Postavlja se pitanje da li je Bog koji je Dobar i Milostiv, odredio čovjeku da ga obožava radi dobrobiti čovjeka, a ne da bi se na bilo koji način ukazala Bogu čast. Istina je da kroz obožavanje namijenjena čovjekova dobrobit, ali Rabubijat (Gospodarstvo) Svemogućeg Boga zahtijeva da izbjegavanjem zla i posvećujući se Njegovom obožavanju i poniznosti Njemu, čovjek dosegne svoju sreću.
Ukoliko on ne želi slijediti taj put pobuđuje se Njegov gnjev ne zbog Sebe, nego radi čovjeka i on mu šalje različita upozorenja i opomene. Ako čovjek i dalje ne pazi on konzumira vatru odbacivanja i očaja. Nije nikome dozvoljeno da Mu kaže: Zašto mariš za ono što će mi štetiti ili što će mi koristiti? Zašto Si nas upozorio i poslao objavljene Knjige i kaznio nas? Ako Te obožavamo to je za naše dobro, a ako Te ne obožavamo pretrpjet ćemo gubitak. Zašto brineš?
Svako bi trebao reći da, doista, ako su cijeli svijet i čovječanstvo tu da Ga preklinju , On bi trebao štedjeti Svoja upozorenja i naredbe i objavljene Knjige, i ako oni ne žele Džennet, ako su sretni sa ovim svijetom i da bi trebali ostati zauvijek na njemu, ako oni ne žele velike blagodati života poslije smrti, da se On ne bi trebao miješati u njihova djela i trebao bi se uzdržati od planiranja nagrade i kazne za njih i ne bi trebao mariti za njihovo dobro ili za njihov gubitak, njihovi vapaji se ne bi trebali čuti čak iako nastave predavati se kroz njihove živote plakanjem i plakanjem.
Nije dovoljno da je osoba slobodna i da obožava Boga radi ličnog dobra i da Permeshwar (Bog) nema veze s tim, ali Slava i Veličina Boga zahtijevaju da čovjek treba obožavati Boga i da treba slijediti puteve dobrote. Njegovo Božanstvo prirodno zahtijeva da se znaci poslušnosti manifestuju pred njim i Njegovo savršenstvo zahtijeva da čovjek treba biti ponizan u Njegovom prisustvu. To je razlog zašto na kraju Njegova kazna obuzima nepokorne, zle i one koji ustrajavaju u činjenju loših djela.
Njegovo blagoslovljeno Biće posjeduje vječnu moć nagrađivanja i kažnjavanja; u suprotnom On se ne bi brinuo o obezbjeđivanju dobre nagrade za dobra djela i loše nagrade za zla djela. Da nije njegove osobine određivanja nagrade, On bi ostao tih i suzdržao bi se od spuštanja nagrade. Stoga, istina je da šteta ili dobrobit čovjekovih djela se vraćaju njemu, a veličina i kraljevstvo Svemogućeg Boga tim nisu niti uvečani niti smanjeni, to je istina i potvrda da Njegova osobina Rabijata zahtijeva da Njegovi robovi trebaju biti čvrsti u stanju obožavanja Njega i ukoliko bi neko uzdigao svoju glavu iz oholosti, njegova bi glava odmah bila uništena.
Ukratko, postoji zahtjev Boga kroz manifestaciju Njegove Uzvišenosti, Dobročinstva, Nadmoći, Slave i Njegovog kraljevstva, i nagrada i zahtjev poniznosti i poslušnosti i obožavanje su posljedice tog zahtjeva. Za manifestaciju Njegovg Rabijata i Božanstva, On je stvorio ovaj šarolik svijet. Budući da je On oslobođen želje manifestacije, zašto je On onda Sebe objavio stvorenjima uopšte? Ko Ga je prisilio da stvori svijet i da uspostavljanje odnosa između duša i tijela učine ovaj svijet manifestacijom Njegovih izvanrednih moći?
On mora da posjeduje moć odlučnosti koja ga je navela da stvori svijet. Postoje navodi u Njegovoj Časnoj Riječi, Kur'anu, koji ukazuju na to da je Bog Svemogući stvorio svijet tako da se On može prepoznati kroz Njegove osobine stvaranja, i nakon stvaranja On je pokazao Svoju milost i blagodat nad svijetom tako da je moguće prepoznati Ga kroz Njegovu milost i blagodat. Na isti način, On je pokrenuo kaznu i nagradu tako da Njegove osobine naplate i blagodati mogu biti prepoznate. Nakon smrti, On će oživjeti čovječanstvo opet tako da se On može prepoznati kao Svemogući. Njegova svrha u svim Njegovim izvanrednim poslovima je da bi On trebao biti prepoznat.
Stoga kroz stvaranje svijeta i kroz sistem nagrade, ono što je poželjno je razumijevanje Boga, što je osnova obožavanja. Ovo dokazuje da Svemogući Bog, On Sam zahtijeva da Njegova stvorenja trebaju doseći Njegovo razumijevanje, savršenu stvarnost koja se spozna kroz obožavanje. Bog Svemogući zahtijeva obožavanje koje je baza i način prepoznavanja od strane Njegovih robova i Njegova nadmoć sudjeluje u uništenju onoga ko se suprotstavlja Njegovoj želji i poriče Njegovo obožavanje i ko se okreće od tog.
Ukoliko se osvrnete na svijet i pažljivo posmatrate što je Bog utvrdio, i ako pogledate nevjernike, bezbožnike i one koji čine loša djela, shvatit ćete da bez sumnje to je osnovna istina, da Bog Svemogući voli dobrotu i mrzi zlo i suprotstavlja mu se. On želi da ljudi odbace poroke i usvoje dobročinstvo, i dobro i zlo koji su čovjekova praksa, niti u jednom trenutku se ne miješaju sa Božijim kraljevstvom, to je Njegov zahtjev. Stoga je očito da, ukoliko Svemogući Bog nije stvorio duše, onda On nema pravo da ni od koje duše da zahtijeva savršeno obožavanje prema Tvorcu.
(Surma Chasm Arya (qadian 1886. ); Now published in Ruhani Khazain, Volume 2 (London, 1984.), pp. 215- 220).