Borba za stvarno obožavanje Allaha
Kratki sadržaj
Huzur je rekao da je u svojoj zadnjoj hutbi petkom dao izlaganje o Kur’anskom ajetu:
‘Mi jedino Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo’ (1:5)
na temelju komentara Obećanog Mesije a.s. Ogromna je Allahova blagonaklonost na nama da nas je osposobio da prihvatimo Obećanog Mesiju a.s., koji nam je objasnio duboka značenja Kur’ana. Huzur je primio mnoga pisma koja izražavaju koliko im je zadnja hutba dala uvid u ajet: ‘Mi jedino Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo’ i kako se ljudi zaista posvećuju razmišljanju o tome i izvlače duhovno zadovoljstvo u namazu. Neki Ahmadi muslimani koji govore arapski pisali su Huzuru da je, iako su čitali knjigu Obećanog Mesije a.s. ‘Karamatus sadikin’ iz koje je uzeta većina isječaka koje je Huzur predsatvio, duhovno znanje koje su stekli poslije slušanja hutbe bilo besprimjerno. Zaista je pisanje Obećanog Mesiji a.s. takvo da ih trebamo stalno čitati. U mjesecu ramazanu čovjek je privučen ibadetu tako da se predmet ibadeta još više cijeni. Zato je Huzur nastavio na ovu temu kometara Obećanog Mesije a.s.
Huzur je rekao da je kratki sadržaj izlaganja prošle sedmice da je u dovi: ‘Mi jedno Tebe obožavamo’ osoba privučena Bogu sa iskrenošću da postane Njegov rob, a u dovi: ‘i jedino od Tebe pomoć tražimo’ čovjek moli za postojanost kao Božiji rob. Zato što su snaga i postojanost podareni od Boga i bez ovoga osoba ne može ispuniti dužnosti kao Božiji rob. Ibadet koji nije propraćen Božijom pomoći, u biti slabi poslije nekog vremena. Ljudi pišu Huzuru da poslije duhovnog ambijenta ramazana koji im pomaže da se skoncentrišu na namaz, osjećaju da njihov namaz ne zadrži istu vrsnoću. Zato se pojedinac treba moliti za namaz sa gorivošću i pronicljivošću koji ima u toku ambijenta ramazana da bude trajan tako da bude u stanju ispuniti dužnosti kao Božiji rob.
Obećani Mesija a.s. poučava da slijedeći ovu usrdnu molbu, vjernik treba biti svjestan o tome koju vrstu dove da uči. Ako nema pravca koji vodi putu upute osoba će jedino završiti hrvajući se umraku, nesvjesna o tome za kojom vrstom Božijeg robovanja traga. Obećani Mesija a.s. je zato objasnio da trebamo učiti dovu: ‘Uputi na na Pravi put’. Ova dova je da ibadet osobe bude blagoslvoljen i da uvijek bude u stanju slijediti uputu kao istinski Božiji rob. Dova: ‘Uputi nas na Pravi put’ je da osobi dadne znanje ustrajnosti, koja je nužna za neprestalno robovanje Bogu. U svjetlu pisanja Obećanog Mesije a.s. kratki sadržaj ovih triju dova je da, ukoliko osoba nema vrhunsku iskrenost, ne čini krajnji napor i nije u stanju da u potpunosti razumije uputu, ne treba smatrati da je upućena ili da je postigla svoj cilj ili stekla visoki stepen Božije ljubavi – stepen koji je cilj vjernika. Huzur je rekao da se s ovim shvatanjem čovjek neće smiriti dok ovo ne postigne, bit će zabrinut o čuvanju svog namaza i postit će u ramazanu na ispravan i prikladan način, i nosit će ovu gorivost i smisao kao i intenzitet, i poslije ramazana.
Huzur je rekao da je prošle sedmice ukratko objasnio o ajetu: ‘Mi jedino Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo’ u svjetlu komentara Obećanog Mesije a.s. , a da će danas objasniti duboko značenje ajeta: ‘Uputi nas na Pravi put’. I rekao je da će nam to pomoći u objašnjenju kako je obiman predmet ove kratke dove i kako ona obuhvata sve naše poslove.
Obećani Mesija a.s. je napisao:
‘U ovoj suri (Fatiha), Allah, Uzvišeni, uči muslimane robove, ovim riječima: O Moji robovi, vidjeli ste jevreje i kršćane, onda budite na oprezu da ne postupate kao oni i čvrsto se držite užeta ibadeta i čestitosti, i ne zaboravite Allahove blagoslove kao jevreji, da vas Njegova srdžaba ne pogodi, i nemojte zanemrivati istinsko razumijevanje i namaz, i nemojte popuštati u traženju upute kao što su kršćani – inače ćete biti izgubljeni. On je urgirao na traženju upute ističući da čvrstina i stalnost u uputi nije moguće osim kroz stalnosti u molitvi i poniznosti pred Allahom. Također je naglašeno da uputa dolazi od Allaha i da čovjek nikada ne može biti ispravno upućen osim kad ga Allah uputi i uvede među ispravno upućene. Dalja tačka je da je uputa beskonačna i da joj se čovjek može uspinjati pomoću ljestava ibadeta. Onaj ko napusti ibadet gubi ove ljestve. Samo je onaj zaslužan upute koji bez prekida svoj jezik zauzme u spominjanju svog Gospodara i moli sa žarkom postojanošću.’ (Komentar Časnog Kur’ana, tom I, sura Fatiha, str. 214)
Huzur je objasnio da je nalog (poduka) za vjernika: nikada ne napuštajte uže dove i ustrajnosti, i nikada nemojte biti lijeni i nemarni u traženju upute, i uvijek zapamtite da je samo od Boga data čovjekova odlučnost da ostane upućen. Vjernik treba zapamtiti da privremeni ibadet nije izvor postizanja upute. Samo oni ljudi postižu uput koji su uvijek postojani u spominjanju Boga. Kao takvi, mi trebamo nastojati i učiniti stalnim prakse usađene u toku ramazana.
Obećani Mesija a.s. je napisao:
‘Riječ ‘sirat’ znači put koji je prav, tako da su svi njegovi dijelovi u uređenom redu i prikladno prilagođeni jedan drugom.’ (Komentar Časnog Kur’ana, tom I, sura Fatiha, str. 216)
‘Istikamat (ustrajnost) je istovjetan sa terminom fnaa (žrtvovanje sebe/kao gubljenje svog nafsa) koji sufi upotrebljvaju. Oni dovu: ‘Uputi nas na pravi put’, kođer interpretiraju kao značenje termina fnaa to jest da duša, emocije i planovi, sve treba biti posvećeno Allahu, Uzvišenom, i čovjekova lična osjećanja i želje trebaju podnijeti potpunu smrt. Oni koji ne daju prednost volji i planovima Allaha, Uzvišenog, nad svojim ličnim ciljevima i stvarima, umire u razočarenju o svojim svjetskim poslovima i ciljevima. Namaz je vrhunac ibadeta i Allah, najuzvišenije ime Božije, ima prvenstvo u namazu. Slično tome, čovjekova najviša odlika je ustrajnost. Ism-i-Azam (najviši atribut) označava sredstva postizanja savršenstva u ljudskim odlikama.’ (Komentar Časnog Kur’ana, tom I, sura Fatiha, str. 217-218)
Huzur je objasnio da kad čovjek uči dovu: ‘Uputi nas na Pravi put’ treba voditi računa o Božijim naredbama kao i da bude svjestan o ispunjavanju dužnosti prema Allahu i dužnostima prema ljudima. Ispunjavanje dužnosti prema ljudima također čovjeka dovode Bogu. Kad se on obraća Allahu sa ustrajnošću i samo Njega poziva, onda ostaje na ‘Pravom putu.’ Obećani Mesija a.s. dalje piše:
‘Prikladan način ibadeta je da najuzvišenije Božije ime, Allah, i najviša odlika čovjeka, postojanost, trebaju biti povezani, i čovjek se treba okrenuti jedino Bogu i nikome drugom, ne čak idolu svojih ambicija i želja. Kad dostigne ovaj položaj on shvata značaj naredbe: ‘Zovite Mene, Ja ću vam odogovoriti.’ (40:61) (Komentar Časnog Kur’ana, tom I, sura Fatiha, str. 218)
Obećani Mesija a.s. je objasnio da ibadet obuhvata svaki stepen ljudi:
‘Ukratko, dova: ‘Uputi nas na Pravi put,’ oslobađa čovjeka od svakog nedostatka, jasno mu objašnjava stalnost vjere, i izvodi ga iz pustog boravišta u bašču plodova i mirisa. Ko god intenzivnije ponizno moli u toku ove dove, Allah mu poklanja veći udio bašče. Kroz ovu dovu su poslanici postali primaoci ljubavi Uzvišenog, i do zadnjeg momenta nisu čak ni za treptaj oka napustili dove. Ne priliči bilo kome da se odvoji od ove ponizne dove i okrene se od ovog cilja, čak i ako bude poslanik ili propovjednik (reformator). Visoki stepeni u bogobojaznosti i uputi nikada nemaju kraja, zapravo su bez granice i oči mudrosti ih ne mogu obuhvatiti. Zato je Allah, Uzvišeni, poučio Svoje robove ovoj dovi, čineći je srcem ibadeta tako da se ljudi okoriste njenom uputom i time usavrše svoju vjeru i jedinstvo, i imaju na umu njena obećanja i budu očišćeni mnogobožačkih crta mnogobožaca.
Jedna od odlika ove dove je da ona obuhvata svaki stepen ljudi i svakog pojedinca, i to je dova koja je beskonačna i nema plafona, nema kraja, i nema krajnje tačke niti ikakvih ograničenja. Blagoslovljeni su onda oni koji su postojani u tome sa srcem koje krvari i dušom koja podnosi, i spokojnim umom, kao oni Allahovi robovi koji poznaju svog Gospodara. Ovo je dova koja obuhvata svako dobro i sigurnost, čvrstinu i postojanost, i radosne vijesti od Gospodara opće Skrbi (Staranja).’ (Komentar Časnog Kur’ana, tom I, sura Fatiha, str. 227-228)
Objašnjavajući, Huzur je rekao da bivstvovanje (opstojanju) na ‘Pravom putu’ spašava čovjeka od šejtanskih napada. Danas, kad se svijet udaljava od religije, ovo je silna dova. Pod uvjetom da je učinjena sa stalnošću i odlučnošću. Kad osoba koja pripada bilo kojoj religiji ili čak nema religije traži uputu od Boga, Bog upućuje. Jedini uvjet je da je njegova namjera dobra.
Obećani Mesija a.s. je rekao da je kroz ovu dovu koncept Tevhida (Božijeg Jedinstva) upotpunjen. On je napisao:
‘Sedma zbilja obuhvaćena u suri Fatiha je: ‘Uputi nas na Pravi put.’ Ovo znači: Uputi nas na put koji je ispravan bez skretanja (odstupanja) i učini nas postojanim i čestitim na njemu. Istinska dova čovjeka smjera na traženje Pravog puta, koji vodi Bogu. Jer, prirodno je pravilo da se borimo za sticanje sredstava koja vode postizanju cilja i ovo je prirodno pravilo koje je Bog postavio u pogledu svakog našeg cilja – da trebamo steći sredstva neophodna za njegovo osiguravanje i trebamo posvojiti puteve koji vode tome. Kad čovjek pouzdano ide ispravim putem i poduzima mjere koje su neophodne za postizanje cilja, cilj bude postignut. Ali, to se nikada ne može postići ako putevi koji su određeni da vode tom cilju budu napušteni. Vječni je zakon da je za svaki cilj utvrđen put i dok čovjek ne ide njime nikada ne može dostići cilj. Zatoje sirati-mustekim (Pravi put) bogatstvo koje moramo tražiti kroz napor i nastojanje, dovu i poniznost. Onaj ko se ne bori da ga postigne, u zanemarivanju njegove vrijednosti, griješi u Allahovim očima. Ako kao prosjak bude molio od Boga Džennet i udobnosti Ahireta, Božija mudrost će upraviti nerazboritog da prvo traži Pravi put koji će sve donijeti unutar njegovog dohvata. Prema tome, prvobitna i osnovna dova koju tragač za istinom najhitnije treba je usrdna molba za Pravi put.’ (Komentar Časnog Kur’ana, tom I, sura Fatiha, str. 229)
U objašnjavanju biti ove dove i standarda koje čovjek treba nastojati i postići, Obećani Mesija a.s. je napisao:
‘Stvarnost sirat-i-mustekim (pravog puta), kakav je određen u čvrstoj Vjeri, je ljubav roba prema njegovom milostivom Gospodaru, njegovo potpuno prihvatanje Allahove volje i predavanje svoje duše i srca Njemu, posvećivanje cijele njegove pažnje Njemu Koji je stvorio čovjeka, i ne činjenje ibadeta i klanjanje nikome drugom osim Njemu, voleći Ga cijelim svojim srcem i usrdnom molenju samo Njega i traženje Njegove milosti i samilosti, njegovo izlaženje iz svog mrtvila, koračanje Pravim putem i strahovanje od Milostivog Boga; Božija ljubav koja prožima njegovo cijelo biće i uz Allahovu pomoć, ojačava svoje vjerovanje i vjeru. Onda se ovaj rob potpuno naklanja prema svom Gospodaru cijelim svojim srcem, željama, razumom, cijelim tijelom, zemljom i žetvom, okrećući se od svega osim Njega dok za njega ne ostane ništa osim njegovog Gospodara i on ne slijedi ništa osim Božijih želja i dolazi Njemu sa srcem u kojem nema ništa osim Allaha na njegovim putevima i kaje se zbog svog ponosa ili što je bio očaran bogatstvom i bogatim, i sebe predstavlja pred Nazočnost Gospodara kao bijednik.’ (Komentar Časnog Kur’ana, tom I, Sura Fatiha, str. 234)
‘Muslimani za sebe imaju na raspolaganju tri izvora upute prema sirat-i-mustekim:
(1) Časni Kur’an, Allahovu Knjigu. Mi nemamo ništa odlučnije i sigurnije od ovoga, Božije Riječi, oslobođene svih sumnji i dvosmislenosti;
(2) Sunnet, to jest, primjer Časnog Poslanika. Treba zapamtiti da sunnet i hadis nisu isto. Sunnet je primjer Časnog Poslanika, koji je potvrđen neprekidnom praksom od njegovog vremena. Sunnet je istodoban sa Časnim Kur’anom i takav će ostati. Drugim riječima, Časni Kur’an je Riječ Boga, Uzvišenog, a sunnet je praksa Časnog Poslanika s.a.v.s. koja objašnjava vrijednosti iznesene u Časnom Kur’anu. Uvijek je bio Allahov postupak da kad poslanici a.s. prenose objavljenu Božiju riječ za uputu ljudi, oni to objasne u praksi kroz lični primjer, tako da njena važnost bude jasno shvaćena, i učine da to drugi isto prakticiraju;
(3) Hadis. Riječju hadis mi mislimo na izvještaje o onome šta je Časni Poslanik rekao koji su sakupljeni kroz prenosioce nekih 150 godina poslije Časnog Poslanika s.a.v.s.’ (Komentar Časnog Kur’ana, tom I, sura Fatiha, str. 236-237).
Huzur je rekao da je ovo za vjernike detaljan način postupanja. Kad traži uputu od Boga čovjek treba imati u vidu sve ove tačke. Neki ljudi se pogrešno upliću sa pirovima (tzv. hodže koje daju zapise uz novčanu naknadu) i asketima. Huzur povremeno prima prigovor da su čak Ahmadi muslimani ponekad pod utjecajem drugih i slijede pogrešne običaje da idu asketima radi dova i čak vradžbine itd. Ljudi koji ovo rade sami ne slijede nikakve ispravne prakse i ne posvećuju nikakvu pažnju ličnom ibadetu. Huzur je rekao da, dok možda bude neki broj Ahmadi muslimana koji su upleteni u ovo, većina neahmadi slijede ove običaje.
Obećani Mesija a.s. je napisao:
‘U učenju dove: ‘Uputi nas na Pravi put’, Allah želi da klanjač vodi brigu o ovim aspektima: vjerovanjima, moralu i vladanju. Drugim riječima, klanjač treba da reformiše svoje stanje kroz korištenje svojih od Boga datih mogućnosti i onda moli Allaha. Ovo ne znači da u toku procesa samoreforme ne treba da moli. On i tada mora nastaviti tražiti, ali ne smije zanemariti druge aspekte.’ (Komentar Časnog Kur’ana, tom I, sura Fatiha, str. 267)
‘Islam je u Časnom Kur’anu nazvan postojanošću, jer uči dovi: ‘Uputi nas na pravi put’; to jest, učini nas postojanim na putu bogobojaznosti, putu onih koji su postali primaoci Tvojih blagodati i za koje su vrata neba otvorena. Morate zapamtiti da je postojanost vladanja određena u pogledu krajneg cilja stvaranja svakog roda. Krajnji cilj čovjekovog stvaranja je obožavanje i služenje Bogu. Zato je postojanost čovjeka da, pošto je stvoren radi stalne pokornosti Bogu, treba biti posvećen isključivo Njemu. Kad postane potpuno posvećen Njemu, sa svim svojim moćima i sposobnostima, bude nagrađen onim što se može opisati čistim životom. Kao što vidite da kad prozor, okrenut suncu bude otvoren, njegove zrake ulaze kroz ovaj prozor. Slično, kad je osoba okrenuta Bogu, Uzvišenom, i između njega i Boga, Uzvišenog, nema nikakvog zastora, onda se odjednom svijetli plamen spušta na njega i osvjetljava ga, i rastjera njegovu unutrašnju nečistoću. Onda on postaje nova osoba i doživljava veličanstvenu promjenu. Onda se kaže da mu je dat čist život. Ova promjena se događa u samom ovom životu. Na ovo Allah, Gospodar slave skreće pažnju u ajetu: ‘Ko god je (duhovno) slijep u ovom životu i nije mu dato svjetlo da vidi Boga, bit će slijep i na Ahiretu.’ (Komentar Časnog Kur’ana, tom I, sura Fatiha, str. 237)
Obećani Mesija a.s. je rekao da je za sve muslimane neophodno da vode računa o: ‘Mi jedino Tebe obožavamo’ dok uče: ‘Uputi nas na pravi put’ jer je tome data prednost ispred ‘i jedino od Tebe pomoć tražimo’. On je rekao da ovaj slijed također trebamo praktikovati, znači prvo napraviti neophodan plan i onda se okrenuti dovi. On je također napisao da je Allah želio da čovjek čuva tri stvari u vidu kad uči: ‘Uputi nas na pravi put’. Prvo, svoje moralno stanje, drugo stanje svojih vjerovanja i konačno stanje svojih djela. Treba da se popravi kroz svoju od Boga datu sposobnost i onda okrene dovi. Ovo ne znači da ne treba upućivati usrdne dove kad ide kroz reformu. Zapravo, treba nastaviti moliti Allaha u toku ove faze. Dova se čini jezikom, srcem i praksom. Obećani Mesija a.s. je napisao: ‘Kad osoba usrdno moli Boga za čestit život, ima osjećaj stida a ipak je ovo dova koja uklanja njegovu zbunjenost.’
On dalje piše:
‘Dova: ‘Uputi nas na pravi put’, obuhvata sve svjetske i duhovne zahtjeve; jer, dokle nije na raspolaganju ispravan put pristupa u pogledu nekog problema, ne može biti nikakvog napretka. Ljekar, zemljoradnik, ukratko svako treba pravi pristup u pogledu svakog podhvata.’ (Komentar Časnog Kur’ana, tom I, sura Fatiha, str. 281)
‘Najbolja dova je u suri Fatiha jer je to naobuhvatnija dova. Kad zemljoradnik nauči ispravan metod ratarstva on će naći ispravan put obrađivanje zemlje i uspjet će. Na taj način i vi trebate tražiti Pravi put susreta s Bogom, moleći: Gospodaru, ja sam griješan Tvoj rob i pao, Ti me uputi. Tražite od Boga sve svoje zahtjeve (potrebe), velike i male, bez kolebanja, jer On je istinski Davalac. Onaj ko najviše moli je nakreposniji.’ (Komentar Časnog Kur’ana, tom I, sura Fatiha, str. 281-282)
‘Smisao i svrha čovjekovog života je da traži i ide Pravim putem koji je spomenut u ovoj suri riječima: ‘Uputi nas na Pravi put, na put onih kojima si dao blagodati.’ Ovo je usrdna molba koja se uči na svakom rekatu svakog namaza. Samo njeno ponavljanje naglašava njenu vrijednost. Naš Džemat treba zapamtiti da ovo nije obična stvar i da samo ponavljanje riječi nalik papagaju nije ono što se traži. Zapravo je ova dova nepogrešiv (pouzdan) i djelotvoran recept da čovjeka učini savršenim i treba je neprestalno imati na umu, kao stvarni cilj i kao sigurnu zaštitu. Ovaj ajet iznosi usrdnu molbu za postizanje četiri vrste odlika (vrlina). Ako osoba postiže ove četiri odlike, obavit će dužnost ibadeta i ljudske dužnosti, i da je valjano iskoristio sposobnosti i nadarenosti s kojima je bio opremljen. Ja vas želim upozoriti protiv onih koji ciljaju na postizanje ovih odlika sredstvima samo izumljenih ibadeta i vračanja. Zapamtite, da je postupak koji Časni Poslanik s.a.v.s. nije posvojio, beskoristan i jalov. Ko je istinskiji vodič putu Božijih miljenika od Časnog Poslanika s.a.v.s.? Sve odlike poslanstva su dostigle svoj vrhunac u njegovoj ličnosti. Put koji je on posvojio je najispravniji i najbliži svrhi. Napuštajući ovaj put za samoizumljeni, čak i ako on izgleda zamaman, po mom mišljenju znači uništenje, i kao što mi je Allah, Uzvišeni, objavio.
Ukratko, postići čestitost Božijih miljenika na koje je Allah, Uzvišeni, pokazao u ajetu: ‘Na put onih kojima si dao blagodati’, je cilj određen za svaku osobu. Naš Džemat treba posebnu paziti na ovo. Jer osnivajući ovaj pokret, Allah, Uzvišeni, planirao je da pripremi zajednicu kao onu koju je organizovao Časni Poslanik s.a.v.s. tako da ona svjedoči istinitosti i slavi Časnog Kur’ana i Časnog Poslanika s.a.v.s.’ (Komentar Časnog Kur’ana, tom I, sura Fatiha, str. 291-292)
‘U pogledu ibadeta trebate zapamtiti da je u suri Fatiha, Allah, Uzvišeni, poučio molbi:‘Uputi nas na Prvi put, na put onih kojima si dao blagodati.’ U pogledu ovoga trebate imati na umu tri aspekta: da u tu dovu trebate uključiti cijelo čovječanstvu, sve muslimane i sve one koji su prisutni u služenju. Takvom namjerom cijelo čovječanstvo će biti uključeno u ovu dovu i to je ono što Allah, Uzvišeni, želi. Jer, u prethodnim ajetima ove sure On je nazvao Sebe Gospodarom sveopće Skrbi, što urgira na općenitu samilost uključujući čak zvijeri. Zatim je Bog Sebe nazvao Rahman, Milostivi, što urgira na saosjećanje sa cijelim čovječanstvom, jer Rahmanijjat u svoj opseg uključuje cijelo čovječanstvo. Onda je On Sebe nazvao Rahim, Samilosni. Ovaj atribut potiče samilost za vjernike, jer Rahimijjat je ograničen na vjernike. Konačno, On je Sebe nazvao Vladarom Sudnjeg dana, što urgira na samilost prema društvu prisutnih. Jer, Sudnji dan je Dan kad će društvo biti prisutne pred Bogom, Uzvišenim. Prema tome nas dova: ‘Uputi nas na Pravi put,’vodi u uvažavanje svih ovih kategorija. Ovaj aranžman pokazuje da ova dova obuhvata milost za cijelo čovječanstvo; i islamski je princip da musliman treba biti dobronamjernik sviju.’ (Komentar Časnog Kur’ana, tom I, sura Fatiha, str. 294-295)
‘Pozivajte Allaha da vas pouči u pogledu prirode Svojih atributa i da vas učini zahvalnim; jer su oni prije vas izgublili put jer su izgubili razumijevanje atributa Allaha, Veličanstvenog, i Njegove blagodati i Njegovo zadovoljstvo. Oni su izgubili svoje živote u gonjenju zanimanja koja su dokazala njihovu griješnost. Onda ih je zahvatila Božija srdžba i bili su pogođeni poniženjem, i pridružili su se osuđenim. Allah, Uzvišeni, ukazuje na ovo u Svojim riječima: ‘na koje se nije srdžaba izlila’ (to jest ne na put onih na koje se srdžba izlila). Izgleda da je pravilo da Allahova srdžba pogađa samo one koji su od Allaha, Uzvišenog, bili pomognuti blagodatima prije nego što su izazvali njegovo nezadovoljstvo. U ovom ajetu izraz: ‘Onih koji su navukli Božiju kaznu,’ obuhvata ljude koji su prekršili Njegove naredbe u pogledu darova i blagodati koje je Alah, Uzvišeni, dao posebno njima, i slijedili su svoje planove, zaboravljajući Milostivog Boga i sve što je dug prema Njemu, i pridružili su se onima koji su Ga porekli. Oni koji su skrenuli bili su skloni da krenu Pravim putem ali su im nedostajali istinsko znanje, prosvjetljujuće pronicljivosti, zaštita i potkrepljujuće dove. Oni su postali žrtva sujevjerjima i predali su im se, i odlutali od pravog pravca i propustili svoje istinsko pozivanje. Tako su bili izgubljeni i nisu dali da njihove misli nastave kanalima bogobojaznosti.’ (Komentar Časnog Kur’ana, tom I, sura Fatiha, str. 334-335)
Huzur je rekao da su oni koji ne prihvataju Obećanog Mesiju a.s. također izgubljeni i skrenuli su s Pravog puta. Huzur je molio Allaha da nas osposobi da sa iskrenošći činimo ibadet i da nas nikada ne učini onima koji su, nakon što su primili uputu, zavrijedili Božiju kaznu; koji su zalutali i tako uništili svoj život na ovom svijetu kao i svoj konačni kraj. Da nam Allah dadne Svoju ispravnu duhovnu pronicljivost (razumijevanje) i uvijek nas čuva na Pravom putu. Da On ovaj ramazan učini sredstvima duhovnog napretka za nas kao Svoju neprestalnu blagodat i da se uvijek obraćamo Njemu.