Život Poslanika II Bitka kod Hajbera

Kratki sadržaj

Nakon učenja Tašahuda, Teavvuza i sure Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da će nastaviti govoriti o događajima iz života Časnog Poslanika (savs), posebno o onima koji su se dogodili tokom bitke kod Hajbara.

Povratak muslimanskih muhadžira iz Abesinije

Nakon radosne pobjede kod Haibera, dogodila se još jedna radosna prilika, a to je povratak muslimana iz Abesinije koji su se tamo doselili zbog progona. Ovi muslimani su uključivali rođaka Časnog Poslanika (savs), Džafera.

Nakon sporazuma Hudeibija, Časni Poslanik (savs) je poslao Hazreti Amr bin Umejjah (ra) sa pismom kralju Negusu, u kojem se navodi da mu treba vratiti sve migrante koji su još uvijek bili u Abesiniji. Po povratku, kada su ovi migranti čuli da je Časni Poslanik (savs) u Haiberu, jedva su čekali da ga vide i požurili su prema Haiberu. Časni Poslanik (savs) je sa velikom ljubavlju pozdravio svog rođaka Džafera i ostale muslimane.

Neki ashabi, kao što su hazreti Abu Musa al-Ašari (ra) i hazreti Abu Hurejre, također su se vratili u Medinu. Ovi saputnici su bili raseljeni u druga područja kao što je Etiopija zbog vremenskih uslova tokom putovanja.

Prošlo je 15 godina otkako su ovi ashabi odvojeni od Časnog Poslanika (savs) i ostalih muslimana. Hazreti Halifa (aba) je prenio izvještaj o ženi, hazreti Asmi (ra), koja je razgovarala sa hazreti Hafsom (ra), jednom od blagoslovljenih i čistih žena Časnog Poslanika (savs). Hazreti Hafsa (ra) je primijetila da su muslimani koji su ostali uz Časnog Poslanika (savs) cijelo ovo vrijeme bili bliži onima koji su migrirali u Abesiniju i druga mjesta.

Hazreti Asma je, uznemireno odgovorila da su muslimani koji su migrirali u druge krajeve to činili isključivo iz ljubavi prema Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku (savs), i da su sve vrijeme mislili na njega, bježeći od opasnosti po njegovoj uputi.

Hazreti Asma (ra) je ispričala ovu razmjenu Časnom Poslaniku (savs), koji joj je rekao da su ona i ostali migranti bili superiorni u tome što su učestvovali u dvije migracije, dok su migranti iz Mekke koji su došli s njim učestvovali samo u jednoj. Zbog toga se osjećala mnogo bolje, a mnogi drugi ashabi bi dolazili Časnom Poslaniku (savs) da čuju ove ljubazne i umirujuće riječi.

Šehadet novog muslimana iz Etiopije

Hazreti Halifa (aba) je također ispričao o šehadetu etiopskog roba koji je stradao u događajima oko Haibera. Prema predajama, on je bio pastir koji je čuvao svoje životinje i doveden je kod Časnog Poslanika (savs). Časni Poslanik (savs) ga je pozvao u islam, nakon čega mu je rečeno o Allahovim blagodatima i džennetu. Rado je prihvatio islam.

Ovaj pastir je također imao mnogo ovaca koje su pripadale Jevrejima iz Haibera, međutim, Časni Poslanik (savs) nije iskoristio situaciju, uprkos teškom stanju i potrebi muslimana, i uputio ga je da te ovce vrati njihovim pravim vlasnicima.

Ovaj isti Etiopljanin je ubijen tokom bitke kod Haibera, iako nije učinio nijednu sedždu u molitvi. Časni Poslanik (savs) je naredio da se njegovo tijelo unese u njegov šator, i dovio se za njega, rekavši da mu je Allah podario Džennet.

Hazreti Abdullah bin Amr (ra) i hazreti Ali (ra) su u dvije odvojene predaje prenijeli da je u to vrijeme Časni Poslanik (savs) zabranio konzumaciju domaćih magaraca.

Mir sa narodom Fadaka

Časni Poslanik (savs) je također se obratio ljudima Fadaka, mjesta sa obilnim voćnjacima blizu Haibera, da se pomire i postanu saveznici. Hazreti Moihisa (ra) otišao u Fadak sa porukom Časnog Poslanika (savs), međutim, ljudi Fadaka su bili sumnjičavi da bi muslimani mogli savladati 10.000 ratnika u Haiberu.

Ipak, složili su se da pošalju konvoj sa hazreti Moihisahom (ra) u Haiber da procijene situaciju. Po dolasku na bojno polje, ovaj konvoj je saznao da su muslimani već osvojili utvrdu u Haiberu.

Prema jednoj predaji, Fadakčani su pristali da napuste to područje i sve predaju muslimanima, dok su prema drugom predanju svoju imovinu podijelili na pola sa Muslimanima i nastavili da tamo borave.

Plijen Haibera

Hazreti Halifa (aba) je objasnio da je Časni Poslanik (savs) podijelio glavni dio ratnog plijena na 36 dijelova, od kojih svaki ima 100 dionica. 18 od tih dijelova, ili 1800 dionica, bilo je rezervirano za muslimane, a udio Časnog Poslanika (savs) bio je jednak svakom drugom muslimanu.

Druga polovina je stavljena u rezervu za budućnost. Sav plijen dolazio je iz raznih tvrđava koje su bile osvojene. Većina plijena podijeljena je onim muslimanima koji su učestvovali u događajima iz Hudeibija sporazuma, dok su neki izuzeci napravljeni za nekoliko ashaba, uključujući i one koji su se vratili iz Abesinije.

Časni Poslanik (savs), bi uputio ashabe da sakupe sav plijen i odrede neke da ga podijele i raspodijele na jednake dijelove. Ashabijke koje su bile prisutne na Haiberu također su dobile dio, ali samo od onog plijena koji je stečen bez borbe.

Neke žene iz Banu Ghaffara, prije bitke kod Haibera, zatražile su da idu uz muslimane. Jedna žena iz Banu Ghaffara dobila je ogrlicu od koje se nikada nije rastajala. Stalno je držala oko vrata, i skupo ga je cijenila jer joj ga je dao Časni Poslanik (savs). Čak je poručila da se ogrlica sahrani sa njom jer se nije mogla rastati od ovog dara Časnog Poslanika (savs).

Nakon prikupljanja ratnog plijena u Haiberu, pronađeni su i neki rukopisi Tore. Jevrejski narod je tražio da se oni vrate, a Časni Poslanik (savs) ih je pažljivo sačuvao. Stoga je naredio da se rukopisi bezbjedno čuvaju i vrate jevrejskom narodu na njihov zahtev. Hazreti Halifa (aba) je spomenuo da je to suprotno onome što vidimo danas, gdje neprijateljstvo prema islamu rezultira spaljivanjem Kur'ana. Ovo je bio moralni i vjerski integritet Časnog Poslanika (savs).

Pohod Wadi al-Kura

Nakon nekoliko dana kampovanja u Haiberu, Časni Poslanik (savs) je započeo svoje putovanje natrag u Medinu. Na svom putu, muslimani su stigli u ovu dolinu u kojoj obilno živi jevrejski narod. Muslimani su pozivali stanovnike ove doline na mir i islam, a jevrejski narod je odbio ponudu. Bitka je počinjala pojedinačnim dvobojima, a svaki put bi musliman savladao svog jevrejskog protivnika.

Do kraja dana ubijeno je ukupno 11 Jevreja. Sljedećeg dana, prije nego što je sunce izašlo, Jevreji su se predali. Tu su Muslimani također dobivali plijen koji se tu dijelio. Slično kao u Haiberu, zemlja i usjevi su vraćeni jevrejskom narodu kako bi se brinuli i imali koristi od njih.

Više detalja o ovim događajima će biti spomenuto u budućnosti.

Dženaze

Hazreti Halifa (aba) je spomenuo nekoliko članova zajednice koji su preselili čija će se dženaza namaz u odsustvu klanjati nakon džuma namaza.

Maulana Muhammad Karimuddin Šahid Sahib

Prvi je Maulana Muhammad Karimuddin Šahid Sahib. Bio je Sadr (predsjednik) Sadr Anjuman Ahmedija, Kadian. Preselio je u 87. godini tokom Ramazana. U ranom životu, njegov otac se zakleo na vjernost. Živeći na selu, nije bilo adekvatnih aranžmana za obrazovanje. Tako je poslat u Kadian na dalje školovanje, a potom je nastavio visoko obrazovanje. On je također bio prvi imam iz Indije koji je diplomirao Jamia Ahmedija sa diplomom šahida.

Služio je u mnoštvu funkcija u Zajednici. Godine 2021. imenovan je za Sadra od Sadra Anjumana i nastavio je služiti u tom svojstvu do svoje smrti. Bio je jednostavan i zadovoljan čovjek, živio je od bilo kakve naknade koja mu je bila odobrena. Bio je odličan pisac i govornik.

Uprkos bolesti, svoje dužnosti je obavljao vrjedno na uzoran način. Služio je Zajednici duge 62 godine. Zadnjih dana je svojoj porodici spomenuo da je rođen u ramazanu, a da će u ramazanu i umrijeti. Bio je veoma naporan i praktikovao je ono što je propovjedao. Svoje obećanje o životnoj predanosti uredno je ispunio. Hazreti Halifa (aba) je dovio da Allah sačuva njegovu strast da služi svojoj vjeri u svom potomstvu.

Abdur Rashid Jahja Sahib

Drugi je Abdur Rashid Jahja Sahib, koji je nedavno služio kao Sadr Kaza odbora u Kanadi. Preselio je u 74. godini. Bio je Musi. Otac Abdur Rashid Jahja sahiba, Mian Sirajuddin, zakleo se na vjernost u rukama Drugog halife (ra). Bio je veoma obrazovan, postao je imam i posvetio svoj život. Služio je između ostalog u Pakistanu, Americi, Kanadi, Gvatemali, Južnoj Koreji i Južnoj Africi.

Također je bio zamjenik direktora i profesor u Jamia Ahmedija Kanadi. Nakon toga je postavljen u Kaza odbor u Kanadi. Njegov sin, Kasim Rašid, opisuje ga kao veoma posvećenog svom poslu i veoma strastvenog u zaštiti Ahmadijata od svih optužbi. Bio je veoma strpljiv i zadovoljan kroz svoju bolest, i uvijek je savjetovao svoju porodicu i djecu da ostanu vezani za Halifat. On je svog sina uputio da strastveno govori o Halifatu na društvenim mrežama jer je to rješenje za sve svjetske probleme. Uredno je ispunio svoje dužnosti kao poklonik života. Hazreti Halifa (aba) je dovio za njegov oprost.

Mirza Imtiaz Ahmad Sahib

Treći je Mirza Imtiaz Ahmad Sahib, amir iz okruga Hjderabad Sindh. Ahmadijat je započeo u svojoj porodici preko svog djeda, koji se zakleo na vjernost Prvom halifi (ra). Nakon što je diplomirao, otvorio je ljekarnu. Od malih nogu, pa do kraja života, bio je počašćen da služi Zajednici.

Mnogi ne-ahmedi su bili pod utjecajem njegovih učenja, jer je on podučavao islam mnogim ne-ahmedijama. Zbog njegovog karaktera mnogi su ga smatrali pouzdanim, skromnim i iskrenim. On bi liječio pacijente bez ikakve nadoknade ako to ne bi mogli priuštiti. Hazreti Halifa (aba) je dovio za njegov oprost.

Al Haj Muhammad bin Arabi Sahib

Četvrti je Al Haj Muhammad bin Arabi Sahib iz Alžira. Nedavno je živio u Francuskoj. Godine 2015. učestvovao je kao gost u Jalsa Salana UK zajedno sa svojom suprugom i zakleo se na vjernost prije nego što je otišao. Osmorica drugih koji su bili s njim zakleli su se na vjernost nakon njega. Osjećao je duboku ljubav u Zajednici koja ga je zaista obuzela. Bio je veoma hrabar kada je izjavio da je Ahmadi, uprkos progonu u Alžiru.

Čak je u policiji bio hrabar u izjavi da je Ahmadi, a njegov dom je ostao mjesto okupljanja Ahmadi muslimana. Bio je čistog srca, iskren i uvijek zahvalan što je imao priliku da prihvati Obećanog Mesiju (as). Hazreti Halifa (aba) je dovio za njegov oprost.

Muhammad Ašraf Sahib

Peti je Muhammad Ašraf Sahib, koji je Preselio u 70. godini. Živio je u Kotriju, u okrugu Hjderabad. Bio je otac Naveed Ašrafa, imama koji je služio u Kongu. Nije mogao prisustvovati očevoj sahrani zbog služenja na terenu. Hazreti Noor Ilahi sahib (ra), njegov djed, bio je prvi Ahmadi u njegovoj porodici. Rahmetlija je bio pobožan, iskren član Zajednice.

Bio je gostoljubiv, a zbog vjere je bio i u zatvoru nekoliko dana. Dobro je učio Kur'an i sa velikom strašću čitao knjige Zajednice. Bio je odan Halifatu. Čak i u svojim posljednjim danima, marljivo je ispunjavao svoje vjerske obaveze i molitve. Bio je veoma hrabar i strastven u širenju poruke islama. Hazreti Halifa (aba) je dovio za njegov oprost.