Život Poslanika II Različiti pohodi
Kratki sadržaj
Nakon učenja Tešahuda, Teavvuza i sure Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmed (aba) je rekao da je spominjao razne bitke i pohode iz života Časnog Poslanika (savs). S tim u vezi, Hazreti Halifa (aba) je rekao da se spominje i pohod Ukaša bin Mihsana.
Pohod Ukaša bin Mihsana (ra)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da se to dogodilo u Rabi al-Awwal 6. po Hidžri. Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bašir Ahmeda (ra) koji piše:
”Časni Poslanik (savs) poslao je jednog od svojih ashaba koji je bio muhadžir, Ukaš bin Mihsan (ra), kao vođu 40 muslimana da se bore protiv plemena Benu Asad. U to vrijeme, ovo pleme je postavilo logor u blizini izvora vode po imenu Ghamr, koji se nalazio na nekoliko dana putovanja od Medine do Mekke.
Grupa Ukaša (ra) je brzo putovala i približila se Gamru kako bi im zabranila njihove smicalice. Otkriveno je da su se, čuvši vijesti o dolasku muslimana, plemena razišla tu i tamo. Zbog toga su se Ukaš (ra) i njegovi drugovi vratili u Medinu i do borbe nije došlo.’ (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom 3, str. 10)
Pohoda Muhameda bin Muslema (ra)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da se spominje i pohod Muhammeda bin Meslemeha. To se dogodilo u Rebiul-Ahiru, 6. po Hidžri. Časni Poslanik (savs) je poslao hazreti Muhammeda bin Meslemeha (ra) kod Benu Salabah i Benu Avala koji su živjeli u Dhu al-Kassah, 24 milje od Medine. Časni Poslanik (savs) je poslao odred od 10 ljudi zajedno sa hazreti Muhammedom bin Maslemahom (ra).
Došli su do Dhu al-Kassa noću i dok su spavali bili su okruženi sa 100 nevjernika. Kada su muslimani shvatili, hazreti Muhammed bin Meslemeh (ra) je pozvao muslimane da uzmu oružje. Došlo je do razmjene strijela i na kraju je neprijatelj napao kopljima, učinivši ih većinom šehidima, dok je hazreti Muhammed bin Meslemeh (ra) bio teško povrijeđen. Musliman je prošao pored i hazreti Muhammed bin Muslema (ra) on ga je pozvao. Zatim ga je uputio da se vrati u Medinu.
Pohod hazreti Ebu Ubejde bin Džarraha (ra)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je u svjetlu ovih šehadeta i da bi se nadoknadilo za njih, postojao još jedan Pohod pod nazivom Pohod hazreti Ebu Ubejde bin Jarraha. Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bašir Ahmeda (ra) koji piše:
”Kada je Časni Poslanik (savs) bio obaviješten o ovim događajima, poslao je Ebu Ubejdu bin Al-Jarraha (ra) koji je bio od Kurejšija i koji se ubrajao među najpoštovanije drugove Zul-Kasaha, da traži odmazdu za Muhammeda bin Mueslema. Štaviše, pošto su takođe primljene vijesti da ljudi iz plemena Benu Salaba nameravaju da napadnu okolinu Medine, Časni Poslanik (savs) je poslao grupu od 40 sposobnih ashaba pod komandom Ebu Ubejde (ra).
Časni Poslanik (savs) je naredio da putuju noću i da tamo stignu ujutro. Ispunjavajući ovu naredbu, Ebu Ubejda (ra) je stigao tamo tačno sa svojim snagama, kada je došlo vrijeme za jutarnji namaz. Bili su zbunjeni ovim iznenadnim napadom, pa su nakon kratkog sukoba pobjegli nestajući u obližnje planine. Ebu Ubejda (ra) je preuzeo ratni plijen i vratio se u Medinu.
Dva spomenuta ashaba u ovom pohodu, tj. Muhammad bin Muslema (ra) i Abu Ubejda bin Al-Jarrah (ra), bili su od najuglednijih ashaba. Osim vlastitih kvaliteta i sposobnosti, Muhammad bin Meslemeh (ra) je bio i heroj afere Kab bin Ašraf Jevriji, jer je ovog zločinca on doveo u smrt. Muhammad bin Muslema (ra) je bio iz plemena Aus i u halifatu hazreti Omera (ra) smatran je jednim od njegovih intimnih povjerenika.
Zbog toga bi ga hazreti Omer (ra) uglavnom slao da istraži pritužbe na njegove namjesnike. Nakon smrti hazreti Osmana (ra), kada su se otvorila vrata unutrašnjem neredu, Muhammed bin Meslemeh (ra) slomio je svoj mač o stijenu i uzeo štap u ruke. Kada su ga pitali šta je razlog za to, on je odgovorio: „Čuo sam od Časnog Poslanika (savs) da, ‘Kada se među muslimanima otvore vrata međusobnom krvoproliću, slomi svoj mač i lezi sakriven u svom domu kao pod što leži u prostoriji jedne kuće.'” Ova naredba je možda bila specifična za Muhameda bin Muslema (ra) ili ovaj konkretan sukob, jer se u nekim prilikama smatra borba protiv unutrašnjih poremećaja veoma dostojna služba vjere.
Drugi ashab je bio Abu Ubejda bin Al-Džarra (ra). Bio je među najvećim ashabima i također je bio iz Kurejšija. Njegova uzvišena veličina može se ocijeniti činjenicom da mu je Časni Poslanik (savs) dodijelio titulu Aminul-Millah (vjernik vjere). Štaviše, nakon smrti Časnog Poslanika (savs), on je također bio među dvojicom ashaba koje je hazreti Ebu Bekr (ra) smatrao dostojnim hilafeta. Abu Ubejda (ra) je preselio i poginuo od kuge tokom hilafeta hazreti Omera (ra).'(Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom 3, str. 12-13)
Dva pohoda Zeida bin Harisa (ra)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da postoji Pohod Zeida bin Harisa. Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bašir Ahmeda (ra) koji piše: U ovom mjesecu, Rebiul-Ahir 6. po Hidžri, Časni Poslanik (savs) je poslao nekoliko muslimana u pleme Beni Suleim pod komandom svog oslobođenog roba i ranije usvojenog sina, Zeida bin Harisa (ra).
Ovo pleme je živjelo u regiji Nedžd na mjestu zvanom Jamum i već neko vrijeme je bilo u ratu protiv Časnog Poslanika (savs). Kao takvo, ovo pleme je odigralo značajnu ulogu i protiv muslimana u bitci kod Jarka. Kada su Zeid bin Haris (ra) i njegovi drugovi stigli do Džemuma, koji se nalazio na udaljenosti od oko 50 milja od Medine, otkrili su da je prazan.
Međutim, uspjeli su pronaći mjesto gdje je dio Benu Suleim pasao svoju stoku, od žene po imenu Halima iz plemena Muzainah, koja je bila među protivnicima islama. Stoga je, koristeći ovu inteligenciju, Zeid bin Haris (ra) napao to mjesto. Zbog ovog iznenadnog napada većina ljudi je pobjegla i razišli su se tu i tamo. Međutim, muslimani su uspjeli zarobiti nekoliko zarobljenika i nešto stoke, koje su uhvatili i vratili u Medinu.
Igrom slučaja, Halimin muž je također bio među zarobljenicima, i iako je bio neprijatelj rata, s obzirom na Haliminu pomoć, ne samo da je Časni Poslanik (savs) oslobodio Halimu bez otkupnine, već je pustio i njenog muža kao dobročinstvo. Nakon toga, Halima i njen muž su se sretno vratili u svoju domovinu.”(Život i karakter Pečata Poslanika, (savs), tom 3, str. 14)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je postojao i Pohod Zeida bin Harisa (ra) koji je bio poslan na Is. Hazreti Halifa (aba) je citirao Život i karakter Pečata Poslanika (savs) u kojem piše:
Nije prošlo mnogo dana od povratka Zeida bin Harisa (ra), kada ga je Časni Poslanik (savs) poslao iz Medine još jednom tokom mjeseca džumadel-ula, sa 170 ashaba. Učenjaci Sirata su napisali da je uzrok ovog pohoda to što je karavan Kurejšija pristizao iz Sirije i da je Časni Poslanik (savs) poslao ovaj odred da presretne ovaj karavan.
Već smo pisali načelnu napomenu o presretanju ovih karavana na početku odjeljka o ratovima, pa je ovdje ponavljanje nepotrebno. Međutim, ovdje je dovoljno aludirati na činjenicu da su ovi karavani Kurejšija uvijek bili naoružani i dok su putovali između Mekke i Sirije prolazili su vrlo blizu Medine, tako da su bili stalna prijetnja.
Osim ovoga, kao što je već spomenuto u preliminarnoj raspravi na ovu temu, ovi karavani bi provocirali plemena Arabije protiv muslimana gdje god da su prolazili. Zbog toga se širom zemlje rasplamsao opasan požar neprijateljstva prema muslimanima, zbog čega je njihovo presretanje bilo neophodno. U svakom slučaju, nakon što je primio vijest o ovom karavanu, Časni Poslanik (savs) je poslao Zeida bin Harisa (ra) da ga dočeka.
Krenuo je naprijed s takvom inteligencijom, iskoristivši priliku, da je uspio uspješno doći do Isa i presreti karavan. ‘Is je ime mjesta koje se nalazi na udaljenosti od četiri dana putovanja od Medne, prema okeanu.
S obzirom da se radilo o iznenadnom napadu, ljudi iz karavana nisu bili u stanju da se bore protiv ovog napada muslimana. Ostavili su sve svoje stvari i pobjegli. Zeid (ra) je zarobio nekoliko zarobljenika i uzeo teret karavana, krenuo u Medinu i predstavio se pred Časnim Poslanikom (savs).” (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom 3, str. 14-15)
Prihvatanje Abul-As bin Ar-Rabi (ra)
Hazreti Halifa (aba) je dalje citirao hazreti Mirzu Bašir Ahmeda (ra) koji piše:
Abul-As bin Ar-Rabi (ra) je također bio među zarobljenicima koji su zarobljeni u pohodu na Is. Bio je zet Časnog Poslanika (savs) i bliski rođak rahmetli hazreti Hatidže (ra) iz reda Kurejšija. Prije toga je također bio zarobljen u bitci na Bedru, ali ga je Časni Poslanik (savs) pustio pod uvjetom da, kada stigne u Mekku, pošalje svoju kćer – hazreti Zejnebu (ra) u Medinu. Abul-As (ra) je ispunio svoje obećanje, ali je i dalje lično bio mnogobožac.
Kada ga je Zeid bin Haris (ra) uhvatio i doveo u Medinu, bila je noć, ali je nekako uspio poslati vijest hazreti Zejneb (ra): “Zarobljen sam i doveden ovdje. Ako je moguće, provjerite možete li dogovoriti nešto za moje oslobađanje.” Dakle, baš kada su Časni Poslanik (savs) i njegovi ashabi bili zauzeti u jutarnjoj molitvi, Zejneba (ra) je iz svoje kuće oglasila glasnim glasom: “O vi muslimani! Dala sam Abul-Asa Kao zaštitu”.
Kada je Časni Poslanik (savs) završio svoj namaz, okrenuo se svojim ashabima i rekao: „Šta god je Zejnab rekla, čuli ste. Bogami, nisam znao o tome, ali zajednica vjernika je kao jedna duša. Ako neko od njih pruži zaštitu nevjerniku, njegova čast je dužna.”
Potom se Časni Poslanik (savs) okrenuo Zejnebi (ra) i rekao: “Mi smo dali zaštitu onome kome ti daješ zaštitu.” Bogatstvo koje je stečeno od Abul-Asa (ra) tokom ovog pohoda mu je vraćeno. Zatim je Časni Poslanik (savs) ušao u kuću Zejnebe (ra) i rekao njegovoj kćeri: “Budite vrlo gostoljubivi prema Abul-Asu (ra) , ali ga nemojte susresti u osami. U trenutnim okolnostima nije dozvoljeno da budete intimni s njim.”
Nakon nekoliko dana boravka, Abul-As je otišao u Mekku, ali ovaj put njegov povratak u Meku nije bio za stalno prebivalište, jer je brzo uredio svoje poslove i krenuo u Medinu učeći Kalimu šehadet, i nakon što je stigao do Časnog Poslanika (savs) postao je musliman. Poslanik, (savs), mu je poslao hazreti Zejnab (ra) bez novog nikaha, tj. dao je Zejnebi (ra) dozvolu da ponovo uspostavi bračne odnose sa Abul-Asom.
U pojedinim predajama se također spominje da je nikah hazreti Zejneb (ra) i Abul-Asa (ra) iznova izvršen, ali je prva predaja pouzdanija i vjerodostojnija.”(Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom 3, str. 15-16)
Pohod Benu Lihjana
Hazreti Halifa (aba) je rekao da onda postoji Pohod Benu Lahjana ili Lihjana. Prema hazreti Mirzi Bašir Ahmedu (ra), ovaj Pohod se dogodio u džumadil-ula 6. hidžretske godine i on piše:
Bolna pojava Ashabur -Raji je već spomenuta u izvještajima od 4. hidžretske godine. Ovom prilikom, 10 nevinih muslimana koji su bili poslati na mirno propovijedanje nemilosrdno je ubijeno prijevarom. U korijenu cijelog ovog nemilog događaja bila je ruka Benu Lihjana, koji je u to vrijeme boravio između Mekke i Medine, u dolini Guran.
Naravno, Časni Poslanik (savs) je bio duboko ožalošćen ovim događajem, a pošto je ponašanje Benu Lihjana i dalje bilo neprijateljsko i nestašno i opasnost da će oni postati uzrok budućih nereda protiv muslimana i dalje je postojala, Časni Poslanik (savs) smatrao da je administrativno primjereno da ih donekle ukori, barem da bi muslimani bili sigurni od bilo kakvog daljeg nereda.
Sa ovom mišlju, Časni Poslanik (savs) je napustio Medinu u mjesecu Džumadil-Ula 6. hidžretske godine sa grupom od 200 ashaba. U početku, s mišlju da svrha ovog putovanja ostane tajna, kako Benu Lihyan ne bi primio vijesti i bio upozoren, Časni Poslanik (savs) je otputovao na sjever i nakon što je prešao nešto terena ponovo se uputio na jug. Međutim, uprkos ovom oprezu, neprijatelj je nekako primio vijesti i unaprijed je upozoren. Prije nego što je Časni Poslanik (savs) stigao do doline Ghuran, ljudi Benu Lihyan su se razišli, nestajući u planinama.
Kada je stigao na svoje odredište, Časni Poslanik (savs) je tu ostao neko vrijeme. Prenosi se da ga je tokom ovog putovanja, kada je Časni Poslanik (savs), stigao do mjesta gdje su njegovi ashabi ubijeni, obuzelo duboko emotivno stanje i da je Časni Poslanik (savs) plakao i molio se za ove šehide. Zatim je Časni Poslanik (savs) krenuo naprijed do Usfana na udaljenosti od pet do šest milja prema Mekki i poslao razne grupe u različitim smjerovima.
Hazreti Ebu Bekr (ra) je također bio vođa jedne od ovih stranaka, koja je poslana u pravcu Mekke. Međutim, nijedna od ovih strana nije bila suočena sa potrebom da se bori i nakon nekoliko dana odsustva, Časni Poslanik (savs) se vratio u Medinu.”(Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom 3, str. 20-21)
Hazreti Halifa (aba) je dalje citirao hazreti Mirzu Bašir Ahmeda (ra) koji piše:”Za vrijeme povratka, Časni Poslanik (savs) je klanjao dovu koju su muslimani kasnije počeli učiti, obično dok su se vraćali sa značajnih putovanja.
Dova je bila: “Mi smo oni koji se vraćamo svome Bogu, klanjamo mu se, klanjamo mu se, klanjamo pred njim i učimo u slavu našeg Gospodara.” U svojim kasnijim putovanjima, Časni Poslanik (savs) bi i sam učio ovu dovu i, u određenim prilikama, dodao bi sljedeće riječi: “Naš Bog je ispunio svoje obećanje i pomogao svom sluzi i natjerao neprijateljske snage u bijeg svojim dahom.”
Ova dova, koju su učenjaci Sirata spomenuli u vezi sa Gazvom Benu Lihjana i o kojoj su također svjedočili Muhadisi, ima jedinstven izraz. Proučavajući ga, dobija se prilika da shvati emocije koje su se prožimale u čistom srcu Časnog Poslanika (savs) (neka moja duša bude otkupnina za njega) u ovoj burnoj eri, i šta je on želio usaditi u srca njegovih saputnika.
U ovoj dovi, zabrinuta želja Časnog Poslanika (savs), koja je bila skrivena, bila je da Uzvišeni Allah ukloni prepreke koje su postavljali neprijatelji da ometaju ibadet i mirno propovijedanje muslimana. Štaviše, zahvalnost je isplaćena Uzvišenom Allahu za sve prepreke koje je do sada uklonio. Primjer ovoga je kao čovjek koji je zaokupljen veoma poželjnim poslom i odjednom se druga osoba umiješa i tako mu odvuče pažnju.
Međutim, nakon nekog vremena, ova prepreka je otklonjena božanskom milošću i on ponovo nalazi priliku da se uključi u svoj voljeni posao. Emocije koje bi se izazvale u takvom čovjeku su one koje se kriju upravo u ovoj dovi.
Časni Poslanik (savs), ovdje izražava da se nakon što smo se oslobodili naše privremene smetnje sada vraćamo u stanje u kojem ćemo moći provoditi vrijeme u sjećanju na Boga i dobiti priliku da Ga slavimo.
Zaista, isti Bog koji nas je uvijek iznova čuvao od neprijateljskih namjera prije i doveo nas u zaštitu. Ova emocija je bila tako blagoslovljena, bila je tako privlačna, bila je tako puna mira! Žalosno je, međutim, što se različiti neprijatelji islama ne suzdržavaju od iznošenja optužbi i nastavljaju da tvrde da je prava svrha Časnog Poslanika (savs) i njegovih drugova bila uvredljivo ratovanje i materijalizam.”(Život i karakter Pečata poslanika (savs), tom 3, str. 22-23)
Pohod Zeida bin Harisa (ra)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je još jedan pohod bio pohod Zeida bin Harisa u džumadil-ahir 6. po Hidžri. Časni Poslanik (savs) je poslao hazreti Zejda (ra) Benu Salaba bin Sadu koji je bio u Tarifu koji je bio 36 milja od Medine. Hazreti Zeid bin Haris (ra) je krenuo sa 15 ljudi i kada su stigli do Tarifa uhvatili su deve i ovce. Dok su se tamošnji stanovnici uplašili i pobjegli. Ashabi su se vratili u Medinu sa 20 deva bez ikakve borbe.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će nastaviti sa spominjanjem ovih izvještaja u budućnosti.
Apel za dove u svjetlu nepravde u svijetu
Hazreti Halifa (aba) je rekao da su svi svjesni stanja stvari u svijetu. Uslovi u Siriji koji su nastali još nisu sasvim jasni. Iako se čini da je diktaturi došao kraj, moramo se moliti da nova vlada vlada pravdom. Iako kažu da će vladati pravdom, općenito se primjećuje da nakon dolaska na vlast djela nisu u skladu s riječima. Hazreti Halifa (aba) je dovio da Uzvišeni Allah zaštiti Ahmedi muslimane na ovim mjestima.
Komentatori kažu da se ljudi raduju okončanju okrutnosti, ali se ne zna šta će biti u budućnosti.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da, shodno tome, Izrael bespotrebno napada ova područja. Čini se da imaju zlu namjeru protiv islamskog svijeta. Na ovaj način nijedna zemlja nije sigurna i moramo se doviti i za zemlje poput Pakistana, Irana i drugih. Hazreti Halifa (aba) je dovio da Uzvišeni Allah podari razum i razumijevanje muslimanima i da se sektaštvo i želja za vladavinom prestanu i da se svi ujedine. Ako se ponašanje muslimana nastavi, kako onda Allah može pomoći takvim okrutnim ljudima koji ubijaju svoj narod?
Hazreti Halifa (aba) je rekao da svako treba puno doviti. Hazreti Halifa (aba) je dovio da Allah zaštiti svakog Ahmedi muslimana od ovih zala. Ahmedi nisu sigurni od takozvanih muslimana, niti od nemuslimana koji su protiv muslimana. Hazreti Halifa (aba) je dovio da se Uzvišeni Allah smiluje i zaštiti nas.
Apel za dove za Ahmedi muslimane u Mayotteu
Hazreti Halifa (aba) je rekao da ovih dana ima mnogo cunamija. Posljednjih dana došlo je do velikog cunamija na ostrvu Mayotte. Tamo ima Ahmedi muslimana koji su sigurni Allahovom milošću i Ahmedija zajednica pruža pomoć koju vlada cijeni. Zajednica Ahmedija obezbjeđuje hranu onima kojima je potrebna. Hazreti Halifa (aba) je dovio da Uzvišeni Allah zaštiti ova ostrva od prirodnih katastrofa.
Dženaze
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će predvoditi dženazu namaz sljedećim članovima:
Amir Hassam Murani
Amir Hassam Murani koji je nedavno ubijen. Vraćao se kući iz džamije kada je na njega pucano. Iza njega su ostali majka, supruga, dva sina, tri ćerke i braća i sestre. Dok se vraćao kući iz džamije nakon jutarnje molitve zajedno sa svojim 12-godišnjim sinom, dvije maskirane osobe su mu prišle i pucale u njega pet puta, usmrtivši ga na mjestu događaja, a potom su napadači pobjegli. Njegov 12-godišnji sin uspio je pobjeći neozlijeđen i pokazao je veliku otpornost.
Rahmetli šehid je bio zemljoradnik, a služio je i kao zaštitar. Služio je Zajednici u različitim svojstvima. Bio je odan Halifatu, bio je gostoljubiv i ljubazan. Uvijek se brinuo o svojoj braći i sestrama, posebno nakon smrti njihovog oca. Redovno je klanjao namaz u džematu.
Uvijek je bio spreman služiti Zajednici kada je to bilo potrebno. Bio je veoma hrabar i pomagao drugima. Imao je dobre odnose i sa ne-ahmedijima u svom kraju i svi su govorili da se prema njima odnosi ljubazno. Hazreti Halifa (aba) je molio da mu Allah podari oprost i milost, uzdigne njegov položaj i zaštiti njegovu djecu.
Maulana Abdul Sattar Rauf
Maulana Abdul Sattar Rauf koji je služio kao imam u Maleziji. Služio je u raznim zemljama, kao što su Indonezija, Fidži, Malezija i Vijetnam. Iza njega su ostala supruga, ćerka i tri sina. Bio je veoma pun ljubavi i pokrivao je greške drugih. Mnogi ljudi su prihvatili Ahmedijat kroz njegove napore.
Imao je veliku ljubav prema Časnom Poslaniku (savs). Uvijek je bio spreman na svaku žrtvu za dobro Zajednice. Hazreti Halifa (aba) je dovio da mu Allah podari oprost i milost, uzdigne njegov položaj i omogući njegovoj djeci da nastave naslijeđe njegovih vrlina.