U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija
Related Contents from Topics

Život Poslanika II Bitka na jarku

Peti Halifa i poglavar Ahmadija muslimanskog džemata

Kratki sadržaj

Nakon učenja Tashahhuda, Te`avvuza i sure Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da će nastaviti spominjati detalje o bitci kod Azhaba.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je zbog pješčane oluje neprijateljska vojska napustila bojno polje. Nakon toga, Časni Poslanik (savs), je rekao da će nakon toga muslimani krenuti prema Kurejšijama, ali Kurejšije više nikada neće krenuti protiv muslimana.

Ovo je bilo istinito jer nakon ovoga, Kurejšije više nikada nisu našli snage da krenu protiv muslimana, dok je Časni Poslanik (savs) bio na kraju pobjednik kada je krenuo u osvajanje Mekke.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je prema nekima opsada oko jarka trajala 15 dana, a neki kažu da je trajala 20 ili 30 dana. Tokom bitke kod Jarka, devet muslimana je ubijeno, dok su dvojica ubijena prije početka bitke, kada su otišli da prikupljaju informacije o nevjerničkoj vojsci. Nevjernička vojska je tokom bitke izgubila tri osobe.

Čudesna pobjeda

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je ishod bitke između dvije vojske bila čudesna pobjeda, kako piše hazreti Mirza Bashir Ahmad (ra): ”Nakon opsade od manje-više, dvadeset dana, vojska nevjernika je napustila Medinu bez uspjeha i pobjede, a Benu Kurejz, koji im je također došao u pomoć, povukao se u svoju tvrđavu.

U ovom ratu muslimani nisu pretrpjeli veliki gubitak života; samo pet ili šest muškaraca je ubijeno. Sad bin Muaz (ra) , koji je bio poglavica plemena Aus, zadobio je tako tešku ranu da se na kraju nije mogao oporaviti.
To je bio gubitak za muslimane koji se nije mogao nadoknaditi. Samo tri čovjeka iz vojske nevjernika su poginula, međutim, u ovoj bici Kurejšije su zadobile takav udarac da nakon toga nikada nisu smogle hrabrosti da okupe veliku grupu i ponovo krenu ovako, ili da napadnu Medinu.

Predskazanje Časnog Poslanika (savs) se ispunilo do kraja. Nakon što je vojska nevjernika krenula, Časni Poslanik (savs), je također uputio ashabe da se vrate i muslimani su napustili bojno polje kako bi ušli u Medinu… Bitka kod ‘Jaraka’ ili ‘saveza nevjernika’, koja je došla na neočekivani i iznenadni kraj, bio je veoma opasan rat.

Do tog vremena, muslimani nikada nisu bili suočeni s krizom takve veličine, niti su ikada bili podvrgnuti takvoj nevolji nakon toga u životu Časnog Poslanika (savs). Ovo je bio silovit potres, koji je uzdrmao zdanje islama do samog temelja. Njegove užasne scene zasljepile su oči muslimana, a njihova srca su počela stizati do grla, a oni slabiji su počeli misliti da je ovo kraj.

Potresi ovog strašnog potresa potresli su ih otprilike mjesec dana, manje-više, a hiljade i hiljade krvožednih zvijeri opsjedale su njihove domove zagorčavajući im živote. Ova gorka nevolja je udvostručena izdajom Benu Kuraiza, a u središtu ove zavjere bili su oni nezahvalni Jevreji, kojima je Časni Poslanik (savs) dobronamjerno dozvolio da napusti Medinu u miru i sigurnosti.

Zbog podsticanja upravo ovih jevrejskih poglavara, sva poznata plemena arapske pustinje postala su opijena svojim neprijateljstvom prema islamu i okupila se u Medini da istrijebe muslimane. Sasvim je sigurno da ovom prilikom, su ove divlje zvijeri dobile priliku da uđu u grad, nijedan musliman ne bi preživio, a čast jedne čedne muslimanske dame ne bi bila sigurna od prljavih napada ovih ljudi.

Međutim, samo zahvaljujući blagodati Uzvišenog Allaha i snazi ​​Njegove nevidljive ruke, ovaj roj skakavaca je protjeran nazad bez uspjeha i pobjede, a muslimani, koji su bili puni osjećaja zahvalnosti, vratili su se svojim domovima sa daškom mira i zadovoljstva. Prijetnja koju je predstavljao Benu Kurejz je i dalje postojala kao i prije.

Ovi ljudi su se osigurali u svojem uporištu u miru i sigurnošću nakon što su svoju izdaju ispoljili na najopasniji način. Sada su pretpostavljali da im niko ne može nauditi; međutim, u svakom slučaju, bilo je dužno da se njihovim spletkama stane na kraj.

Njihovo prisustvo u Medini za muslimane je bilo ništa manje nego zmija u travi. Iskustvo Benu Naḍira je učilo da se, bez obzira da li je ovoj zmiji bilo dozvoljeno da izađe iz svog doma ili ostavljena unutra, uvijek se pokazala jednako smrtonosnom.”( Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom 2, str. 479-481)

Pohod Benu Kurejz

Hazreti Halifa (aba) je rekao da su muslimani morali poduzeti akciju kako bi ugušili ovu prijetnju, a to je poznato kao Pohod Benu Kurejz. To se dogodilo u Dhu al-Qa'dahu 5. hidžretske godine, ili marta/aprila 627. godine nove ere. Ovo je spomenuto u Časnom Kur'anu na sljedeći način:

”I On je dao da vi naslijedite zemlju njihovu i kuće njihove i imetak njihov, i zemlju kojom (do tada) niste gazili. A Allah ima trajnu moć nad svakom stvari, šta god On hoće.’ (Kur'an časni, 33:28)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Benu Kurejz bilo jevrejsko pleme iz potomaka Kurejza koje je nastanjivalo samo nekoliko milja od Medine u tvrđavi. Loza Kurejz je povezana sa Aronom (as).
Razlog za ovaj pohod je bio taj što su tokom bitke kod Jarka, Benu Kurejz postupili izdajnički i prekršili svoj ugovor sa Časnim Poslanikom (savs).

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs), po povratku iz bitke na jarku otišao u kuću Hazreti Aiše (ra) i zatražio malo vode da se okupa. Jedan čovjek je došao u kuću i pozvao Časnog Poslanika (savs) koji je brzo krenuo prema njemu. Časni Poslanik (savs) je bio obaviješten da iako je skinuo svoj oklop, meleki još nisu skinuli oklop.

Časnom Poslaniku (savs) je tada rečeno da treba da skrene pažnju na Benu Kurejz. Kada se Časni Poslanik (savs) vratio unutra, hazreti Aiša (ra) je upitala ko je to, na što je Časni Poslanik (savs) odgovorio da je to bio melek Džibril (as). Nakon toga, Časni Poslanik (savs), je najavio da ashabi trebaju krenuti prema Benu Kurejzu. Tako su ashabi odmah krenuli prema Benu Kurejzu.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) pozvao hazreti Alija (ra) i dao mu crvenu zastavu za bitku. U nekim predajama se spominje da je hazreti Alija (ra) bio poslan sa odredom ispred vojske, a Časni Poslanik (savs) je išao za njima.

Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše: ”Kada je Časni Poslanik (savs) postao slobodan od Gazve Jarka i vratio se u grad, jedva je skinuo oklop i okupao se, kada je bio obaviješten putem Božije upute da sve dok nije donesena presuda u vezi s izdajom i pobunom Benu Kurejz, Časni Poslanik (savs) nije trebao ležati u njegovom oklopu.

Časni Poslanik (savs) je tada bio obaviješten da treba odmah krenuti prema Benu Kurejzu. Nakon toga, Časni Poslanik (savs), dao je opštu najavu ashabima navodeći da svi treba da krenu prema tvrđavama Benu Kurejz i da će se tamo klanjati Asr namaz.
Nadalje, Časni Poslanik (savs) je poslao hazreti Alija (ra) sa odredom ashaba ispred vojske.” (Život i karakter Pečata Poslanika, (savs), tom 2, str. 485)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik, (savs), krenuo prema Benu Kurejzu u srijedu. Časni Poslanik (savs) je obukao svoj oklop, uzeo svoje koplje, svoj štit i krenuo sa ashabima.
Kada je došao Časni Poslanik (savs), hazreti Alija (ra) je već bio tamo i postavio je muslimansku zastavu u podnožju tvrđave. Benu Kurejz su se odveli u svoju tvrđavu odakle su izvikivali psovke Časnom Poslaniku (savs) i njegovim blagoslovljenim ženama.

Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše: ”Kada je hazreti Ali (ra) stigao tamo, umjesto da izraze kajanje i traže oprost i milost za njihovu izdaju i pobunu, Benu Kurejz (koji je uključivao Ḥujajj bin Ahṭab, poglavar Benu Nadira, koji je bio glavni začetnik za ovu pobunu i pridružio im se u skladu sa svojim obećanjem), otvoreno je vrijeđao Časnog Poslanika (savs).

Štaviše, na veoma bestidan i zao način, oni su koristili veoma podal jezik i protiv Azwaj-e-Mutahharat [blagoslovljenih žena Časnog Poslanika (savs)].

Ubrzo nakon što su hazreti Alija (ra) i njegov odred krenuli, Časni Poslanik, (savs), je obukao svoj oklop i napustio Medinu. U to vrijeme, Časni Poslanik (savs) je bio uzjahao na konja u pratnji velike grupe ashaba. Kada se Časni Poslanik, (savs), približio tvrđavama Benu Kurejza, zatekao je hazreti Alija (ra) kako ga čeka.

Hazreti Alija (ra) se vratio na nekoj udaljenosti od tvrđava i podredio se Časnom Poslaniku: “O Allahov Poslaniče! Vjerujem da nema potrebe da lično nastavljate dalje. Ako Bog da, bićemo dovoljni.” Časni Poslanik (savs) je razumio i rekao: „Da li je Benu Kurejz upotrijebio loš jezik protiv mene?“

“Da, o Allahov Poslaniče”, odgovorio je hazreti Alija (ra). Časni Poslanik (savs) je rekao: “Nema veze, Mojsije je bio podvrgnut još većim bolovima zbog ovih ljudi.” Stoga je Časni Poslanik (savs) marširao naprijed i stigao do bunara Benu Kurejz, i uslijedilo je postavljanje kampa. ”(Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom 2, str. 485-486)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da su se do kasnog večernjeg namaza svi ashabi okupili kod Časnog Poslanika (savs). Jedan od ashaba je poslao tovar hurmi za Časnog Poslanika (savs), a ashabi su rekli da su hurme zaista odličan obrok.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da su muslimani kružili oko jevrejske tvrđave, a muslimani su pucali i bacali kamenje, dok su Jevreji činili isto iz svoje tvrđave. Međutim, kontinuirani pljusak strijela od strane muslimana natjerao je Jevreje da shvate da je njihov poraz siguran i tako su prestali ispaljivati ​​svoje strijele i zatražili pregovore.

Časni Poslanik (savs) je prihvatio, a jevrejski narod je poslao svog predstavnika. Tražili su da im se dozvoli da odu baš kao i Benu Nadir, dok su muslimani mogli uzeti njihovo bogatstvo i oružje u zamjenu za poštedu njihovih života.

Uzeli bi sve što su mogli ponijeti na svojim kamilama. Časni Poslanik (savs) je odbio i rekao da će se morati pridržavati uslova koje je propisao Časni Poslanik (savs). Predstavnik Jevreja je to odbio i vratio se u tvrđavu. Vođe Benu Kurejza su se međusobno sastale.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je jedan od jevrejskih poglavara predstavio ljudima tri opcije; mogli su prihvatiti Časnog Poslanika (savs) jer je on bio isti Poslanik koji je predskazan u njihovim spisima i bio je određen od Boga. Njegovim prihvatanjem, ovoj muci s kojom su se suočavali došao bi kraj. Čuvši ovo, Benu Kurejz je rekao da nikada neće napustiti Toru.

Druga opcija je bila da pobiju njihove žene i djecu, a zatim bez ičega da izgube, napadnu Časnog Poslanika (savs). Ljudi iz Benu Kurejz rekli su da ne mogu ubiti nevine.
Zatim je treća opcija bila da s obzirom na to da je ta noć bila subota i da muslimani ne očekuju napad od njih, trebaju zanemariti uslove subote i napasti muslimane. Međutim, Benu Kurejz je odbio i ovo.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je drugi poglavar rekao da ako ne žele da prihvate islam, onda bi trebali barem ostati vjerni svojoj jevrejskoj vjeri i dati Časnom Poslaniku (savs) džiziju. Međutim, ovaj prijedlog je također odbio jevrejski narod.

Događaj hazreti Ebu Lubabe (ra)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) pokrenuo opsadu Benu Kurejz. Nakon toga, u noći subote, Benu Kurejz je poslao poruku Časnom Poslaniku (savs) da pošalje hazreti Ebu Lubabu da razgovara o njihovoj stvari s njima, pošto je on bio cijenjena osoba među Ausima.

Kada se hazreti Ebu Lubabah (ra) susreo sa Benu Kurejzom, počeli su ga moliti i plakati pred njim što je omekšalo njegovo srce. Pitali su ga da li treba da prihvate uslove Časnog Poslanika (savs), na šta je on odgovorio da treba, ukazujući da će u suprotnom biti ubijeni. Međutim, nakon što je dao ovu naznaku, hazreti Ebu Lubabah (ra) se postidio što je to učinio.

Izbjegavao je da vidi Časnog Poslanika (savs) i otišao je u džamiju i za kaznu se vezao za stub, rekavši da se neće odvezati dok ne umre ili dok se njegovo pokajanje ne prihvati. Časni Poslanik (savs) je rekao da ga treba ostaviti na miru i da će Bog donijeti odluku o njemu. Međutim, Časni Poslanik (savs) je rekao da bi mu, da mu je došao, tražio oprost u njegovo ime.

Ali pošto mu nije došao, rekao je da ga treba ostaviti na miru. Hazreti Ebu Lubabah (ra) je bio u velikim poteškoćama i jako je oslabio. Na kraju, Bog je objavio svoje prihvatanje pokajanja hazreti Ebu Lubabe (ra) u sljedećem ajetu:

”I ima drugih koji su priznali svoje grijehe. Oni su pomiješali dobra djela sa drugim lošim djelima. Može biti da će Allah primiti njihovo pokajanje. Zaista, Allah najviše prašta (i) milostiv je.’ (Kur'an časni, 9:102)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se, kada je Časni Poslanik (savs) primio ovu objavu, nasmiješio. Rekao je da je primio dobre vijesti za hazreti Ebu Lubabu (ra). Hazreti Umm Selamah (ra) je prenijela radosnu vijest.

Kada su ljudi otišli da ga odvežu, on je to odbio i rekao da želi da ga Časni Poslanik (savs) odveže. Nakon namaza, Časni Poslanik (savs) ga je milostivo odvezao. Zatim je rekao da želi sav svoj imetak dati u milostinju, međutim Časni Poslanik (savs) je rekao da bi jedna trećina bila dovoljna.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je vrijedno napomenuti da iako se ovaj incident spominje u istorijskim knjigama, nije spomenut ni u jednoj od šest autentičnih knjiga predanja (hadisa).

Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše: ”Konačno, kada su se Benu Kurejz umorili od opsade, smislili su plan. Njihova ideja je bila da pozovu muslimana u svoje tvrđave koji je imao veze s njima i koji je bio lako pokoleban zbog njegove jednostavnosti, kako bi mogli pokušati utvrditi šta je Časni Poslanik (savs) imao na umu o njima.

Stoga su poslali izaslanika Časnom Poslaniku (savs) tražeći da se Abu Lubabah bin Munzir Ansari (ra) pošalje u njihovo uporište kako bi se mogli posavjetovati s njim. Časni Poslanik (savs) je dozvolio Abu Lubabu (ra) i on je otišao u njihovu tvrđavu.

Poglavari Benu Kurejza planirali su da čim Abu Lubabah (ra) uđe u tvrđavu, u pokušaju da u potpunosti utisne bolove njihove patnje i teškoće u njegovo srce, sve jevrejske žene i djeca će ga okružiti i početi plakati i naricati. Kao takav, Ebu Lubabah (ra) je upao u ovu zamku, i čim je ušao u njihovu tvrđavu, počeo je osjećati sažaljenje za njihovu takozvanu ‘nevolju’.

Kada je Benu Kurejz upitao: “O Ebu Lubabah, naša država je pred tobom, hoćemo li izaći iz naših tvrđava ostavljajući našu sudbinu da odluči Muhammed [savs]?” Abu Lubabah (ra) je spontano odgovorio potvrdno, ali je u isto vrijeme prešao rukom preko grla nagovještavajući da će biti osuđeni na smrt.

Ovo je bilo apsolutno lažno i Časni Poslanik (savs) nije čak ni malo insinuirao bilo kakvu takvu namjeru. Međutim, pod utjecajem njihove demonstracije bijede, misli Ebu Lubabaha (ra) počele su toliko emocionalno teći u smjeru bola i patnje da njegove ideje nisu bile daleko od smrti.

Ovu lažnu simpatiju Ebu Lubebe (ra) (zbog čega je i sam poslije i u tom žaljenju osjećao kajanje, vezao se za stub u džamiji, sve dok mu Časni Poslanik, (savs), nije oprostio i odvezao ga svojom rukom), postao je izvor propasti Benu Kurejza. Oni su tvrdoglavo insistirali da neće napustiti svoje tvrđave i predati se da im sudi Časni Poslanik (savs).’ (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), Vol. 2, str. 487-488)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će ove detalje spominjati i u budućnosti.

Apel za dove

Hazreti Halifa (aba) je rekao da Ahmedi Pakistana treba da se mole za sebe jer im se stanje sve više pogoršava. Oni bi trebali težiti više nego ikada prije da postignu zadovoljstvo Uzvišenog Allaha, jer se uslovi nastavljaju pogoršavati.
Neka Allah Uzvišeni podari svoju milost i oprost. Slično, svi oni Ahmedi muslimani pakistanskog porijekla koji žive širom svijeta trebaju se moliti za svoju pakistansku braću. Neka ih Uzvišeni Allah spasi teškoća.

Hazreti Halifa (aba) je također pozvao na dovu za Ahmedije u Bangladešu i rekao da bi i oni trebali moliti za sebe. Neka ih Uzvišeni Allah sačuva od svakog zla. Ahmedi muslimani se tamo suočavaju sa velikim poteškoćama.

Hazreti Halifa (aba) je također pozvao na dove za Ahmedije u Alžiru; neka ih Uzvišeni Allah zaštiti od svakog zla. I oni se sankcionišu i zatvaraju. Neka Allah Uzvišeni sačuva njihovu vjeru jakom.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se Ahmedi muslimani u Sudanu također suočavaju s teškim okolnostima zbog ratnog stanja i pozvao na dove i za njih.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se u svim ovim slučajevima muslimani suočavaju s poteškoćama od strane onih koji ispovijedaju islamsku vjeru. Zbog toga oni koji se protive islamu uvijek pokušavaju nanijeti štetu islamu. Hazreti Halifa (aba) je rekao da postoji velika potreba za dovama.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Allah Svemogući taj koji može zaustaviti izraelsku vladu, američku vladu i druge velike sile. Bog ima moć nad svim stvarima.

Međutim, za to će muslimani morati djelovati u skladu sa postizanjem Božijeg zadovoljstva i uspostaviti primjere bratstva. Međusobne nesuglasice se moraju stati na kraj.
Tada će se ispuniti Božja obećanja pomoći. Muslimani će morati živjeti kao vjernici. Neka Uzvišeni Allah omogući nama i svim muslimanima da to učinimo.