Život Poslanika II Džennetul Baki
Kratki sadržaj
Nakon učenja Tešahuda, Teavvuza i sure Fatiha, Halifa Hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da će spomenuti događaje iz života Časnog Poslanika (savs) koji su se dogodili nakon bitke na Bedru.
Džennetul Baki i prva osoba koja je u njemu sahranjena
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je 2. godine po Hidžri osnovano mezarje u Medini pod nazivom Džennet al-Baqi. Kada je Časni Poslanik (savs) stigao u Medinu, jevrejski narod i druga arapska plemena imali su svoja groblja. Najstarije groblje među njima bilo je Baqi al-Gharqad. Časni Poslanik (savs) je odabrao da to bude groblje za muslimane, i to ostaje do danas.
Časni Poslanik (savs) je bio u potrazi za grobljem, i nakon što je otišao na razna groblja da ih ispita, Časni Poslanik (savs) se odlučio za Baqi al-Gharqad. Prvi musliman koji je tu ukopan bio je hazreti Osman bin Maz'un ra. Na arapskom, Baqi se odnosi na mjesto gdje ima mnogo drveća.
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše: Do kraja ove godine, Časni Poslanik (savs), je predložio pravljenje mezarja u Medini za svoje ashabe koje se zvalo Džennetul-Baqi’. Nakon njegovog osnivanja, ashabi su uglavnom ukopavani upravo na ovom mezarju. Prvi ashab koji je ukopan na ovom mezarju bio je Osman bin Maz'un ra. ‘Osman ra je bio među prvim muslimanima, i bio je izuzetno pravedan i pobožan.
Bio je čovek asketskog karaktera. Jednom prilikom, nakon što je postao musliman, on se podredio Časnom Poslaniku (savs): „Ako Časni Poslanik (savs) ljubazno odobri dozvolu, moja je želja da potpuno napustim svijet i odvojim se od svoje žene i djece, pa da svoj život u potpunosti posvetim obožavanju Allaha.”
Međutim, Časni Poslanik (savs) mu to nije dozvolio. U stvari, čak i za takve ljude koji ne bi potpuno napustili svijet, ali bi postili i klanjali namaz toliko često da bi to uticalo na prava njihovih izdržavanih, Časni Poslanik (savs) bi rekao: „Trebali biste ponuditi pravo koje dugujete Bogu, trebali biste ponuditi prava koja dugujete svojim ženama i djeci, trebali biste ponuditi pravo gostima, a trebali biste ponuditi pravo svojoj duši. Jer sva su ova prava određena od Boga, a njihovo ispunjenje je i oblik obožavanja.”
Stoga Časni Poslanik (savs) nije dozvolio Osmanu bin Maz'unu (ra) da napusti svijet, a dok je zabranio celibat i asketizam u islamu, Časni Poslanik (savs) je uspostavio srednji kurs za svoju zajednicu, a to je postavljena između dva ekstrema. Časni Poslanik (savs) je bio duboko tužan zbog smrti Osmana bin Maz'una ra. Postoji predaja da je nakon njegove smrti Časni Poslanik (savs), poljubio njegovo čelo i da su u to vrijeme bile suze u očima Časnog Poslanika (savs).
Poslije njegovog ukopa, Časni Poslanik (savs), postavio je kamen na čelo njegovog mezara da služi kao obilježavanje, a zatim bi, s vremena na vrijeme, posjećivao Džennetul -Baqi'a i molio se za njega. ‘Osman ra je bio prvi muhadžir koji je preminuo u Medini.’ (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom. 2, str. 291-291)
Ekspedicija Dhi Amra
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će spomenuti detalje u vezi sa pohodom Dhi Amra. Nakon što su bili podstaknuti protiv islama i Časnog Poslanika (savs), ljudi iz Banu Ghatafana počeli su kovati zavjeru protiv islama i okupili se na mjestu zvanom Dhi Amr s namjerom da pokrenu iznenadni napad na Medinu.
Časni Poslanik (savs) je primio obavještajne podatke o njihovom kretanju, i kao rezultat toga, okupio je grupu ashaba i krenuo. Kada je Časni Poslanik (savs) stigao blizu Dhi Amra, Banu Ghatafan je saznao za njegov dolazak i pobjegao u planine. Nakon toga, Časni Poslanik (savs) se vratio u Medinu.
Smrt hazreti Rukajje (ra) i vjenčanje hazreti Umme Kulsum ra
Hazreti Halifa (aba) je rekao da kada je Časni Poslanik (savs) krenuo na Bedr, ostavio je hazreti Osmana (ra) sa svojom kćerkom Hazreti Ruqayyah (ra) koja je bila bolesna. Umrla je kada je hazreti Zejd bin Haritha (ra) otišao u Medinu da donese radosnu vijest o pobjedi na Bedru. Časni Poslanik (savs) je odvojio dio plijena sa Bedra.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) nakon smrti hazreti Ruqayye ra, dao svoju kćer Umm Kulthum (ra) u brak sa hazreti Osmanom (ra). Hazreti Umm Kulthum ra je preselila 9. godine po Hidžri. Njenu dženazu je predvodio Časni Poslanik (savs). Zapisano je da je Časni Poslanik (savs) sjedio pored njenog mezara, imao je suze u očima. Časni Poslanik (savs) je rekao da bi, da je imao treću kćer, i nju udao za hazreti Osmana ra.
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše: ‘Rukijja, kćerka Časnog Poslanika (savs), i žena hazreti Osmana bin Affana (ra) …Nakon njene smrti, Časni Poslanik (savs) je dao drugu kćer po imenu Ummi Kulthum ra, koja je bila starija od Hazreti Fatime (ra) ali mlađa od Rukajje (ra) u braku sa hazreti Osmanom (ra).
Upravo iz tog razloga je hazreti Osman ra poznat kao Dhun-Nurain, tj. posjednik dva svjetla. Ovo je bio drugi brak Ummi Kulthum ra, jer su u početku njena sestra Ruqayyah i ona bile udate za dva sina Ebu Lahaba, strica Časnog Poslanika (savs). Međutim, prije nego što je njihova svadba mogla biti održana, ovaj odnos je prekinut na osnovu vjerskog protivljenja.
Časni Poslanik (savs) dao je svoju kćer Ruqayyu za hazreti Osmana ra. Žalosno je, međutim, da se potomstvo obje ove kćeri nije nastavilo. Ummi Kulthum ra uopće nije imala djece, a sin Rukajje (ra) koji se zvao Abdullah preminuo je u dobi od šest godina. Vjenčanje Ummi Kulthum ra, obavljeno je u Rabi'ul-Awwal 2. po Hidžri. (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom. 2, str. 293-294)
Pohod Buhrana
Hazreti Halifa (aba) je rekao da se pohod Buhrana također dogodio u ovom vremenskom periodu. Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše: ‘Nije prošlo mnogo vremena od Gazve (pohoda) Dhi Amra, to jest, u kasnom Rabi'ul-Awwal . Hidžretske godine, Časni Poslanik (savs) je primio užasnu vijest da se Banu Sulaim još jednom pregrupira u vrlo veliki broj u Buhranu, s namjerom da pokrenu iznenadni napad na Medinu, i da ih je pratila i grupa Kurejšija.
Bez drugog izbora, Časni Poslanik (savs) je ponovo krenuo iz Medine sa grupom ashaba. Međutim, kao što je bio njihov običaj, ove divlje zvijeri iz Arabije, koje su ležale u zasjedi da udare svoj plijen iznenada i u stanju nepažnje, razbježale su se nakon što su primile vijest o skorom dolasku Časnog Poslanika (savs). Nakon nekoliko dana boravka, Časni Poslanik (savs) se vratio.
Činjenica da su se Banu Sulaim i Banu Ghatafan okupljali iznova i iznova s namjerom da pokrenu iznenadni napad na Medinu jasno je pokazala da su ova varvarska i ratoborna plemena arapske pustinje bili veoma smrtonosni neprijatelji islama. Danonoćno bi ostali zaokupljeni ne bi li našli neku priliku kojom bi Muslimani bili potpuno uništeni. Samo pokušajte vizualizirati ranjivo stanje muslimana u to vrijeme, kako su njihovi dani prolazili u to doba.
S jedne strane, tu su bili Kurejšiji iz Mekke koji su oslijepili zbog svog neprijateljstva prema islamu i zbog njihovog duha osvete za bitku na Bedru. Držeći se za zavjese Ka'be, zavjetovali su se da se neće odmoriti dok muslimani ne budu uništeni. S druge strane bile su ove krvožedne divlje zvijeri arapske pustinje, koje su bile nemirne da piju krv muslimana zbog toga što su ih podstaknuli Kurejšije i vlastitog neprijateljstva prema islamu. Kao takav, imajte na umu koliko je puta u toku nekoliko mjeseci nakon Bedra, Časni Poslanik (savs) bio primoran lično putovati kako bi se zaštitio od smrtonosnih motiva barbarskih plemena Arabije.
Kao što je opisao Sir William Muir, bili su to i dani velikih vrućina, a da ne spominjemo, ova vrućina je bila iz arapske pustinje. Da nije bilo posebne Božije pomoći, i da budnost Časnog Poslanika (savs), nije držala muslimane stalno na oprezu i budnosti, i da Časni Poslanik (savs) nije upotrijebio strategije da rasprši silu neprijatelja prije no što su krenuli u iznenadni napad noću, muslimani bi tih dana sigurno bili uništeni; a to su bile samo spoljne pretnje.
Što se unutrašnjih prijetnji tiče, ni one nisu bile manje. Čak je i u samoj Medini postojala grupa poznata kao licemjeri, koji su živjeli među muslimanima kao svoji, i definitivno ne bi bilo pretjerano nazvati ih zmijom u travi. Pored njih bili su izdajnički i uobičajeni zavjerenici u obliku jevrejskog naroda, čije je neprijateljstvo doseglo najdalje granice u svojoj dubini i širini. Blagi bože! Kakva je ovo nevolja bila za muslimane!! Čujmo to njihovim vlastitim riječima. Ubayy bin Ka'b, poznati ashab, prenosi:
U to doba stanje ashaba je bilo takvo da noću nisu ni pancire skidali, a danju bi u slučaju iznenadnog napada hodali naoružani. Govorili bi jedni drugima da vidimo hoćemo li doživjeti do tog vremena kada bismo mogli noću mirno i sigurno spavati bez ikakvog straha osim straha Božjeg.”
Kakva se teškoća i bespomoćnost, i kakva čežnja za životom u miru i sigurnosti krije u ovim riječima. Svaki pravedni pojedinac to može sam izmjeriti.’ (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom. 2, str. 294-296)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je to isto stanje u današnjem svijetu, posebno Palestincima.
Pohod Zaida bin Harisa ra
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je bio i pohod Zaida bin Haritha ra. Neprijatelji islama, nakon što su pretrpjeli poraz od strane muslimana, postali su zabrinuti, jer je popularna trgovačka ruta između Mekke i Sirije prolazila kroz Medinu. Stoga su tražili novi put kojim će krenuti njihovi trgovački karavani.
Predloženo je da bi trgovački karavani mogli stići u Siriju putem Iraka, pošto je trgovački karavan Safvana bin Umayye počeo pripreme za njihovo putovanje u Siriju putem za koji je rečeno da je muslimanima nepoznat preko Iraka. Safvan je krenuo sa velikim količinama zlata i srebra u trgovačku misiju. Kurejšije gaze vrlo oprezno, kako ne bi dopustili da bilo kakva vijest stigne u Medinu. Međutim, čovjek po imenu Nu'aim bin Mas'ud Ashja'i, koji je u to vrijeme bio nevjernik, saznao je za ovaj plan Kurejšija.
Desilo se da je u isto vrijeme nekim drugim poslom otišao u Banu Nadir. Ostao je tamo sa poglavicom Kinanom. Dok je bio tamo, on je propustio kretanje Kurejšija, o čemu je vijest na kraju stigla do Časnog Poslanika (savs). Časni Poslanik, (savs), je tada mobilizirao vojsku pod vodstvom hazreti Zaida bin Haritha ra, koja je otišla i presrela trgovački karavan.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da su ovi trgovački karavani bili presretnuti jer bi bili prihod koji bi koristili za pripremu napada na muslimane. To se može uporediti sa izricanjem sankcija u današnje vrijeme. Međutim, ovih dana vlade uvode sankcije za svoje interese ili iz pogrešnih razloga. Na primjer, SAD su uvele sankcije Ugandi jer je njihov parlament usvojio zakon koji se protivi LGBTQ pokretu. Iako SAD eksplicitno ne kažu da je to pravi razlog. Kada je ovo njihova država, kakve optužbe onda mogu iznijeti protiv islama?
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će i ubuduće pričati o ovim događajima.
Apel za dove za narod Palestine
Hazreti Halifa (aba) je ponovo podsjetio da se i dalje dovi za narod Palestine. Sada su barem neki nemuslimani i pojedini političari, iako stidljivo, počeli da govore protiv ove nepravde. Čak se i neki Jevreji odvajaju od ovih okrutnosti i pozivaju izraelsku vladu govoreći da ih sramote. Stoga se dižu neki mali glasovi.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da se sada govori da će u borbama biti svakodnevna ‘pauza’ od četiri sata kako bi pomoć stigla do naroda Palestine. Uzvišeni Allah najbolje zna u kojoj mjeri će se to provesti. A Allah zna koliko će se nepravde i bombardovanja Palestincima desiti u preostalih 20 sati.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da vlade i političari ne pridaju nikakav značaj životima Palestinaca. Oni imaju svoje interese. Međutim, ovi ljudi trebaju zapamtiti da Uzvišeni Allah daje predah samo na određeno vrijeme. Štaviše, ovo nije jedini život koji treba živjeti, postoji i ahiret. Oni mogu biti uhvaćeni na ovom svijetu, a bit će i na onom svijetu.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da se moramo fokusirati na dove. Neka Uzvišeni Allah pomogne Palestincima i sačuva ih od ovih nepravdi.
Dženaze
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će u odsustvu predvoditi dženazu namaz:
Mansura Basma, supruga Hamidur Rahman Khana. Bila je unuka Nawaba Abdullaha Khana, hazreti Sahibzadija Amatul Hafeez Beguma i hazreti Sahibzade Mirze Sharif Ahmada. Bila je kćerka Miana Abbasa Ahmada Kana i Amatul Bari Begum. Bila je čestita po prirodi. Njen Nikah (vjenčanje) je objavio treći Halifa (rh) .
Hazreti Halifa (aba) je također predstavio dio hutbe koju je treći Halifa (rh) održao u to vrijeme. U toj hutbi, on je skrenuo pažnju na činjenicu da članovi Obećanog Mesije as imaju dvostruku odgovornost koje se moraju pridržavati. Ona je svoju djecu upoznala s Bogom u ranoj mladosti. Bila je puna ljubavi i mnogo je pomagala drugima.
Mnogo se žrtvovala da bi se brinula o drugima. Pomogla je mnogim djevojkama da se udaju. Slala bi hranu svojim komšijama, pa čak i davala hranu osobi koja je mela ulice. Uvijek je polagala povjerenje u Boga i znala je da će se On pobrinuti za njene lične potrebe. Imala je veliko poštovanje prema onima koji su svoj život dali službi džemata. Činila je pravdu u ispunjavanju svojih veza. Hazreti Halifa (aba) je dovio da joj Allah podari oprost i milost i omogući njenoj djeci da nastave naslijeđe njenih vrlina, a njenom mužu i djeci podari strpljenje.
Chaudhary Rasheed Ahmad koji je živio u SAD-u. Bio je bivši matičar na univerzitetu u Faisalabadu. Mnogo je volio halifat i ispunjavao sve upute. Bio je vrlo povjerljiv i častan i uvijek je to priznavao kako bi obavijestio ljude da je to zbog njegove vjere u Ahmadijat. Redovno je prinosio finansijske žrtve. Bio je pun ljubavi i sve je dočekao sa osmehom. Hazreti Halifa (aba) je dovio da mu Allah podari oprost i milost i omogući njegovoj djeci da nastave naslijeđe njegovih vrlina.