Život Poslanika II Ugovor sa Hudejbije
Kratki sadržaj
Nakon učenja Tešahuda, Teavuza i sure Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da će nastaviti spominjati detalje u vezi sa ugovorom sa Hudejbije.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs), imenovao grupu ashaba da čuvaju stražu. Kurejšije su poslali odred da kruže oko muslimana i da udare u bilo koje vrijeme kada bi našli otvor da nanesu štetu Časnom Poslaniku (savs) i muslimanima.
Ovu grupu je predvodio Mikraz, a kada su neke od tih ljudi iz Kurejšija uhapsili muslimani, Mikraz je pobjegao i upozorio ostale, dokazavši istinitom izjavu Časnog Poslanika (savs) da je Mikraz bio varalica.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je uz dozvolu Časnog Poslanika (savs), grupa muslimana ušla u Mekku. Kada su Kurejšije saznali za ovo, uhapsili su muslimane.
U međuvremenu, Kurejšije su saznali da je njihov odred zarobljen, pa su poslali drugu naoružanu grupu da napadne muslimane. Gađali su strijele i bacali kamenje, uzrokujući mučeništvo hazreti Ibn Suleima (ra). Muslimani su uspjeli uhapsiti 12 osoba iz ove grupe.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da su Kurejšije poslali izaslanika prema Časnom Poslaniku (savs), među kojima je bio i Suhejl bin Amr. Po dolasku je rekao da je bio veoma razočaran zbog toga što su hazreti Osman (ra) i ostali ashabi držani u zarobljeništvu, kao i da je odred Kurejšija poslat da napadne muslimane bila nesretna stvar koju on nije znao i da je bio po instrukcijama samo nekolicine.
Tražili su da se vrate njihovi zarobljenici, na što je Časni Poslanik (savs) rekao da će to učiniti tek kada muslimanski zarobljenici budu pušteni. Stoga su Kurejšije oslobodili hazreti Osmana (ra) i ostale ashabe, a zauzvrat je Časni Poslanik (savs) pustio Kurejšijske zarobljenike.
Uslovi Ugovora
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, kada je hazreti Osman (ra) zarobljen, Časni Poslanik (savs) uzeo zakletvu od svih ashaba poznatu kao Bajat Rizvan. Kada su Kurejšije saznali za ovo obećanje, postali su uplašeni, pa su neki od njih savjetovali da se napravi sporazum u kojem će se navoditi da će se muslimani vratiti te godine i vratiti sljedeće godine da ostanu u Mekki tri dana uz određene uslove u pogledu oružja i namirnica.
Stoga su poslali ovaj prijedlog sa Suhejlom bin Amrom. Vidjevši ga kako prilazi, Časni Poslanik (savs) je rekao da se čini da Kurejšije šalju prijedlog za mir.
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše:
‘Kada je Suhejl bin Amr došao pred Časnog Poslanika (savs), kada ga je vidio, Časni Poslanik (savs) je odmah rekao: “Suhejl dolazi. Sada će stvar biti olakšana.” U svakom slučaju, Suhejl je došao i po dolasku je rekao: „Hajde, zaboravite ovaj dugi spor, spremni smo da napravimo dogovor.“
Časni Poslanik (savs) je rekao: “I mi smo.” Nakon toga, Časni Poslanik (savs), je pozvao svog sekretara hazreti Aliju (ra), a pošto je već održana opšta rasprava o uslovima ovog ugovora, a detalji su se trebali dogovoriti usput, Kada je pisar stigao, Časni Poslanik (savs) je rekao: “Piši – ‘U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog'” budite oprezni u zaštiti prava Kurejšija i njihove časti. Odmah je rekao: „Šta je ovo riječ Rahman, mi to ne znamo.
Napiši kao što su Arapi oduvijek pisali: “S Tvojim imenom, o Allahu.” S druge strane, radilo se o nacionalnom ponosu i vjerskom ogorčenju za muslimane, koji su odmah alarmirali, počeli govoriti: “Zaista ćemo napisati “U ime Allaha…” ali je Časni Poslanik (savs) ućutkao muslimane govoreći: „Nema veze, u ovome nema problema, pišite kako kaže Suhejl.“
Tako su napisane riječi “S Tvojim imenom, o Allahu”. Tada je Časni Poslanik (savs) rekao: “Napiši – ovo je ugovor koji je Muhammed, Allahov Poslanik, zaključio.” Suhejl se još jednom ubacio rekavši: “Nećemo vam dozvoliti da napišete riječi, Allahov Poslaniče. Jer ako bismo prihvatili da si ti Allahov Poslanik, onda bi cijeli ovaj spor bio prekinut i mi ne bismo imali pravo da te ometamo i borimo protiv tebe.
Dakle, kao što je naš običaj, napišite samo riječi: ‘Muhammed bin ‘Abdullah je riješio ovaj sporazum.'” Časni Poslanik (savs) je rekao: “Prihvatili to ili ne, ja sam Allahov Poslanik. Međutim, pošto sam i ja Muhammad bin Abdullah, dobro onda, kako želiš. Napišite – Muhammad bin Abdullah je zaključio ovaj sporazum.”
Međutim, tokom tog vremena, hazreti Ali (ra), pisar Časnog Poslanika (savs), je već napisao riječi: ‘Muhammed, Allahov Poslanik.’ Časni Poslanik (savs) je zamolio hazreti Alija (ra) da izbriše riječi ‘Muhammed, Allahov poslanik’ i umjesto njih napiše, ‘Muhammad bin Abdullah’.
Međutim, to je izazvalo ogromnu emociju i u svom ogorčenju hazreti Ali (ra) je rekao: “O Allahov Poslaniče, nikada neću izbrisati riječi ‘Allahov Poslanik’ iz tvog imena.” Nakon što je vidio nekontrolisano stanje hazreti Alija (ra), Časni Poslanik (savs) je rekao: “U redu, ako to ne izbrišeš, daj ga ovdje, ja ću ga sam izbrisati.”
Tada je Časni Poslanik (savs) uzeo pergament (ili bilo šta drugo) u svoje ruke i pitajući se gdje se nalaze riječi ‘Allahov Poslanik’, izbrisao ih svojim rukama i napisao riječi: “Ibn Abdullah” umjesto toga.
Nakon ovoga, Časni Poslanik (savs) je napisao: “Dogovor je da nas stanovnici Mekke neće spriječiti da obilazimo Bejtullah. ” Suhejl je odmah rekao: “Tako mi Boga, ove godine ovo neće biti moguće, inače ćemo biti osramoćeni pred Arapima. Ipak, možete doći sljedeće godine da obiđete Kabu.”
Časni Poslanik (savs) je rekao: “U redu, napiši ovo.” Zatim, Suhejl je također od sebe dao napisan uvjet: “Nikome od stanovnika Mekke neće biti dozvoljeno da se pridruži muslimanima čak i ako je musliman, a ako takva osoba dođe muslimanima, bit će vraćena.” Na to su ashabi protestirali: “Slavan neka je Allah! Kako je moguće da nam dođe čovjek koji prihvata islam, a mi ga vratimo!”
Dok su bili u ovakvom stanju svađe, Abu Jandal, sin Suhejla bin Amra, koji je bio ambasador Kurejšija, iznenada je pronašao put do ovog skupa, posrćući u okovima i lisicama. Ovaj mladić je bio zatvoren od strane naroda Mekke kada je postao musliman i podvrgnuo ga teškim mukama.
Kada je saznao da je Časni Poslanik (savs) došao tako blizu Mekki, nekako je izbjegao zarobljeništvo Kurejšija i još uvijek vezan u svojim okovima, uspio je oteturati do Hudejbije. Inače, stigao je tamo u vrijeme kada je njegov otac postavljao uvjet: “Svaki čovjek koji dođe muslimanima iz naroda Mekke, čak i ako je musliman, bit će vraćen.”
Ebu Džendal se bacio pred muslimane i veoma bolno povikao: “O vi muslimani! Ja sam podvrgnut ovoj muci, samo zbog toga što sam prihvatio islam! Spasite me za ime Boga!” Kada su to vidjeli, muslimani su počeli da se bacaju u agoniji, ali Suhejl je također ostao tvrdoglav i rekao Časnom Poslaniku (savs): “Po ovom sporazumu, ovo je prvi zahtjev koji ti postavljam, da vratiš Ebu Džendala meni.”
Časni Poslanik (savs) je rekao: “Sporazum tek treba da bude finaliziran.” Suhejl je rekao: “Ako mi ga ne vratite, smatrajte da je ovaj sporazum raskinut.” Časni Poslanik (savs) je rekao: „Pustite to i dajte nam Ebu Džendala kao naklonost i dobrotu.“
Suhejl je rekao: “Ne, nikad.” Časni Poslanik (savs) je rekao: “Suhejl! Ne budi tvrdoglav! Poslušajte me o ovome.” Suhejl je rekao: “Ne mogu ovo prihvatiti ni u kom slučaju.” Nakon toga, Ebu Džendal je još jednom povikao: “O vi muslimani! Hoće li vaš brat musliman biti vraćen idolopoklonicima nakon što je pretrpio tako teške muke?”
… Časni Poslanik (savs) je šutio neko vrijeme, a onda s bolom rekao: “O Ebu Džendale! Budite strpljivi. Gledajte prema Bogu, jer On će zaista urediti vaše izbavljenje i vašu slabu muslimansku braću. U ovom trenutku, vezani smo našim okolnostima, jer smo već postigli dogovor sa stanovnicima Mekke i ne možemo djelovati kršeći ovaj ugovor.”’ (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom 3, str. 137-140)
Hapšenje hazreti Omera (ra)
Hazreti Halifa (aba) da je nakon što je svjedočio ovome, hazreti Omer (ra) postao vrlo emotivan, i upitao je Časnog Poslanika (savs) zar muslimani nisu na istini, a nevjernici na laži.
Časni Poslanik (savs) je rekao da je to sigurno tako. Hazreti Omer (ra) je zatim upitao zašto oni trpe takvo poniženje zbog ovog sporazuma. Časni Poslanik (savs) je rekao da kao Allahov Poslanik on nikada neće biti nepokoran Bogu, i da će Bog pomoći u svim okolnostima. Hazreti Omer (ra) je upitao Časnog Poslanika (savs) da nije rekao da će obilaziti Ka'bu?
Časni Poslanik (savs) je rekao da zaista jeste, ali nikada nije precizirao da će to biti upravo te godine. Hazreti Omer (ra) je zatim otišao do hazreti Ebu Bekra (ra) i postavio mu ista pitanja. Hazreti Ebu Bekr (ra) je odgovorio rekavši da je on Allahov Poslanik (savs), tako da nikada neće biti nepokoran Allahu i da će ga Allah uvijek podržavati, te je savjetovao hazreti Omera (ra) da mu uvijek bude poslušan.
Hazreti Ebu Bekr (ra) je također dao isti odgovor na pitanje tavafa oko Ka’be, rekavši da Časni Poslanik (savs) nije naveo da će to biti iste godine. Kasnije se hazreti Omer (ra) pokajao i uvećao svoja dobra djela kao iskupljenje za svoje ponašanje u to vrijeme.
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) u vezi sa uslovima ugovora, koji piše: „Nakon mnogo nesuglasica i nevolja, ovaj ugovor je konačno zaključen.
U skoro svakoj odredbi, Časni Poslanik (savs) je izgubio svoje uslove i prihvatio zahtjev Kurejšija. Nadalje, u skladu sa Božanskom voljom, Časni Poslanik (savs) je ispunio svoju zakletvu sa potpunom lojalnošću u smislu da treba prihvatiti sve što su Kurejšije zahtijevali radi Bejtulaha i kako bi zaštitio poštovanje Harama po svaku cijenu.
Uslovi ovog ugovora bili su sljedeći: Časni Poslanik (savs) i njegovi ashabi će se vratiti (u Medinu) ove godine.
Sljedeće godine bi im bilo dozvoljeno da uđu u Mekku i ispune obred Umre, ali osim mača u koricama, neće im biti dozvoljeno da ponesu oružje. Nadalje, oni ne bi ostali u Mekki duže od 3 dana.
Ako je bilo koji čovjek iz Mekke otišao u Medinu, čak i ako je musliman, Časni Poslanik (savs), ne bi mu trebao dati zaštitu u Medini i trebao bi ga vratiti.
S tim u vezi, riječi Sahiha Buharija su: “Ako ti dođe čovjek od nas, ti ćeš ga vratiti.” Međutim, ako bi musliman napustio Medinu i došao u Mekku, neće biti vraćen. U drugoj predaji se spominje da ako bilo koji čovjek iz Mekke dođe u Medinu bez dozvole svog valija ili staratelja, treba ga vratiti.
Među plemenima Arabije, koje god pleme se željelo udružiti s muslimanima, moglo je to učiniti i koje god pleme je željelo da se udruži sa narodom Mekke to je moglo učiniti.
Za sada, ovaj ugovor bi bio na 10 godina i tokom tog perioda bi bio obustavljen rat između Kurejšija i muslimana.
Dva primjerka ovog sporazuma su prepisana, a kao svjedoci, mnogi uvaženi ljudi su stavili svoje potpise. Od muslimana su bili hazreti Ebu Bekr (ra), hazreti Omer (ra), hazreti Osman (ra) koji se tada vratio iz Mekke, Abdur-Rahman bin Auf (ra) , Sad bin Ebi Vekas (ra) i Ebu Ubejda (ra).
Nakon što je sporazum sklopljen, Suhejl bin Amr je uzeo jedan primjerak sporazuma i vratio se u Mekku, dok je drugi primjerak ostao kod Časnog Poslanika (savs).“ (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), Tom 3, str. 141-143)
Uklanjanje tjeskobe muslimana
Hazreti Halifa (aba) je dalje citirao hazreti Mirzu Bahira Ahmada (ra) koji piše:
‘Kada se Suhejl vratio, Časni Poslanik (savs) je rekao muslimanima: “Ustanite i nakon što zakoljete svoje životinje, obrijajte svoje glave upravo ovdje (nakon kurbana, kosa na glavi je ili obrijana ili ošišana), a zatim pripremite se za naš povratak.” Međutim, ashabi su bili u stanju ekstremnog šoka, zbog, kako se činilo, naizgled ponižavajućeg dogovora.
Štaviše, kada bi pomislili da ih je Časni Poslanik (savs), doveo tamo na osnovu svog sna i da je Uzvišeni Allah u tom snu pokazao scenu tavafa Bejtulaha, njihova raspoloženja su počela uveliko tonuti. Bili su kao beživotna bića koja sjede bez osjećaja i pokreta. Imali su punu vjeru u Allahovog Poslanika i potpuno su vjerovali u njegovo obećanje, ali zbog zahtjeva ljudske prirode, njihova srca su se onesvijestila od tuge zbog ovog očiglednog neuspjeha.
Iz tog razloga kada ih je Časni Poslanik (savs) uputio da zakolju svoje životinjske žrtve i da se vrate, ashabi se nisu pomaknuli. To nije bilo zato što su oni, ne daj Bože, bili nepokorni svom Poslaniku (savs), jer nije postojala zajednica na ovoj zemlji koja je bila poslušnija od ashaba Časnog Poslanika (savs).
Dakle, njihov nedostatak pogubljenja nije bio čin pobune ili neposlušnosti, prije, to je bilo zato što ih je osjećaj tuge i prividne sramote paralizirao; kao da su čuli, ali nisu mogli čuti, i vidjeli su, ali im oči nisu funkcionisale. Časni Poslanik (savs) je bio duboko povrijeđen ovim i tiho se povukao u svoj šator.
Hazreti Umi Seleme (ra), časna supruga Časnog Poslanika (savs), koja je bila izuzetno inteligentna dama, posmatrala je cijeli prizor iz svog šatora. Kada je vidjela svog opterećenog i voljenog muža kako ulazi u stanje zabrinutosti i iz njegovih usta se raspitivala o detaljima tuge i zabrinutosti Časnog Poslanika (savs), saosećajno i s ljubavlju mu je rekla: “O Allahov Poslaniče! Ne tugujte, vaši ashabi, milošću Božijom, nisu neposlušni.
Međutim, uslovi ovog sporazuma izgubili su razum od tuge. Moj prijedlog je da im ništa ne kažete, radije tiho izađete i zakoljete svoju životinjsku žrtvu i obrijete glavu. Vaši ashabi će automatski slijediti vaš trag. Časni Poslanik (savs) je bio zadovoljan ovom preporukom. Bez riječi, Časni Poslanik (savs) je zaklao svoju životinjsku žrtvu i počeo da brije glavu.
Kada su ashabi vidjeli ovu scenu, kao što se usnuli čovjek iznenada probudi na galamu itd., oni su se šokirali i kao da su se probudili i tako su pomamno počeli klati svoje životinje i brijati jedni drugima glave.
Međutim, tuga ih je u to vrijeme učinila toliko nemirnima, da pripovjedač priča da je bilo takvo stanje, da je postojala opasnost da, dok su brijali glave jedni drugima, ashabi mogu skoro (slučajno) posjeći grla jedno drugom.
U svakom slučaju, preporuka hazreti Ummi Seleme (ra) je uspjela i gdje su blagoslovljene riječi Časnog Poslanika (savs) privremeno ostale nedjelotvorne, njegov postupak je iznenada probudio njegove sljedbenike koji su u tom trenutku nepomično sjedili.”(Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom 3, str. 143-145)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da kada je Časni Poslanik (savs) žrtvovao svoju devu, deva koja je nekada pripadala Ebu Džehlu i koja je uzeta kao plijen, je pobjegla. Međutim, pronađens je i potom žrtvovana u ime sedam osoba.
Tog dana je Časni Poslanik (savs) žrtvovao 70 životinja, svaka u ime sedam ljudi. Dvadeset životinja je poslano prema Marvi kako bi se tamo mogle žrtvovati. Zatim je Časni Poslanik (savs) obrijao svoju glavu.
Nakon toga, muslimani su slijedili njegov primjer u brijanju ili šišanju kose. Časni Poslanik (savs) je molio za one koji su obrijali glave. Tri puta je rekao da se Allah smiluje onima koji su brijali svoje glave, a onda je četvrti put rekao da se Allah smiluje onima koji su podšišali kosu.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je zabilježeno da je Časni Poslanik (savs) ostao na Hudejbiji 19 dana. Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše:
‘Nakon što je prinio svoju žrtvu, Časni Poslanik (savs) je naredio povratak u Medinu. U to vrijeme, prošlo je nešto manje od 20 dana otkako je Časni Poslanik (savs) stigao u Ḥudejbiju.
Tokom svog povratka, kada je Časni Poslanik (savs) stigao do Kiraul-Gamima blizu Usfana i bila je noć, Časni Poslanik (savs) je objavio i okupio sve ashabe. Rekao je: “Ove noći mi je objavljena sura, koja mi je draža od svega ovoga svijeta.” To je kako slijedi:
“O Poslaniče, mi smo ti zaista dali veličanstvenu pobjedu, tako da za tebe započnemo eru u kojoj će veo oprosta prikriti tvoje nedostatke, prošlost i budućnost, i da On upotpuni svoju naklonost prema tebi i uputi te na pravom putu uspeha. I zaista, Allah će ti pomoći silnom pomoći… Istina je da je Bog zaista ispunio viziju za svog Poslanika.
Za sada, ako Bog da, ući ćete u sveti dom u sigurnom stanju, nekima od vas obrijane glave, a drugima ošišane kose, i nećete se bojati.” Drugim riječima, da ste ove godine ušli u Mekku, to ne bi bio ulaz sigurnosti; to bi bio ulazak u rat i krvoproliće.
Međutim, u viziji je Bog pokazao ulazak sigurnosti i iz tog razloga je, kao rezultat sporazuma ove godine, osmišljeno stanje sigurnosti. Sada, u skladu sa vizijom koju je Bog pokazao, uskoro ćete ući u Svetu džamiju u stanju sigurnosti. Zaista, tako se i dogodilo.”
Kada je Časni Poslanik (savs) izgovorio ove stihove ashabima, pošto su srca nekoliko ashaba još uvijek osjećala gorčinu sporazuma sa Hudejbije, oni su se iznenadili, misleći da iako se vraćaju u neuspjehu, ali im Bog ipak daje dobre želje za pobedu.
Neki prenagljeni ashabi su čak rekli: “Da li je pobjeda to što se vraćamo dok smo lišeni obavljanja tavafa oko Bajtulaha?” Kada su ove riječi stigle do Časnog Poslanika (savs), on je izrazio veliko nezadovoljstvo. U kratkom, ali snažnom govoru, rekao je:
“Ovo je apsurdan prigovor, jer ako razmislite, postat će očigledno da je sporazum sa Hudejbije zaista značajna pobjeda. Kurejšije koji su bili skloni ratu, sami su napustili rat i sklopili mirovni sporazum s nama, i obećali su da će nam otvoriti vrata Mekke sljedeće godine.
Zaštićeni od hira Kurejšija, sada se vraćamo u miru i sigurnosti, dok primamo miris naše buduće pobjede. Stoga je ovo zaista velika pobjeda. Jeste li svi zaboravili kako je upravo ovo pleme, Kurejšije, pokrenulo ratne napade na vas na Uhudu i Ahzabu?
Ova zemlja, sa svom svojom prostranošću, postala je tesna za tebe i tvoje oči su se okamenile, i ti si zadrhtao od straha. Danas, međutim, upravo ove Kurejšije s vama sklapaju sporazum o miru i sigurnosti.”
Ashabi su odgovorili: “O Allahov Poslaniče! Razumeli smo, razumeli smo. Ne možemo dostići vašu dalekovidost, ali sada smo shvatili da je ovaj ugovor zaista značajna pobjeda za nas.”’ (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom 3, str. 145-146)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je ovaj ugovor urodio mnogo plodova. Meka je na kraju osvojena i broj muslimana je rastao zbog mira i novootkrivene mogućnosti da se slobodno kreću i sastaju, dozvoljavajući drugima da upoznaju muslimane i uče od njih.
To je dovelo do toga da su saznali za istinu i postali joj skloni. Na kraju, to je dovelo do toga da su Arapi prihvatili islam.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će ove detalje spominjati i ubuduće.