Iako različiti ljudi zbog kratkih vidika ili nedostatka hrabrosti imenuju različite vrste ciljeva za svoje živote i zaustavljaju se na različitim ovozemaljskim potrebama i željama, ipak svrhu stvaranja je Bog Svemogući naveo u Svojoj Časnoj Riječi: ”A Ja nisam stvorio džine i ljude osim da Mene obožavaju.”(51:57).
Prema ovom ajetu svrha ljudskog života je obožavanje i razumijevanje Svemogućeg Boga i predanost Njemu. Očigledno je da nije čovjeku slobodno da za svrhu svog života imenuje nešto po vlastitom izboru, budući da čovjek ne dolazi na svijet svojom voljom niti će otići sa ovog svijeta svojom voljom. On je stvoreno biće i On Koji ga je stvorio i dao mu bolje i veće osobine od onih koje je darovao drugim živim bićima, odredio mu je i svrhu života. Bilo ko, ko shvaća tu poruku ili ne, bez sumnje svrha ljudskog stvaranja je obožavanje i razumijevanje Svemogućeg Boga i da se čovjek izgubi u Njemu. (Filozofija Učenja Islama: 113).
”Zaista, Mi smo ponudili amanet (povjerenje) nebesima, Zemlji i planinama, ali su oni odbili da to nose i bojali su se toga. A savršeni čovjek je to nosio. Zaista je on (prema sebi) nepravedan, i ne mari (o posljedicama te odgovornosti).”(33:73)
Ovo znači da Božije povjerenje, koje znači ljubav prema Bogu i potpuna posvećenost Njemu, ponuđeno je bilo melecima i svim stvorenjima i planinama, svemu punom snage, ali svi su odbili tu obavezu bojeći se njegove veličanstvenosti. Ali je čovjek to preuzeo jer je posjedovao dvije osobine: jer se mogao natjerati radi Svemogućeg Boga i jer je mogao toliko napredovati u ljubavi prema Njemu toliko da zaboravi na sve ostalo (Tauzeeh Maram, Str. 27-28).
Prava svrha svih vanjskih i unutarnjih osobina koja je podarena čovjeku je razumijevanje, obožavanje i ljubav prema Bogu. To je zbog toga što uprkos hiljadama zanimanja, čovjek ne nalazi svoj pravi dobrobit osim kod Svemogućeg Boga. Nakon što je stekao veliko bogatstvo, ili je dobio visoku dužnost, ili je postao veliki trgovac, nadležni organ, veliki filozof, ipak na kraju s ovog svijeta odlazi s osjećajem frustracije. Njegovo srce mu prijeti cijelo vrijeme o njegovoj brizi za ovaj svijet i njegova savijest nikada ne odobrava njegove lukavštine, prevare i nezakonita djela. Ovaj problem se može ocijeniti na drugačiji način.
Svrha stvaranja stvari je određena njihovim najvišim dosegnućem iza kojeg njihove osobine ne mogi izdići. Na primjer, najjači bikovi su u stanju orati, ili prevoziti i stoga ovo su svrhe njihovih života i oni se ne mogu izdići iznad toga. Ali kada se pogledaju ljudske osobine i moći, da bi otkrili njegove najviše osobine, nalazimo da čovjek ima osobinu traženja Boga toliko mnogo da on želi da je toliko posvećen Božijoj ljubavi da ne bi trebao imati ništa za sebe i da je sve Božije. On dijeli svoje prirodne potrebe kao hranu i piće i odmor sa drugim stvorenjima, i u proizvodnji neke životinje su ispred njega: na primjer, pčele proizvode tako odličan med od svih vrsta cvjetova, u čemu se čovjek nije mogao nikada takmičiti sa njima. Jasno je stoga da je njegova najveća sposobnost susret sa Svemogućim Bogom i stoga prava svrha njegovog života je da prozor njegovog srca bude otvoren prema Bogu.
Kako dosegnuti svrhu života
Prvi način
Pitanje je kako i kroz što čovjek može dostići ovu svrhu? Slavno sredstvo dostizanja ove svrhe je tačno prepoznavanje i vjera u Istinskog Boga. Ukoliko je ovaj prvi stepen pogrešno poduzet, ako osoba uzme pticu, životinju, ili neki bilo koji element, ili ljudsko biće kao svog boga, onda je nemoguće očekivati da će njegovi naredni koraci biti po pravom putu. Istinski Bog pomaže Svojim tražiteljima; ali onaj ko je mrtav ne može pomoći mrtvima. Kako Časni Kur'an kaže:
”Njemu se upućuje istinska dova. A onima ništa ne odgovaraju oni koje oni zovu mimo Njega, ni koliko onom koji pruža svoje dvije ruke prema vodi da stigne do njegovih usta, ali ona ne stiže. A molitva nevjernika je samo izgubljena stvar.” (13:15)
Drugi način
Drugi način dostizanja prave svrhe života je da postanemo svjesni ljepote Svemogućeg Boga, ljepote koja je prirodno nešto što privlači srca i stvara ljubav. Ljepota Svemogućeg Boga je Njegova Jednoća i Veličina i Njegove druge osobine, kako Časni Kur’an kaže:
”Ti reci: „On – Allah, Jedan je! Allah nikoga ne treba, a svi trebaju Njega! Nije rodio i rođen nije! I Njemu niko ravan nije!”(112:2-5)
Ovo znači da u Njegovom biću i u Njegovim osobinama, i Njegovoj slavi, On je Jedan i nema druga. Sve ovisi o Njemu i svaka čestica dobija svoj život od Njega. On je izvor milosti za svakoga i ne prima milost ni od koga. On nije ni otac ni sin i Njemu nije niko ravan. Časni Kur’an ponavljano naglašava pažnju na Božije savršenstvo, veličinu i ističe da je takav Bog Vlasnik svih srca i nije neko ko je mrtav, slab, neko kome nedostaje milost ili moć.
Treći način
Treći način dostizanja prave svrhe života je da postanemo svjesni dobrote Svemogućeg Boga, jer ljubav je stvorena iz ljepote i dobrote. Dobre osobine Svemogućeg Boga su predstavljene kratko u suri Al Fatiha, gdje je rečeno:
”Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, Milostivom, Darovaocu bez traženja, Samilosnom, Vladaru Sudnjeg dana.”(1:2-4)
Očito je da savršenstvo dobrote se sastoji u tome da je Bog Svemogući stvorio svoje robove iz ničega i stoga Njegova blagodat je spuštena na njih i on je postao podrška svemu, i sve vrste Njegove mjilosti su za Njegove robove. Njegova dobrota je bezgranična i nema cijene, kako je više puta navedeno u Časnom Kur’anu, na primjer:
”I ako nabrajate Allahove blagodati, nikad ih nećete izbrojati.”(14:35)
Četvrti način
Četvrti način dostizanja prave svrhe je namaz, kako je rečeno: ”Zovite Mene, Ja ću vam odgovoriti.”(40:61) Ponavljano se poziva na namaz, tako da čovjek može dostići svoju svrhu ne kroz svoju moć, nego kroz Božiju moć.
Peti način
Peti način dostizanja prave svrhe života je ustrajnost na Allahovom putu sa svojim imetkom, osobinama, životom i razumom, kako je rečeno:
”I borite se svojim imetkom i svojim životima na Allahovom putu.”(9:42); i rečeno je:”...i udjeljuju od onoga što im Mi dajemo;”(2:4); i rečeno je ”A one koji se trude radi Nas, Mi ćemo sigurno uputiti prema Našim putevima.”(29:70).
Šesti način
Šesti način dostizanja prave svrhe života je sabur; hoće se reći da oni koji tragaju za svrhom ne smiju se umoriti i ne smiju podleći iskušenjima, kako je rečeno:
”Zaista, onima koji kažu: ”Naš Gospodar je Allah,” i onda ostanu ustrajni, meleki se stalno spuštaju (govoreći): ”Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan. Mi smo vaši prijatelji u ovom životu i na ahiretu. Vi ćete u njemu imati sve što vaše duše požele, i u njemu ćete imati sve što budete tražili.”(41:31-32)
Ovo je znak da se zadovoljstvo Svemogućeg Boga stiče kroz sabur.Istina je da je sabur više nego čudo. Sabur je način da neko nađe sebe okružen sa svih strana nevoljama i pri čemu bi trebao naći svoj život i čast u opasnosti i kada ništa nije dostupno da se odupre, tako da Svemogući Bog zaustavi vizije i snove i kada se ostane u sred užasnih strahova, ali da u takvim uslovima se ne smijemo obeshrabriti i povući nazad kao kukavica, i tada vjera ne smije oslabiti.
Nečija iskrenost i odanost ne bi se tada smjele slomiti, tada se treba voditi poniznošću, treba se pomiriti sa smrću, tada se ne smije čekati pomoć prijatelja, ne treba se tražiti neka radosna vijest od Boga zbog teške situacije, i tada se treba ostati uspravan uprkos bespomoćnosti, slabosti i nedostatka sreće. Treba uzdignute glave reći: Šta god da se desi neka se desi; treba se hrabro sa svim suočiti, i ne smije se biti nestrpljiv i žaliti se sve dok iskušenje ne prođe. Ovo je sabur kroz koji se dostiže Bog. To je miris koji je naveden ranije dolaskom poslanika, glasnika, sidika i mučenika.
Ovo je navedeno u suri:”Uputi nas na Pravi put–na put onih kojima si dao blagodati, na koje se nije srdžba izlila, i koji nisu zalutali.”(1:6-7), što znači pokaži nam put sabura kroz stavljanje nas na put onih koji su dobili Tvoju dobrotu, milost i kojima Si zadovoljan.
Ovo se također navodi u drugima ajetima:”Gospodaru naš, obaspi nas saburom i daj da umremo kao muslimani.”(7:127), što znači Gospodaru, u ovom vremenu iskušenja, učini naša srca čvrstim, strpljivim i učini da umremo u stanju posvećenosti Tebi.
U vremenima iskušenja i nesreće, Bog Svemogući je spustio svjetlo na srca onih koji su Mu dragi, jača ih da se suoče sa nevoljama mirno, a iz slasti vjere oni ljube okove koji su im stavljeni radi Allaha. Kada nevolje pogode čovjeka i kada se znakovi smrti pojave, ne boriti se sa Gospodarom, nego ustrajati u traženju sigurnosti.
Istinski zaljubljenik napreduje u vrijeme nesreće i na život gleda kao na ništa, i govoreći zbogom ljubavi prema njemu, predaje se potpuno volji Gospodara i traži jedino Njegovo zadovoljstvo. Što se tiče takvih ljudi, Bog Uzvišeni kaže: ”A ima i onaj koji bi prodao sebe da traži Allahovo zadovoljstvo; a Allah je milostiv Svojim robovima.” (2:208) Ovo je duh sabura kroz koji se susreće Bog.
Sedmi način
Sedmi način dostizanja svrhe života je druženje sa iskrenim i slijedeći njihov primjer. Jedna od potreba dostizanja poslanika je da čovjek prirodno traži savršen primjer, jer on potiče želju i rješenja. Onaj ko ne slijedi dobar primjer postaje lijen i ide stranputicom. Ovo je navedeno u ajetima: ”Oni nikako ne mogu biti jednaki kod Allaha.”(9:19); i : ”…na put onih kojima si dao blagodati, na koje se nije srdžba izlila, i koji nisu zalutali.”(1:7).
Osmi način
Osmi način dostizanja životne svrhe su čiste vizije i snovi i objava Svemogućeg Boga. Putovati prema Bogu znači gaziti trnovitim putem koji pohode različite vrste nevolja i patnji. Moguće je da osoba bude prevaziđena zaboravnošću slijedeći taj nepoznati put, može izgubiti nadu i može napustiti dalje putovanje. Stoga milost Svemogućeg Boga je tu da ga/je utješi u njegovom napretku na ovom putovanju i tu je da ojača njegovo/njeno srce, ojača mu odlučnst i poveća želju. Dakle to je Božiji način na koji On s vremena na vrijeme tješi one koji idu ovim putem, Svojom objavom i objavljujući im da je On sa njima. Tako ojačani oni koračaju ovim putem sa velikim žarom. On je rekao: ”Za njih su radosne vijesti u ovom životu i na ahiretu.”(10:65).
Postoji nekoliko drugih načina za dostizanje svrhe života koje je predstavio Časni Kur'an, ali nam prostor zabranjuje predstavljanje svih njih ovdje (Filozofija Učenja Islama: 114-120).