Život Poslanika II Događaji na Uhudu
Kratki sadržaj
Nakon učenja Tašahhuda, Teavvuza i sure Fatiha, Halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da će nastaviti da priča o događajima iz bitke na Uhudu.
Lažne vijesti o tome da je Časni Poslanik (savs) bio šehid u bitci
Hazreti Halifa (aba) je rekao da su nevjernici širili lažnu vijest da je Časni Poslanik (savs) ubijen. Postoje različite priče o tome ko je bio početni širitelj ove glasine. Hazreti Sabit (ra) je rekao ensarijama čak i da je istina da je Časni Poslanik (savs) ubijen, Bog je još uvijek živ i da bi se trebali boriti za njega.
Stoga je ova mala grupa muslimana izvršila napad na grupu nevjernika među kojima je bio i Halid bin Velid. Halidova vojska je odgovorila takvom snagom da je grupa muslimana ubijena.
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše:
”U to vrijeme muslimani su bili podijeljeni u tri grupe. Jedna grupa je bila od onih koji su pobjegli sa bojnog polja kada su čuli vijest da je Časni Poslanik (savs) ubijen, ali ova grupa je bila najmanja od svih, a uključivala je i hazreti Osmana bin Affana (ra). Međutim, kao što je spomenuto u Časnom Kur'anu, uzimajući u obzir posebne prilike tog vremena, te iskrenu vjeru i iskrenost ovih ljudi, Uzvišeni Allah im je oprostio.
Od ovih ljudi, neki su čak stigli i do Medine, a na taj način su vijesti o takozvanom šehadetu Časnog Poslanika (savs) i porazu muslimanske vojske uspjele stići i do Medine. U Medini je izbilo jadikovanje, a muslimanski muškarci i muslimanke, i mladi i stari, izašli su iz grada u stanju neizmjerne užasnutosti i krenuli prema Uhudu. Neki su požurili na bojno polje i upali u neprijateljske redove u ime Allaha.
Drugu grupu činili su takvi ljudi koji nisu pobjegli, ali su nakon što su čuli vijest o šehadetu Časnog Poslanika (savs) ili izgubili odlučnost ili su smatrali da je sada beskorisno boriti se. Dakle, oni su prešli na jednu stranu bojnog polja i sjeli spuštenih glava. Treća grupa je bila od onih koji su bez greške nastavili da se bore.
Među njima, neki su se sastojali od onih ljudi koji su bili okupljeni oko Časnog Poslanika (savs) i koji su pokazivali neviđenu hrabrost, a većina njih se borila na polju bitke raštrkani jedni od drugih. Kako su ovi ljudi, kao i oni iz druge grupe, nastavili da otkrivaju da je Časni Poslanik (savs) živ, ovi ljudi su nastavili da se bore i zbližavaju oko Časnog Poslanika (savs) kao oni koji su opsjednuti ludilom.
Ratno stanje u to vrijeme bilo je takvo da bi se vojska Kurejšija gurala naprijed sa sva četiri fronta poput divljih okeanskih valova. Kiša strijela i kamenja padala je na njih na bojnom polju sa svih strana. Nakon što su svjedočili ovom stanju opasnosti, ovi ashabi su opkolili perimetar Časnog Poslanika (savs) i zaštitili njegovo blagoslovljeno tijelo svojim.
Međutim, uprkos tome, kad god bi sila napada narasla naprijed, ova šačica ljudi bi bila gurnuta tu i tamo, a u ovom stanju, s vremena na vrijeme, Časni Poslanik (savs) bi gotovo ostao sam. U jednom takvom slučaju, kamen koji je bacio Utbah bin Abi Waqqas, idolopoklonički brat Sa'da bin Abi Waqqasa (ra), udario je u blagoslovljeno lice Časnog Poslanika (savs), što mu je slomilo zub i također ranilo usnu.
Ubrzo nakon toga, drugi kamen koji je bacio Abdullah bin Shahab ranio je čelo Časnog Poslanika (savs). Zatim je treći kamen koji je bacio Ibni Kum'ah pogodio blagoslovljeni obraz kojim su dva prstena na ‘Mighfaru’ (šljemu) Časnog Poslanika (savs), zaboli u njegov obraz. Sa'd bin Abi Waqqas (ra) je bio toliko bijesan na ovu akciju svog brata Utbaha, da bi rekao da nikada nije osjećao tako želju da ubije neprijatelja, kao što je trebao ubiti Utbu na dan Uhuda.”(Život i karakter Pečata Poslanika (savs), Vol. 2, str. 335-337)
Ashabi odbijaju napade na Časnog Poslanika (savs)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je hazreti Ebu Ubaidah (ra), vidio oči Časnog Poslanika (savs) kako svjetlucaju ispod njegovog oklopa. Hazreti Ebu Ubaidah (ra) je počeo dozivati ostale da ih obavijesti, međutim, Časni Poslanik (savs) mu je ukazao da šuti. Međutim, vijest je ipak počela da se širi, i kako su muslimani čuli, počeli su juriti prema Časnom Poslaniku (savs) da se sami uvjere. Okružen svojim drugovima, Časni Poslanik (savs) preselio se na planinski prijevoj u Uhudu. Dok su se kretali, ashabi su hrabro odbijali sve napade.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je poglavar Mekke po imenu Ubayy bin Khalaf također pokrenuo napad na Časnog Poslanika (savs). Bio je među zarobljenicima iz bitke kod Bedra koji su ponudili otkupninu za njihovo oslobađanje. Tokom bitke na Uhudu, Časni Poslanik (savs) je upozorio svoje drugove da osjeća da će ga Ubayy bin Khalaf napasti s leđa tokom bitke.
Kako se Ubejj približavao, ashabi su obavijestili Časnog Poslanika (savs) i pitali da li da ga zaustave, međutim, Časni Poslanik (savs) im je rekao da ga puste da priđe. Kada se približio, Časni Poslanik (savs) uzeo je koplje od jednog od svojih ashaba i bacio ga u Ubayy bin Khalafa koje ga je ranilo. Ubayy bin Kahalf je na kraju umro dok se vraćao u Mekku nakon bitke.
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše:
”Nakon što su se Kurejšije donekle povukli i muslimani koji su bili prisutni na bojnom polju ugledali Časnog Poslanika (savs), okupili su se oko njega. Sa ovom grupom ashaba, Časni Poslanik (savs) je polako počeo da se penje na vrh planine i stigao do sigurnog planinskog prijevoja. Na putu je Ubayy bin Khalaf, poglavar Mekke, ugledao Časnog Poslanika (savs).
Zaslijepljen svojim neprijateljstvom i zlobom, potrčao je prema Časnom Poslaniku (savs), uzvikujući riječi: “Ako Muhammed (savs) pobjegne živ, onda sam gotov.” Ashabi su ga pokušali obuzdati, ali je Časni Poslanik (savs) rekao: “Ostavi ga i pusti ga da dođe meni.” Kada je došao u blizinu Časnog Poslanika (savs) kako bi ga napao, Časni Poslanik (savs) je uzeo koplje i zadao jedan udarac, kojim se okrenuo i pao na zemlju. Zatim je ustao i pobjegao vičući i vrišteći, i iako rana nije bila preozbiljna, položen je na počinak prije nego je stigao u Mekku.” (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom 2, str. 340)
Hazreti Halifa (aba) je dalje citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše:
”Kada je Časni Poslanik (savs) stigao na planinski prijevoj, kontingent Kurejšija na čelu sa Halidom bin Velidom pokušao je da se popne na planinu i izvrši napad, ali na komandu Časnog Poslanika (savs) hazreti Omera (ra) se borio protiv njih zajedno sa nekoliko muhadžirina i otjerao ih.” (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom 2, str. 340)
Rane koje je zadobio Časni Poslanik (savs)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs), nosio dva sloja oklopa, a zatim je zbog zadobijenih povreda osjećao neku slabost, pa mu je bilo teško da se popne na planinu. Vidjevši ovo, hazreti Talhah bin Ubaidillah (ra) je pomogao Časnom Poslaniku (savs) da se popne gore.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je u toku bitke Časni Poslanik (savs) izgubio zub i da su mu se prstenovi njegovog šljema zabili u lice. Hazreti Ebu Ubaidah (ra) je namjeravao izvaditi prstenje, ali nije htio to učiniti svojim rukama.
Tako je zubima izvukao prvi prsten, a pritom mu je pukao jedan prednji zub. Zatim je isto uradio i za drugi prsten, pa mu je kao rezultat toga puknuo drugi prednji zub. Zabilježeno je da je od onih ashaba koji su izgubili zube, hazreti Ebu Ubaidah (ra) bio najzgodniji.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će nastaviti pričati o ovim incidentima i u budućnosti.
Apel za dove za Palestince i muslimanske nacije
Hazreti Halifa (aba) je ponovo pozvao na dove za Palestinu. Hazreti Halifa (aba) je rekao da je stanje muslimanskih naroda takvo da umjesto da se ujedine da pomognu narodu Palestine, počeli da se bore među sobom. Prijavljeno je da je počeo sukob između Pakistana i Irana i da su obje države bacile bombe jedna na drugu. Ovo je opasna situacija koja se odvija.
Hazreti Halifa (aba) je dovio da Allah muslimanskim narodima i vođama podari mudrost i razumijevanje. Neka im Allah podari sposobnost da shvate svoju svrhu i neka postanu ujedinjeni narod.
Dženaze
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će dženazu u odsustvu klanjati sljedećim članovima:
Syed Malud Ahmad sin Syed Daud Muzaffar Shaha. Bio je unuk drugog Halife, hazreti Mirze Baširudina Mahmuda Ahmada i hazreti Umme Tahira. Bio je rođak Hazreti Halife (aba) i stariji brat poštovane supruge Hazreti Halife (aba). Njegov Nikah je objavio treći Halifa (rh). Hazreti Halifa (aba) je pročitao govor koji je tom prilikom održao treći Halifa (rh) u kojoj je naglasio važnost ‘pričati istine’ o svjetskim stvarima.
Bio je redovan u klanjanju namaza, a također je redovno klanjao tahadžud (dobrovoljne namaze prije zore). Redovno je davao milostinju i novčane priloge, a podsticao je i svoju djecu da čine isto. Održavao bi odnose sa svima i nikada nije imao zlobe u srcu. Čak i da mu je neko učinio nepravdu, on bi se prema njima uvijek ponašao sa najvišim moralnim standardima.
Hazreti Halifa (aba) je potvrdio činjenicu da je sigurno posjedovao sve ove vrline i kvalitete. Jednom kada je bio mlad, pratio je drugog Halifu (ra) na jednoj od njegovih farmi. Tu se uzgajao i mango, a tu je bila i gajba manga koja je pripadala radnicima koji su se brinuli o njivama. Kao dječak, Syed Malud je pokupio jedan mango, međutim drugi Halifa (ra) mu je savjetovao da ga vrati jer mu ne pripada.
Na ovaj način, čak i od malih nogu, drugi Halifa (ra) ga je naučio veoma vrijednoj lekciji. Hazreti Halifa (aba) je dovio da mu Allah podari oprost i milost, zaštiti njegovu ženu i djecu i omogući im da nastave naslijeđe njegovih vrlina.
Akmid Ag Muhammad iz Dorija, Burkina Faso. Iza njega su ostale dvije žene, deset sinova i pet kćeri. Preminuo je od teškog srčanog udara. Prihvatio je Ahmadijat 1999. godine. Bio je veoma aktivan u širenju poruke Islama Ahmadija i kao rezultat njegovih napora osnovani su razni ogranci. Pet godina je bio lokalni predsjednik u Mahdi Abadu.
Bio je ključan u pomaganju porodica šehida Mahdi Abada da se presele i da im služi na bilo koji način koji im je bio potreban. Bio je redovan u klanjanju namaza i bio je izuzetno poslušan sistemu Zajednice. Hazreti Halifa (aba) je dovio da mu Allah podari oprost i milost, podari strpljenje njegovoj porodici i omogući im da nastave naslijeđe njegovih vrlina.