Život Poslanika II Es-Sadik i El-Emin

Kratak Sadržaj

Nakon što je proučio Tešahhud, Teavuz i suru El-Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) proučio je sljedeće ajete iz Časnog Kur'ana:

„Ti reci: “Da je Allah htio, ja vam ga ne bih učio, niti bi ga On (Allah) vama obznanio. Ja sam među vama živio dugo prije ovoga (poslanstva). Zar vi onda nećete shvatiti?’’ Ko je veći silnik od onoga ko izmišlja laž o Bogu ili smatra lažnim Njegove ajete? Zaista, grješnici neće uspjeti.“ (Časni Kur'an 10:17-18)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će, nastavljajući spominjati različite aspekte života Časnog Poslanika (savs), danas spomenuti moralni karakter i istinoljubivost Časnog Poslanika (savs).

Njegova istinoljubivost je bila najvišeg standarda, do te mjere da su čak i njegovi neprijatelji potvrdili njegov visoki stepen istinoljubivosti. Gornji ajeti svjedoče o istinoljubivosti Časnog Poslanika (savs), nešto što je Bog naredio Časnom Poslaniku (savs) da prenese ljudima kao dokaz svoje istinoljubivosti. Slično tome, njegovim sljedbenicima je stoga postala dužnost da održavaju najviši stepen istinoljubivosti kako bi bili njegovi istinski sljedbenici.

Neprijatelji Časnog Poslanika (savs) svjedoče o Njegovoj istinoljubivosti

Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Baširuddina Mahmuda Ahmeda (ra), koji je napisao da je jednom bilo planirano okupljanje u Meki.

Mekanlije su razmišljali da se okupe i osmisle jedinstven odgovor koji bi svi dali kada ljudi izvan Meke dođu i pitaju o Časnom Poslaniku (savs).

Jedan od Mekanlija je predložio da se ljudima kaže da je Časni Poslanik (savs) lažljivac. Međutim, drugi Mekanlija je ustao i rekao da to ne mogu reći, jer to niko neće prihvatiti.

U stvari, ljudi bi rekli da je Muhammed (savs) odrastao među njima i bio poznat kao najistinitiji i najpouzdaniji, kome su povjerili svoje povjerenje. Sada, kada je postao stariji i donio poruku islama, nazvali su ga lažljivcem. To se nikada nije moglo prihvatiti. I koliko je istinita bila ova potvrda njegove istinoljubivosti.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, kada je Herakle ispitivao Ebu Sufjana o Časnom Poslaniku (savs) i pitao ga da li je Časni Poslanik (savs) ikada lagao, čak je i Ebu Sufjan odgovorio: “Do sada nije slagao.”

Morao je to potvrditi i koristio je riječi “Do sada” samo kao takvu smionicu da stvori neku vrstu sumnje. Slično tome, kada je Časni Poslanik (savs) okupio stanovnike Meke na jednoj planini i pitao ih da li bi povjerovali ako bi im rekao da se s druge strane planine nalazi vojska spremna da ih napadne, oni su jednoglasno rekli da bi mu zaista povjerovali jer su znali da je on samo istinoljubiv.

Prihvatili su to iako su znali da je nemoguće da vojska bude s druge strane planine; međutim, također su znali da je Časni Poslanik (savs) uvijek bio istinoljubiv i pouzdan i da nikada ne bi slagao.

Snaga je data Istinoljubivima

Hazreti Halifa (aba) je rekao da bi stoga ponašanje i moral osobe trebali biti takvi da ostavljaju pozitivan utisak. Na taj način se mogu otvoriti putevi za širenje Božje poruke i Njegove istinske religije.

Kao što je Obećani Mesija (as) objasnio, činjenica je da je Časni Poslanik (savs) uspostavio tako visoke standarde morala i istinoljubivosti da je svojim karakterom mogao utjecati čak i na najveće neprijatelje.

Zaista, bio je u stanju da ih savlada jer, kao što je Božja praksa, kada postoji spor između dvije strane, On daje snagu i pobjedu strani koja je najistinitija i najmoralnije ispravna.

Hazreti Halifa (aba) je citirao Obećanog Mesiju (as) koji je rekao da je Bog potvrdio u vezi s Časnim Poslanikom (savs): “I ti nesumnjivo posjeduješ visoke moralne odlike.” (Časni Kur'an, 68:5).

To znači da je Časni Poslanik (savs) posjedovao sve dobre osobine u najvišem stepenu. Zaista, to znači da sve takve osobine koje se prirodno nalaze u osobi, kao što su istinoljubivost, ljubaznost, saosjećanje, odanost, pravda itd., treba izraziti na pravom mjestu i u pravo vrijeme, što će tada predstavljati istinski moral.

Ohrabrivanje drugih da slijede put istinitosti

Hazreti Halifa (aba) je rekao da Časni Poslanik (savs) nije samo bio istinoljubiv, već je to isto naredio i svojim sljedbenicima. Rekao je da je istinoljubivost obavezna jer vodi ka vrlini.

Čovjek mora izbjegavati laž jer laž vodi ka zlu, koje vodi u vatru. U drugoj prilici, Časni Poslanik (savs) je rekao da ne postoji slučaj u kojem je laž dozvoljena, ni ozbiljno ni u šali.

U stvari, roditelj nikada ne bi trebao dati obećanje svom djetetu koje ne ispuni. Ljudi se pamte po svojoj istinoljubivosti ili laži.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je jednom prilikom jedna osoba otišla Časnom Poslaniku (savs) i rekla da ima poteškoća s izbjegavanjem navika pijenja alkohola, bluda, krađe i laži. Iako je želio usvojiti vrlinu, nije imao snage da napusti te navike; pa koju je naviku mogao izbjeći?

Časni Poslanik (savs) mu je rekao da napusti laž. On je pristao i otišao. Kasnije, kada mu je ponuđen alkohol, pomislio je da ako ga popije, morat će reći Časnom Poslaniku (savs) da ga pije jer je pristao da nikada neće lagati.

Slično tome, kada je htio da se oda bludničenju, imao je istu misao da mora reći istinu Časnom Poslaniku (savs). Takav je bio i slučaj kada mu se ukazala prilika za krađu. Stoga, kada se vratio Časnom Poslaniku (savs), složio se da je napuštanje laži zaista dovelo do kraja i njegovih drugih poroka.

Svjedočanstva o najvišem stepenu njegove istinitosti

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, kada je Časni Poslanik (savs) izjavio da je postao poslanik, hazreti Ebu Bekr (ra) putovao u Siriju. Kada je hazreti Ebu Bekr (ra) obaviješten o tvrdnji Časnog Poslanika (savs), odmah je rekao da ako je to tvrdnja koju je Časni Poslanik (savs) iznio, onda bi to sigurno bila istina, jer je Časni Poslanik (savs) uvijek bio iskren.

Odmah je prihvatio ovu tvrdnju i po povratku u Meku postao prva osoba koja se zaklela na odanost Časnom Poslaniku (savs). Ovo je bilo ništa manje od čuda, jer je isključivo zahvaljujući istinitosti Časnog Poslanika (savs) hazreti Ebu Bekr (ra) odmah prihvatio islam, bez traženja ikakvog znaka ili drugog dokaza.

Hazreti Halifa (aba) citirao je hazreti Hakima Maulvija Nooruddina (ra), prvog halifu Ahmadija muslimanske zajednice, koji je rekao da je, kada je Časni Poslanik (savs) otišao svojoj supruzi hazreti Hatidži (ra) nakon što je primio svoju prvu objavu i izrazio joj strah za svoj život, ona ga je podržala i rekla da ga, bez obzira na to šta ljudi govore, Bog nikada neće osramotiti.

To je bilo zato što je uvijek bio ljubazan prema svojoj rodbini i istinoljubiv; dijelio je tugu drugih, davao siromašnima i bio je gostoljubiv. Ovo je bilo svjedočanstvo njegove supruge s kojom je bio 15 godina. Da nije zaista posjedovao ove kvalitete, ona ne bi mogla utješiti Časnog Poslanika (savs) na ovaj način.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je jednom čovjek sreo Ebu Džehla, najljućeg neprijatelja Časnog Poslanika (savs). To se dogodilo u vrijeme kada, osim te dvojice muškaraca, nije bilo nikoga drugog u blizini.

U tom trenutku, čovjek je upitao Ebu Džehla šta on zaista misli o Časnom Poslaniku (savs) i njegovoj tvrdnji. Ebu Džehl je odgovorio da, svakako, misli da je Časni Poslanik (savs) istinoljubiv jer nikada nije slagao.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, kada je Časni Poslanik (savs) prvi put stigao u Medinu, jedan čovjek vidio njegovo lice i pomislio da je to sigurno izgled nekoga ko je istinoljubiv.

Tada su prve riječi koje je čuo od Časnog Poslanika (savs) bile da širi pozdrav mira, hrani druge, budi ljubazan prema rodbini, obavljaj namaze noću dok drugi spavaju, i ako to činiš, ući ćeš u Džennet.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) savjetovao da se izbjegava čak i najsuptilnija laž. Jednom, kada je Časni Poslanik (savs) bio u posjeti nečijem domu, majka je pozvala svog malog sina i rekla da će mu nešto dati.

Časni Poslanik (savs) ju je upitao šta namjerava da mu da. Odgovorila je da će mu dati hurme. Časni Poslanik (savs) je rekao da bi se to, da mu nije ništa dala, smatralo laži s njene strane. To je bio stepen do kojeg je Časni Poslanik (savs) podučavao izbjegavanju laži.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je danas dužnost svakog Ahmadi muslimana da analizira standard vlastite istinoljubivosti i da se riješi svih slabosti. Hazreti Halifa (aba) je uputio dovu Allahu da to omogući svima.

Dženaza

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će predvoditi dženazu-namaz u odsustvu sljedećeg člana:

Šahida Ahmad, supruga Mirze Naseema Ahmada. Bila je praunuka Obećanog Mesije (as). Iza nje su ostala četiri sina. Njeni sinovi kažu da je bila veoma ljubazna prema svima.

Bila je izuzetno gostoljubiva i željela je proširiti svoj dom kako bi ugostila još više ljudi. Širila je svoju ljubav na sve, bogate ili siromašne. Pronalazila bi mjesto u svačijem srcu.

Posebno je brinula prema onima koji su se suočavali s poteškoćama i naređivala je svojoj djeci da čine isto. Posjedovala je veliku odlučnost, nešto što je i sam Hazreti Halifa (aba) potvrdio.

Njena sestra kaže da bi je ukratko opisala pojmovima: požrtvovan, strpljenje, odlučnost i ljubav. Podnijela je svoju posljednju bolest s velikim strpljenjem i bez ikakvih pritužbi.

Završila bi dva do tri čitanja Časnog Kur'ana u jednom mjesecu. Uvijek je ostala pozitivna i cijenila svaki trenutak života. Hazreti Halifa (aba) je rekao da ju je vidio kako uvijek održava pozitivan stav, brine o osjećajima drugih i nikada ne govori ništa što bi povrijedilo osjećaje drugih.

Bila je među onima koji čine kreposna djela u tišini, a ona postaju poznata tek kada ih drugi iznesu na vidjelo. Hazreti Halifa (aba) je dovio da joj Allah podari oprost i milost.