Život Poslanika II Tekbir na Uhudu
Kratki sadržaj
Nakon učenja Tešahuda, Teavvuza i sure Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da je spominjao parola veličanja idola koju je izgovarao Ebu Sufjan u povodu bitke na Uhudu i Poslanikove (savs) odgovore i uputstvo za izgovaranje Tekbira Božje slave.
Odgovor na Ebu Sufjanove parole tokom bitke na Uhudu
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashiruddina Mahmuda Ahmada (ra) koji je detaljno opisao kako je Ebu Sufjan veličao svoje idole kada je mislio da je Časni Poslanik (savs) ubijen. Kao odgovor, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je uputio svoje drugove da obznane Božiju veličinu i kažu da je Allah njihov Zaštitnik, dok nevjernici nisu imali zaštitnika.
Hazreti Halifa (aba) je dalje citirao Hazreti Mirzu Bashiruddina Mahmuda Ahmada (ra) koji piše da kada je Ebu Sufjan objavio lažnu vijest da je Časni Poslanik (savs) ubijen, Časni Poslanik (savs) je uputio svoje drugove da šute. Isto je naredio kada su objavljene lažne vijesti o šehadetu hazreti Ebu Bekra (ra) i hazreti Omera (ra).
Ali kada je Ebu Sufjan počeo veličati svoje idole, Časni Poslanik (savs) nije mogao šutjeti jer je Božja slava bila dovedena u pitanje. I tako, uprkos tome što je ranije šutio, sada je Časni Poslanik (savs) uputio ashabe da objave da istinska slava pripada samo Bogu.
Šehadet hazreti Hanzalaha (ra) i hazreti Sa'da bin Rabija (ra)
Hazreti Halifa (aba) je iznio detalje u vezi sa šehadetom hazreti Hanzalaha (ra) i hazreti Sa'da bin Rabija (ra). Hazreti Hanzalah (ra) je ubijen u bitci na Uhudu nakon što se vjenčao samo dan prije početka bitke. Časni Poslanik (savs) je vidio meleke kako peru njegovo tijelo na bojnom polju.
Hazreti Sa'd bin Rabi’ (ra) je također ubijen u bitci na Uhudu. Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je tražio da neko ode i sazna za Sa'da (ra) sa bojnog polja. Jedan ashab ga je potražio i kada je pronašao Sa'da (ra), ashab mu je rekao da Časni Poslanik (savs) pita za njega. Hazreti Sa'd (ra) je zamolio da se njegov pozdrav ‘Selam’ prenese Časnom Poslaniku (savs).
Tražio je da se Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem obavijesti da je zadobio 12 rana kopljem, ali da je ubijen svako ko se suočio s njim u borbi. Rekao je da njegovom narodu treba reći da ako je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem bio ubijen dok su ostali živi, onda za njih neće biti opravdanja.
Drugim riječima, oni bi trebali odustati od svojih života kako bi zaštitili Časnog Poslanika (savs) i islam. Ovo je bila strast ashaba čak i u njihovim izdasima na samrti. Nakon toga, hazreti Sa'd (ra) je preminuo i postao šehid. Kada je Časni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo ovu vijest, molio je za milost hazreti Sa'da (ra) i rekao da je bio Allahov i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i u životu i u smrti.
Varvarska djela nevjernika u bitci
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše:
‘Sada je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem također sišao na bojno polje i rad na njezi tijela šehida je bio u toku. U to vrijeme, prizor koji je bio pred muslimanima bio je prizor koji je izmamio krvave suze. Sedamdeset muslimana je ležalo na polju bitke ugušeno prašinom i krvlju, i prikazali su užasnu scenu barbarske arapske tradicije poznate kao Muthlah.
Među žrtvama je bilo samo šest muhadžira, a svi ostali su bili ensarije. Broj ubijenih muškaraca među Kurejšijama bio je dvadeset i tri. Kada je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem došao do tijela svog amidže i udomljenog brata, Hamze bin ‘Abdil-Muttaliba (ra), bio je zapanjen jer je Hind, varvarska žena Ebu Sufjana, ozbiljno pokvarila njegovo mrtvo tijelo.
Neko vrijeme, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, je stajao tamo u tišini, a znakovi tuge i ljutnje bili su očigledni na njegovom licu. Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem na trenutak je čak pomislio da sve dok ovim krvožednim životinjama iz Mekke ne bude dato da okuse ovaj svoj običaj na sebi, možda nikada neće doći sebi, ali se onda Časni Poslanik (savs) suzdržao ove ideje i pokazao strpljenje.
U stvari, nakon ovoga, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je zauvijek zabranio običaj Muthlah u islamu i rekao da neprijatelj može činiti što hoće, ali muslimani u svakom slučaju treba da se uzdrže od takve varvarske prakse, i slijediti pravac vrline i dobrohotnosti.’ (Život i karakter Pečata Poslanika, (savs), Vol. 2, str. 344-345)
Hazreti Halifa (aba) je dalje citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše:
‘Kurešije su, manje-više, imali isti barbarski tretman i prema tijelima drugih ashaba. Stoga je tijelo Abdullaha bin Jahasha (ra), rođaka Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, također bilo ozbiljno unakaženo. Kako bi se Časni Poslanik (savs) kretao s jednog tijela na drugo, znaci bola i tjeskobe bi postajali sve očigledniji na njegovom licu.’ (Život i karakter Pečata Poslanika, (savs), Vol. 2, str. 345)
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreta Mirzu Bashiruddin Mahmud Ahmada (ra) koji ističe da u svojim predsmrtnim riječima hazreti Sa'd (ra) nije izrazio niti se zapitao ko će se brinuti o njegovoj porodici nakon što on ode.
Umjesto toga, njegova jedina briga i njegove posljednje riječi bile su o zaštiti Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i osiguranju da će muslimani odreći svoje živote u tome.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da se čovjek čudi ovakvim vrstama izraza ljubavi prema Časnom Poslaniku (savs). Hazreti Halifa (aba) je molio da Uzvišeni Allah uspostavi ovaj duh ljubavi prema Časnom Poslaniku (savs) i u nama.
Kada uspostavimo takav način razmišljanja, tada ćemo također povećati svoju povezanost sa Bogom i istinski ćemo nastojati da otklonimo svoje slabosti tako da se pravi islamski duh uspostavi u našem ibadetu, našem moralnom ponašanju i našim navikama.
Dženaze
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će predvoditi dženazu sljedećim članovima koji su preselili:
Dr Mansoor Shabbooti iz Jemena. Bio je zarobljenik na Allahovom putu u Jemenu, i bio je zatvoren zbog svojih Ahmedi uvjerenja. Preminuo je tokom boravka u zatvoru. Na ovaj način, pošto je zatvoren zbog svoje vjere, smatra se šehidom. Kao takav, on je prvi Ahmedi šehid u Jemenu.
Iza njega su ostali: ostarjela majka, supruga i dva sina. Budući da je većina Ahmedi muškaraca u Jemenu bila zatvorena, njegovu dženazu namaz su klanjali u Jemenu ne-Ahmedi. Njegov otac je bio prvi Ahmedi u Jemenu. Njegov sin opisuje kako je policija ušla u njihovu kuću, prislonila mu pištolj na glavu i rekla da je primio novac iz inostranstva.
Mansoor Shabbooti je to opovrgnuo, rekavši da je sve što je imao rezultat njegovog vlastitog napornog rada, ništa iz inostranstva. Hazreti Halifa (aba) je prokomentarisao da je ovo uobičajena tvrdnja koju takozvane uleme pokušavaju iznijeti protiv Ahmedija, govoreći da uzimamo novac od zapadnih sila i da imamo neku vrstu agende protiv islama.
Dok je realnost da svaki Ahmedi podnosi finansijske žrtve za širenje poruke islama u svijetu i služenje čovječanstvu. Supruga Mansoora Shabbootija je rekla da joj je kasnije pokazana prostorija u kojoj je bio zatočen, a stražari su joj rekli da su ga često čuli kako plače u namazu.
Također su joj potvrdili da je bio zatvoren zbog informacija da mu je Ahmedija zajednica slala novac iz inostranstva koji je potom dao malezijskim snagama. To su vrste lažnih optužbi koje oni smišljaju. Rekli su da su nakon istrage saznali da ovi navodi nisu tačni i da su ga upravo planirali pustiti na slobodu.
Njegov brat piše da je bio veoma ljubazan. Bio je veoma obrazovan, redovno klanjao namaz, učio Kur'an i davao sadaku. On bi besplatno liječio siromašne i potrebite i trošio bi svoje honorare. Imao je strast za propagiranje poruke islama i čak bi propovijedao svojim profesorima na fakultetu koji bi slušali šta ima da kaže.
Doktorirao je u Jordanu, gdje bi svakog petka putovao sat vremena kako bi prisustvovao namazu petkom. Održavao bi dobre odnose sa svim svojim rođacima, uključujući i one koji nisu Ahmedi. Voljeli su ga i Ahmedi i ne-Ahmedi. Sindikat ljekara u Jemenu također je izrazio saučešće i izrazio veliku žalost zbog njegovog gubitka.
Proveo je svoj život služeći čovječanstvu, a Bog mu je dao izlječenje u ruke. Ahmedijat se zbog njega mnogo proširio u Jemenu. Hazreti Halifa (aba) je molio da se Allah prema umrlom ophodi sa oprostom i milošću, uzdigne njegov položaj, a njegovoj porodici podari strpljenje i hrabrost. Hazreti Halifa (aba) je također dovio za brzo oslobađanje onih Ahmedi muslimana koji su još uvijek zatvoreni u Jemenu.
Salahuddin Muhammad Saleh Abdul Qadir Odeh koji je bio otac Sharif Odeha, regionalnog predsjednika zajednice u Kababiru. Iza njega su ostala supruga i tri sina, Muhammad Sharif Odeh, Munir Odeh i Amir Odeh, kao i kćerka Manal Odeh. Dva njegova unuka studiraju u Jamia Ahmadiyya. Rođen je kao Ahmedi jer su mu otac, djed i pradjed svi bili Ahmedi.
Kada je bio mlad, pao je u nesvijest zbog velike hladnoće. Po odlasku u bolnicu, doktori su dali veoma lošu sliku, rekavši da su njegove šanse za preživljavanje veoma male i da čak i da preživi neće moći da ima djecu. Poslato je pismo Drugom halifi (ra) za dove, i on je preživio, oženio se i imao djecu.
On je bio na čelu služenja Zajednici i imao je veliku strast prema služenju gostiju Obećanog Mesije (as). Njegovo gostoprimstvo je bilo toliko poznato da bi ljudi hteli da ostanu kod njega samo da iskuse njegovu gostoljubivost. Brinuo je i o siromašnima i potrebitima.
On bi se prema novoobraćenicima, čije porodice su ih se odrekle, ponašao kao prema ljubaznom ocu. Imao je strast za proučavanje literature Zajednice. Ostao je samostalan i u starijoj dobi, zapravo bi pomagao svojoj djeci da služe Džematu. Njegova dova je bila da ostane hodati do svoje smrti, a Allah je ispunio tu želju.
Bio je izuzetno skroman, i ne bi se moglo reći da je otac regionalnog predsjednika zbog načina na koji je ponizno služio. Zapravo, iz poštovanja, čak bi i ustao kada bi njegov sin ušao u sobu jer je bio regionalni predsjednik. Sa takvom strašću je radio i u poodmaklim godinama, kakva se rijetko viđa čak i među mlađom generacijom.
Nikada ne bi dozvolio da se bace stare stvari iz džamije ili džematskog centra, nego bi ih popravio i ponovo učinio upotrebljivim. Hazreti Halifa (aba) je rekao da je to praksa koju treba usvojiti i na drugim mjestima. Redovno je klanjao tahadžud (dobrovoljne molitve pred zoru).
Ljudi bi mu govorili da potroši nešto novca i na sebe, ali on bi uvijek odgovarao da ga više voli da potroši na one kojima je potrebno. Imao je potpunu sigurnost u Boga i imao je duboku ljubav prema halifatu.
Hazreti Halifa (aba) je molio da mu Allah podari oprost i milost, uzdigne njegov položaj, podari njegovoj djeci i potomstvu strpljenje i snagu i omogući im da nastave naslijeđe njegovih vrlina.
Rehana Farhat žena Karamatullaha Khadima, imama iz Rabwe. Iza nje su ostali suprug, sin i tri ćerke. Njen sin služi kao imam u Španiji i nije mogao da prisustvuje dženazi. Njen zet je također imam koji služi u Tanzaniji. Bila je redovna u davanju milostinje. Bila je veoma zahvalna i zadovoljna.
Bila je poznata kao veoma vrijedna radnica. Nikada se nije žalila na okolnosti života koje nosi posvećenje službi džemata sa sobom. Dobrovoljno se molila sa velikim žarom. Vidjela je mnoge istinite snove koji će se ispuniti s velikom istinitošću. Uvijek je ohrabrivala svog sina da potpuno iskreno ispuni svoj zavjet životne predanosti.
Hazreti Halifa (aba) je molio da joj Allah podari oprost i milost, uzdigne njen položaj i podari strpljenje i snagu njenoj porodici.