U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Božiji atribut Al Rafi (Koji Uzvisuje)

Kratki sadržaj

 

Al Rafi (Koji Uzvisuje) je jedan od Božijih atributa. Al Rafi je ono
Biće koje Uzdiže istinske vjernike. Uzdizanje je dato vjernicima zbog
dobrih djela i stalnog nastojanja; ono je samo Božijom milošću. Međutim,
ponekad Bog poklanja visoke položaje vjernicima tek kroz Svoju milost
na način koji je izvan ljudske zamisli. On daje dalju blizinu Svojim
odabranim ljudima uvećavajući tako njihov već uzvišeni položaj. On
poklanja nekim od ovih ljudi uzvišeni položaj poslanstva i šalje Svoja
učenja preko njih. Časni Kur’an kaže:
“Njemu se uzdiže lijepa riječ a dobra djela ih vode u vasionu…”
(sura 35:ajet 11)
Huzur je objasnio da ovo znači da Bog prima dobra djela; dobra
djela su povod hvale i bez dobrih djela čovjek ne može postići
prihvatanje.
Huzur je rekao da je Bog Al Rafi, ali On je također Al Kadir (Posjednik
moći i ovlaštenja), On može udijeliti kome god On želi. Međutim, opći
princip je da uzdizanje postižemo kroz dobra djela. Obećani Mesija a.s.
je naredio svojoj Zajednici da, ako išta postiže prihvatanje kod Boga, to
su dobra djela. Ovaj ajet znači da je neznalicama i ljudima griješnicima
pred-islamske Arabije bilo rečeno da će se pod uticajem Časnog Poslanika
s.a.v.s. osloboditi ne samo svih svojih poroka nego da će postići najviše
standarde bogobojaznosti i dostojanstva. Ova čast se ostvarila kao
rezultat njihovog iskrenog vjerovanja, visokih moralnih vrlina i dobrih
djela. Huzur je rekao onda se svijet osvjedočio da su upravo oni ljudi
koji su bili žigosani kao neznalice, upravljali svijetom. Tako je bio određen
put koji je pokazao da prihvatanjem (posvajanjem) određenih principa
može biti postignuta pobožnost. Međutim, muslimanski svijet se
preokrenuo u materijalistički i zaboravio je standarde svojih predaka.
Danas je situacija takva da musliman ubija muslimana u ime islama. Iz
ovog razloga nemuslimani mogu naređivati svoje uvjete. Muslimanske
vlade se okreću nemuslimanskim silama za svoje probleme. Ako
muslimanska zemlja bude suočena sa neredom, radije nego da ih
muslimanske zemlje izmire, USA i Evropske zemlje silom nametnu svoju
volju da riješe ovaj problem. Nemuslimanske vlade su krajnje uvredljive
u svom pristupu i ovo rađa protestvovanje među muslimanima. Zbog
nepridržavanja učenjima islama, muslimani, radije nego da se uzdižu
do velikih visina srljaju u nizbrdicu.
Bog je rekao da je princip usvajanja dobrih djela u slijeđenju
blagoslovljenog uzora Časnog Poslanika s.a.v.s. i taj uzor će jedini biti
dobrotvoran. Premda današnji muslimani priznaju da su njihovi postupci
to što im donosi sramotu oni neće da prihvate da usvoje puteve ka
dobrim djelima koji su bili iznešeni (formulisani) u pogledu sadašnjeg
doba. Bog je poslao Obećanog Mesiju a.s. kao Mehdija zbog njegove
duboke i revne ljubavi prema Časnom Poslaniku s.a.v.s. Ne samo da oni
odbijaju ovog revnog poklonika Poslanika, zapravo, danas sama definicija
muslimana povlači upotrebu uvredljivog jezika za njega.
Citirajući primjer ogromne časti koju je Obećani Meisja a.s. odao
Časnom Poslaniku s.a.v.s. u njegovoj urdu poeziji, Huzur je rekao u ovo
doba niko drugi nema niti zaista može imati, ispravan uvid duhovne
svjetlosti Poslanika osim Obećanog Mesije a.s. Način na koji je on
objasnio duhovno svjetlo Poslanika je jedinstven. Huzur je pročitao
isječak iz njegovog plemenitog pisanja da objasni ovaj predmet:
“Časni Kur’an je ovu stvar postavio u izvanrednoj alegoriji kako
slijedi:
Allah je svjetlo nebesa i Zemlje. Primjer svjetla Njegovog je udubina
u kojoj je svjetiljka. Ta svjetiljka je u staklenoj kugli. Staklo je kao
jedna sjajna i blistava zvijezda. Ova (svjetiljka) je upaljena od
blagoslovljenog drveta masline, koje nije ni istočno ni zapadno, čije
ulje gotovo da zasvijetlji iako ga vatra nije dotakla. Ovo je svjetlost
nad svjetlošću!
Allah upućuje Svome svjetlu koga On hoće. I Allah ljudima objašnjava
primjere, i Allah ima vječno znanje o svakoj stvari. (sura 24: ajet
36)
Ovo znači da je Bog svjetlo nebesa i Zemlje, to jest, svako svjetlo
koje je vidljivo u visinama i u dubinama, bilo u dušama ili u tijelima,
bilo lično ili stečeno, bilo očito ili skriveno, bilo unutrašnje ili spoljašnje,
je darežljivost Njegove milosti. Ovo je ukaz na to da opća milost
Gospodara svjetova obuhvata sve i da ništa nije bez Njegove milosti.
On je izvor sve milosti i Uzrok uzroka svih svjetala i glavno vrelo svih
milosrđa. Njegovo Biće je potpora cijelog svemira i utočište je svih visokih
i niskih. On je sve izveo iz mraka ništavnosti i dao tome odjeću postojanja.
Nema drugog bića koje postoji samo od sebe i da je vječno, ili da nije
primalac Njegove milosti. Zemlja i nebo, i ljudi i životinje, i kamenje i
drveća, i duše i tijela, svi svoje postojanje duguju Njegovoj milosti.
Ovo je opća milost koja je spomenuta u ovom ajetu; Allah je svjetlo
nebesa i zemlje. Ova milost obuhvata sve kao krug. Nema nikakvog
priloženog uvjeta da budemo korisnici ove milosti. U poređenju sa ovim
tu je posebna milost koja ima dodane uvjete i koja je data samo onim
pojedincima koji imaju sposobnost i mogućnost da je prime, to jest,
savršenim pojedincima koji su poslanici, od kojih je najbolji i najviši
Muhammed, odabrani, s.a.v.s.. Pošto je ta milost prefinjena istinitost,
zbog toga je Svemogući Bog, nakon spominjanja opće milosti, u svrhu
širenja svjetla Časnog Poslanika s.a.v.s. u jednoj alegoriji opisao posebnu
milost tako da to bude lahko razumljivo.
Prijevod preostalog dijela gornjeg ajeta je: To svjetlo je primjerom
pokazano (od savršenog čovjeka, Poslanika) kao da je tamo bilo svijetlo
udubljenje (kojim se mislilo na prsa Časnog Poslanika s.a.v.s.). U toj
udubini je lampa (znači Božija objava). Lampa je držana u kristalnoj
kugli svijetloj kao svjetlucava zvijezda, (znači čisto i sveto srce Časnog
Poslanika – s.a.v.s. – koje je po svojoj prirodi slobodno od svih nečistoća
i ograničenosti, kao čisto ogledalo i nema nikakvog drugog odnosa osim
s Bogom. To ogledalo je tako svijetlo kao svjetlucava zvijezda, koja sija
u nebo s velikom slavom, (što znači da je srce Časnog Poslanika – s.a.v.s.-
tako čisto i svijetlo da je njegovo unutrašnje svjetlo očitovano na njegovoj
vanjštini da teče kao voda). Ta lampa je zapaljena uljem blagoslovljenog
drveta, (koje je drvo masline). (Ovim se mislilo na biće Časnog Poslanika
– s.a.v.s.- koje je zbirka različitih vrsta blagoslova i milosti koji nisu
ograničeni ni na koje mjesto, ili doba, ili pravac, nego trajno teče i nikada
neće biti prekinuto). Ovo blagoslovljeno drvo nije ni od istoka niti od
zapada, (tako reći, priroda Časnog Poslanika – s.a.v.s.- niti pati od
pretjeranosti niti od nedostatnosti i stvorena je u najboljoj formi). Ovo
ulje je od blagoslovljenog drveta kojim je zapaljena lampa objave, znači
profinjeno svijetao razum Časnog Poslanika s.a.v.s. skupa sa prirodnim
visokim moralnim odlikama koje su hranjene čistom fontanom njegovog
savršenog razuma.
Značenje lampe objave da je bila zapaljena visokim moralnim
vrlinama Časnog Poslanika – s.a.v.s.- je da se milost objave spustila na
njih i oni su bili povod spuštanja objave. Ovdje je također ukazivanje da
je milost objave bila u podudarnosti s prirodom Časnog Poslanika s.a.v.s.
čije je objašnjenje da se objava spušta u skladu sa prirodom Poslanika
kome je povjerena. Na primjer, temperament Musaa a.s. je bio spoj slave
i ljutnje; tako je u skladu s tim u Tevratu bilo objavljeno u građi
majestetičnog zakona. Isa je imao narav koja je bila krotka i nježna, i
tako Jevanđelje uči krotkosti i nježnosti. Časni Poslanik s.a.v.s. je po
temperamentu bio krajnje čvrst i ustrajan. On nije volio da neopravdano
bude blag, niti je volio da bude ljutit u svakoj prilici. Umjesto toga on je
bio oštroumnog (pronicljivog) temperamenta koji je iskazivao dužnu
pažnju zahtjevima prilike. Zbog toga je također, Časni Kur’an njemu bio
objavljen u prikladnom i umjerenom karakteru koji spaja strogost i
ljubaznost, strahopoštovanje (bojazan) i samilost, i čvrstoću i mekoću.
U ovom ajetu, Svemogući Bog je otkrio da je lampa objave bila upaljena
od ulja blagoslovenog drveta koje nije ni od istoka ni od zapada, nego
je u podudarnosti sa umjerenim temperamentom Časnog Poslanika
s.a.v.s. koji nema niti strogosti temperamenta Musaa, niti mehkoću
temperamenta Isaa nego je sastav tvrdoće i mehkoće, i ljutine i samilosti
(sažaljenja), i prikazuje savršenu umjerenost i kombinacija je
veličanstvenosti i ljepote. Na drugom mjestu se u Časnom Kur’anu na
visoke moralne vrline Časnog Poslanika s.a.v.s. poziva riječima: (O
Poslaniče) I ti nesumnjivo posjeduješ visoke moralne odlike. (68:5). Ovo
znači da je Časni Poslanik s.a.v..s bio stvoren sa takvim savršenstvom
visokih moralnih vrlina koje ne mogu biti nadmašene. Riječ aziim, koja
je bila upotrijebljena u ovom ajetu, u arapskom idiomu označava najviše
savršenstvo vrste (ljudskog roda). Na primjer, kad se kaže da je drvo
aziim, to znači da ono posjeduje svu dužinu i širinu koji su mogući za
drvo da ih posjeduje. Neki leksilografi su rekli da aziim označava veličinu
(značaj, važnost) koja je izvan ljudskog dosega.
Ovo ulje gotovo da sijeva (gori) iako ga vatra nije ni dotakla; (to
jest, razum i sve visoke odlike Časnog poslanika s.a.v.s. su bili tako
savršeni i prikladni, i nježni (osjetljivi) i svijetli, da su bili spremni da
budu zapaljeni čak prije primanja objave). Svjetlo nad svjetlom; to će
reći da su mnoga svjetla bila združena u blagoslovljenom biću Časnog
Poslanika s.a.v.s. i na ovo svjetlo se spustilo nebesko svjetlo Božije objave
i kod toga je biće ‘Khatam-ul-Enbiya’ (s.a.v.s.) postalo sjedinjenje svjetala.
(Brahin-i-Ahmadija, tom I, str. 191-195, podbilješka 11).
(Prijevod gornjih dijelova je uzet iz knjige ‘Bit islama,’ tom I, str. 248-253)
Takvo je bilo savršeno svjetlo Časnog Poslanika s.a.v.s. koje je bilo
odraz Božijeg svjetla. Ovo je svjetlo koje će jedino dati dobrotvornost
do Sudnjeg dana. U sadašnje doba najveći udio ovog svjetla je bio
postignut od njegovog istinskog i revnog poklonika a.s. zato je on mogao
nastaviti da širi svjetlo u svijetu i svijet je mogao tražiti njegovu
dobrotvornost. Zbog nastavljanja ove misije njemu je bila data titula
Khatam-ul-Khulafa (pečat svih halifa). Oni koji su došli prije njega proveli
su svoj posao u određenim oblastima. Danas, kroz Mesiju Muhammeda
a.s. svjetlo ove lampe treba biti rašireno stavljajući ga na samu visoku
udubinu. Danas je ovaj posao proveden jedino od sljedbenika Obećanog
Mesije a.s.. Poslije Khatam-ul-Hulafa jedina je institucija halifata koja
će ispuniti ove obaveze s Božijom pomoći i potporom.
Ajet koji slijedi gornji:
(Ovo svjetlo je sada upaljeno) u kućama za koje je Allah dozvolio da
budu uzdignute – da se u njima Njegovo ime spominje – veličaju Ga ujutro

i uveče’ (24:37)
navodi one kuće gdje su Božije naredbe stavljene u praksu. Huzur je
rekao da će ove kuće biti uzdignute. On je rekao da je prvi korak – da
postanemo pomagači vjere – da spominjemo Boga, da obavljamo namaz
i da je onaj koji je posjedovao ovo uzvišeno svjetlo, kojem mi težimo da
budemo primaoci, rekao ‘svježina mojih očiju je u namazu’. Huzur je
rekao da su često sastavljeni zuhr i asr (podne i ikindija) namaz. Ovo
ne treba da se praktikuje osim u izuzetnim okolnostima. Huzur je naveo
hadis u kojem je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao da je klanjao četiri rekata
namaza prije zuhr zato što je ovo bilo vrijeme kad su vrata nebesa bila
naglo otvorena i on je priželjkivao primanje. Huzur je rekao danas
sljedbenici Obećanog Mesije a.s. treba da priželjkuju da postignu ove
standarde.
Slijedeći ajet kaže:
“Takvi muškarci koje ni trgovina ni kupoprodaja ne čine nemarnim
da spominju Allaha, i obavljaju namaz, i daju zekat. Oni se boje
Dana u kojem će srca i oči biti izvrnuti (od straha).” (24:38)
Huzur je rekao da su drugovi Časnog Poslanika s.a.v.s. postigli ovaj
standard uprkos svih svojih obaveza. Oni nikada nisu bili nemarni o
ispunjavanju duga prema Bogu i da su plaćanjem zekata ispunili dužnosti
prema ljudima. Primjeri koje su oni postavili bili su odlikom (vrlinom)
onog koji je bio utjelovljenje svjetla (s.a.v.s.), koji je blagoslovljeni uzor
do danas. Objašnjavajući razliku između Arapskih riječi tid’aret
(trgovina) i bej’ (kupoprodaja) u gornjem ajetu Huzur je rekao da tid’aret
znači kupovina i prodaja dok bej’ označava samo prodaju. Ove službe
su također uključene u ovu (bej’) kategoriju. U ovim zemljama (zapada)
one su široko raširene. S ciljem da svoj posao završi na vrijeme čovjek
previdi stvarnu obavezu. Istinski vjernik ne treba biti pometen
zaposlenostima svijeta i uvijek treba da vodi računa o ahiretu.
Objašnjavajući naredni ajet:
“…da bi im Allah dao nagradu za njihova najbolja djela koja su
radili, i da im dadne više iz Svoje blagodati. A Allah opskrbljuje bez
mjere koga On hoće.” (24:39)
Huzur je rekao da su svjetlo koje je Bog stvorio u biću Časnog
Poslanika s.a.v.s. i savršeno učenje koje je objavio preko njega postali
razlog da uzdigne kuće vjernika. Ovo je jedna stvar koja je neprestalna
i može prevladati kroz dobra djela. Tako Bog kaže u ovom ajetu da ćete,
ako činite dobra djela i utemeljite ih, biti izvanredno nagrađeni. S
Njegovom milošću jedino On će vam dati više; vaš jedan korak bit će
mnogostruko nagrađen.
Da nas Allah osposobi da utemeljimo svjetlo koje smo stekli kroz
Časnog Poslanika s.a.v.s. u svojim srcima i u našim domovima i da se
okoristimo time. Da On nastavi da prenosi Svoje blagoslove na nas i da
uvijek činimo dobra djela.

Kontaktirajte nas preko Vibera :)
Viber
WhatsApp