Nakon nekog vremena, sin Abdullaha bin Abi Saluula, koje se zvao Ḥabab, ali mu je Časni Poslanik (savs) predio ime u ‘Abdullah (tj. ashab kojeg spominjem). Bio je vrlo vjeran ashab i došao je kod Časnog Poslanika (savs), zabrinut zbog neprijatnih riječi svog oca. Rekao je da će, ako za ovo djelo izdaje, bude dodjeljena mu smrtna kazna, da će je on sam izvršiti. Objasnio je da ako njegovog oca pogubi neko drugi, da se u njemu može probuditi osjećaj da se osveti toj osobi koja je pogubila njegovog oca i da tako može da izgubi Allahovo zadovoljstvo, on nije želio ući u Džehennem zbog ubistva drugog Muslimana. Časni Poslanik (savs), ga je smirio i rekao: „Mi nemamo takvu namjeru, radije ćemo u svakom slučaju pokazati suosjećanje i dobročinstvo prema tvom ocu.“