećanog Mesiju, neka je mir na njega.

Čak je u Kur’anu obaveza klanjanja pet dnevnih namaza spomenuta na nekoliko mjesta. Obavljanje namaza je obaveza svakog Ahmadi muslimana, ali uz to , prema riječima Časnog Poslanika, neka je mir na njega, obaveza zajedničkog namaza je za svakog sposobnog muslimana muškarca. Ali kao što vidimo, ljudi ne obraćaju pažnju na to. I može se primjetiti slabost što se ovoga tiče. Bez ikakve sumnje namaz je obaveza svih iskrenih vjernika i oni su odgovorni za njega, ali mi također imamo uspostavljen sistem u džematu. Džematske organizacije, trebaju podsjećati ljude o zajedničkom namazu. Ja uvijek skrećem pažnju džemata prema ovom predmetu u mojim hutbama, na ovaj ili onaj način. Ali ovo je odgovornost misionara i organizacija, da šire moje upute, i da skreću pažnju ljudi prema tome. Oni trebaju stalno svakom članu džemata prenositi poruku važnosti zajedničkog namaza. U stvarnosti, mi ćemo biti u mogućnost da ispunimo dužnosti Ahmadi muslimana, kada obavljamo molitvu i postižemo duhovno zadovoljstvo time. Kada počnemo postizati duhovno zadovoljstvo i užitak u našim namazima, onda ćemo ih automatski obavljati. Tako da svaki Ahmadi musliman, mora obavljati namaze na način koji olakšava postizanje duhovnog zadovoljstva i užitka.

Skrečući našu pažnju prema obavljanju namaza, Obećani Mesija, neka je mir na njega, je objasnio kako se može postići zadovoljstvo u obavljanju namaza :“ Primjetio sam kada ovisnik i alkoholičar nije pod uticajem alkohola, on nastavlja piti. Toliko, da postane pijan. Mudra i pronicljiva osoba se može okoristiti ovim primjerom.“ To znači da mudra osoba može izvući neku korist iz ovog primjera, kako bi napredovala u duhovnosti.

Obećani Mesija, neka je mir na njega, je nastavio :“ On to može učiniti, ako bude uporan i precizan u svojim molitvama i ako ih nikada ne propušta. Treba nastaviti obavljati molitve, sve dok ne postigne zadovoljstvo u njima. Način na koji alkoholičar misli da je postigao zadovoljstvo u svom umu, i teži da ga postiže“. Kada alkoholičar pije, on je postavio sebi standard zadovoljstva koji želi postići. Obećani Mesija, neka je mir na njega, kaže :“baš kao što alkoholičar postiže standard svoje opijenosti, duhovna osoba, iskreni vjernik također treba postaviti duhovni standard koji mora postići“. Na ovaj način, ako osoba stalno pokušava, samo tada može postići zadovoljstvo od namaza. Obećani Mesija, neka je mir na njega, kaže :“ Baš ovako, um i sva fizička moć su okrenuti prema postizanju zadovoljstva u namazu“. Kada vjernik obavlja namaz, on treba da uključi sve svoje moći, svu fizičku snagu, prema postizanju cilja a to je postizanje zadovoljstva u namazu.  Ovo zahtjeva jaču želju volje. Jedino onda  se može postići stalnost. Obećani Mesija, neka je mir na njega, dalje kaže :“ onda sa iskrenošću i strašću, barem do te mjere nemira i bola alkoholičara, osoba koja obavlja namaz će zasigurno postići zadovoljstvo. Nakon ovoga će biti stalni bol, uznemirenost i nemir da se postigne zadovoljstvo u namazu“. Dok klanja, ako osoba stavi svu svoju bol pred Allaha, onda Obećani Mesija, neka je mir na njega kaže „on će zasigurno postići to zadovoljstvo“. Tako da napor  odlučnog postizanja zadovoljstva u namazu, može bar omekšati srce i pružiti zadovoljstvo.

Obećani Mesija, neka je mir na njega, je također objasnio da “Uzvišeni Allah kaže da namaz čuva vjernika od obavljanja loših djela”. Uprkos time mi primjetimo, I neka pitanja su postavljena, o tome da ljudi I dalje pokazuju loše ponašanje, iako obavljaju namaz. Prema Obećanom Mesiji, neka je mir na njega, odgovor na ovo je “oni ne obavljaju namaz sa duhom I iskrenošću. Umjesto toga, oni se samo fizički pokreću, prema običaju ili navici”. Tako da mi uvijek trebamo zapamtiti, da ako Allah kaže da nas namaz štiti od loših djela, onda to zasigurno mora biti istina. Allahova riječ ne može biti pogrešna. Oni koji još uvijek rade loša djela, uprkos obavljanja namaza, onda su njihovi namazi površni, oni ne razumiju duh molitve. Tako da je ovo zaista zabrinjavajući problem. Svako od nas treba preispitati svoje duhovno stanje.

Ako postižemo zadovoljstvo I užitak u našim namazima, ali smo okrenuti prema tome da ih postignemo sa potpunim uvjerenjem, onda kako može biti da osoba nije precizna u svojim namazima. Svako dobije ukus ovog zadovoljstva s vremena na vrijeme, I mora da se desilo svima nama. Kada ljudi prolaze kroz teškoće I nedaće, mi vidimo da oni plaču I jecaju u svojim molitvama. Čak I dok obaljaju svoje dnevne obaveze, oni se mole Allahu I uvijek su okrenuti prema njemu. Zbog ovoga, oni su svjesni obavljanja molitve također. Mora da imaju neka određena osjećanja patnje u svojim srcima, zbog kojih su stalno u molitvi. Ali kada su njihove želje ispunjene, I kada su van problema, onda mnogi postanu nemarni u svojim molitvama, I u svom skromnom molenju Allaha. Tako da nas je Obećani Mesija,neka je mir na njega,uputio da uvijek moramo I to sa najvećim naporom bez obzira kakva je situacija, da li smo u teškoći ili blagostanju, mi uvijek trebamo tražiti takvo zadovljstvo I užitak u molitvama, koji će nas držati opijenim.Ne samo zbog  ličnih stvari, već vjernik treba osjećati bol  zbog trenutne društvene situacije. Kada je osoba u takvom stanju bola I agonije, onda ga to vodi ka tome da dovi u namazu.

U Pakistanu , na primjer, džemat prolazi kroz teška vremena. Strelice mržnje se ispuštaju prema svakom članu džemata. Otvoreno se pokazuje neprijateljstvo prema Ahmadi muslimanima. Naši dugogodišnji neahmadi prijatelji također postaju neprijatelji zbog straha ili nerazumjevanja koje je stvoreno od stranje vjerskih učenjaka protiv nas. Također, općenito govoreći, neprijateljstvo je prešlo svaku granicu. U Pakistanu, Ahmadi muslimani, ne trebaju samo obavljati namaz čime postižu zadovoljstvo  I užitak, već također trebaju nastojati da napune džamije.

Prije nekoliko dana sam primio izvještaj od Majlis  Khudamul Ahmadija Pakistana koji je sadržavao prijedloge za Šuru (savjetodavno tijelo). U izvještaju su izvijestili kako su dobro uradili u provođenju raznih prijedloga moralne obuke. To je vrlo dobra stvar jer pokazuje njihov napredak. Među ovim ostvarenjima  moralnih obuka jedna je bila da je pažnja nekoliko hiljada omladinaca (Khudama) skrenuta na slušanje mojih hutbi petkom. Međutim, stvar koja je povod velike  zabrinutosti je da je broj onih koji namaz obavljaju u džematu samo 1/3 ili malo viši od broja onih koji slušaju hutbu petkom. Slično tome, oni koji namaz obavljaju redovno je takođe daleko manje od broja onih koji slušaju hutbu petkom. Kakva je onda korist od slušanja hutbe petkom ako naša pažnja ipak nije privučena prema Bogu i prema toj temeljnoj obavezi koja je od najveće važnosti? Svakih nekoliko sedmica ja u svojim hutbama govorim o obavljanju namaza i važnosti obavljanja namaza u džematu. Ako nema dojma od ovih hutbi onda nema nikakve koristi samo od statistike. Ako, čak i poslije tako neprijateljskog stanja Ahmadi muslimana u Pakistanu, njihova pažnja nije skrenuta prema Bogu, kad će se onda to dogoditi. Želimo li mi ispitivati Allaha (Bože sačuvaj)? Da ćemo mi ostati isti i da je Božija dužnost da riješi našu situaciju. Ako su naša osjećanja ovakva onda mi nemamo nikakvo pravo da prigovaramo Allahu. Nigdje Allah Svemogući nije rekao: možete raditi kako želite, bez obzira ispunjavate li Moja prava ili ne, zato što ste prihvatili Obećanog Mesiju a.s., Ja ću zato učiniti da uspijete. Da bismo postigli uspjeh potrebno je da sebe oblikujemo u skladu sa Allahovim atributima. Ja sam spomenuo izvještaj Khudama što ne znači da samo oni imaju ovu slabost. Ansar imaju sličan problem. Zato svaki  Ahmadi u Pakistanu treba tome posvetiti pažnju. Usavršenje ne može biti postignuto kroz tromost i ravnodušnost; usavršenje se ne može postići kroz nemar. Usavršenje će biti postignuto opreznim i budnim stražarenjem (kao brzi konji) na granicama. Usavršenje će biti ostvareno izgrađivanjem granica na međama. Oni Pakistanski Ahmadi koji su se iselili u druge zemlje uključujući i razvijene zemlje i ostatak svijeta, odslikavaju istu sliku. Ne možemo reći da su oni postali vrlo tačni u namazima poslije selenja. Kroz ocjenjivačke izvještaje Džemata mogu se naći mnoge slabosti o namazu. Ako svaka pomoćna organizacija prisutna u svim zemljama svijeta ocijeni sebe bez pristrasnosti rezultat će se sam objasniti. Nasuprot, oni koji su napustili Pakistan trebaju više voditi računa o takvim stvarima zbog blagoslova Svemogućeg Allaha prema njima. Oni trebaju biti zahvalni za ove blagoslove. U nekim Džematima je dobro prisustvo u namazima u džematu. Ali ipak, neki ljudi uvijek propuštaju jedan namaz ili dva. Ima nekoliko članova koji tu i tamo koji ponekad ne obavljaju par namaza. Ponekad je tome razlog što  im organizacija Džemata ne skreće pažnju na ovu stvar. I što ta organizacija ima druge prioritete. Prvo, ne sluša svako moje hutbe. Zaključiti da 100% članova slušaju hutbu petkom je pogrešno. Čak i ako slušaju, odgovornost ipak leži na organizacijama da neprestalno podsjećaju. Razlog iza osnivanja sistema je upravo to da se posveti pažnja moralnoj obuci. Prije nekoliko dana sam imao sastanak sa Amilom lokalnog ogranka. Predsjednik mi je rekao otkad je preuzeo ovaj položaj da je posvetio puno pažnje financijskim stvarima. I da oni sada vrlo brzo nadmašuju u tome. Zato sam ja rekao da je ovaj napor u edu i dobar. Ali kad sam pitao šta su uradili radi namaza, koji je temeljna i obavezujuća  naredba za muslimane, on je zašutio. Iako su, kad sam ispitivao o prisustvu na fadžr (sabah) i iša (jaciji) namazu, brojevi koji su proizašli bili obećavajući. Međutim, to nije bilo zbog organizacijskih napora. Ako budemo imali takve klanjače koji obavljaju namaz pun zadovoljstva i užitka (slasti), financiski sistem će se sam popraviti. Jer, ako standard bogobojaznosti osobe raste, on posvećuje više pažnje financijskom žrtvovanju. Ne samo to, nego će problemi i pitanja koja obuhvataju unutrašnje sukobe i Qaza (odbor sudija) biti do velike mjere riješeni. I ostala odjeljenja će također postati aktivna pod uvjetom da svako obavlja svoje namaze kako treba.

Ovih dana, ne samo u Pakistanu nego općenito stvari u svijetu su takve da opasnost rata i razaranja postaju sve više neizbježne. Vlade su također počele izražavati svoju zabrinutost o tome i do neke mjere su počeli poduzimati korake ka tome. U takvom stanju, utočište Svemogućeg Allaha je jedino koje nas može spasiti. Neki ljudi pitaju šta će se dogoditi ako počne rat. Kako trebamo postupiti? Moj jedini odgovor je ako želite biti spašeni od takvih nesreća (i propasti) onda, kao što je Obećani Mesija a.s. rekao, mi ćemo se morati zaljubiti u Boga koji je Gospodar svih poslova. I postoji samo jedan način da pokažemo takvu ljubav – da nastojimo postići zadovoljstvo i radost oblikovanjem svojih namaza u skladu sa Njegovim željama. Ljudi često zaborave Boga nakon što dožive blagostanje u Zapadnim zemljama. Po njihovom mišljenju, oni su postigli blagostanje zbog razvitka ovih zemalja. Oni misle da su ovi ljudi (Zapadnjaci) tako razvijeni bez ikakvih molitvi i dobrih djela. Neki od ovih ljudi takođe misle da su bar bolji od njih jer u najmanju ruku  obavljaju dva ili tri namaza. Mi trebamo imati na umu da je za one koji zaborave Boga određena patnja. Zato nemojte slijediti ove ljude. Ako želimo da budemo spašeni od Allahovog iznenadnog napada i ako želimo da spasimo svoju buduću generaciju, dajte da pogledamo na vanjsko stanje ovih ljudi. Slijedite učenja Kur’ana koje Allah želi od nas. Poslije naredbe o vjerovanju u Allaha, Svemogući Allah nam je naredio da obavljamo namaz. Zato svaki Ahmadi  muškarac i žena trebaju posvetiti pažnju na obavljanje namaza i Ahmadi muškarci trebaju osobito posvetiti pažnju obavljanju namaz u džematu.

U ovo vrijeme i doba, Obećani Mesija a.s. je detaljno objasnio važnost namaza, način obavljanja namaza i njegovu filozofiju. Samo Svojom milošću nas je Svemogući Allah osposobio da ga prihvatimo kao Obećanog Mesiju a.s. Međutim, Uprkos tome što vjerujemo u njega mi ne slijedimo temeljne naredbe i slijedimo primjer ne-Ahmadi muslimana koji  smatraju da je dovoljno obaviti par namaza. Onda nema koristi od bai’ata (zavjeta odanosti). U terminima namaza, Obećani Mesija a.s. želi da nas vidi na visokom položaju. On je to nama objasnio na mnogo različitih načina. Ja ću navesti neke od njegovih govora u pogledu ove stvari. Jedan vjernik proglašava Allahovu Jedinstvenost izgovaranjem : ‘Nema boga osim Allaha.’ Obećani Mesija a.s. objašnjava šta je Jedinstvenost. ‘Imajte na umu i zapamtite ovo ponovo da je saginjanje pred bilo kim osim Allaha srodno presijecanju veze sa Allahom. Pošto  je ‘namaz’ ime praktične manifestacije Jedinstvenosti, kad namaz nema duha samo-negiranja i poniznosti, i nema srca koje je naklonjeno Bogu onda može biti bilo šta i  lišen je blagoslova i beskoristan je. Slušajte, za (primanje) ove dove: ‘Molite Mene i Ja ću odgovoriti na vaše molbe,’ (40:61) neophodna je istinoljubiva (vjerna) duša. Ako u duši nema poniznosti i smjernosti onda izgovaranje takvih dova nije ništa više do ponavljanje poput papagaja.’ Potrebno je stvoriti istinski duh. Treba prakticirati poniznost, smjernost i niskosti (skromnosti). Kao što sam ranije rekao Svemogući Allah prima dove ako je u njima poniznost. Onda  je Obećani Mesija a.s. objasnio da su razni položaji u namazu, kao što su stajanje, sjedenje, saginjanje i padanje na sedždu, pokazivanje uznemirenosti. Baš kao što uznemirena osoba nastavlja mijenjati položaje kao što je stajanje, sjedenje i saginjanje i padanje na tle. I zbog vanjskog stanja nemira srce će osjećati bol i tjeskobu (zabrinutost). I kad bude postignuta ova tjeskoba (zabrinutost) u svim položajima onda će također biti postignuto zadovoljstvo dok stojimo, sjedimo, saginjemo se i padamo na tle.

Nadalje, Obećani Mesija a.s. kaže o položaju pokornosti i istinske poniznosti i o namazu koji sagorijeva grijehe: ‘Kad duša osobe postaje u potpunosti samo-negiranja onda ona teče prema Bogu kao fontana.’ Ona može teći samo u prisutnosti poniznosti. Obećani Mesija a.s. dalje kaže: ‘I duša sebe odsijeca od svakoga osim Allaha.  U to vrijeme se Božija ljubav spušta na nju.’ Kad osoba presijeca veze sa svakim osim Allaha čineći napor i moleći za Njegove blagoslove, onda Allah na njega spušta Svoju ljubav. I kad se takva ljubav Svemogućeg Allaha spušta na  osobu onda, kako Obećani Mesija a.s. kaže, njegovi grijesi budu spaljeni u pepeo. Poslije ovoga bude stečeno stalno zadovoljstvo u namazu. Prema tome, umjesto prigovaranja ili mišljenja da nam naši namazi ne daju zadovoljstvo, trebamo nastojati utemeljiti ovaj poseban odnos s Bogom. Trebamo analizirati svoje stanje da li samo obavljamo radnje  ili ispunjavamo zahtjeve istinskog namaza.

Uz to, o načinima postizanja svjetla (nura) i zadovoljstva u namazu, Obećani Mesija a.s. dalje objašnjava: ‘Utemeljenje namaza i tačnost namaza su vrlo važni. Tako da se to pretvori u neprekidnu naviku i misao okretanja Allahu prevlada. Poslije ovoga, postepeno dolazi vrijeme kad osoba nasljeđuje svjetlo i zadovoljstvo u potpunoj izolovanosti.’ Ta osoba bude odsječena od svjetovnih veza i okreće se Allahu i onda nalazi zadovoljstvo i radost u namazu. Zato je prvo prvo neophodna navika obavljanja namaza i da budemo redovni u namazu, bez obzira da li osoba nalazi da su izvana korisni ili ne. Ali ona ih nastavlja  obavljati zato što su obavezni. Ova navika je neophodno razumijevanje osobe da se na jedan ili drugi način mora okrenuti samo Bogu za svaku potrebu. Ako ova odlučnost prevladava onda će doći vrijeme kad će dužnosti prema obavljanju namaza takođe biti ispunjene i takođe će biti postignuto zadovoljstvo u namazu. Poslije ovoga, na ispitivanje o namazu, odgovor neće biti: ja sam pokušao da obavljam namaz ali sam postao lijen. Obećani Mesija a.s. je jednom rekao: ‘Lijenost se jedino pojavljuje kad osoba ne zna važnost namaza i daje veću važnost nečemu drugom nego Allahu. Da osoba ima potpunu vjeru u Allaha, kako je onda moguće da pokazuje lijenost.’

Zato, da spasite sebe i svoje buduće generacije od štetnih posljedica sadašnjih događaja koji se odvijaju u svijetu danas, od krajnje je važnosti da se sagnete pred Bogom sa krajnjom iskrenošću. Allah i Njegov Poslanik s.a.v.s. i u ovo doba Obećani Mesija a.s. su nas poučili najboljem načinu saginjanja pred Bogom: da posvetimo pažnju na utemeljivanje i čuvanje svog namaza. Obećani Mesija a.s. kaže: ‘Imajte na umu da ulaskom u ovu Zajednicu, svjetovne želje ne trebaju biti naš cilj. Umjesto toga, naš cilj treba biti Allahovo zadovoljstvo. Jer ovaj svijet je mjesto kroz koje prolazimo i proći ćemo kroz njega jedan po jedan.. Jedna Perziska strofa kaže: ‘noć će proći bilo da je hladna ili topla.’ To znači da svaka situacija prođe bez obzira je li dobra ili loša. Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Držite svjetovne želje potpuno odvojeno. Nemojte ih miješati s religijom. Jer ovaj svijet je smrtan a religija i njeni plodovi su trajni. Svjetovni život je vrlo kratak. Vidite da hiljade umiru svake minute i svakog momenta. Razne bolesti i nesreće zaraze napadaju ovaj svijet. Prije je ponekad proljev uništavao ljude a sada kuga uništava svijet. Ko zna koliko dugo ćemo živjeti. Kad ne znamo kad će nas smrt savladati, velika je greška ostati nesvjestan o Bogu. Zato je važno i hitno da osoba bude zabrinuta o Budućem svijetu. Osoba koja bude zabrinuta o Drugom svietu, Svemogući Allah će mu pomoći na ovom svijetu. Svemogući Allah je obećao kad osoba postaje stvarni vjernik, On napravi razliku između te osobe i drugih. Zato prvo postanite vjernik, a to   je moguće samo ako ne miješate  svjetovne poslove sa istinskim ciljevima zavjeta odanosti koji su bazirani na bogobojaznosti i saosjećanjem. Budite tačni u namazu i ostanite zauzeti u  osjećanju  kajanja za svoje postupke i traženju oprosta od Allaha. Branite prava ljudske rase.  I nemojte nanositi povrede (štete) bilo kome. Napredujte u istinoljubivosti i čistoći. Onda će vas Svemogući Allah blagosloviti na svaki način. Savjetujte svoje žene kod kuće također da budu tačne u namazima i odvratite ih od zlobe, prigovaranja i ogovaranja. Učite ih čistoći i istinoljubivosti.  Ja vas samo mogu savjetovati, sada je na vama dužnost da postupate po tome.’ S ciljem da učinimo da drugi ljudi, vaše žene i djeca razumiju mi sami prvo moramo postaviti primjere čistoće i istinoljubivosti.  On je dalje rekao: ‘Molite (Allaha) u svojim namazima pet puta dnevno. Nije zabranjeno da molite za svoje potrebe na svom jeziku. Namaz ne može biti ugodan ukoliko nema posebne pažnje u njemu. A posebna pažnja srca ne bude postignuta dok nema poniznosti. Poniznost bude postignuta kad osoba razumije šta govori. Prema tome, vatrenost i poniznost mogu biti stvoreni moleći na vlastitom jeziku.  Ali čovjek ne smije iz ovoga izvuči zaključak da se namaz može obaviti na svom jeziku. Ne, ono što sam ja mislio je da poslije utvrđenih učenja i dova (iz Kur’ana i Časnog Poslanika), molite na svom jeziku također. Allah je sačuvao posebne blagoslove u tradicionalnim riječima namaza. Namaz je drugo ime za molbe (ibadet)”. Zato molite u namazu da vas On spasi nesreća  ovog svijeta i Ahireta, i da vaš kraj bude blagoslovljen i svi vaši zadaci budu ostvareni u skladu s Njegovim željama. Molite za svoje žene i djecu također. Postanite pobožna osoba i držite se dalje od svih vrsta zala.’

Da nas Allah osposobi da zaštitimo svoj namaz. Da nas On osposobi da budemo tačni u njima. Da nas Allah osposobi da svoj namaz obavljamo krajnje iskreno s ciljem da steknemo Allahovo zadovoljstvo. Da Allah stvori zadovoljstvo i radost u našem namazu. Da nikada ne pokažemo tromost u svojim namazima. Da razumijemo istinu da samo možemo biti spašeni od sadašnjih nesreća i bijede kad budemo u stanju da ispunimo obavezu potčinjavanja Allahu. Da nas Allah osposobi da tako učinimo.