Istinsko značenje namaza

Kratki sadržaj

 

U nastavku predmeta svoje posljednje hudbe u petak u kojoj je Huzur
zaključio da samo ona kućanstva budu uzvišena od Boga koja uživaju
svjetlo Časnog Poslanika s.a.v.s. Huzur je danas objasnio ovaj predmet
u svjetlu podučavanja i uputa Obećanog Mesije a.s.
Kao predgovor Huzur je rekao da je svrha stvaranja Obožavanje Boga.
Imam ovog doba, koji ima udjela u svjetlu Časnog Poslanika s.a.v.s. više
od bilo koga drugog, i nas je prema tome uputio. Velika je blagonaklonost
Božija da smo bili u stanju da prihvatimo Imama ovog doba. Zbog
ovoga smo neprekidno upućeni u svakoj stvari. Poslije Imama, odlikom
utemeljenja halifata nama je dat redovan savjet. Posebna veza između
Halife i Zajednice dalje je ojačana s bai’atom (zavjetom odanosti). Uputa
Halifata proizvodi preobražaj. Zaista, ostali muslimani su toga lišeni.
Huzur je rekao da je prije nekoliko dana imao susret sa predsjednikom
omladinske organizacije Džemata (Khudamul Ahmadija) VB. U toku
sastanka, Huzur im je u jednom trenutku rekao da nisu stavili u praksu
Huzurov savjet. Huzur je rekao da je kasnije njihov predsjednik došao
Huzuru sa pisanim izvinjenjem. On je bio savladan emocijama kad je
došao da vidi Huzura. Slično tome su članovi amile (upravnog tijela)
napisali Huzuru pisma izvinjenja. Takva je veza Halife vremena i
Zajednice da čovjeka ispunjava hvalom i zahvalnošću Bogu. U ovo
materijalističko doba i u ovom materijalističkom dijelu svijeta postoje
ljudi koji su opremljeni ovosvjetskim obrazovanjem i zauzeti su u
ovosvjetskim zaposlenjima ali pokazuju potpunu iskrenost halifatu. Ovo
je samo zbog toga što nas je Obećani Mesija a.s. učio putevima da
razvijemo vezu s Bogom. Naše obožavanje je – i zaista treba da bude –
čisto radi Boga. Drugi muslimani su lišeni ovoga. Huzur je rekao da je
prije nekog vremena jedan ne-Ahmadi iz obrazovanog kruga, koji je
također dobro poznat u sredstvima informisanja, došao da vidi Huzura.
On je izrazio svoje iznenađenje da uprkos što su džamije (u Pakistanu)
napunjene klanjačima kao nikada prije, uprkos nečuvenog broja ljudi
koji idu na hadž i mnogih drugih brojnih pobožnih poslova, zašto se ne
može vidjeti nikakav dobar ishod (rezultat). On je dodao da oni nemaju
čistu savjest; čim napuste džamiju, uslijedi nepovjerenje u predmete.
Huzur mu je rekao da će naše obožavanje, naš namaz, i naše vrline biti
od bilo kakve koristi ako se zamišljamo nad sobom. Izražavajući islamski
stav tek kroz nastup (spoljašnjost) i običaj nije pobožnost. Huzur je
rekao da se sjetio opaske Muslih Mauda r.a.: Na ljudima je da opažaju
vaša djela ali je na vama da ispitujete svoje srce.’ Huzur je rekao da je
duh pobožnosti samo stvoren sa spoznajom (shvatanjem) da šta god
osoba radi bude radi Boga. Za ovo, Huzur je rekao, čovjek treba da
proučava (ispituje) svoje srce. Huzur je rekao da je druga stvar koju je
rekao ovom gospodinu bila -da se možda neće složiti, ali da ostaje
činjenica da bez prihvatanja Imama ovog doba, vrline ne mogu biti
ispravno usmjerene. Razlog zašto savjesti i stvari nisu jasne je da bez
prihvatanja Obećanog Mesije i bez prihvatanja halifata Ahmadija njihovo
poštovanje ne može biti precizno (tačno). Naš Kur’an i Šerijat su isti ali
njihovo ispravno shvatanje i uvid su bili poklonjeni istinskom i revnom
pokloniku Časnog Poslanika s.a.v.s. On je jedan koji je razvio ljubav i
poniznost prema Bogu i ljubav prema Časnom Poslaniku s.a.v.s. u našim
srcima. Naše obožavanje će biti blagotvorno (korisno) za nas dotle dok
ovo vrednujemo (cijenimo) i kao rezultat nastavimo da ispitujemo svoje
srce. Svaki Ahmadi musliman je obavezan da se zamisli nad riječima
Obećanog Mesije a.s. – oni koji mogu, treba da ih čitaju a drugi mogu
da slušaju.
Obećani Mesija a.s. je rekao:
“U frazi: Tebe jedino mi obožavamo i Tebe jedino molimo za pomoć;
Allah Najviši nalaže Svojim robovima da u svojoj pokornosti Njemu
koriste najdjelotvorniji napor, imaju čestito (pošteno, iskreno)
držanje, neprestalno odgovarajući Njegovom pozivu sa: Gospodaru
mi ne štedimo bola u našem nastojanju (težnji, borbi) i u
ispunjavanju Tvojih naredbi i u traženju Tvog zadovoljstva; ali mi
tražimo Tvoju pomoć i Tvoju zaštitu protiv ponosa i samopoštovanja,
i molimo Tebe da nam pokloniš snagu koja će nas voditi Tvojoj uputi
i da steknemo Tvoje zadovoljstvo. Mi smo čvrsti u pokornosti Tebi i
u Tvom obožavanju zato nas upiši među one koji se Tebi pokoravaju.
Tu je još jedna tačka koju treba da primite na znanje u ovom
kontekstu. Klanjač proglašava: Gospodaru mi smo posvojili samo
Tebe za obožavanje, dajući prednost Tebi nad svemu drugom i mi se
ne klanjamo ničemu drugom osim Tvom licu i mi vjerujemo u Tvoje
jedinstvo.”
U ovom ajetu Allah, Gospodar Slave i Veličine, nas je uputio na
upotrebu prvog lica jednine, prenoseći time da je ova molitva za korist
sve braće a ne samo za korist onog koji je čini. Tako Allah bodri
muslimane ka uzajamnom skladu, jedinstvu i ljubavi, i zahtijeva da onaj
ko podnosi molitvu treba sebe staviti u teškoću radi unapređivanja svog
vlastitog blagostanja i treba da se zanima za i bori da zadovolji potrebe
svoje braće kao što se zanima za i bori da zadovolji svoje vlastite potrebe,
ne praveći nikakve razlike između sebe i svoga brata, i treba biti zaštitnik
(prijatelj) svoga brata, sa svim svojim srcem kako je Allah, Uzvišeni
naredio: ‘O Moji robovi, dajite jedan drugom dar molitve kao što braća i
prijatelji izmijenjuju darove, i proširite opseg (djelokrug) svojih molitvi i
svojih motiva i ciljeva, praveći prostora u njima za svoju braću i postanite
kao braća, i očevi, i sinovi u uzajamnoj ljubavi.’
(Objavljen prijevod isječka koji je Huzur naveo uzet je iz ‘Komentar
Časnog Kur’ana’, tom I, str. 191)
Huzur je rekao s ciljem da postignemo pobožan rezultat svog
obožavanja čovjek treba da proširi svoje namjere i podigne ih izvan
svojih vlastitih potreba. Ako nema uzajamne skladnosti kad se završi
namaz klanjanje je beznačajno. Čuje se mnogo negativnog u džamijama
drugih. Kakvu posljedicu to mora da ima na klanjače koji svoj namaz
obavljaju iza onih tako nečistih usta? Huzur je rekao da je Obećani
Mesija a.s. uvijek naređivao svojoj Zajednici da budu ustrajni i strpljivi.
Nedavno su Indiji bile neke nezgode i Huzur je primio neka razdražljiva
pisma. Huzur je rekao da je Obećani Mesija a.s. rekao da ne budemo
grubi sa protivnicima, da ne budemo verbalno uvredljivi zauzvrat na
verbalnu uvredu. On je rekao da je naša vjera da činimo dobro onome
ko čini zlo i stvar njihovog lošeg tretmana treba biti ostavljena kod
Boga. Huzur je rekao da je ovo to šta proizilazi iz shvatanja molitvi i
ovo je to što svaki Ahmadi musliman treba da usadi. Samo prihvatanje
Mesije neće biti korisno – s ciljem da steknemo visoki moralni položaj
ovo učenje se mora staviti u praksu.
Huzur je rekao namaz je temelj muslimanske vjere i bilo ko ko sebe
naziva muslimanom čak oni koji ga ne obavljaju – u potpunosti ovo
razumiju. Nažalost ogroman sloj ljudi, uprkos toga što shvataju da je to
značajna religijska obaveza, ne koriste se time. Ovo je zato što ga oni ne
obavljaju a razumiju njegovu bit i čine to za razloge pokazivanja
(hvalisanja). Čak oni koji nastoje da se usredsrede, ne uspiju to zato
što su ih njihove takozvane vjerske vođe držale daleko od dobrotvornosti
duhovne fontane koju je Bog stvorio u ovo doba. Bog je odredio
Obećanog Mesiju a.s. u ovo doba da preobrazi duhovno stanje ljudi i
ponovo uspostavi Božiji konačni Šerijat.
Obećani Mesija a.s. je rekao da uprkos toga što obavljaju namaz i
slijede druge temelje vjere neki ljudi ne dobivaju Božiju pomoć i potporu
i nema vidljive razlike u njihovom moralnom razvoju. Ovo je zbog toga
što oni namaz obavljaju tek kao obred. Stvarni namaz je onaj koji utiče
i na um i na dušu. Ako neko posije sjeme, njeguje to dobro, i poslije par
mjeseci nema rasta mora zaključiti da je sjeme bilo s mahanom. Ako
osoba praktikuje sve temelje vjere ali tu nema posebnog znaka Božije
potpore mora zaključiti da je ‘sjeme’ koje baca da zasadi oštećeno
(pokvareno). Huzur je rekao da je standard obožavanja Boga, koji je
Obećani Mesija a.s. za nas postavio, da to treba uvećati našu vezu s
Bogom i njegovo djelovanje treba također da bude vidljivo u društvenim
vezama. Neki ljudi samo mole za ličnu korist i onda kažu da njihove
molitve nisu primljene. Oni ličnu dobit postavljaju kao standard veze s
Bogom. Dok nam je Bog rekao da će nas iskušavati sa gubitkom života,
imetka i djece. Naše obožavanje treba biti da postignemo blizinu Bogu
i za naš mir. Čineći tako, ako koračamo prema popravljanju
(poboljšavanju), ako se, da postignemo Božije zadovoljstvo trudimo za
mir i skladnost u društvu onda je ovo pobožan rezultat našeg klanjanja,
bilo da su naše pojedinačne molitve ispunjene ili ne. Uprkos tome naša
lična vezanost s Bogom se povećava (raste) i upravo iz ovog razloga se
dogodio dolazak Obećanog Mesije. Obećani Mesija a.s. je rekao da namaz
ne znači ono što je obavljeno kao obred, zapravo je to obožavanje koje
ispunjava čovjekovo srce sa samilošću i topi ga. On je rekao da iskren
namaz stavlja u red (uređuje) naš ovosvjetski život kao i ahiret.
Huzur je rekao da je ovo samo mali dio onoga što nam je naredio
Obećani Mesija a.s.. Kad dokazujemo svijetu da, kad nas oni pitaju zašto
je, uprkos toga što klanjači pune džamije tu ipak nered okolo, treba
također da budemo potpuno svjesni sami sebe da ne bi zaboravili svrhu
našeg stvaranja radi postizanja kojeg smo došli u bai’at (zavjet) Mesije.
Huzur je rekao dok je ovaj savjet bio za Zajednicu općenito, vršioci
dužnosti, radnici i oni koji su život posvetili vjeri (derviši) pogotovu
treba da prime na znanje. Ako vršioci dužnosti i derviši paze na to, opće
duhovno stanje Zajednice će se popraviti skupa s tim da će naše džamije
biti nastanjene. Sa primjerenim vršiocima dužnosti, ljudi općenito će
razviti pobožnost. Lično znanje, razboritost ili izvanredne organizacione
vještine ne mogu koristiti pojedincu kao Ahmadi muslimanu niti može
Zajednica izvuči bilo kakvu trajnu korist iz njih ako im nedostaje strah
od Boga i ako njihovo klanjanje nije iskreno. Da nas Bog osposobi da
postignemo očekivanja Obećanog Mesije a.s.
Zatim je Huzur spomenuo Sahibzadu Amatul Qayyum sahibu koja je
umrla prije nekoliko dana. Ona je bila kćerka hazreti Musleh Mauda
r.a. i supruga rahmetli Sahibzade Mirze Muzaffar Ahmad sahiba. Bila je
rođena 1916. i dobila je mualvi fazl (diplomu islamske naobrazbe) i
također je položila F.A. ispite. Nekoliko godina je služila kao predsjednica
ženske organizacije (Leđna) Vašingtona, USA. Hazreti Khalifatul Mesih
III r.a. ju je odredio kao honorarnog člana USA Majlis e Mashawarat.
Huzur je rekao da je s Božijom milošću ona bila mentalno svjesna do
kraja. Ona bi navodila ranije događaje i o hazreti Muslih Maudu r.a.
Bila je krajnje darežljiva i redovito je pomagala hudovice i siročad.
Također je davala međunarodnim dobrotovrnim organizacijama. Namaz
je obavljala sa dubokom predanošću. Huzur je rekao da je mnogo puta
imao priliku da bude svjedok njenog obavljanja namaza. Imala je
posebnu vezu s Bogom. Uprkos visokom položaju njenog muža ona je
bila krajnje ponizna i skromna. U pismima izraza saosjećanja Huzuru
mnoge su se žene izrazile o njenoj poniznosti. Imala je veliki osjećaj
časti za religiju i za Halifat. Bila je vrlo precizna o svom pokrivanju i
ako ne bi prepoznala mlađe posjetioce ostala bi pokrivena dok ne bi
bila data uputa.
Ona nije imala svoje djece ali je usvojila sina svoje sestre Sahibzade
Amatul Jameel Begum sahibe. Dala mu je mnogo ljubavi i uvijek se
bavila njegovim odgojem. On je pisao Huzuru da bi ona navodila kratke
priče pozivajući se na Časnog Poslanika s.a.v.s. i Obećanog Mesiju a.s. u
njegovom djetinjstvu i također njegovoj djeci. Huzur je rekao Zahir
Ahmad (njen usvojeni sin) je pisao da bi učila Časni Kur’an s velikim
razmišljanjem i pravila je bilješke stranicu za stranicom. Imala je posebnu
ljubav za hilafet. Hazreti Khalifatul Mesih III r.a. je bio njen stariji brat
ali je ona imala posebnu vezu s njim kao Halifom vremena. Hazreti
Halifatul Mesih IV r.a. je bio njen mlađi brat, pa ipak poslije njegovog
halifata ona mu je pokazala najveće poštovanje. U toku prve đelsa salane
u Islamabadu Tilford, bilo joj je rečeno da je Huzur pitao za nju. Ona je
bez oklijevanja ustala i počela ići i osoba koja je trebala biti uz nju
morala je trčati da ju stigne. Huzur je rekao da ovo podsjeća na njenog
djeda po majci (Hazreti Halifatul Mesiha I) koji bi trčao kad bi bio dozvan
od Obećanog Mesije a.s.
Huzur je rekao da je on bio njen tetić. Kad je bio određen za Nazir e
Ala Pakistana i ona je došla u posjetu iz USA Huzur je primjetio jasnu
razliku u njenom ponašanju prema Huzuru, takvo je bilo njeno
poštovanje za vršioce dužnosti Zajednice. Huzur je rekao ovaj aspekt o
njoj mu se razotkrio u to vrijeme. Poslije Huzurovog halifata ova se
veza dalje razvila. Huzur je rekao da kad misli o tome nije bilo razlike
ni u kom slučaju u poštovanju i pažnji koje je odala Hazreti Hailifatul
Mesihu III i onom koje je odala Huzuru. Njeno poštovanje je bilo tako
uzvišeno da bi Huzur ponekad bio postiđen. Huzur je rekao da kad je
otišao u Ameriku (prošle godine) njegov boravak je bio u misionarskoj
kući zbog stvari (pitanja) Zajednice. Ona je željela da Huzur boravi kod
nje. Kad je Huzur otišao da je posjeti ona je bila presretna. Huzur je
rekao zbog njene duboke povezanosti ona je učinila da njena porodica
također ima vrlo blisku vezu sa halifatom. Huzur je rekao da je ona
pročitala knjige obećanog Mesije a.s. devet puta. Huzur je rekao u toku
njene bolesti imao je priliku da s njom govori nekoliko puta. Zahir Ahmad
je rekao Huzuru da je jednom pokušao da je nagovori da pojede obrok
prije telefoniranja Huzuru, što ona nije učinila. Poslije telefonskog poziva
bilo je rečeno da sada kad je govorila sa Huzurom može jesti svoj obrok.
Poslije ovoga on je bio zauzet negdje. Kratko poslije toga opazio je da je
hrana pojedena. Huzur je reka da on misli da je ona možda pogrešno
čula i pretpostavljala da je Huzur tražio od nje da jede i zato je jela
uprkos, zbog lošeg zdravlja, nije željela da jede. Huzur je rekao da je
takav bio nivo njene poslušnosti.
Huzur je rekao u toku njene bolesti pozvala je svog sestrića/sina,
snahu i djecu i savjetovala ih tri sata i onda im zahvalila što je služe
iako je to što su oni uradili za nju nije bilo ništa u poređenju sa načinom
na koji je ona služila njih. Da Allah osposobi njenu porodicu da nastave
sa pobožnošću odgoja Sahibzade Mirze Muzaffer Ahmada i Sahibzade
Amatul Qayyum i da oni budu primaoci njihovih molitvi i ostanu čvrsti
na svojoj poniznosti.
Huzur je rekao da je ona bila vrlo bliska sa svojim ocem. Kad se
udala on je pisao Sahibzadi Mirzi Muzaffer sahibu (s molbom) da se
brine o njihovoj kćeri kao što se neko brine za kap vode na dlanu… da
ju je on sada njemu povjerio. Ako ona bude povrijeđena na bilo koji
način on neće biti u stanju da to podnese. Ovo je način kako porodice
koje imaju sukobe treba da paze. Kad bi oni doveli nečiju drugu voljenu
kćer u svoju porodicu, bili su krajnje pažljivi o njenim osjećanjima, vodili
su računa da je ona nečija kći.
Sahibzada Amatul Qayyum je jednom sanjala (u djetinjstvu) da joj
je jedna osoba rekla da je došao da uzme njenu majku. Ona se zauzimala
kod njega jecajući da je ne uzme. Osoba je onda rekla da će uzeti njenog
oca. Ona se ponovo zauzimala kod njega da ga ne uzme. Onda joj je bio
dat izbor bilo da dadne da njena majka ode ili otac. Na insistiranje da ni
pod kakvim okolnostima ne može zadržati oboje ona se složila da dopusti
da njena majka ode. Kao rezultat ovog sna postala je pripijena uz svoju
majku. Njena majka je umrla kad joj je bilo deset godina. Huzur je naveo
da bi joj ranije Hazreti Amaan Jan govorila da je uvijek grlila svoju
majku zašto nije grlila svog oca. Jedanput je na ovo odgovorila govoreći:
Ja ću se priljubiti (uz svog oca) i tako ću raditi cijeli svoj život. Hazreti
Amaan Jaan bi ovaj događaj navodila sa suznim očima.
Huzur je pročitao red urdu poetičnih strofa koje je Hazreti Muslih
Maud r.a. napisao prilikom udaje njegove ćeri. One općenito prevedene
glase:
Da Njegova ljubav nikada ne oslabi
Njegova se veza nikad ne slomi
Nije važno ko se drugi otkine
Njegova predanost nikad nije napuštena.
Huzur je rekao da mu je neko pisao iz USA da su prije dvadeset pet
godina sanjali da čuju glas da je rekao ‘Bibi Amatul je veliullah’ (prijatelj
Božiji, dobri). Huzur je rekao da je ona zaista imala dubok odnos s
Bogom i bila je vrlo pobožna. Ovo je bilo samo zato što je uvijek stavljala
učenja svog djeda u praksu. Da Bog uzdigne njen položaj. Huzur je
rekao da će klanjati njenu dženazu u odsustvu poslije džume. Uz to,
također će klanjati dženazu za slijedeće:
Major Afzal Ahmada, koji je bio ubijen 19. juna u borbi protiv talibana
u Vaziristanu. Njegov djed je bio drug Obećanog Mesije a.s.. On je bio
član Ravalpindi džemata, i bio je muusi. Iza sebe je ostavio suprugu,
sina i kćer. Bio je sahranjen u Rabvi sa punom vojnom počasti. Huzur je
rekao ljudi tvrde da su Ahmadi neprijatelji države, ali gdje god su
potrebne žrtve Ahmadi su na čelu.
Ahmad Jamal, koji je bio star devetnaest godina i bio je muusi. 19.
juna on je otišao do kanala blizu Rabve radi piknika kad su banditi
pucali na njega i on je izgubio život. Pripadao je Vakf-i nau programu.
Juče su Khalid Rasheed sahib i Zafar ikbal sahib bili ubijeni u Quetti.
Nikakve detalje još nismo primili. Njihovi životi su oduzeti bilo zbog
Ahmadijata ili zbog sadašnjeg Pandžab/Baluchi sukoba.
Da Bog uzdigne položaj svih umrlih i da im oprosti.