Život Poslanika II Allah je naš Pomagač
Kratki sadržaj
Nakon učenja Tešahuda, Teavvuza i sure Fatiha, Halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da je spominjao žrtve i hrabrost ashaba i njihovu ljubav prema Časnom Poslaniku (savs) iskazanu tokom bitke na Uhudu.
Hrabrost hazreti Alia (ra)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da postoje i predaje koje se odnose na hazreti Aliu (ra). Kada je Ibn Kum'ah ubio hazreti Mus'aba, počeo je širiti glasinu da je Časni Poslanik (savs) postao šehid. Kada je hazreti Mus'ab (ra) ubijen, Časni Poslanik (savs), je dao zastavu hazreti Aliu (ra), a hazreti Ali (ra) je jednog za drugim ubijao nevjerničke zastavonoše i druge nevjernike.
Džibril je rekao Časnom Poslaniku (savs) da je hazreti Ali (ra) vrijedan saosjećanja. Časni Poslanik (savs) je odgovorio: ‘Ali je od mene, a ja sam od Alia’, na što je Gabrijel rekao: ‘Ja sam od vas oboje.’
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je zabilježeno da je tokom bitke na Uhudu hazreti Ali (ra) zadobio 16 rana. Po povratku sa Uhuda, hazreti Ali (ra) je spomenuo da je njegov mač učinio mnogo posla u borbi. Časni Poslanik (savs) je ovo čuo i spomenuo da hazreti Aliev (ra) mač nije bio jedini mač koji je naporno radio u bitci, a zatim je pomenuo i nekoliko drugih ashaba, kao što je hazreti Ebu Talhah Ensari (ra).
Ashabi svojim životima štite Časnog Poslanika (savs)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je hazreti Mirza Bashir Ahmad (ra) napisao sljedeće o hazreti Ebu Talhah Ensari (ra): ”U toku ove kiše strijela, Abu Talhah Ensari (ra) je slomio tri luka, i stajao čvrsto poput stijene i pokrio tijelo Časnog Poslanika (savs) svojim vlastitim štitom.’ (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), Vol. 2, str. 338)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da se spominje i hazreti Talhah bin Ubaidullah (ra), koji je svojom rukom spriječio strijele da dopru do Časnog Poslanika (savs). Bio je među ashabima koji su postojano ostali na strani Časnog Poslanika (savs) na dan Uhuda.
Stavio bi svoju ruku ispred Časnog Poslanika (savs) da zaustavi strijele. Zabilježeno je da je izgubio toliko krvi da je pao u nesvijest. Kada je došao k sebi, prva stvar koju je upitao bila je da li je Časni Poslanik (savs) dobro.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je strijela za strijelom pogađala hazreti Talhinu (ra) ruku. Bez obzira na broj strela, hazreti Talhina (ra) ruka se nije pokolebala. Na kraju, zbog broja ozljeda koje je pretrpio hazreti Talhah (ra), njegova ruka je bila paralizirana. Kasnije, jednom se neko rugao hazreti Talhi (ra) jer je imao ruku koja nije radila.
Na ovo je drugi ashab odgovorio rekavši kako je blagoslovljena ruka Talhe (ra) jer je prestala djelovati samo zato što je štitila Časnog Poslanika (savs). Jednom je neko upitao hazreti Talhu (ra) da li je osjetio bol. Hazreti Talha (ra) je odgovorio da je, zaista, osjetio veliku bol i da je čak poželio da zaplače, ali da se bojao da će mu se ruka pokolebati ako poviče i tada neće moći zaštititi Časnog Poslanika (savs).
Veliki podvizi hazreti Sa'da bin Abi Vekasa (ra)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je hazreti Sa'd bin Abi Vekas (ra) bio među nepokolebljivim ashabima koji su pokazali veliku hrabrost i odanost. Hazreti Sa'd (ra) je bio ispred Časnog Poslanika (savs) koji je ispaljivao strijele, i prije nego je svaku ispalio, molio bi se da ona pogodi svoju metu. Časni Poslanik (savs) bi također molio Boga da Hazreti Sa'dov (ra) cilj učini tačnim. Kada je hazreti Sa'du (ra) ponestalo strijela, Časni Poslanik (savs) mu je dao jednu od svojih. Bilježi se da je tog dana hazreti Sa'd (ra) ispalio 1.000 strijela.
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše:
”Časni Poslanik (savs) bi predao strijele samom Sa'du (ra) i Sa'd (ra) bi nastavio da zasipa neprijatelja strijelom na strijelu. U jednom slučaju, Časni Poslanik (savs), obratio se Sa'du (ra) rekavši: „Žrtvovao bih za tebe i majku i oca – nastavi da gađaš strijelama!“ Čak i do samog kraja svog života, Sa'd (ra) bi se sjećao ovih riječi Časnog Poslanika (savs) sa velikim ponosom.”(Život i karakter Pečata Poslanika (savs), Vol. 2 , str. 338)
Hazreti Ebu Dudžane (ra) Štiti Časnog Poslanika (savs)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da postoje i predaje o žrtvama koje je učinio hazreti Ebu Dudžane (ra). On je djelovao kao štit za Časnog Poslanika (savs). Stajao je sučelice Časnom Poslaniku (savs) i zaustavljao sve strijele koje su mu naišle na put.
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše:
”Veoma dugo vremena, Ebu Dudžane (ra) je svojim tijelom štitio tijelo Časnog Poslanika (savs), a svaku strijelu i kamen bi odnio na svoje tijelo. To je bilo do te mjere da je njegovo tijelo postalo veoma izbodeno strijelama, ali nije čak ni uzdahnuo, da mu se tijelo ne bi trgnulo i da Časni Poslanik (savs) nije postao čak i malo izložen i jednoj strijeli.” (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), Vol. 2, str. 338)
Hazreti Sahl bin Hunaif (ra) ispaljuje strijele
Hazreti Halifa (aba) je rekao da se spominje i hazreti Sahl bin Huneif (ra) koji je bio među onim cijenjenim ashabima koji su pokazali postojanost na dan Uhuda. Ispaljivao je strijele u ime Časnog Poslanika (savs). Časni Poslanik (savs), je rekao da će nastaviti da mu predaje strijele, jer mu je ispaljivanje strijela bilo lako.
Hazreti Umm Ammara (ra)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da se spominje i žena ashaba po imenu hazreti Umm Ammarah (ra), koja je pokazala nevjerovatnu hrabrost u bitci na Uhudu. Davala je vodu ranjenicima tokom bitke, kada su se plime bitke okrenule i Časni Poslanik (savs) bio opkoljen, i ona je počela da se bori, odbijajući neprijatelja od njega svojim mačem, a istovremeno ispaljivajući strijele.
Ona je takođe zadobila duboku ranu u ramenu tokom bitke. Časni Poslanik (savs) je rekao da kad god bi pogledao udesno ili lijevo tokom bitke, vidio bi hazreti Umm Ammara (ra) kako se hrabro bori.
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše:
”Postojala je i jedna muslimanka po imenu Umm Ammarah (ra), koja se probijala do Časnog Poslanika (savs). U to vrijeme, Abdullah bin Qum'ah je napredovao da udari Časnog Poslanika (savs). Ova muslimanka je odmah krenula naprijed i primila udarac na sebe. Zatim je čvrsto uhvatila svoj mač, nanišanila i uzvratila vlastitim udarcem.
Međutim, on je bio muškarac obučen u dvostruki oklop, a ovo je bila slabija žena, iz tog razloga njen udarac nije mogao probiti metu. Ibni Kum'ah je hrabro presjekao muslimanske redove, i neposredno prije nego što su ga ashabi uspjeli zaustaviti, stigao je u blizinu Časnog Poslanika (savs). Čim je stigao tamo, udario je u blagoslovljeno lice Časnog Poslanika (savs) sa takvom snagom i tako nemilosrdno da su srca ashaba zadrhtala od straha.
Hrabri Talhah (ra) je jurnuo naprijed i primio udarac u svoju golu ruku, ali je mač Ibni Kum'a odsjekao njegovu ruku i pao na bok Časnog Poslanika (savs). Božijom milošću, nije zadobio nikakvu ranu jer je Časni Poslanik (savs) bio obučen u dvostruki oklop i snaga udarca je takođe oslabila zbog hrabrog čina Talhe (ra), ali zbog ovog šoka, Časni Poslanik (savs) se okrenuo i pao na zemlju. Ibni Kum'ah je podigao još jedan slogan radosti rekavši: “Ubio sam Muhameda [savs]!”
Nakon što je udario Časnog Poslanika (savs), Ibni Kum'ah je pao unatrag uzvikujući slogan radosti i u svojoj vlastitoj mašti, pomislio je da je ubio Časnog Poslanika (savs). Međutim, čim je Časni Poslanik (savs) pao na zemlju, hazreti Alija (ra) i Talha (ra) su ga podigli. Kada su muslimani bili uvjereni da je Časni Poslanik (savs) živ i siguran, njihova su izblijedjela lica zasjala od radosti.
Sada je polako i postupno žar bitke počeo jenjavati, dijelom i zbog toga što su nevjernici bili donekle opušteni u uvjerenju da je Muhammed (savs), Allahov Poslanik, ubijen. Stoga su skrenuli pažnju sa bitke i počeli da se brinu za svoje mrtve, dok su drugi počeli da sakate tijela muslimanskih šehida. S druge strane, većina muslimana se također razbježala.”(Život i karakter Pečata Poslanika (savs), Vol. 2 , str. 339-340)
‘Mi imamo Allaha koji je naš Pomagač, ali ti nemaš pomagaća’
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Abu Sufjan prišao muslimanima pitajući da li je Časni Poslanik (savs) još živ. Časni Poslanik (savs) je uputio ashabe da šute. Zatim, kada je Ebu Sufjan počeo hvaliti idole, Časni Poslanik (savs) je rekao ashabima da govore i slave Allaha. Hazreti Mirza Bashir Ahmad (ra) piše:
”Dok su muslimani bili zauzeti brigom za ranjene, na suprotnoj strani, na bojnom polju ispod, Kurejšije iz Mekke su najnemilosrdnije sakatili tijela muslimanskih šehida. Divlji običaj Muthlaha se provodio sa svim svojim varvarstvom, a krvožedne zvijeri iz Mekke činile su što im je srce željelo s tijelima muslimanskih šehida. Žene Kurejšija odsijecale su nosove i uši muslimanima i nosile ih kao vijence. Hind, žena Ebu Sufjana, isjekla je džigericu hazreti Hamze (ra) i sažvakala je. Stoga, prema riječima Sir Williama Mura, „mnoga djela varvarskog sakaćenja su počinjena nad ubijenima“.
Poglavari Mekke su dugo i naporno tražili tijelo Časnog Poslanika (savs) na polju bitke, i njihove su oči željno žudjele da vide ovaj prizor, ali ono što se nije moglo naći, nije se moglo pronaći. Kada je Ebu Sufjan izgubio nadu u ovu potragu, uzeo je nekoliko svojih sljedbenika i otišao do planinskog prijevoja, gdje su se muslimani okupili i koji su stajali pored njega, povikali: “O muslimani! Je li među vama Muhamed (savs).
Časni Poslanik (savs) je zabranio bilo kome da odgovori, pa su ashabi šutjeli. Zatim se raspitivao za Ebu Bekra (ra) i Omera (ra) ali čak i na ovo, u skladu sa uputama Časnog Poslanika (savs), niko nije odgovorio. Na to je, veoma arogantnim tonom, povikao iz sveg glasa: „Svi ovi ljudi su pobijeni, jer da su bili živi, odgovorili bi. Na to se hazreti Omer (ra) nije mogao suzdržati i nekontrolirano je rekao: “O Allahov neprijatelje! Lažeš! Svi smo mi živi i Allah će te osramotiti našim rukama.”
Nakon što je prepoznao glas hazreti Omera (ra), Ebu Sufjan je rekao: “Reci istinu Omere! Da li je Muhammed (savs) živ?” “Zaista! Zaista!” rekao je hazreti Omer (ra): “Božjom milošću on živi i sluša svaku tvoju riječ.” Relativno tihim glasom, Abu Sufjan je rekao: “Onda je Ibni Kum'ah lagao, jer ja smatram da ste istinoljubiviji od njega.” Nakon toga, Ebu Sufjan je uzviknuo: „O Hubl! Uzvišenim imenom tvojim!”
Po uputama Časnog Poslanika (savs), ashabi su šutjeli, ali je Časni Poslanik (savs), koji je naredio šutnju za svoje ime, postao nemiran kada je čuo ime idola koji se osporava s imenom Boga Uzvišenog. “Zašto ne odgovarate?” rekao je Časni Poslanik (savs). Ashabi su rekli: “O Allahov Poslaniče! Kako ćemo odgovoriti?” Časni Poslanik (savs) je rekao: “Proglasite “Veličanstvenost i uzvišenost pripadaju samo Uzvišenom Allahu.” Ebu Sufjan je odgovorio: „Mi imamo Uzzu, ali ti nemaš Uzzu!“. Časni Poslanik (savs), je uputio ashabe da kažu: “Mi imamo Allaha, koji je naš Pomoćnik, a vi nemate Pomoćnika.” Nakon ovoga, Ebu Sufjan je rekao:
„Bitka je kao kanta, ponekad se diže, a s vremena na vreme pada. Smatrajte ovaj dan nadoknadom za Badr. Naći ćete takva tijela na polju bitke koja su unakažena. Nisam to naredio, ali kada sam saznao, nije mi se ni ovaj postupak mojih ljudi oduševio. Sljedeće godine ćemo se ponovo sastati na Badru istih dana.”
Prema uputama Časnog Poslanika (savs), jedan ashab je odgovorio: “Dobro onda, srešćemo se ponovo.”
Nakon što je ovo rekao, Abu Sufyan je sišao sa svojim sljedbenicima i ubrzo nakon toga, vojska Kurejšija je krenula putem za Mekku. Čudno je primijetiti da su ovom prilikom, iako su Kurejšije ostvarili pobjedu protiv muslimana, i u pogledu njihovih očiglednih sredstava, da su željeli, mogli dalje iskoristiti ovu priliku; da ne spominjemo, u svakom slučaju im je bila otvorena prilika da napadnu Medinu.
Međutim, Božija moć je bila takva da su Kurejšije, uprkos ovoj pobjedi, u svojim srcima bili pogođeni strahopoštovanjem, i smatrajući da je pobjeda postignuta na polju Uhuda bila dovoljno sretna, smatrali su da je mudro požuriti u Mekku. Ipak, uprkos svemu ovome, kao čin dalje predostrožnosti, Časni Poslanik (savs) je odmah poslao grupu od sedamdesetak ashaba, među kojima su bili i hazreti Ebu Bekr (ra) i hazreti Zubair (ra) u potjeru za vojskom Kurejšija.
Ovo je predaja, koja se prenosi u Buhariju. Način na koji većina historičara opisuje izvještaj je da je Časni Poslanik (savs) poslao hazreti Alia (ra), ili u svjetlu raznih predaja, Sa'da bin Ebi Waqqasa (ra) stopama Kurejšija i uputio ga da donese vijesti o tome da li je vojska Kurejšija namjeravala napasti Medinu. Časni Poslanik (savs) mu je rekao da ako su Kurejšije uzjahali na svoje kamile i da vode svoje konje nejahane, onda bi trebali biti sigurni da se vraćaju u Mekku i da ne namjeravaju napasti Medinu.
Međutim, da su uzjahali na konje onda bi znali da njihova namjera nije dobra. Časni Poslanik (savs) ga je striktno uputio da ako vojska Kurejšija ide prema Medini, treba ga odmah obavijestiti i u stanju velike strasti, rekao je: „U ovom trenutku, ako Kurejšije napadnu Medinu, Bože, mi ćemo se boriti protiv njih i dati im da okuse svoj vlastiti okus.” Tako su ljudi koje je poslao Časni Poslanik (savs) otišli i brzo se vratili s dobrim vijestima da vojska Kurejšija ide prema Mekki.”(Život i karakter Pečata Poslanika (savs), Vol. 2, str. 342-344)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će i ubuduće pričati o ovim događajima.
Dove za situaciju u svijetu
Hazreti Halifa (aba) je ponovo skrenuo pažnju na dove za opće stanje Palestinaca. Hazreti Halifa (aba) je rekao da postoje neke vijesti da se ulažu napori da se okončaju borbe u Gazi i da bi se možda izraelska vlada mogla složiti s tim. Međutim, izgleda da se povećavaju šanse za izbijanje rata na granici Libana, što bi se odrazilo na Palestince na Zapadnoj obali.
U zapadnim vladama nema ni traga pravde. Sada zapadni pisci otvoreno izjavljuju da su nepravde prešle sve granice. Američki predsjednik raspiruje ovaj rat samo da bi poboljšao vlastitu egzistenciju, jer time povećava njihov prihod kroz trgovinu oružjem. Sada, njihovi analitičari kažu da SAD pokušavaju produžiti ovaj rat kako bi unaprijedile vlastitu ekonomiju.
Oni ne shvaćaju da ne mogu izbjeći gnjev Svemogućeg Boga. Kroz dove i dopiranje do svojih kontakata, Ahmadi moraju odigrati svoju ulogu. Nedavno su se pojavile i vijesti da su SAD i Velika Britanija prestale financirati agenciju UN-a koja pruža pomoć. Oni su to odbili pod izgovorom da je 11 ili 12 pripadnika Hamasa upleteno u njih i rekli da na taj način ne bi trebali pomagati Palestincima.
Ovo nije bio ništa drugo nego trik da ih zaustave. Ali zapanjujuće je da, ako je zapadni svijet zaustavio njihovu pomoć, nema vijesti da su te zemlje s bogatstvom nafte najavile išta govoreći da će umjesto toga pomoći u pružanju pomoći. Agencija UN-a je objavila da, ako ne dobiju nikakvu pomoć, neće moći pružiti nikakvu pomoć nakon mjeseca februara.
Hazreti Halifa (aba) je molio da Uzvišeni Allah omogući muslimanskim zemljama da odigraju svoju ulogu i da neredu u svijetu dođe kraj. Sada se povećava i opasnost od rata sa Iranom.
Hazreti Halifa (aba) je također pozvao na dove za Ahmadije Jemena. Jedan od naših Ahmadija koji je bio zatvoren preselio je u zarobljeništvu jer mu nije pružena adekvatna medicinska pomoć. Teško je doći do detalja, međutim Hazreti Halifa (aba) je pozvao na dovu. Hazreti Halifa (aba) je rekao da će predvoditi dženazu namaz rahmetlije nakon što dobije više detalja.
Hazreti Halifa (aba) je također pozvao na dovu za Ahmedije Pakistana. Ahmedi su uvijek mete za političku dobit. Zajednica se također suočava s prijetnjama određenih ekstremističkih frakcija. U stvari, Ahmedi se suočavaju s dvostrukom prijetnjom gdje god da se nalaze; zbog toga što sam građanin i zbog toga što sam Ahmedija. Hazreti Halifa (aba) je rekao da se moli za Ahmadije iz Rabve i one koji žive u cijeloj zemlji; Neka ih Allah čuva u svojoj zaštiti, vrati zlo na zlikovce, i neka Allah Svemogući zaštiti Ahmedije u svakoj zemlji.
Neka svijet shvati da bez obraćanja Uzvišenom Allahu nema drugog puta. Njihov opstanak je u priznanju Allaha i onih koje je On poslao. Neka im Uzvišeni Allah omogući da to učine.