Život Poslanika II Rani pohodi pred Bedrom
Kratki sadržaj
Nakon učenja Tešahuda , Teavvuza i sure Fatiha , Halifa Hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da su u prethodnoj hutbi različite okolnosti nakon hidžre Časnog Poslanika (savs), okolnosti koje su dovele do bitke na Bedru i spomenuti su napori u odbrani od nevjernika. Hazreti Halifa (aba) je rekao da će danas spomenuti neke od pohoda koji su se desile prije bitke na Bedru, kao i pripreme koje su muslimani izvršili za borbu protiv nevjerničkog naroda Mekke.
Pohod Sejful-Behra
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Seria Hazreti Hamzah, ili Seria Seef al-Bahr, prvi pohod koji se dogodio. Časni Poslanik (savs) je poslao ovog izaslanika od 30 jahača u ramazanu 1. godine po Hidžri pod vodstvom hazreti Hamze ra. Ovaj izaslanik je otputovao u Ees, koji je bio oko 240 kilometara od Medine. Ovuda su često prolazili trgovački karavani, a kada je muslimanski izaslanik stigao tamo, dogodilo se da je prolazila mekanska karavana. Približili su se borbi; ali ona se nije desila.
Pohod Ubejde bin Harisa
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je sljedeći pohod bio Seria Ubejda bin Harisa, koji se dogodio u Ševvalu 1. godine po Hidžri. 60 muslimana je poslano u Sani'ah el-Mar'ah pod vodstvom hazreti Ubejda bin Harisa ra. Tamo su muslimani naišli na grupu Mekkanlija. Iako nije bilo bitke, došlo je do razmjene strijela. Kako se to nikada ranije nije dogodilo, hazreti Sa'd bin Abi Vekkas ra je imao čast baciti prvu strijelu u islamu.
Pohod Sa'da bin Abi Vekkas
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je sljedeći pohod Seria Sa'da bin Abi Vekkas. Prema nekima, to se dogodilo 1. hidžretske godine, dok drugi kažu da je bilo 2. hidžretske godine. Dvadeset muslimana je poslano pod vodstvom hazreti Sa'da bin Abi Vekkas ra sa uputom da ne prelaze dolinu Kharar. Njihova svrha je bila da zaustave trgovački karavan Kurejšija, međutim, po dolasku, shvatili su da je karavan već prošao dan prije njihovog dolaska.
Prvi pohod u kojem je učestvovao Časni Poslanik (savs)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je još jedan pohod Gezva Veddan koji se desilo u Seferu 2. godine po Hidžri. Istoričari kažu da je ovo bio prvi pohod u kojem je učestvovao i sam Časni Poslanik (savs). Časni Poslanik (savs) je imenovao hazreti Sa'da bin Ubejda (ra) za vođu Medine umjesto njega. Svrha ovog pohoda je bila da se zaustavi trgovački karavan Kurejšija, međutim, muslimani su to propustili. Međutim, tokom ovog putovanja, Časni Poslanik (savs) je sklopio mirovni sporazum sa Benu Demrahom. Ovaj pohod je trajao 15 dana. Veddan je mjesto između Mekke i Medine i oko 100 km od Juhfe i gdje je sahranjena majka Časnog Poslanika (savs).
Hazreti Halifa (aba) je prokomentarisao da daje detalje o raznim mjestima gdje su se ovi događaji odigrali kako bi se oni koji posjećuju razna mjesta prilikom Umru, a također žele posjetiti ova mjesta, mogu upoznati sa istorijom.
Pohod Buvata
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je još jedan pohod bio Gezva Buvat koji se desio u Rebi'ul-Evel 2. godine po Hidžri. Časni Poslanik (savs) je također otišao na ovaj pohod, imenovao je hazreti Sa'd bin Mu'azza (ra) za vođu Medine umjesto njega. Časni Poslanik (savs) je krenuo sa dva ashaba kako bi zaustavio trgovački karavan od Kurejšija koji se sastojao od 100 Kurejšija i 500 deva. Po dolasku u Buvat, shvatili su da su propustili karavan i tako su se vratili u Medinu. Buvat se nalazi oko 100 km od Medine.
Pohod Dhul Ušarija
Hazreti Halifa (aba) je zatim spomenuo Gezva Ušarija. Časni Poslanik (savs) je saznao da je trgovački karavan Kurejšija napustio Mekku u koju su Mekanci uložili sve svoje bogatstvo. Njihove namjere su bile da iskoriste profit ovog trgovačkog karavana da se opredijele za suprotstavljanje muslimanima. Stoga je 2. godine po Hidžri Časni Poslanik (savs) krenuo na Ušejru zajedno sa 150-200 muslimana, međutim, nisu uspjeli naići na trgovačku karavanu.
Gezva Bedrul Ula
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je tu bio i Gezva Bedrul Ula. Nakon povratka iz Ušejre, neko je napao pašnjak u Medini. Zajedno sa nekim ashabima, Časni Poslanik (savs) je krenuo za njim, ali oni nisu uspjeli doći do njega. S tim u vezi, Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše:
”Ovaj napad Kurza bin Džabira nije bio manji beduinski čin pljačke, već je definitivno da je krenuo protiv muslimana u ime Kurejšija, sa određenim motivom. U stvari, vrlo je vjerovatno da je došao izričito s namjerom da nanese ozljedu samoj osobi Časnog Poslanika (savs), ali nakon što je zatekao muslimane na oprezu, odlučio se na pljačku njihovih kamila i pobjegao. Ovo također pokazuje da su Kurejšije iz Mekke planirali napad na Medinu kako bi potpuno uništili muslimane.
Također treba imati na umu da su muslimani već prije toga dobili dozvolu za džihad mačem, te su u smislu samoodbrane počeli primjenjivati početni plan akcije i u tom pogledu. Međutim, do sada, oni praktično nisu pretrpjeli nikakav gubitak u smislu imetka ili života. Međutim, napad Kurz bin Džabira bio je jedan koji je praktično nanio štetu muslimanima. Drugim riječima, čak i nakon prihvatanja izazova Kurejšija, nevjernici su bili ti koji su praktično započeli bitku.”(Život i karakter pečata Poslanika – tom II str.102)
Pohod u Nahlu
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je sljedeći pohod je Seria Abdullaha bin Džehaša. Časni Poslanik (savs) je poslao hazreti Abdullaha bin Džehaša ra zajedno sa 8 migranata(muhadžira) prema Nahlu. Časni Poslanik (savs) dao je pismo hazreti Abdullahu ra i rekao mu da ga otvori tek nakon što je otputuje dva dana. Kada ga je otvorio, hazreti Abduallah (ra) je pročitao da ih je Časni Poslanik (savs) uputio da putuju u Nahlu i dobiju obavještajne podatke o kretanju Kurejšija.
Hazreti Abdullah ra je zatim obavijestio one koji su bili u njegovoj pratnji o naređenjima koja je primio. Također ih je obavijestio da je prije polaska Časni Poslanik (savs) rekao mu da ne prisiljava nikoga da ga prati u njegovoj misiji. Međutim, čak i kada im se pružila mogućnost, niko nije odlučio da ode, i svi su krenuli naprijed. Po dolasku u Nahla, prošli su pored karavana Kurejšija. Vidjevši muslimane, postali su uplašeni, ali kada su vidjeli da je jedna od muslimanskih glava obrijana, pomislili su da su jednostavno na putu za Umru i ostavili su ih na miru.
Grupa muslimana je nakon konsultacija odlučila da napadne Kurejšije, usljed čega je jedan od Kurejšija pogunuo, dvojica su zarobljena, a jedan je pobjegao. Po povratku u Medinu i susretu sa Časnim Poslanikom (savs), Časni Poslanik (savs) je rekao hazreti Abdullahu ra da ih nije poslao u borbi i zato nije prihvatio ništa što su mu donjieli. Kurejšiji su se također žalili da se ovaj napad dogodio tokom zabranjenog mjeseca i tako su započeli pripreme za napad na muslimane. Bitka kod Badra je dobrim dijelom bila rezultat ovih priprema.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je nakon ovog događaja objavljen sljedeći ajet Časnog Kur'ana:
”Oni te pitaju o borbi u svetom mjesecu. Reci im: “Borba u njemu je veliki (grijeh), ali odvraćati ljude od Allahovog puta, i poricati Njega i zaustavljati ljude od Mesdžidilharama, i istjerivati njegove ljude (koji imaju veće pravo da u njemu borave), veći je (grijeh) kod Allaha; a smutnja je gora od ubijanja.” A oni neće prestati da se bore s vama dok vas ne odvrate od vaše vjere, ako mogu. …” (Kur'an časni 2:218)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Bog poznavao stanje neprijatelja koji stalno pokušava da napadne muslimane, pa nije izrazio nikakvo nezadovoljstvo ovim incidentom. Također je znao da su protivnici nastavili sa napadima na muslimane čak i tokom zabranjenih mjeseci. Stoga je objava ovog ajeta bila izvor olakšanja za muslimane.
Bitka na Bedru
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je sljedeći pohod je Gezva BedrulKubra koji se u Časnom Kur'anu naziva i Dan razlikovanja(Furkan). Časni Poslanik (savs) je saznao da se Ebu Sufjan vraćao iz Sirije sa trgovačkim karavanom Kurejšija koji se sastojao od 1.000 deva. Ovo je bio isti karavan koji je Časni Poslanik s.a.v.s. krenuo prema Ušejri da presretne, ali nije uspio. Neki koji nemaju saznanja navode da su muslimani bili zainteresirani samo za pljačku trgovačkih karavana Kurejšija. Međutim, ovu tvrdnju iznose samo oni koji u tom trenutku nisu upoznati sa stanjem. Kao odgovor na ovo, Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše:
”Krenuti da presretne karavan nije nimalo zamjerno. Razlog je taj što prvo, ovaj konkretan karavan za kojim su Muslimani krenuli da progone nije bio običan karavan. Svaki muškarac i žena iz reda Kurejšija imali su dionice u njemu.
Ovo pokazuje da je u pogledu ovog karavana, namjera poglavica Kurejšija bila da se ovaj profit iskoristi za vođenje rata protiv muslimana; historija dokazuje da je upravo taj profit korišten za pripremu bitke na Uḥudu. Kao takvo, presretanje ove karavane bilo je neophodan dio ratne taktike.Drugo, također je bilo potrebno općenito presresti ove karavane Kurejšija jer su bili naoružani i prolazili su vrlo blizu Medine. Muslimani su ostali u stalnoj opasnosti od njih i tome je trebalo stati na kraj.
Treće, gdje god bi ovi karavani išli, snažno bi huškali plemena Arabije protiv muslimana, zbog čega je stanje muslimana postajalo sve ranjivije; kao takvo, blokiranje njihovog prolaza bilo je dio njihovog programa zaštite i samoodbrane.
Četvrto, opstanak Kurejšija prvenstveno je zavisio od trgovine, i iz tog razloga, presretanje ovih karavana je bilo odlično sredstvo kojim se Kurejšije dovode u pamet, zaustavljaju ih u njihovim ratnim djelima i potiskuju ih ka pomirenju i uspostavljanju mira.” (Život i karakter pečata Poslanika – sv. II str. 120-121)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) poslao dva ashaba da prikupe obavještajne podatke o ovom karavanu. Kada su se vratili u Medinu sa informacijama, saznali su da je Časni Poslanik (savs), već otišao i sreo ga kada se vraćao iz bitke na Bedru, međutim, oni su bili uključeni u raspodjelu plijena.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, kada je Ebu Sufjan saznao da je Časni Poslanik (savs), krenuo da presretne karavan, postao veoma uplašen i poslao poruku u Mekku podstičući Kurejšije. U međuvremenu, Ebu Sufjan je davao sve od sebe da izbjegne muslimane. Krenuo je alternativnim putem i brzo nastavio dalje.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je tri noći prije nego što je Ebu Sufjanova poruka stigla u Mekku, tetka Časnog Poslanika (savs), Atikah bint Abdul Muttalib vidjela san zbog kojeg se bojala pada Mekanlija. Vidjela je da neki čovjek jaše devu i zaustavio se između Mekke i Mine vičući da se svi skupe na mjestu svoje smrti za tri dana.
Ljudi su se okupili oko njega, a onda je vidjela da je njegova kamila na vrhu Kabe, a on je povikao govoreći istu stvar. Zatim ga je vidjela na vrhu poznate planine kako doziva istu stvar. Tada ga je vidjela kako baca kamen sa planine, koji se razbio u komade, i nije bilo nijedne kuće u Mekki u koju komad tog kamena nije sletio.
Na kraju, glas o ovom snu proširio se među Mekanlijama. Kada je Ebu Džehl čuo za ovo i počeo da kažnjava porodicu Abdul Muttaliba, Hazreti Abbas (ra) se osjećao primoran da negira da je ona ovo sanjala. Osjetio je veliko žaljenje zbog toga, i tri dana nakon sna odlučio je da ode kod Ebu Džehla i ispravi situaciju. Kada je otišao, vidio je Ebu Džehla kako trči prema Ka'bi. Ovo je bilo kao rezultat dolaska Ebu Sufijanovog glasnika i obavijesti Mekanlije o tome da je Časni Poslanik (savs) krenuo da presretne njihov trgovački karavan.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je nakon što je čuo ovu vijest, Ebu Džehl počeo da priprema Mekanlije za rat. Tako su počele pripreme i ili su oni sami krenuli u rat, ili su sponzorisali nekog drugog da izađe u borbu protiv muslimana. Iako je glasnik najavio da će Mekanlije otići i pomoći njihovom karavanu, oni su umjesto toga otišli nakon nekoliko dana, pripremajući se za bitku.
U stvari, neke Mekanlije su izvlačili strelice o tome da li bi trebali izaći u bitku, rezultat čega su zaključili da im savjetuju da ne idu. Međutim, na insistiranje Ebu Džehla bili su primorani da odu.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će i ubuduće pričati o ovim događajima.