Život Poslanika II Događaji prije bitke na Bedru
Kratki sadržaj
Nakon učenja Tešahuda , Teavvuza i sure Fatiha , Halifa Hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da će nastaviti spominjati pripreme koje su preduzete u pripremi za borbu sa nevjernicima Mekke.
Predskazanje o Umejja Bin Helfu
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Umejja Bin Helf oklijevao da prati Mekanlije u bitku. Zabilježeno je da je Ebu Džehl otišao kod Umejje i rekao da je on među časnim poglavarima, a ako bi on ostao, to bi dovelo do toga da i drugi ostanu. Međutim, razlog zašto je Umayyah oklijevao da ode bio je taj što je Časni Poslanik (savs) predskazao da će Umejja biti ubijen.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, prema jednoj predaji, Umejja dao zaštitu hazreti Sadu bin Muazu (ra) omogućivši mu da obavi Umru (manje hodočašće). Dok je hazreti Sa'd (ra) kružio oko Kabe, Ebu Džehl ga je ugledao i zaprijetio njegovoj sigurnosti jer je prihvatio Časnog Poslanika (savs). Umejja je pokušao reći hazreti Sa'du (ra) da ne govori ništa Ebu Džehlu pošto je on bio počasni poglavica među Mekanlijama.
Međutim, hazreti Sa'd (ra) je rekao da bi, ako bi bio spriječen da kruži oko Kabe, ometao put iz Sirije kojim su išle njihove trgovačke karavane. Takođe je u to vrijeme hazreti Sa'd (ra) rekao Umejji da je čuo Časnog Poslanika (savs) kako predskazuje da će Umejja biti ubijen. Nakon toga, Umejja je rekao da Muhammed (savs) nikada ne laže. Stoga je zbog ovog predskazanja Umejja oklijevao da krene u bitku.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Ebu Džehl uvjerio Umejju da barem dva dana putuje s karavanom, na šta je Umejja konačno pristao. Međutim, upravo u ova dva dana Umejja je na kraju ubijen, čime se ispunilo predskazanje.
San Ebu Lehabove sestre
Hazreti Halifa (aba) je rekao da se Ebu Lehab također bojao i oklijevao da krene u bitku, te je odlučio da pošalje nekog drugog umjesto njega. S tim u vezi, Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše:
”Postojale su samo dvije osobe koje su oklijevale da učestvuju, a to su bili Ebu Lahab i Umejja Bin Helf. Međutim, razlog za ovo oklijevanje nije bilo simpatije prema muslimanima. Umjesto toga, Ebu Lehab se bojao sna svoje sestre ‘Ātikata bintu ‘Abdul-Muṭṭalib, koji je vidjela samo tri dana prije dolaska Ḍamḍama, što ukazuje na uništenje Kurejšija.
Umejja Bin Helf plašio se predskazanja Časnog Poslanika (savs) o njegovom ubijanju, za šta je saznao od Sa'da bin Mu'aza (ra), u Mekki. Međutim, budući da je postojala zabrinutost da bi, ako su ova dva renomirana poglavara ostala iza, ovo negativno djelovalo na mase nevjernika, drugi poglavice Kurejšija su izazvali njihovu strast i ljubomoru, i na kraju ih natjerali da pristanu. Drugim riječima, Umejja se sam pripremio i Ebu Lehab je platio pozamašnu svotu nekom drugom da stane na njegovo mjesto. Na ovaj način, nakon trodnevnih priprema, vojska od preko 1.000 neustrašivih ratnika je bila spremna da krene iz Mekke.
Ova vojska je još uvijek bila u Mekki kada je nekoliko poglavica iz reda Kurejšija smatralo da, budući da odnosi između naroda Mekke i Benu Bekra, koji je bio ogranak Benu Kinane, nisu bili povoljni, postoji rizik da u njihovom odsustvu oni mogu iskoristiti situaciju i napasti Mekku. Zbog ove misli, razni ljudi iz redova Kurejšija počeli su se kolebati.
Međutim, poglavar Benu Kinane po imenu Suraka bin Mālik bin Džehšam, koji je u to vrijeme bio u Mekki, uvjeravao ih je rekavši: “Garantujem da neće biti izvršen napad na Meku.” Zapravo, Suraka je bio toliko žestok u svom neprijateljstvu prema islamu da je u znak podrške Kurejšijima, čak i pratio njih sve do samog Bedra. Međutim, kada je vidio muslimane tamo, bio je toliko zadivljen da je prije početka bitke, ostavio svoje suborce i pobjegao…
Prije nego što su krenuli iz Mekke, Kurejšije su otišli do Kabe i molili: “O Bože! Daj pomoć toj stranci iz ove dvije strane, koja je plemenitija i superiornija po Vašoj procjeni; i osramoti i ponizi drugog.” Nakon toga, vojska nevjernika je otišla iz Mekke sa velikom eufprijom i ponosom.” (Život i karakter Pečata Poslanika, tom II, str. 133-134)
San Džuhejna bin Selta
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je u vrijeme odlaska Mekanlija bilo 1.300. Međutim, usput su se ljudi Benu Zuhre i Benu Adija odvojili od vojske, ostavljajući vojsku Kurejšija na oko 950 do 1.000.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da su ljudi Kurejšija na putu i da su se na putu zaustavili u Džuhfi. Tamo je čovjek po imenu Džuhejna bin Selta ispričao svoj san, u kojem je vidio da je stigao čovjek jašući konja i da je imao i kamilu, objavljujući imena raznih Mekanskih poglavica, govoreći da su ubijeni.
Zatim je udario svoju devu kopljem i nije bilo nijednog šatora Mekanlija koji nije isprljalo tijelo deve. Čuvši ovo, Ebu Džehl ga je samo ismijao, međutim imena koja je spomenuo bila su ona koja su zaista stradala u bitci na Bedru.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, kao što je spomenuto u prethodnoj hutbi, Ebu Sufijan usvojio drugačiji put pokušavajući izbjeći muslimane koji su pokušavali presresti njegov trgovački karavan. Nakon što ih je uspio izbjeći, Ebu Sufijan je poslao poruku Mekanskoj vojsci da je trgovački karavan siguran i da nema potrebe da se ide u bitku. Međutim, nakon što je ovo čuo, Ebu Džehl je rekao da se neće vratiti sve dok ne stignu do Bedra i utisnu svoje strahopoštovanje na muslimane.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je sin Ebu Taliba, Talib bin Ebu Talib, također krenuo sa Mekanskom vojskom. Usput su ga ljudi ismijavali govoreći da, iako je krenuo s njima, znaju za njegove simpatije prema Muhammedu (savs). Nakon toga, on i nekoliko drugih vratili su se u Mekku.
313 Ashaba
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs), krenuo iz Medine 12. ramazana po Hidžri sa nešto više od 300 ljudi ensarija i muhadžira. Časni Poslanik (savs) je naredio hazreti Osmanu bin Affanu (ra) da ostane jer mu je žena Rukajja bila bolesna. Prema većini izvještaja, zabilježeno je da je muslimana bilo 313. Postoji predaja koja kaže da je Časni Poslanik (savs) naredio da se muslimani prebroje. Časni Poslanik (savs) je obaviješten da ih ima 313. To je veoma obradovalo Časnog Poslanika (savs) da je to isti broj kao i Talutovih ashaba.
Šehadet Ummi Verka bin Nevfala(ra)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je bila žena po imenu Ummi Verka bin Nevfala (ra) koja je otišla kod Časnog Poslanika (savs) tražeći da ide zajedno sa vojskom kako bi mogla zbrinuti povrijeđene. Časni Poslanik s.a.v.s. je dao instrukcije da ona ostane, međutim, Bog će joj dati status šehadeta. Kasnije joj je Časni Poslanik (savs) dao titulu šehida i postala je poznata pod ovim imenom.
Snaga muslimanske vojske i dova Časnog Poslanika (savs)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da se u pogledu snage muslimanske vojske u nekim predajama bilježi da su muslimani imali samo pet konja, dok se u drugim predajama bilježi da su imali samo dva. Muslimani su imali samo 60 kompleta oklopa, a imali su samo 70 ili 80 kamila, na kojima bi svi naizmjenično jahali. Kada je došao red na Časnog Poslanika (savs) da hoda, ashabi su tražili da ostane jahati dok su oni hodali, međutim Časni Poslanik (savs), je rekao da oni nisu ništa jači od njega i nije mu bilo zabranjeno da traži blagoslove rata.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je tokom ovog putovanja Časni Poslanik (savs) molio za svoje ashabe: ‘O Allahu, oni su bosi, daj im da jašu životinje; goli su, daj im odjeću; gladni su, zasiti ih; oni su u teškim okolnostima, daj im bogatstvo Tvojom milošću.’ Ova molitva je svakako uslišena, jer na povratku iz bitke na Bedru nije bilo nikoga ko je želio jahaću životinju, a nije dobio jednu ili čak više. Slično su i oni bez odeće našli odeću, hrane nije nedostajalo i svako domaćinstvo se obogatilo.
Ashabi koji nisu mogli se pridružiti u vojsku
Hazreti Halifa (aba) je rekao da su, pripremajući se za bitku, neki ljudi izjavili da je bilo nekih koji su rekli da su njihove jahaće deve izvan grada i da su tražili dozvolu da ih nabave, ali im to nije bilo dozvoljeno, pa su ili ostali ili krenuli pješice. Slično tome, bilo je još nekih kojima je dato dopuštenje da ostanu zbog nekog legitimnog izgovora.
Na primjer, hazreti Ebu Umama bin Selba (ra) je imao svaku namjeru da krene na Bedr uprkos lošem zdravlju svoje majke, međutim Časni Poslanik (savs) ga je uputio da se zadrži i brine o njoj. U vrijeme kada se Časni Poslanik (savs) vratio, ona je preselila i on je klanjao na njenom mezaru. Slično, na putu, Časni Poslanik (savs) je uputio sve one koji su bili mladi da se vrate u Medinu.
Zastava islama
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je zabilježeno da je zastava islama data hazreti Mus'abu bin Umejru (ra) i da je bila bijele boje. Postojale su još dvije crne zastave, od kojih je jedna data hazreti Aliju (ra), a druga je data drugom ashabu iz reda ensarija.
Časni Poslanik (savs) je dozvolio Habibu da se pridruži muslimanskoj vojsci
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je u Medini bio čovjek po imenu Habib iz plemena Hezreza koji je bio vrlo hrabar i vješt u borbi, koji je također krenuo zajedno sa svojim saplemenicima, ali on u to vrijeme nije bio musliman. Muslimani su bili veoma sretni što je on dio njihove vojske, međutim Časni Poslanik (savs) je rekao da će ih pratiti samo koji su iz njihove vjere. Habib je dva puta tražio dozvolu od Časnog Poslanika (savs), ali se Časni Poslanik (savs) nije složio. Tek treći put kada je ispovjedio svoju vjeru(prihvatio Islam), Časni Poslanik (savs) mu je dozvolio da prati muslimansku vojsku.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da kada je Časni Poslanik (savs) stigao do Sefre, bujne zelene doline, Časni Poslanik (savs) je poslao neke ashabe naprijed da prikupe informacije o Ebu Sufjanu. Po dolasku na Bedr, ti ashabi su čuli dvije djevojke kako govore o dolasku mekanske vojske za dva dana, i tako su se vratili Časnom Poslaniku (savs) da ga obavjeste da je dolazak vojske neminovan.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će na ovu temu nastaviti govoriti i u budućim hutbama.
Dženaze
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će predvoditi dženazu sljedećim umrlim članovima:
Šeik Ghulam Rahmani iz VB koji je nedavno preselio. Bio je sin ashaba Obećanog Mesije as. Njegov otac je otputovao u Kadian 1902. godine kada je vidio Obećanog Mesiju as i znao je da on ne može biti lažan. Šeik Ghulam Rahmani je služio kao nacionalni generalni sekretar za UK i također kao lokalni predsjednik zajednice u Southallu.
On bi svake sedmice vodio kruseve u Džematskom centru. Bio je i državni sekretar Vesaja. Redovno je klanjao namaz, postio, učio Kur'an, bio je pun ljubavi i suosjećanja. Mnogo je volio Halifat. Imao je i čast da obavi hadž. Iza njega su ostali supruga, sin i ćerka. Hazreti Halifa (aba) je molio da mu Allah podari oprost i milost, uzdigne njegov položaj i omogući njegovoj djeci da nastave naslijeđe njegovih vrlina.
Tahir Aag Muhammad iz Mahdi Abad, Dori, Burkina Faso koji je nedavno preselio. Njegov otac je prihvatio Ahmadijat 1999. godine, ali on sam nije prihvatio Ahmadijat. Kasnije, kao mladić nakon što se razbolio, molio je da m u se prikaže istinitost Ahmadijata i nakon što je bio upućen prihvatio je Ahmadijat.
Naučio je vještinu šivanja i za prošli Ramazanski bajram šio je odjeću za porodice šehida iz Burkine Faso. Imao je rak zbog kojeg mu je amputirana noga. Na kraju je ova bolest dovela do njegove smrti. Iza njega su ostale dvije žene i petoro djece. Hazreti Halifa (aba) je molio da im Allah podari strpljenje, omogući im da nastave naslijeđe njegovih vrlina, i da Allah podari oprost i milost umrlom i uzdigne njegov položaj.
Khwadža Devud Ahmad koji je preselio 25. maja. Njegov sin Khwadža Fahad Ahmad je Imam u Kiribatiju. Živio je u Kanadi gdje je mogao služiti Džematu u različitim segmentima. Prije nego što je došao u Kanadu, služio je u Pakistanu i u jednom slučaju je Treći Halifa (rh) čak pohvalio njegove napore. Mnogo je volio Halifat.
On je prisustvovao sastanku u lokalnom Džematskom centru kada je osetio bol u grudima. Nakon što je doživio srčani udar, preselio je nekoliko trenutaka kasnije. Iza njega su ostala supruga, četiri sina i ćerka. Njegov sin koji je Imam nije mogao prisustvovati očevoj dženazi zbog toga što je bio na dužnosti. Hazreti Halifa (aba) je molio da mu Allah podari strpljenje, i da Allah njemu podari oprost i milost i da uzdigne njegov položaj.
Sejjed Tanvir Šah iz Kanade koji je nedavno preminuo dok je bio u Paragvaju gdje je služio kao privremeni Vafik. Ima sina Sejjda Raza Šaha koji je Imam. Poticao je iz porodice ashaba Obećanog Mesije as i porodica hazreti Umme (Majka)Tahir. Imao je strast za prenošenje poruke islama. U stvari, tokom njegovog putovanja u Paragvaj dvoje ljudi ušlo je u okrilje Islama Ahmadijata. Bio je veoma zadovoljan svojim sredstvima i vjerovao je u Allaha da će se pobrinuti za sve njegove potrebe. Zapovjedio je svom sinu da razumije svoje dužnosti i da ih obavlja na najbolji način.
Mnogo je volio Halifu i usadio istu ljubav svojoj djeci. Nikada nije govorio loše o nikome, a brinuo se i za druge. Uprkos tome što je obavljao različite funkcije, uvijek je ostao skroman. Njegova ličnost ostavila je dubok trag na omladinu Paragvaja. Uvijek je bio nasmejan i nikada nije viđen da je ljut. Umjesto toga, bio je vrlo nježnog srca i ljubazan.
Činilo se da je uvijek tražio načine da zadovolji Allaha. Pokazao je da riječi nisu uvijek potrebne da bi se druge naučilo, nego djelo mogu ostaviti dubok uticaj. Hazreti Halifa (aba) je molio da Allah podari oprost i milost umrlom i uzdigne njegov položaj.
Rana Zafarullah Khan koji je bio Imam i preselio je u aprilu. Služio je veoma dugo kao Imam na raznim mjestima. Bio je veoma skroman i jednostavan. Bio je uporan i ostavio dubok trag na Džematsku Zajednicu u Afganistanu. Mnogi su izrazili saučešće povodom njegove smrti i izrazili da im je on zapravo odredio stipendiju. Iza njega su ostali majka, supruga i tri ćerke.
Hazreti Halifa (aba) je molio da Allah podari oprost i milost umrlom i omogući njegovoj djeci da nastave naslijeđe njegovih vrlina.