Podla i zlobna kampanja, zasnovana na apsolutno pogrešnim i neosnovanim optužbama protiv Ahmadija poduzeta je u mnogim zemljama po istom uzoru kao u Pakistanu, kroz raspodjelu letaka pisanih sasvim provokativnim jezikom i pogrdnim izrazima. Ova zlostavljajuća kampanja, koja je uglavnom potaknuta od strane uleme, daleka je po suštini i osuđena od istinskog učenja i duha islama. Davna prošlost ovih grupa uleme jasno indicira da u podstrekivanju izdavanja naloga silama neprijateljskih prema islamu, uvijek su sijali mržnju, i podržavali zlovolju i nasilje među različitim sektama islama.
Dakle, to može biti formulisano uvjerenjem i sigurnošću da iza sadašnje kampanje prljanja dobrog imena i ugleda islama, stoji nevidljiva ruka neprijatelja islama, koji snagu svoga uticaja i imućstva koriste za postignuće svojih političkih ciljeva. Na optužbe i izdatke, koji sadrže široko rasturanje letaka i knjižica, zajednica Ahmadija ponovo je, kao i uvijek, efikasno odgovorila. Nažalost, mase ignoriraju činjenice, naginju slušanju i vjerovanju u aktuelne priče.
Oni nemaju ni vremena ni strpljenja da poduzmu bilo kakvo kritičko razmatranje. Nije neobično da isključivo jednostrana propaganda ostavlja svoj trag i uticaj čak i na dobrostojeću klasu. U slučaju manjina, osobito onih kao što su Ahmadije, koji su odbačeni iako se njihovo pravo na odbranu u mnogim zemljama može lahko zamisliti kao rezultat jednostrane propagande. Zaista je mnoštvo Ahmadija zatvoreno kada su strogo odbili, na osnovu časnog Kur’ana i Hadisa, bilo koje besmislene optužbe koje su podignute protiv njih.
Kada se ponavlja pogrešno podizanje optužbi, onda, ne samo da nepismene mase već i intelektualna elita vjeruje, u to sačuvaj Bože da Ahmadija Pokret prestavlja opasnost islamu. I oboje, islamski svijet i pečat Božijeg Poslanstva Hazreti Muhammed Mustafa s.a.v.s. suočavaju se sa ekstremističkom prijetnjom iz ovog kruga.
U ovakvim okolnostima nije iznenađujuće da su bilo koja zamisliva nepravda i ugnjetavanje primjenjivani na nevinim Ahmadijama izvršeni kao doziv islamu, i slušanje Ahmadijske strane, po priči, ravno je grijehu.
Što se tiče gore navedenog, ukratko, sve optužbe podignute protiv Ahmadije zadane su i uvjerljivo, potpuno odgovorene u nekoliko knjižica i časopisa. Onaj ko je težio istraživanju i otkrivanju istine trebao bi naći vremena da ih proučava i tako dostigne stepen vlastitog nezavisnog zaključivanja.
Ovdje želimo izložiti to, da iako su optužbe protiv Ahmadija očigledno utemeljene na izvodima iz njihove vlastite literature, a zbilja su navodi prestavljeni apsolutno van svog konteksta i u stilu koji ostavlja potpuno pogrešan utisak na svijet nonšalantnog čitaoca jer su pretenzirana ubjeđenja, ustvari ono što Ahmadije doista nisu.
Neki primjeri ovih izobličavanja i pogrešnih optužbi navedeni su ovdje:
- Da li Ahmedije imaju svoj šehadet?
- Da li je osnivač Ahmedija džemata izjednačio sebe sa božanstvom?
- Da li je osnivač Ahmedija džemata sebe izjednačavao sa Poslanikom s.a.v.s.?
- Da li je osnivač Ahmedija džemata omalovažio druge poslanike?
- Da li je osnivač Ahmedija džemata uvrijedio članove porodice Časnog Poslanika s.a.v.s.?
- Jesu li Ahmedije tajni agenti?
- Da li Ahmedije obavljaju hadždž u Kadijanu umjesto u Mekki?
- Da li je osnivač Ahmedija džemata opisao sve muslimane kao kopilad i i potomstvo prostitutki?