Molitva se rađa iz molitve
Kratki sadržaj
‘Mi jedino Tebe obožavamo i jedno od Tebe pomoć tražimo.’
Obećani Mesija a.s. je rekao da je sama dova potrebna da bismo bili u stanju obavljati istinski i iskren namaz. Rekao je da namaz uljepšava vjeru čovjeka kao i njegove ovosvjetske stvari, i zaštićuje ga od svake loše pakse i nepristojnosti (nedoličnosti). Međutim, nije u vlasti osobe da obavlja takav namaz. Ovaj metod se ne može postići bez Božije pomoći.
Huzur je rekao da nas ovo dovodi do pitanja o tome kakve naše molitve, naši namazi trebaju biti? Koji način trebamo posvojiti i kakav utjecaj molitva i dova trebaju imati na nas, i kako obožavanje, dova i namaz stiču prihvatanje? Ako istinski razumijemo da je obožavanje Boga cilj našeg stvaranja, nećemo mariti ni za čim drugim i usredsredit ćemo se na postizanje ovog najvažnijeg cilja. Međutim, kao što je Obećani Mesija a.s. rekao, sama dova je potrebna da budemo u stanju činiti iskrenu molitvu. Veći napor s naše strane ne može nas dovesti do cilja našeg stvaranja. Bog je Najmilostiviji, ali On nas je u prvoj Suri Časnog Kur’ana poučio dovi:
‘Mi jedino Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo’ (1:5)
i učinio obavezujućim da ovu dovu ponavljamo na svakom dijelu pet dnevnih namaza. Kad se ova dova uči sa iskrenom namjerom, onda Allah osposobljava osobu da ostvari svoju svrhu. Allahov je blagoslov da nam je dao mjesec ramazan i proglasio da je On blizu, da On sluša svakog od Svojih robova koji Mu se obraćaju i praktikuju Njegove naredbe. Ako postoji ikakav nedostatak, on je u nama. U ovo doba je Allah, za naše popravljanje odredio Obećanog Mesiju a.s. On je došao u svojstvu sluge savršenog čovjeka da nam ponovo saopći učenja islama.
Ako nastojimo razumjeti i razumijemo datu dubinu i istančanost s kojom nam je Obećani Mesija a.s. objasnio značenje dove: ‘Mi jedino Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo’, i onda to učinimo dijelom svog života, učnit ćemo napor da ispunjavamo svoje dužnosti Božijeg abudiyyat (potčinjenosti Bogu). Bit ćemo u stanju da ojačamo svoju vjeru na način kako nam Bog naređuje i na način koji se od nas očekuje.
Huzur je predstavio nekoliko dragulja iz pisanja Obećanog Mesije a.s. On je napisao:
‘Allah, Gospodar časti i Veličanstvenosti, je pred molitelja stavio frazu: ‘Mi jedino Tebe obožavamo’ prije fraze: ‘Mi jedino od Tebe pomoć tražimo’ kao podsjetnik o milosti Rahmaniyyata (Božije Dobrote-Milostivosti). Na taj način, (prema značenju sadržanom u prvoj frazi) klanjač zapravo počinje sa: Gospodaru, ja se Tebi zahvaljujem za Tvoje blagodati s kojima si me obdario dugo prije mojih molbi (zahtijeva), i dova, i mojih djela, i napora, i mog traženja pomoći od Tvog staranja (Rabubiyyata), i Dobrote-Milostivosti (Rahmaniyyata) u dovi koja prethodi, to jest nalazi se prije molbe molitelja. Sada ja molim od Tebe snagu, krepost, blagostanje (napredak), uspjeh i ciljeve koje si dao samo molitelju, molim te za dovu i kao prosjak molim za pomoć, jer Ti si Najdarežljiviji Davalac blagodati’ (Komentar Časnog Kur’ana, tom I, str. 191)
Huzur je objasnio da, kad osoba moli Boga imajući na umu blagonaklonosti koje je On dao odlikom Svog Rahmaniyyata i zahvaljujući se na njima, to je prvi korak prema obožavanju i tome da postane istiski Božiji rob. Kad jednom postigne ovu pronicljivost, on čini dalji napor u obožavanju i nastoji da postigne stepene koje je Bog odredio za onog ko postaje Božiji rob. On želi dalji materijal kao i duhovni napredak ali je svjestan da se sve ovo ne može postići bez Božije pomoći. Ovo dalje otvara vrata i budu postignuti stepeni napretka. Ovo je temeljna tačka i bit (suština) koju treba imati u vidu dok učimo: ‘Mi jedino Tebe obožavamo i od Tebe pomoć tražimo.’
Obećani Mesija a.s. tumači o tome zašto trebamo biti privučeni ovoj dovi. On kaže:
‘Ovi ajeti nalažu da zahvalno cijenimo darove koji su nam dati i da ustrajno i nepokolebivo molimo za ono što je nužno, i za gorivost za svim što je savršeno i izvanredno, tako da klanjač bude stalno zahvalan. Oni također nalažu da se ne oslanjamo na vlastitu sposobnost i vještinu, i da sebe stavimo pred Časni Kur’an u nadi i očekivanju, ustrajni u dovi i molitvi u poniznosti sa veličanjem i hvalom, u stanju između straha i nade, kao dojenče u rukama dojilje – mrtvi za ostalo stvaranje i sve na svijetu.’ (Komentar Časnog Kur’ana, tom I, str. 191)
Huzur je rekao da kad čovjek shvati da jedini Bog ima sve moći a da je on beznačajan, on se jednostavno pokorava pred Bogom. Treba da posvojimo razmjernu udaljenost od svih svjetskih odnosa i svjetskih sredstava. Ne trebamo se oslanjati ni na svoju vlastitu snagu ni na moći svijeta. Jedino onda ćemo iskreno izgovarati dovu:
‘Mi jedino Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo.’
Obećani Mesija a.s. je napisao:
‘Ovi ajeti nam također nalažu priznavanje i potvrdu da smo slabi i ne možemo provoditi dužnosti Tvog obožavanja bez Tvoje pomoći, i ne možemo tražiti puteve Tvog zadovoljstva bez potpore, i možemo djelovati samo s Tvojom pomoći, i samo se možemo pokretati s Tvojim podrškom, i žuriti Tebi kao majke koje čeznu nad smrću svoje djece i kao zaljubljenici koji su na vatri ljubavi.’ (Komentar Časnog Kur’ana, tom I, str. 191)
Objašnjavajući dalje ove ajete on kaže da oni urgiraju na odbacivanje ponosa i oholosti, da se čvrsto držimo Allahove moći i snage kad se poslovi zamrse i kad se teškoće nagomilaju, i urgiraju na čuvanje društva s onima koji su u srcu skromni i ponizni kao da Gospodar slave govori: O Moji robovi, smatrajte sebe mrtvim tijelima i uvijek tražite snagu od Allaha. Neka se mladi ne ponose svojom jedrinom, niti stari oslanjaju na svoj štap, neka se mudri osjeća uznesen svojom inteligencijom, niti učenjak oslanja na tačnost svog znanja, ili valjanost svog razumijevanja, ili oštrinu svog intelekta, i neka se primaoc Božije objave za potporu ne oslanja na svoje nadahnuće, svoju objavu i gorivost svojih dova. Allah čini šta On hoće, odbija kome On hoće i uvodi među Svoje odabranike onoga koga On hoće.’
‘Mi samo od Tebe pomoć tražimo’ upozorava o velikoj slabosti ega koji potiče na zlo, koji iskače iz vrlina (čestitosti) kao nedresirana kamila od svog jahača, ili koji je kao otrovni gmizavac koji svoju žrtvu temeljito oglođe pa ostane kao izbijeljene kosti, izbacijući otrov cijelo vrijeme, ili kao lav koji se ne odvraća (skreće) kad jednom iskoči. Nema moći, nema snage, ni zasluge (zarade), i nikakve tvari bez pomoći Allaha, Koji satre šejtane.’ (Komentar Časnog Kur’ana, tom I, str. 192)
Huzur je rekao da čovjek bude svjestan da Nafse Amara (duša koja potiče na zlo) ili ego koji promoviše zlo, čovjeka vodi prema zlu i da se treba zaštiti ali je također svjestan da ne može sam steći potpunu zaštitu. Jedini Allah spašava čovjeka od šejtana. Osoba treba moliti za zaštitu s dubokom poniznošću. Kad oni koji su Bogu mili ne prestaju da Ga mole s poniznošću, koliko tek obični ljudi trebaju uložiti napora u to? Naprimjer, dova hazreti Jusufa a.s. kako je navedeno u Časnom Kur’anu:
‘Ja sebe ne oslobađam; zaista, duša je sklona da naređuje zlo, osim one kojoj se moj Gospodar smiluje. Zaista, moj Gospodar najviše prašta (i) milostiv je.’ (12:54)
Ovakvo razmišljanje uistinu postiže dobrotvornost dove:
‘Mi jedino Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo.’
Obećani Mesija a.s. dalje objašnjava:
‘Postoji još jedan dublji smisao u stavljanju dove: ‘Mi jedino Tebe obožavamo’ prije dove ‘i jedino do Tebe pomoć tražimo,’ koji namjeravamo ovdje objasniti za korist onih koji su zaljubljeni u ajete sure Fatiha, a ne u muziku gitara i trče im kao žestoki poklonici. Allah ovdje poučava Svoje robove dovi koja je izvor sreće za njih i kaže zapravo: o Moji robovi, molite od Mene s poniznošću i skromnošću duha na ovaj način: Naš Gospodaru, mi jedino Tebe obožavamo, ali moramo se teško boriti i moramo se hrvati sa teškoćama i grižom savjesti, i nemirom (pometenošću), i šejtanskim ulagivanjima, i zbunjujućim idejama, i praznovjerjem, i mračnim mislima kao mutnom vodom poplave, i kao onaj ko sabire ogrev u mraku mi slijedimo samo pretpostavku i nismo čvrsto usidreni u vjeri. U ovoj situaciji mi tražimo Tvoju pomoć. Mi kao prosjaci molimo od Tebe dar živahnosti, revnosti i pripravnosti srca, i nabujalost vjere, i duhovnu prijemljivost, i radost i svjetlo, i dar uljepšavanja naših srca ukrasom istine i odijela slasti, tako da, Tvojom milošću, prodremo do sigurnosti vjere i postignemo svoje najviše ciljeve i stignemo na okean Stvarnosti.’ (Komentar Časnog Kur’ana, tom I, str. 192-193)
Obećani Mesija a.s. skreće našu pažnju na vrhunac (najvišu tačku) abudiyyata:
”U frazi: ‘Mi jedino Tebe obožavamo’, Allah, Uzvišeni, urgira Svoje robove da, u pokornosti Njemu, ulažu najenergičniji napor, stojeći čestito, neprestalno odgovarajući Njegovom pozivu, sa: Gospodaru, mi ne žalimo truda u našoj borbi i izvršavanju tvojih naredbi i u traženju Tvog zadovoljstva; ali mi tražimo Tvoju pomoć i Tvoju zaštitu od ponosa i samoljublja, i kao prosjaci Te molimo da nam dadneš snagu koja će nas voditi Tvojoj uputi i da steknemo Tvoje zadovoljstvo.”’ (Komentar Časnog Kur’ana, tom I, str. 193)
Huzur je dodao da, ako učinimo ovakvu dovu za svoju buduću generaciju, porodicu i zajednicu, onda će tok svačijih misli teći u istom pravcu i to će privući Božiju milost, kao i naše ispunjavanje obaveza jedni drugima.
Obećani Mesija a.s. dalje piše:
‘Tu je još jedna tačka koju treba primiti do znanja u ovom kontekstu. Klanjač proglašava: Gospodaru, mi smo samo Tebe uzeli za obožavanje, dajući Tebi prednost nad svemu drugom i mi se ničemu ne klanjamo osim Tvoga lica i mi vjerujemo u Tvoje Jednistvo.
U ovom ajetu je Allah, Gospodar slave i veličanstvenosti, uputio je upotrebi prvog lica množine, prenoseći time da je ova dova za korist sve braće a ne samo za korist molitelja. Tako Allah urgira muslimane na uzajamni sklad, jedinstvo i ljubav, i traži da molitelj sebe stavi u teškoću radi unapređivanja dobrobiti svoga brata kao što sebe stavlja u teškoću radi unapređivanja svog dobra, i da se treba zabrinuti i boriti da zadovolji potrebe svog brata kao što je zabrinut i bori se da zadovolji svoje potrebe, ne praveći razlike između sebe i svog brata, i treba btiti dobronamjernik svoga brata, sa cijelim svojim srcem kako je Allah, Uzvišeni naredio: ‘O Moji robovi, podajte jedan drugom darove dove kao što braća i prijatelji izmijenjuju darove, i proširite polje svojih dova, motivi i ciljeva, praveći u njima mjesta za svoju braću i postanite kao braća, i kao očevi i sinovi u uzajamnoj naklonosti.’ (Komentar Časnog Kur’ana, tom I, str. 193-194)
Huzur je rekao da su u dovi: ‘Mi jedino Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo’ spojeni aspekti planiranja i dove. Kao što Obećani Mesija a.s. objašnjava:
‘Islam je spajanje planiranja i ibadeta. Zato ja ne prestajem urgirati da čovjek treba planirati koliko god je moguće i moliti naporno koliko je moguće, da bude oslobođen od grijeha i lijenosti. Oba ova aspekta su naglašena u samom prvom ajetu Časnog Kur’ana, u suri Fatiha, gdje nam je naloženo da molimo: ‘Mi jedino Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo.’ Dova: ‘Mi jedino Tebe obožavamo’, poziva na praktičan napor koji je potreban i stavljena je prva, tako da čovjek treba prvo uraditi sve prikladno u pogledu neophodnih sredstava i planiranja, ali da, u isto vrijeme, ne zanemari dovu; zapravo je treba održavati skupa sa praktičnim naporom. Kad vjernik kaže:
‘Mi jedino Tebe obožavamo’, odjednom mu padne na pamet da on nema mogućnosti da obožava Allaha, Uzvišenog, ukoliko ga Njegova milost ne obdari i pomogne mu. Zato on odmah moli: ‘Mi tražimo Tvoju pomoć.’ Ovo je prefinjena tačka koju jedini islam od svih religija smatra vrijednom.’ (Komentar Časnog Kur’ana, tom I, str. 194-195)
Isto tako on je napisao:
‘Vjernik upotrebljava i napor i dovu. On dobro planira i ulaže svoj najveći napor i onda ostavljajući stvar u rukama Allaha, moli. Ovo je učenje koje je saopćeno u samoj prvoj suri Časnog Kur’ana: ‘Mi jedino Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo.’ Onaj ko ne koristi svoje nadarenosti, ne samo da ih uništava i omalovažava, nego čini grijeh.’ (Komentar Časnog Kur’ana, tomI, str. 204-205)
‘Čovjekova priroda je sigurno naklonjena vrlinama (čestitosti). On, zato, treba Allahovu pomoć. Allah je naredio učenje Sure Fatiha u pet dnevnih namaza. U njoj potvrđujemo: ‘Mi jedino Tebe obožavamo;’ i također: ‘i jedino od Tebe pomoć tražimo.’ Ovo prensi da u svakom ispravnom pothvatu (obavezi), treba upotrebljavati svoje moći i spsoobnosti, i treba planirati i naporno raditi. Ovo je svrha dove: ‘Mi obožavamo.’ Onaj ko sebe preda isključivo dovi a ne čini nikakav napor, ne postiže svoj cilj. Ako zemljoradnik, nakon što je posijao, ne uloži dalji napor, kako može očekivati dobru žetvu? Onaj ko zasije sjeme i onda samo moli i ne radi ništa više sigurno neće ubrati ništa.’ (Komentar Časnog Kur’ana, tom I, str. 205)
Huzur je u objašnjavanju rekao da dova treba biti učinjena sa odlučnim umom jer osoba ne zna kad će ona postići primanje, pošto dova bude primljena u određeno vrijeme, Obećani Mesija a.s. je rekao da Bog postaje Pomagač onih koji ne prestaju moliti svog Gospodara sa poniznošću: ‘Mi jedino Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo,’ sa mišlju da će možda Bog primiti nešto od njihove poniznosti. On je također rekao da trebamo zapamtiti o poniznom upućivanju dova za pomoć, da Allah ima pravo nad tim, zato smo u Časnom Kur’anu poučeni dovi: ‘Mi jedino Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo’. Huzur je rekao da je ovo tačka koju trebamo u cjelosti razumjeti. Huzur je naveo događaj jednog ashaba Obećanog Mesije a.s. koji je klanjao dugotrajni nafil namaz u džamiji Mesdžid Aksa u Kadianu. Radoznao da zna šta je on učio, neko je otišao blizu njega i kad je pokaušao da osluhne, čuo je kako ovaj klanjač blago i ponavljajući izgovara dovu: ‘Mi jedino Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo’ oko petnaest minuta. Ovakva je bila duhovnost onih koji su stekli društvo Obećanog Mesije a.s. Huzur je rekao da svaki vjernik treba nastojati i postići ovu pronicljivost, ovo shvatanje i duhovnost, jer jedino ovo pomaže osobi da ispuni dužnost abudiyyata. On je rekao:
‘U ajetu: ‘Uputi nas na Pravi put’, je posebno urgiranje na dovi za istinsko razumijevanje; kao da nas On poučava, urgirajući na nas da Njega pozivamo, da nam pokaže Svoje atribute kakvi su stvarno i uključi nas među zahvalne’. (Komenar Časnog Kur’ana, tom I, str. 281)
Huzur je rekao da trebamo moliti Boga sa poniranjem u Njegove atribute, inače će naše dove biti kao ponavljanje nalik papagaju. Ashabi Časnog Poslanika s.a.v.s. su postigli duhovni stepen za ovo kao i oni koji su se držali društva Obećanog Mesije a.s.; danas također, ima ljudi u našem Džematu koji čine ibadet na ovaj način.
Obećani Mesija a.s. je rekao da je jedna velika prepreka u postizanju visokog duhovnog položaja licemjerstvo, koje proždire vrline, te oholost, koja je najgori porok i zatim skretanje koje udaljava od puteva dobrote. Zato je, imajući milosti prema Svojim slabim ljudima, koji mogu biti skloni da griješe, kao i iz sažaljenja prema onima koji se trude na Njegovim putevima, Allah istakao lijek za ove smrtonosne bolesti. Tako je On naredio da ljudi kažu: ‘Mi jedino Tebe obožavamo’tako da se mogu osloboditi bolesti licemjerstva. I On je naredio da kažemo: ‘i jedino od Tebe pomoć tražimo’ tako da mogu biti spašeni od ponosa i oholosti. Zatim, On je naredio da kažu: ‘Uputi nas’ tako da se mogu osloboditi skretanja i sebičnih želja. On je dodao da Bog ne može biti sredstvo spasa dok osoba ne posvoji krajnju poniznost, krajnji napor i potpuno umijeće u razumijevanju upute.
Obećani Mesija a.s. je rekao da su obožavanje i dova koji postižu primanje bazirani na nekoliko aspekata, a to su: da osoba treba imati potpunu poniznost u pogledu Božije uzvišenosti (veličine) i treba da Ga hvale i veličaju u pogledu Njegovih blagonaklonosti i ljubaznosti. I iz ljubavi prema Njemu, trebaju dati prednost Njemu nad svemu drugom i u pogledu Njegovog Dženneta, osloboditi sebe šejtana. Huzur je rekao da će osoba s ovim na umu, imati istinski koncept dove: ‘Mi jedino Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo’ i bit će u stanju da postane abd (rob) Milostivog Boga.
Obećani Mesija a.s. je objasnio da dova: ‘Mi jedino Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo’ znači očito obožavanje kao i traženje njegovog duhovnog znanja. U oba ova aspekta poniznost čovjeka je učinjena očitom. On dalje kaže da čovjek tvrdi da obožava Boga ali, da li obožavanje uključuje obilje sedždi i drugih poza namaza ili poigravanje s ružičastim kuglicama tespiha? Umjesto toga, on je objasnio da je obožavanje kad snažna ljubav vuče osobu Bogu na način da čovjekov ego bude uništen u ovom procesu. Prije svega, tu mora biti apsolutno vjerovanje u Božije Biće, zatim potpuna svijest o Njegovim nebrojenim blagonaklonostima i blagoslovima. Ljubav prema Bogu treba biti tako snažna da je Njegova ljubav uvijek prisutna u srcu čovjeka i uvijek je vidljiva sa njegovog lica. Čovjek treba imati tako oštroumno razumijevanje Božije uzvišenosti da mu ostatak svijeta izgleda mrtav u poređenju s tim. Čovjek se treba bojati jedino Boga i samo nalaziti zadovoljstvo kad je u Njegovom prisustvu sa srcem koje ne nalazi mir ni sa kim osim Njega. Takvo stanje je nazvao obožavanje. Međutim, stanje nalik ovom ne može biti poklonjeno bez posebne Božije milosti; zato nas je Bog poučio dovi: ‘Mi jedino Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo’.
Dajući kratki sadržaj o namazu, Obećani Mesija a.s. je rekao da je bit dostignuća obožavanja da čovjek treba osjećati kao da ga Bog gleda ili da on gleda Boga, i treba biti oslobođen svih načina iskvarenosti i širka (pripisivanja partnera Bogu). Čovjek treba biti svjestan samo Božijeg Rububiyyata i Njegove uzvišenosti, i moliti obilato, i u obilju tražiti oprost i ponavljajući priznati svoje slabosti tako da se očisti i usadi čvrstu vezu s Bogom, i bude udubljen isključivo u Njegovoj ljubavi. Ovo je kratki sadržaj namaza i sve ovo je uključeno u suri Fatiha. Osoba priznaje svoje slabosti u izrazu ‘Mi jedino Tebe obožavamo’. Napravljena je usrdan molba za pomoć i odmah zatim dova da idemo putem Poslanika i Vjerovjesnika. Pored toga, napravljena je usrdna molba da postignemo one blagoslove koji su podareni poslanicima i molilac traži utočište protiv onih koji su odbili poslanike i skrenuli sa Pravog puta.
U objašnjavanju odvratnosti prema grijehu, Obećani Mesija a.s. je rekao da nema većeg blagoslova nego imati odvratnost prema grijehu. Ovo se može postići planiranjem i ibadetom. Dova: ‘Mi jedino Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo’ označava da osoba upotrebljava svu od Boga datu snagu i mogućnost i onda ostalo povjerava Bogu. Glupi su oni koji ne upošljavaju svoju sposobnost i samo žele Božiju pomoć. Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Ako se čovjek trudi i onda moli, Bog ga spašava ako se onda spotakne.’
Objašnjavajući dva Božija atributa, Obećani Mesija a.s. je rekao:
‘Časni Kur’an navodi dva Allahova atributa: Uzvišeni, Al-Hayy, Vječno Živi i Al-Kayyum, Održavalac života. Al-Hayy znači Živi i koji Daje život a Al-Kayyum znači Samoodržavajući i Sveodržavajući. Unutrašnji i vanjski život svega duguje ovim dvama atributima. Atribut Hayy (Vječno živi) zahtijeva da On treba biti poštovan (treba Mu se klanjati) kao što je naređeno u suri Fatiha, u ajetu ‘Mi Tebe obožavamo;’ a Al-Kayyum traži od nas da tražimo Njegovu pomoć, kao u ajetu: ‘i jedino od Tebe pomoć tražimo.’ (Komentar Časnog Kur’ana, tom I, str. 208)
Huzur je rekao da svoje potrebe, bile one svjetske ili duhovne, možemo jedino zadovoljiti postajući istinski rob Božiji i da nam namaz bude jezgra ibadeta. Obećani Mesija a.s. je rekao:
‘Najviši ibadet je stalna budnost nad obavljanjem pet dnevnih namaza u ranom dijelu njihovog određenog vremena i da, kroz pomno obavljanje obaveznih i dobrovoljnih namaza, sa žudnom pažnjom nastojimo izvući najveće blagoslove odatle. Jer, namaz je kao topovska lafeta koja nosi klanjača Gospodaru ljudi, odnoseći ga do položaja koji on ne može dostići na leđima brzih konja. Cilj namaza ne može biti postignut strijelama, i njegova tajanstvenost ne može biti razotkrivena pisaćim perima. Ko god ovaj metod učini obavezujućim za sebe, stiže na istinu i otkriva stvarnost, i sreće Prijatelja Koji je skriven iza zastora nevidljivog, i bude izbavljen od sumnji i nesigurnosti. Njegovi dani postaju svijetli, njegove riječi sjaje kao biseri, njegovo lice postaje sjajno (blistavo) kao puni mjesec i njegov položaj bude uzdignut. Ko god sebe učini niskim pred Allahom u namazu uvidit će da Bog čini kraljeve poniznim pred Njim i čini takvog roba gazdom.’ (Komentar Časnog Kur’ana, tom I, str. 2020)
Huzur je rekao da nema sumnje da je namaz najviša forma ibadeta i dovodi čovjeka bliže Bogu, međutim, neki ljudi kažu da ne mogu postići osjećaj zadovoljstva u namazu. Obećani Mesija a.s. kaže u ovom pogledu da neki ljudi kažu da ne izvlače zadovoljstvo iz namaza. Ono što oni trebaju uraditi je da ponavljajući uče: ‘Mi jedino Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo’ i traže utočište od šejtana. Oni koji ovo posvoje neumorno, postižu svoj cilj. Međutim, u njihovoj dovi mora biti mehkoća i iskrenost.
Huzur je molio Allaha da nas osposobi da ove dragulje Obećanog Mesije a.s. stavimo u praksu i budemo uključeni među one koji su uvijek ustrajni (čvrsti) i koji su čuvani u Božijem utočištu. Da se u cjelosti okoristimo od blagoslova ramazana. Huzur je urgirao da pojačamo dove u preostalim danima ramazana.