Život Poslanika II Vjenčanje Džuvejrije bint Harisa

Kratki sadržaj

Nakon učenja Tešahuda, Teavvuza i sure Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da će nastaviti spominjati pohod Banu Mustalika.

Usklađivanje različitih izvještaja o pohodu Benu Mustalika

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, prema Sahihu al-Buhariju, kada je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem napao Banu Mustalika, njihove životinje su dobile vodu za piće. Muslimani su se borili protiv onih koji su se borili protiv njih, a ostale zatvarali.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da, prema historičarima, postoji određena neslaganja u pogledu toga da li su Banu Mustaliq bili pripremljeni ili nepripremljeni za vrijeme napada. Neki kažu da u početku banu Mustaliki nisu bili pripremljeni, ali su onda kada su shvatili napad muslimana počeli uređivati ​​svoje redove.

Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše:

”Postoji predaja u vezi sa ovom borbom u Sahih Buhariju, gdje se navodi da je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem napao Banu Mustaliq u vrijeme kada su oni bili nesvjesni i davali vodu svojim životinjama. Međutim, ako neko razmisli, ova naracija nije u suprotnosti s izvještajem historičara. Umjesto toga, obje ove pripovijesti se odnose na dva različita vremena.

Naime, kada je muslimanska vojska u to vrijeme stigla blizu Banu Mustalika, pošto nisu znali da su muslimani došli tako blizu (iako su definitivno bili svjesni da će muslimanska vojska doći), oni su i dalje opušteni u neuređenom stanju. To je upravo ovo stanje koje je Buhari spomenuo.

Međutim, kada su dobili vijest da su muslimani stigli u skladu sa prethodnom pripremom, odmah su se postrojili u borbeni red i pripremili se za borbu. Historičari su aludirali na ovo drugo stanje. ‘Allamah Ibni Hadžer i drugi istraživači su pomirili ova dva različita kazivanja upravo na ovaj način, i čini se da je ovo razjašnjenje tačno. (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), str. 428)

Šehadet hazreti Hišama bin Subabe (ra)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je ashab, hazreti Hišam bin Subaba (ra), ubijen tokom ovog pohoda, i to greškom, od strane muslimana. Drugi musliman, hazreti Aus (ra) pogrešno je uzeo hazreti Hišama (ra) da je nevjernik. Hazreti Hišam (ra) je otišao naprijed tražeći nevjernike; Kada se vratio, bila je oluja i kada se približio hazreti Ausu (ra), pogrešno je smatran nevjernikom i ubio ga je.

Kasnije je brat hazreti Hišama (ra) tražio krvavi novac (krvarinu) za svog brata, i tako je Časni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naložio hazreti Ausu (ra) da plati krvavi novac. Međutim, kasnije je brat hazreti Hišama (ra) postao otpadnik i ubio hazreti Ausa (ra) kako bi osvetio svog brata. Bilo je protiv čak i običaja nevjernika Arapa da ubiju nekoga da bi se osvetili za smrt nakon što su od njih primili krvavi novac. Kao takav, ashab po imenu hazreti Numailah (ra) ubio je Hazreti Hišamovog (ra) brata, Mikjasa, u vrijeme osvajanja Mekke.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se u vezi sa ovim pohodom spominju meleki koji pomažu muslimanima. Zabilježeno je da kada je Časni Poslanik (savs) stigao do Banu Mustalika u Muraisi, Benu Mustalik je vidio tako veliku vojsku i veliki broj konja. Kasnije, kada je Hazreti Džuvarija (ra) postala muslimanka i bila udata za Časnog Poslanika s.a.v.s., shvatila je da muslimani nisu bili u tolikom broju kao što je opisano u vrijeme bitke. Stoga je jedino objašnjenje bilo da je Svemogući Bog taj koji je udahnuo strahopoštovanje muslimana u srcima Banu Mustalika.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je primljeno 2.000 kamila u plijenu, 5.000 ovaca, a ljudi iz 200 domaćinstava su zarobljeni. Neki historičari su zabilježili da je broj zatvorenika bio više od 700. Hazreti Buraidah (ra) je bio određen da nadgleda zatvorenike.  Petina – ⅕ plijena rezerviranog za Allaha i Njegovog Poslanika (savs) – također je data Časnom Poslaniku (savs).

Vjenčanje za hazreti Džuvejrije bint Haris (ra)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je među zarobljenicima bila kćerka poglavice po imenu Barrah, čiji je muž poginuo u borbi. Kada su zatvorenici podijeljeni, došla je pod nadzor hazreti Sabita bin Qaisa (ra). Ona je sklopila sporazum Mukatabata – sporazum da bude oslobođena nakon što je platila dogovoreno – s njim kako bi osigurala svoju slobodu.

Nakon što je sklopila ovaj sporazum, otišla je do Časnog Poslanika s.a.v.s. i ispričala mu svoju priču i zatražila pomoć da plati otkupninu kako bi bila oslobođena. Časni Poslanik (savs) je bio impresioniran njom i pričom koju mu je ispričala. Časnom Poslaniku s.a.v.s. je palo na pamet da, budući da je ona kći poglavara, može biti da bi putem nje putevi širenja poruke islama njenom narodu mogli postati lakši.

Stoga je Časni Poslanik s.a.v.s. namjeravao da je oslobodi, a zatim i oženi. Časni Poslanik, s.a.v.s. joj je poslao prijedlog za brak i nakon njenog pristanka, dao je iznos potreban da bi bila oslobođena i nakon toga oženio nju. Časni Poslanik (savs) joj je dao ime Džuvejrijja (djevojčica).

Kada su ashabi vidjeli da se Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem oženio nekom od Banu Mustalika, nije im se svidjelo što trebaju držati suprugu Časnog Poslanika (savs) u zatvoru. Kao takvi, nakon vjenčanja Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem za hazreti Džuvejrijju, ashabi su oslobodili Benu Mustalika svojom voljom. Kao takvi, stotine Banu Mustaliqa su oslobođeni bez ikakve otkupnine.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se bilježi da je Hazreti Džuvejrijin otac Harit dolazio u Medinu sa nekim bogatstvom kako bi oslobodio svoju kćer. Kada je stigao u dolinu Akik, sakrio je dvije kamile koje je imao sa sobom kako bi ih zadržao za sebe.

Zatim, kada je stigao u Medinu, poklonio je deve Časnom Poslaniku (savs) kao otkupninu. Časni Poslanik (savs) ga je upitao: ‘Gdje su dvije deve koje si sakrio u dolini u Akiku?’ Haris je bio jako dirnut činjenicom da je Časni Poslanik (savs) znao ovo i prihvatio islam.

Rekao je da je samo Allah mogao biti taj koji je o tome obavijestio Časnog Poslanika s.a.v.s., jer nije bilo nikoga drugog s njim u dolini Akik. Stoga je on zajedno sa dva svoja sina i ostalima iz njegovog plemena također prihvatio islam. Sličan incident je također zabilježen i koji se odnosi na brata hazreti Džuvarije (ra).

Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše:

”Druga predaja koja se odnosi na brak hazreti Džuverije (ra) je da kada se njen otac pojavio pred Časnim Poslanikom s.a.v.s. da traži njeno oslobođenje, postao je musliman zahvaljujući milosti društva Časnog Poslanika (savs). Zatim je, nakon što je dobio prijedlog od Časnog Poslanika s.a.v.s., rado udao svoju kćer za samog Časnog Poslanika s.a.v.s.’ (Život i karakter Pečata Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, tom 2, str. 444-445)

Svađa između dva ashaba

Hazreti Halifa (aba) je rekao da su se nakon bitke sa Benu Mustalikom dvojica ashaba posvađala dok su pokušavali da izvuku vodu iz bunara u Muraisiju. Časni Poslanik s.a.v.s. je savjetovao da se takvi sporovi ne pojave i da se svi međusobno tretiraju kao braća.

Jedan od ashaba uključenih u spor bio je hazreti Sinan (ra). Grupa Ensarija je objasnila šta je Časni Poslanik (savs) rekao Časnom Poslaniku (savs) hazreti Sinan (ra) je pristao da prizna. Abdullah bin Ubej bin Sulool je bio na dohvat ruke ovoga kao i hazreti Zaid bin Arkam (ra) koji je još bio mlad. Kada je Abdullah bin Ubej vidio sve ovo, rekao je da se nikada nije složio sa vjerom islama, međutim, Časni Poslanik (savs) je stigao u Medinu i muslimana je bilo sve više.

Inače, Kurejšije se mogu uporediti sa tovom nečijeg psa samo da bi vas pojeo. Zatim je rekao da će po povratku u Medinu najčasnija osoba otjerati najnečasnijeg. Okrenuo se onima koji su bili s njim i rekao da su sve ovo navukli na sebe time što su muslimanima dozvolili da žive u Medini. Pokušao je da nahuška ljude govoreći da su njihovi ljudi izgubili živote radi Časnog Poslanika (savs) i da su njihova djeca ostala siročad.

Kada je hazreti Zejd (ra) čuo ovo, rekao je Abdullahu bin Ubayyu da je Časni Poslanik (savs) bio najčasniji dok je Abdullah bin Ubayy bio nečastan. Kasnije je hazreti Zejd (ra) otišao i ispričao sve ove stvari Časnom Poslaniku (savs). U početku je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao da je možda hazreti Zejd (ra) je pogriješio u onome što je čuo ili je možda imao neku zlobu prema Abdullahu bin Ubeju.

Međutim, u početku, čak ni stariji ashabi nisu vjerovali u ono što je Zejd izvijestio. Bilo je nekih koji su otišli kod Abdullaha bin Ubej i savjetovali ga da razgovara sa Časnim Poslanikom s.a.v.s. i ili traži oprost ako je ovo rekao da se Časnom Poslaniku (savs) ne bi otkrila objava o njemu, ili barem da razjasni stvar. Međutim, kada ga je Časni Poslanik (savs) upitao, Abdullah bin Ubej se zakleo Bogom da nije rekao ono što je Zejd (ra) prijavio.

Međutim, bilo je onih koji su vjerovali da je Zejd (ra), uprkos svojoj mladosti, govorio istinu. Također se čini da je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem bio sklon vjerovanju hazreti Zaidu (ra).

Hazreti Halifa (aba) je rekao da, pošto je prenijeto da je Ibn Ubej rekao da će po povratku u Medinu časni protjerati naše nečasne, Časni Poslanik (savs) je uputio muslimane da krenu natrag u Medinu.

Međutim, Časni Poslanik (savs) je ovo uputio u doba dana kada Časni Poslanik (savs) obično nije putovao. Na kraju bi se dokazalo da je Abdullah bin Ubej u stvari rekao ono što je Hazreti Zejd (ra) izvijestio i da mu je Časni Poslanik (savs) vjerovao, ali je iz mudrosti u početku šutio o tome.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će i ubuduće pričati o ovim događajima.

Apel za dove za predstojeću Jalsa Salana

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će Jalsa Salana (Godišnja konvencija) Ahmadija muslimanske zajednice UK početi sljedećeg petka. Hazreti Halifa (aba) je uputio dove za uspjeh i da Allah omogući dobrovoljcima i radnicima da služe na najbolji način. Neka svi oni koji putuju na ovu konvenciju ostanu sigurni.

Dženaze

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će predvoditi dženazu u odsustvu sljedećih članova koji su preselili:

Saleema Bano

Saleema Bano supruga Hameed Kausera Nazir Da'wat Ilallah Indija. Bila je vrlo gostoljubiva i ostala je zadovoljna svime što je imala čak i kao žena čovjeka životno posvećenog službi džematu. Kada je njen muž postavljen u Kababir, naučila je konverzacijski arapski i postala vrlo vješta.

Također je bila predsjednica Ženske pomoćne organizacije u Kababiru. Učinila je veliku uslugu u organiziranju žena u Kababiru, a njen trud je također cijenio Četvrti halifa (rh). Iza nje su ostala ćerka i dva sina. Oba njena sina služe kao životni poklonici službi u džematu, jedan u MTA al-Arabiyya u UK, a drugi je imam u Kadianu.

Noorul Haq Mazhar

Noorul Haq Mazhar iz Lahorea, otac Raghib Ziaul Haqa, imama koji služi u Tanzaniji. Izdržao je velike teškoće zbog svoje vjere, a kuća mu je čak i spaljena, ali se nikada nije žalio i uvijek je ostao nepokolebljiv. Kasnije je i on napadnut u džamiji i zadobio povrede. Redovno je klanjao usrdne namaze.

On bi savjetovao one u njegovom domu da klanjaju namaz i uče Kur'an. Bio je veoma poštovan u svom kraju. Iza njega su ostali sin i tri ćerke. Hazreti Halifa (aba) je molio da mu Allah podari oprost i milost i da uzdigne njegov položaj i podari strpljenje njegovoj djeci.

Amatul Hafeez Nighat

Amatul Hafeez Nighat, žena Muhameda Šafija iz Rabve. Bila je svekrva Mubaraka Tanvira, imama u Njemačkoj. Posjedovala je mnoge velike vrline i kvalitete. Bila je predana namazu i imala je jaku vezu sa Halifatom. Ona je praktično bila primjer služenja vjeri.

Služila je na različitim funkcijama. Brinula se o siromašnima i svima oko nje. Nikada nikoga nije odbila praznih ruku. Pomogla je mnogim djevojkama da steknu obrazovanje i pomogla im da se udaju. Iza nje su ostala dva sina i dvije kćeri. Hazreti Halifa (aba) je molio da joj Allah podari oprost i milost i omogući njenom potomstvu da nastavi naslijeđe njenih vrlina.