Ljudi izvrsnih osobina

Kratki sadržaj

Poslije proučenog Šehadeta, Euze i sure El – Fatihe Hazreti Halifatul Masih V (da Allahbude njegov pomagač) je rekao:

Danas ću ponovo nastaviti da govorim o životu ashaba Časnog Poslanika (s.a.v.s.) koji su učestvovali u bitci na Bedru. Zadnji put sam govorio na ovu temu 20 Septembra. Na toj hutbi spomenuo sam detalje kada je Hazreti Hubaib (ra) bin Adi postao šehid. U vrijeme njegove smrti, zatražio je od Svemogućeg Allaha da prenese njegov salam [pozdrav mira] Časnom Poslaniku (s.a.v.s.), jer niko drugi to nije mogao učiniti za njega, a Uzvišeni Allah je zaista prenio njegov selam Časnom Poslanik, s.a.v.s. U to vrijeme je Časni Poslanik (savs) sjedio sa svojim ashabima, odgovorio je Ve alaikumus selam i obavijestio ashabe da je Hazreti hubaib postao šehid.

Časni Poslanik (savs) je osudio na smrt počinitelja ovog groznog djela, a to je bio Ebu Sufjan. Hazreti Amr Bin Umajjah i Hazrat Đabbar (ra) bin Sakhr Ensarija su poslani naovu misiju. Otišli su u Meku, učinili tavaf oko Ka'be i krenuli u potragu za Ebu Sufjanom.Tamo ih je prepoznao neki Makkanlija, pa su ga morali ubiti u samoodbrani. Kasnije,noću, krenuli su nazad u Medinu, na putu koji je prolazio mimo grupe koja je čuvala tijelo hazreti Hubaiba (ra) bin Adi. Kad je hazreti Đabbar (ra) stigao do drveta na kojem je bio obješen Hazreti Hubaib (ra), brzo ga je podigao i pobjegao. Hazrat Džabar (ra) bacio je to drvo u potok u blizini. Voda je odnijela Hubejbovo (ra) tijelo, a Mekanlije nisu uspjeli da izvrše svoj plan i iskasape njegovo tijelo. Tako je Bog zaštitio njegovo blagoslovljeno tijelo.

U vrijeme kada je bio zarobljen prije nego što je postao šehid, Hazreti Hubaib (ra) bio je uzorni Musliman. Ovo preosi Ma'vijah, oslobođena robinja od Huđair bin Abu Ajhab, u Meki, a Hubaib (ra) je bio zatvoren u njenoj kući, tako da plan je bio da ga ubiju čim prođu sveti mjesec. Ma'vijah prenosi da niko nije bolji od Hazrat Hubaib (ra). Vidjela ga je kako jede veliki grozd grožđa, kad u Meki nije bilo grožđa. Hazreti Hubaib (ra) je tražio od Ma'vije da mu ne daje meso zaklano u ime idola. Ma'vijah prenosi da kada je određeno vrijeme njegovog pogubljenja nakon svetog mjeseca, Hazreti Hubaib (ra) se nije ni najmanje brinuo o njegovoj smrti. Jednom kad ga je pronašla s oštrom nožem uruci i njenog mladog sina u blizini, brinula se da bi Hazrat Hubaib (ra) mogao se osvetiti preko njenog sina. Na to je Hazret Khubaib (ra) odgovorio: ‘Nisam takav i ne bih ga ubio. Ne smatramo izdaju zakonitom u našoj religiji.”

Poslije su Hazreti Hubaiba (ra) svezali u lance i odveli u Tanim tri milje udaljeno od Meke prema Medini. Djeca, žene, robovi i mnogi ljudi iz Meke okupili su se da vide ubistvo Hubaiba (ra). Neki ljudi su tamo došli zbog osvete svojih starijih koji su poginuli u bitci na Bedru. Ostali prisutni bili su neprijatelji Islama i željeli su gledati njegovo pogubljenje i radovali su se tome. Idolopoklonici su doveli Hubaiba (ra) blizu komadadrveta koji je ukopan u zemlju, kako bi ga vezali za to, prije nego što su ga ubili. HazratHubaib (ra) zatražio je dozvolu da klanja dva rekata nafile. Onda je ubijen. U vrijeme njegovog ubistva, njegove posljednje riječi bile su: „Kad postajem šehid zbog Islam akao Musliman, nije me briga na koji bok padam nakon ubistva, sve je to u ime Allaha …”Takv je bio njegov standard ljubavi i pobožnosti. Prije nego što je bio ubijen, jedina njegova želja koju je izrazio bila je da klanja nafilu pred svojim Gospodinom. Također je želio da se njegov selam prenese Časnom Poslaniku (s.a.v.s.) i Svemogući Allah mu jeispuni i tu želju.

Slijedeći ashab kojeg ću spomenuti je Hazreti ‘Abdullah bin’ Abdullah bin Ubajj bin Saluul (ra). Hazrat Abdullah (ra) bio je iz Banu ‘Auf, ogranak Hazrađ plemena koje je Ensarijsko pleme. Bio je sin poglavice licemjera, Abdullaha bin Ubajja bin Saluula. Bio je veoma iskren, odan ashab Časnog Poslanika (savs). Borio se zajedno sa Časnim Poslanikom (savs) u vrijeme Bedra, Uhuda i svih ostalih bitki. Znao je čitati i pisati iimao je čast da bude jedan od onih koji je pisao Časni Kur’an.

Ebu Sufijan je izazvao Muslimane tokom bitke kod Uhuda da će se sljedeće godine još jednom suočiti na lokaciji Bedra i Časni Poslanik (savs) je prihvatio ovog izazova. Dakle, sljedeće godine, u četvrtoj poslije Hidžre na poslije mjeseca Ševala, Časni Poslanik (savs) je krenuo iz Madine snagom od 1.500 ashaba i imenovao ‘Abdullaha bin’ Abdullaha bin Ubajja Emirom Medine u njegovom odsustvu. Ebu Sufjan je krenuo iz Mekke sa svojih 2.000 ratnika. Međutim, snaga Božja bila je takva da su Muslimani stigliu Badr prema svojim obećanjima, ali vojska Kurejšija izašla je na neku daljinu i zatim se povukla u Meku. Muslimanska vojska ostala je osam dana na Badru, zarađivala je baveći se trgovinom u obližnjem karnivalu. Kada se karneval završio, a Kurejšinska vojska se nije pojavila, Časni Poslanik (savs) je otišao sa Badra i vratio se u Madinu. Kurejšije su se vratili u Meku i počeli se pripremati za napad na Madinu. Ova ekspidicijaje poznata kao Ghazvah Badrul-Mau'ida. Hazreti ‘Abdullah (r.a.) ubijen je 12 godina poslije Hidžre u bitci  Jamamah, u doba Hilafeta Hazreti Ebu Bekra

Otac hazreti Abdullaha (ra), Abdullah bin Ubajj bin Saluul je bio glavni licemjer. Nadao se da će biti postavljen za vođu Medine, ali nakon što je prešao u Medinu, ČasniPoslanik (savs) je bio postavljen za vođu. To je uznemirilo Abdullaha bin Ubajja bin Saluula. Zamjerio se Božjem poslaniku, ali kad je Svemogući Allah dodijelio pobjedu Časnom Poslaniku na Badru, Abdullah bin Ubajj bin Saluul postao je Musliman. Međutim, njegovo prihvatanje Islama nastalo je samo zbog straha, jer su shvatili da suMuslimani pobijedili na Badru. Njegovo licemjerje postalo je jasno u toku bitke na Uhudu. Kada se Muslimanska vojska od 1000 mladih muškaraca dogovorila da se suoči sa mnogo većom Mekanskom vojskom, na pola puta, Abdullah bin Ubajj bin Saluul, okrenuo se natrag sa svojih 300 saveznika, rekavši da ovo nije rat, ovo je putovanje u smrt! Samo 700 muslimana ostalo je da se suoči sa 3000 Kurejšija. O ovome ću joś dagovorim u narednoj hutbi. InšAllah.

Sad ću spomenuti neke detalje u vezi uvaženog Khvađa Rašid-ul-din Kamar Sahi, koji je bio sin od Maulana Kamar-ul-Din Sahib,i klanat ću njegovu dženazu u odsustvu. Preminuo je u 86 godina 10. oktobra nakon što je bolovao od karcinoma – Innna lillahi veinna ilejhi radžiuun – Svakako Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vraćamo. Bio je pobožan i ljubazan sa visokim osobinama i imao je izvanrednu lojalnost prema Hilafetu. U vrijeme poslednjih dana njegove bolesti, takođe je došao da me posjeti nekoliko dana prije mog putovanja. Dijagnosticiran mu je rak i podnosio je naporno liječenje s velikim strpljenjem i odlučnošću. Neka mu Uzvišeni Allah oprosti i podari milost i udijeli mu društvo njegovih najmilijih, a također omogući njegovoj djeci i budućim potomcima da nastave njegova dobra djela.