Ljudi izvrsnih osobina

Poslije proučenog Šehaddeta, Euze i Sure El-Fatihe Hazreti Halifatul Masih  V (da Allah bude njegov pomagač) je rekao:

Nastavit ću da govorim u vezi ashaba Časnog Poslanika (savs) koji su učestvovali na Bedru, zadnji put na ovu temu sam govorio u Njemačkoj.

Kad se Muslimanska vojska uputila na Uhud, zbog prijedloga mlađih Muslimana da se bore izvan Medine, krenuli su  i Abdullah Bin Abi Saluul (poglavica licemjera u Medini) i njegovi drugovi su krenuli na Uhud. Abdullah bin Abi Saluul bio je otac hazreti ‘Abdullah bin’ Abdullah. Kad se na bojnom terenu Abdullah Bin Abi Saluul pobunio i vratio se u Medinu sa 300 svojih sljedbenika, ismijavajući ratne napore i rekavši da to nije rat već samoubitstvo. Samo je ostalo 700 muslimana koji su se naporno borili i bili su pobjednici na početku. Međutim, pred kraj, muslimani zbog toga što nisu u potpunosti postupili po naredbi Časnog Poslanika (savs) i napustili su stražu propusta na planini, zbog toga su pretrpjeli težak gubitak.

Sada ću navesti neke detalje o ponašanju Abdullaha bin Abi Saluula nakon ove bitke i kako je počeo da govori vrlo ružne i prezirne riječi o Poslaniku (savs) i drugim muslimanima. Pokazivao je na muslimane i samo je povećavao svoju drskost, jer je vidio da Časni Poslanik (savs) nije reagovao na ovo što on radi. Onda je pokušao da pobuditi plemenska neprijateljstva između Ensarija i Muhadžira, preko neukih ljudi. Velika svađa je izbila i zaustavili su je neki pobožni i mudriji ashabi; ovo je još više iznerviralo Abdullaha Bin Abi Saluula, i ovaj jadni čovjek otišao je toliko daleko da je rekao: (ovo se spominje u Suri El-Munafikin iz Časnog Kur'ana) što znači: “Samo pričekajte i pogledajte, kad stignemo u Madinu, najčasniji čovjek ili ljudi protjerat će najomraženiju osobu ili ljude iz grada. “Iskreni mladić Zeid bin Arkam (ra) čuo je to i ovo ga je uznemirilo, on je prenio poruku Časnom Poslaniku (savs), preko svog amidže. To je razljutilo iskrene Muslimane. Objasnili su Časnom Poslaniku (savs), da prije njegovog dolaska u Medinu, Abdullah Bin Abi Saluul je trebao da bude imenovan za kralja Medine ali  dolaskom Časnog Poslanika (ssavs), to se nije desilo.  Zbog toga je Abdullah Bin Abi Saluul postao ljubomoran.

Nakon nekog vremena, sin Abdullaha bin Abi Saluula, koje se zvao Ḥabab, ali  mu je Časni Poslanik (savs) predio ime u ‘Abdullah (tj. ashab kojeg spominjem). Bio je vrlo vjeran ashab i došao je kod Časnog Poslanika (savs), zabrinut zbog neprijatnih riječi svog oca. Rekao je da će, ako za ovo djelo izdaje, bude dodjeljena mu smrtna kazna, da će je on sam izvršiti. Objasnio je da ako njegovog oca pogubi neko drugi, da se u njemu može probuditi osjećaj da se osveti toj osobi koja je pogubila njegovog oca i da tako može da izgubi Allahovo zadovoljstvo, on nije želio ući u Džehennem zbog ubistva drugog Muslimana. Časni Poslanik (savs), ga je smirio i rekao: „Mi nemamo takvu namjeru, radije ćemo u svakom slučaju pokazati suosjećanje i dobročinstvo prema tvom ocu.“

Međutim, ‘Abdullah bin’ Abdullah bin Ubejj je bio toliko ljut na svog oca da je, kada se muslimanska vojska uputila prema Medini, ‘Abdullah (r.a.) stao pred svog oca i blokirao njegov prolaz govoreći:’ Tako mi Boga! Neću ti dozvoliti da se vratiš, sve dok vlastitim jezikom ne priznaš da je Časni Poslanik (savs) najčasniji a ti najnečasniji.” toliko je insistirao da je njegov otac na kraju izgovorio ove riječi, nakon čega ga je ‘Abdullah pustio da nastavi njegov povratak u Medinu.

Zatim, velika poteškoća, koju su podigli licemjeri, odnosila se na incident Ifka [laži], čiji je glavni pokretač bio ‘Abdullah bin Ubejj Saluul. Abdullah bin Ubejj Saluul širio je lažne glasine protiv hazreti Aješe (ra), supruge Časnog Poslanika (savs). U ovome su učestvovali neuki i integritet i karakter hazreti Aješe (ra) je doveden u pitanje. Bila je pobožna i bogobojazna žena. On nije ponudila nikakvo objašnjenje za ove grozne lažne glasine,  zbog straha da joj neće se vjerovati. Molila se Uzvišenom Allahu da joj ukaže pomoć izgovarajući Kur'anske ajete poslanika Jakuba (as). “Govoreći, za mene je bolje strpljenje, a samo od Allah pomoć tražim protiv onoga što ti ljudi tvrde.”

Ona je bila pobožna i toliko je vjerovala u Boga, da je bila sigurna da će je Svemogući Bog javno očistiti od tako groznih optužbi. Časni Poslanik (savs) je primio objavu: „Uistinu, oni koji su iznijeli laž su stranka među vama.“ Ovo je oslobodilo pobožni lik hazreti Aješe (r.a.). Časni Poslanik (savs), se nasmiješio i rekao hazreti Aješi (ra) da je Bog potvrdio tvoju nevinost. Na to joj je majka rekla: „Ustani! Zahvali se Allahovom Poslaniku. “Hazreti Aješa (r.a.) je rekla:” Zašto bih se zahvalila Časnom Poslaniku (savs), zahvalna sam svome Gospodaru koji je bio svjedok moje nevinosti “

Uprkos svim tim djelima nacionalne izdaje i osobne povrijede, kad je Abdullah bin Ubajj Saluul preminuo, njegov sin hazreti Abdullah (ra) zatražio je od Časnog Poslanika (savs.) da mu klanja  dženazu. Zatražio je od Časnog Poslanika  (savs) njegovu košulju, da je koristi kao odjevni predmet za sahranu njegovog oca, da mu  se na ovaj način smanji kazna. Nakon toga, Sveti Poslanik (savs), dao mu je majicu i klanjao je dženazu njegovom ocu. Ovde se završavam na temu u vezi Hazreti Abdullaha (ra) i nastavit ću da govorim o ostalim ashabima  u narednim hutbama.

Sada ću da spomenem neke članove džemata koji su nedavno preminuli.

Prvo ću  spomenuti cijenjenu Amatul Hafeez Sahiba, supruga poštovanog Maulana Muhammeda Umara Sahib iz Kerale, Indija. Umrla je 20. Oktobra u 72. godini života, Zaista smo Allahovi i Njemu se vraćamo. Bila je pobožna i posvećena žena, koja je na odličan način podržavala svoga muža i njegove dužnosti u zajednici. Svakodnevno bi učila Časni Kur'an nakon što je Sabah namaza, a zatim bi čitala i Hadise. To je bila njena svakodnevna praksa. Čak i dana kad je preminula, imala je priliku da izvrši ovu njenu praksu. Volila je da proučava knjige Obećanog Mesije (as), a takođe je imala interes da poboljša svoje opšto znanje. Neka svemogući Allah obaspe Njegov oprost i milost nad njom; neka On uzdigne njen status i omogući njeno potomstvu da postanu primaoci njenih molitvi.

Druga dženaza je cjenjenom Chaudhri Muhammed Ibrahim Sahib, koji je bio bivši menadžer i izdavač mjesečnog časopisa Ansarullah, u Pakistanu. Umro je 16. oktobra u 83. godini života, Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti. Njegove usluge u zajednici počele su 1957. i služio je dugi niz godina. Ukupno je 26 slučajeva pokrenuto protiv njega i on je mesec dana služio kao Aseer Rah-e-Maulah [zatvorenik na putu Božjem].

Treća sahrana je cijenjenog Raja Masuda Ahmeda Sahib, koji je bio sin poštovanog Raja Muhammad Nawaz Sahib iz Pind Dadan Khan. Preminuo je 19. oktobra nakon duže bolesti, u 69. godini života, Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti. Imao je dugu listu službe u zajednici u Pakistanu i Velikoj Britaniji.

Četvrta dženaza je cijenjene Salihe Anvar Abro Sahiba, koja je bila supruga Anwar Ali Abro Sahib iz Sindha. Ona je preminula 1. Oktobra,  Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti. Bila je hrabra i odvažna osoba koja je ispunila dužnosti prema Svemogućem Bogu i dužnosti prema Njegovim stvorenjima.

Poslije džume klanjat ću im dženazu u odsustvu.