Život Poslanika II Pohod Kurta

Kratki sadržaj

Nakon učenja Tashahhuda, Teavvuza i sure Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da će spomenuti još jedan pohod iz života Časnog Poslanika (savs), koja se zove pohod Kurta.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se ovaj pohod dogodio 10. muharema, 6. po Hidžri. Časni Poslanik (savs) je poslao hazreti Muhammeda bin Maslamaha (ra) zajedno sa 30 drugih ashaba prema Kurti. Kurta je bio ogranak Banu Bakr bin Kilaba koji se nalazio u Darija i bio je udaljen oko sedam noći putovanja od Medine.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs), dao instrukcije ovom izaslaniku da putuje noću, a da se skriva danju, i da krene u iznenadni napad. Kada je izaslanik stigao do mjesta gdje su mogli vidjeti Banu Bekra, hazreti Muhammad bin Maslamah (ra) je poslao nekoga naprijed da prikupi informacije.

Nakon što je primio ovu informaciju, on i oni sa njim napali su Banu Bekra, što je rezultiralo da je deset osoba iz Banu Bekra ubijeno. Zatim su se vratili u Medinu, dok je nekoliko ljudi ostavljeno da bi kamile i ovce vratili u Medinu. Bilo je 150 kamila i 3.000 ovaca. Ova pohod je trajao 19 dana.

Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše prema različitim historijskim zapisima:

”U to vrijeme, 6. hidžretska godina je tek počela i to je bilo u prvom mjesecu lunarne godine, tj. u ranim datumima mjeseca muharema, kada je Časni Poslanik (savs) primio vijest o opasnosti od stanovnika Nedžda. Ova prijetnja je bila od plemena Kurta, koje je bilo ogranak plemena Banu Bakr i koje je živjelo u oblasti zvanoj Darija u Nedždu, koja se nalazi na udaljenosti od sedam dana putovanja od Medine.

Nakon što je primio ovu vijest, Časni Poslanik (savs) je odmah poslao odred od 30 konjanika u Nedžd pod komandom jednog od njegovih ashaba, Muhammada bin Maslamaha Ansarija (ra). Međutim, Uzvišeni Allah je ulio takvo strahopoštovanje u srca nevjernika da su oni pobjegli nakon samo manjeg sukoba.
Po tadašnjem običaju ratovanja, to je bila prilika da muslimani odvedu u zarobljeništvo žene i djecu neprijatelja, jer su ih ostavili i povukli se.

Međutim, Muhammed bin Maslamah (ra) nije zatočio žene i djecu, nego se vratio u Medinu sa općim ratnim plijenom koji se sastojao od deva i ovaca.” (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom 3, str. 5)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da ovo pojašnjava činjenicu da je Časni Poslanik (savs) poslao ovog izaslanika jer je dobio informaciju da se planira napad na Medinu.

Prihvatanje i iskrenost Sumama bin Usala

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se tokom ovog događaja spominje i Sumama bin Usal, poglavar Jamame koji je prihvatio islam. S tim u vezi, Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše:

”Po povratku s ovog pohoda dogodio se primjer hvatanja Sumamaa bin Usala. Ova osoba je boravila u Jamami i bila je vrlo utjecajan poglavica plemena – Banu Hanifah. On je toliko prevazišao u svom neprijateljstvu prema islamu da nije propustio priliku za ubijanje nedužnih muslimana.

Stoga je jednom prilikom jedan ambasador Časnog Poslanika (savs) otišao u njegovu regiju i on je, ignorirajući sve zakone ratovanja, skovao zavjeru da ga ubije. U stvari, jedno vrijeme je čak planirao da ubije samog Časnog Poslanika (savs).

Kada je grupa Muhammeda bin Maslamaha (ra) zarobila Sumamu, nisu bili svjesni identiteta ove osobe. U stvari, oni su ga uhvatili samo na osnovu sumnje. Čini se da je Sumama svojom izuzetnom inteligencijom također dobro sakrio svoj identitet od muslimana. Jer znao je da je počinio gnusne zločine protiv islama i da bi, ako bi ogorčeni muslimanski vojnici saznali ko je on, mogli grubo postupiti s njim ili ga potpuno ubiti.

Očekivao je ljubazniji tretman od samog Časnog Poslanika (savs). Kao takav, do njihovog povratka u Medinu, identitet Sumame je ostao skriven za stranku Muhammeda bin Maslamaha (ra).

Po dolasku u Medinu, kada je Sumama predstavljen pred Časnim Poslanikom (savs), on ga je na prvi pogled prepoznao i rekao Muhammedu bin Maslemahu (ra) i njegovim drugovima: “Znate li ko je ovo?” Oni su izrazili nedostatak znanja o ovom pitanju, na šta ih je Časni Poslanik (savs) prosvijetlio.

Nakon toga, Časni Poslanik (savs) naredio je dobar tretman prema Sumama kao što je bio njegov običaj, i otišao u svoju kuću i uputio da sve što je bilo na raspolaganju treba poslati Sumama. Tada je Časni Poslanik (savs) dao instrukcije da umjesto da se Sumama drži u drugoj kući, da ga vežu za stub na verandi Mesdžid Nabavija.

Time je svrha Časnog Poslanika (savs) da se njegovi skupovi i muslimanski namaz održavaju pred njegovim očima i da ovi duhovni prizori utiču na njegovo srce, tako da on postane sklon islamu.

Tokom tih dana, Časni Poslanik (savs) bi išao kod Sumama i pitao ga: “Sumama! Koje su sada vaše namjere?” Sumama bi odgovorio: „O Muhammede! Ako me ubijete, imate pravo na to, jer sam optužen za ubistvo, ali ako se prema meni ponašate dobro, bit ću vam zahvalan. Ako želite da prihvatite moj otkup, voljan sam da platim i svoju otkupninu.”

Ova razmjena pitanja i odgovora trajala je tri dana. Konačno, trećeg dana, sam Časni Poslanik (savs) je naredio svojim ashabima da oslobode Sumama. Ashabi su ga odmah pustili i Sumama je žurno napustio džamiju. Možda su ashabi mislili da će se sada vratiti u svoju domovinu, ali je Časni Poslanik (savs) shvatio da je njegovo srce osvojeno.

Kao takav, otišao je u obližnju baštu i vratio se nakon kupanja i odmah primio islam od strane Časnog Poslanika (savs). Nakon toga je rekao Časnom Poslaniku (savs): “O Allahov Poslaniče! Bilo je vremena kada sam mrzio tvoju osobu, tvoju vjeru i tvoj grad više od svega na svijetu, ali sada su mi tvoja osoba, tvoja vjera i tvoj grad najdraži.”

Te noći uveče, kada se obično donosila hrana za Sumama (ra), pojeo je malo hrane, a ostalo je ostavio. Ashabi su bili iznenađeni što je do tog jutra Sumama (ra) jeo ekstravagantno jer bio je proždrljivac, ali sada je jeo samo malo. Kada je ova vijest stigla do Časnog Poslanika (savs), rekao je: “Do jutros je Sumama jeo kao nevjernici, a sada je jeo kao musliman.”

Zatim je Časni Poslanik (savs), objasnio ovu izreku: “Nevjernik jede u sedam crijeva, dok vjernik jede samo u jednom.” Time je Časni Poslanik (savs) imao (da izrazi) da tamo gdje je nevjernik toliko zaokupljen zadovoljstvima ovoga svijeta i zauvijek je zaokupljen njima, s druge strane, pravi vjernik ograničava svoje fizičke potrebe samo u mjeri u kojoj je neophodna za održavanje života.

To je zato što vjernik nalazi istinsko zadovoljstvo samo u religiji. Također treba imati na umu da ovdje broj sedam ne upućuje na stvarnu brojčanu vrijednost, ali u svjetlu arapskog idioma, broj sedam se također koristi da implicira ‘obilje’ ili ‘završenost’.

Drugim riječima, znači da nevjernik ostaje zaokupljen ovosvjetskim blagodatima i sva njegova pažnja je utrošena na ovosvjetske poslove, a vjernik se suzdržava od udobnosti ovoga svijeta i ne prelazi granicu nužde, jer pravi način njegovo oduševljenje je nešto drugo. Ovo učenje je prava ilustracija prirodne sklonosti i ličnog karaktera Časnog Poslanika (savs).

Nakon što je postao musliman, Sumama je rekao Časnom Poslaniku (savs): “O Allahov Poslaniče! Kada su me vaši ljudi zarobili, bio sam na putu za Kabu na umru. Šta sada naređujete?” Časni Poslanik (savs), mu je dozvolio i molio se, a Sumama (ra) je otišao u Mekku. Zbog strasti svoje vjere, nakon što je stigao tamo, počeo je otvoreno propovijedati unutar Kurejšija.

Pri ovom prizoru, oči Kurejšija su bile nabijene krvlju u ekstremnom bijesu. Zarobili su Sumamu (ra) i planirali da ga ubiju, ali misleći da je on poglavar regije Jamama, i imajući na umu da je Meka imala historijske trgovinske odnose sa Jamamom, odustali su od ove ideje i pustili ga nakon nekog vremena. puko verbalno zlostavljanje.

Međutim, raspoloženje Sumamaa (ra) je bilo puno strasti i sve okrutnosti nanesene Časnom Poslaniku (savs) i njegovim drugovima bile su pred njegovim očima. Po izlasku iz Mekke, obratio se Kurejšijima rekavši: “Tako mi Boga, od sada više nećete primati ni zrno kukuruza iz oblasti Jamame sve dok Časni Poslanik (savs) ne odobri dozvolu.”

Po dolasku u svoju domovinu, Sumama (ra) je zapravo zaustavio karavane uvoza i izvoza u Mekku, a pošto je veliki dio zalihe hrane Meke dolazio iz Jamame, nakon zaustavljanja ove trgovine, Meka je doživjela veliko iskušenje. Nije prošlo mnogo vremena prije nego što su se zabrinuli i napisali pismo Časnom Poslaniku (savs), da je uvijek upućivao na ljubazno postupanje prema rođacima, a oni koji su im braća bili su zarobljeni, pa neka im se podari spas od ovog iskušenja.

U to vrijeme, Kurejšije iz Mekke su bili toliko zabrinuti da se nisu oslanjali samo na ovo pismo, već su poslali i svog poglavara, Ebu Sufjana bin Harba, Časnom Poslaniku (savs). On je usmeno oplakivao pred Časnim Poslanikom (savs) i dok je iznosio svoju poteškoću, počeo je tražiti milost.

Nakon toga, Časni Poslanik (savs), je poslao poruku Sumama bin Usalu (ra) da ne treba blokirati uvoz i izvoz karavana koji su sadržavali zalihe hrane za Kurejšije. Stoga je krug ove trgovine ponovo započeo i stanovnici Mekke su dobili spas od ove poteškoće.

S jedne strane, dok je ova pojava jasan dokaz neviđene nježnosti, milosti i oprosta Časnog Poslanika (savs), s druge strane, ona također dokazuje da je u početku, prava svrha sistematskog presretanja raznih karavana Kurejšija od strane Časnog Poslanika (savs), nije trebao prisiliti Kurejšije na uništenje glađu.

Prava svrha ovoga bila je osigurati granice Medine od prijetnje Kurejšija. Ova pojava također dokazuje da u svjetlu islamskog učenja nije dozvoljeno u normalnim okolnostima zaustaviti slobodno kretanje neprijatelja u ratu do te mjere da im se uskrati hljeb i puter.

Ipak, uvoz i izvoz ratnog oružja ili drugih predmeta koji isključuju osnovne životne potrepštine, mogu se presresti u skladu sa zahtjevima rata. Međutim, ako je u slučaju da neprijatelj prekine opskrbu muslimanima hranom, onda prema načelnom učenju Kur'ana, nadoknada za ozljedu je povreda slična ovoj, dozvoljeno je prekinuti ovu opskrbu kao dobro.

Kao što je gore spomenuto, Sumama bin Usal (ra) je bio vrlo utjecajan poglavica svog regiona. Njegovim žarkim propovijedanjem, mnogi ljudi Jamame su ušli u islam.
Kasnije, blizu smrti Časnog Poslanika (savs), i na početku halifata hazreti Ebu Bekra (ra), kada su mnogi beduini Jemame bili dovedeni do otpadništva od strane lažnog kandidata za vjerovjesništvo, Musailema Kezab, ne samo da je Sumama ostao čvrst na svojoj vjeri, ali svojim strastvenim naporima uspio je sačuvati mnoge ljude od zla Musejlme i držao ih okupljene pod zastavom islama. On je odigrao veliku ulogu u borbi protiv Musejleme.” (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom 3, str. 5-10)

Dženaze

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će predvoditi dženazu namaz:

Abdul Latif Khan

Abdul Latif Khan iz Middleseka, UK koji je nedavno preminuo. On je bio sin hazreti Muhameda Zahura kana Batjalvija, ashaba Obećanog Mesije (as). Bio je među pionirima zajednice Ahmadija u Velikoj Britaniji. Služio je Zajednici u različitim svojstvima i posjedovao je mnoge velike kvalitete. Imao je jaku ljubavnu vezu sa Halifatom i uvijek je bio spreman služiti na bilo koji način koji mu je bio potreban.

Imao je strast za propagiranje poruke islama i Ahmadijata. Iza njega su ostale dvije kćerke, četiri sina i mnogo unučadi. Hazreti Halifa (aba) je dovio da mu Allah podari oprost i milost i omogući njegovoj djeci i potomstvu da ostanu vezani za Halifat i Zajednicu.

Tayyab Ahmad Šehid

Tajab Ahmad Šehid koji je ubijen sjekirom u Rawalpindiju 5. decembra 2024. Bio je u posjeti svom bratu u Rawalpindiju i sjedio je u radnji svog brata kada je protivnik Ahmadijata ušao u radnju i počeo se svađati s njim. Tada ga je protivnik napao sjekirom zbog čega je Tajab Ahmad ubijen na licu mjesta. Kada mu je brat pritekao u pomoć, napadač je počeo da udara i na njega i on je teškom mukom preživeo.

Tokom napada, napadač je podvikivao parole, govoreći stvari poput “Rekli smo vam Kadijanije mnogo puta da napustite ovo mjesto.” Nakon napada pobjegao je i od tada ga je uhapsila policija. Porodica je bila suočena sa protivljenjem posljednjih godinu dana i morala je četiri puta mijenjati mjesto poslovanja, do prije tri mjeseca. Uprkos ovim okolnostima, ova porodica je sa velikim strpljenjem podnosila ove teškoće.

Preminuli šehid je bio proste naravi, bio je redovan u namazima i bio je ljubazan prema svojoj porodici. Uvijek je bio spreman služiti Zajednici i imao je posebnu ljubav prema poklonicima života. Dolazio bi rano u džamiju i ostao zauzet u spominjanju Allaha. Iza njega su ostali roditelji, supruga, dva brata i dvije sestre. Hazreti Halifa (aba) je dovio da mu Allah podari šehidski status i podari strpljenje cijeloj njegovoj porodici.

Muhanad Muajad Abu Avad

Muhanad Muajad Abu Avad iz Gaze, Palestina. Poginuo je u napadu dronom u dobi od 20 godina. Ostao je pozitivan uprkos ratu oko njega. On je boravio u kampu Humanity First, ali ne samo da je tamo boravio, on je pomagao Humanity Firstu u pomaganju i drugima, a Humanity First ga je smatrao odličnim volonterom. Uvijek je nastojao pomoći svojoj porodici i onima kojima je pomoć potrebna.

Nekoliko dana prije njegove smrti, preminuli šehid je otišao u Rafu u potrazi za hranom, gdje su kamioni često napadnuti i pljačkani. Mladi odlaze tamo da pokušaju pronaći sve što mogu, čak i ako je to brašno pomiješano sa zemljom. Jednog dana je pronašao malo brašna i odnio ga roditeljima zbog čega se njegova majka jako obradovala. Međutim, otac mu je rekao da se ne vraća više na to mjesto jer je čudo da se odatle vrati živ.

Međutim, na kraju se vratio da pronađe još hrane za svoju porodicu. Dok su bili tamo, on i njegovi prijatelji vidjeli su leš preminulog Palestinca kojeg je napao pas. Zaboravili su svoju stvarnu svrhu odlaska po hranu i otjerali pse. Čuli su i vrisak majke i njenog djeteta koje je bilo povrijeđeno. Pomagali su im da dođu do pomoći kada su Izraelci na njih ispalili projektil u kojem su Muhamed, njegov prijatelj i majka i dijete kojima je pokušavao pomoći ubijeni.

Jedan od njegovih prijatelja je preživio i ispričao cijeli događaj. Njegov otac je također iskreni sluga Zajednice, a nakon što je prihvatio Ahmadijat morao se suočiti sa velikim protivljenjem, pa je čak bio i u zatvoru. Međutim, uvijek je ostao odlučan i nikada se nije pokolebao u vjeri. Ova porodica je dala mnogo žrtava. Hazreti Halifa (aba) je dovio da Allah zaštiti ovu porodicu, i uzdigne položaj rahmetlije.

Maulvi Muhammed Ejub But

Maulvi Muhammed Ejub But koji je bio derviš u Kadianu i nedavno je preselio u dobi od 100 godina. Tokom svoje mladosti, vidio je Časnog Poslanika (savs) u snu kako jaše konja. Njegova majka je ovo protumačila tako da će on imati priliku služiti vjeri. I tako je kasnije svoj život posvetio služenju vjere. Poslan je u Iran gdje je služio pet godina, a zatim u Avganistan.

Zatim je dobio instrukcije da se vrati u Kadian nakon podjele Indije i Pakistana. Služio je na raznim funkcijama u Kadianu i drugim dijelovima Indije. Pružao je odlične usluge. Mnogi su uspjeli prihvatiti Ahmadijat kroz njegove napore. Hazreti Halifa (aba) je dovio da Allah uzdigne njegov položaj i omogući njegovoj djeci i potomstvu da nastave naslijeđe njegovih vrlina.

Dr. Masoud Ahmad Malik

Dr. Masoud Ahmad Malik bivši potpredsjednik Ahmadija zajednice u SAD. Hadž je obavio 2000. godine. Doktorirao je ishranu životinja na Univerzitetu Nebraska. Služio je Zajednici u SAD-u kao potpredsjednik od 2013. do svoje smrti i u raznim drugim svojstvima. Imao je priliku da istraži i pronađe reference za knjigu Četvrtog halife (rh), Otkrivenje, Racionalnost, Znanje i Istina. Bio je veoma poslušan Halifatu i razumio je sistem Zajednice. Bio je vrlo svjestan maksimiziranja vremena i opreza u trošenju sredstava Zajednice.

Imao je natpis na svom stolu na kojem je pisalo: „Šta sam uradio danas u službi svog Džemata?“ On je zaista svaki dan provodio u službi Zajednice. Posjedovao je mnoge odlične kvalitete i na odličan način ispunjavao svoje dužnosti. Hazreti Halifa (aba) je dovio da mu Allah podari oprost i milost, uzdigne njegov položaj i omogući njegovoj djeci da nastave naslijeđe njegovih vrlina.

Šaber Ahmad Lodhi

Šaber Ahmad Lodhi koji je bio otac Farrukh Šaber Lodhi, imama Zajednice u Liberiji. Zbog toga što je bio u službi nije bio u mogućnosti da prisustvuje sahrani svog oca. Šaber Ahmad Lodhi je redovno klanjao namaze dajući prednost vjeri nad svijetom, učio Časni Kur'an, slušao hutbe petkom, postio i bio spreman da služi zajednici. Posjedovao je mnoge velike osobine i imao je potpuno povjerenje u Allaha.

Mnogi su pisali o njegovom ljubaznom odnosu prema njima. Kada bi protivnici izbrisali islamsko šehadet sa džamija Ahmadija zajednice, on bi imao zadatak da ga što prije napiše još jednom na džamiji. Bio je izuzetno strpljiv, čak i da ga je neko povrijedio, nikada ne bi uzvratio. Borio bi se sa poteškoćama dovama. Hazreti Halifa (aba) je dovio da mu Allah podari oprost i milost, uzdigne njegov položaj i ostane Zaštitnik i Pomoćnik njegovoj djeci.