Život Poslanika II Ugovor sa Hudaibije

Kratki sadržaj

Nakon učenja Tašahhuda, Teavvuza i sure Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da će nastaviti spominjati Hudejbija sporazum.

Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše: ”Kad je stigao u dolinu Hudejbija, časni Poslanik se nastanio pored njenog bunara.

Kada su ashabi podigli logor, poznati vojskovođa iz plemena Khuzah po imenu Budail bin Warqa, koji je živio u obližnjoj regiji, došao je da se sastane sa Časnim Poslanikom (savs) sa nekim od njegovih saradnika i rekao: „Ljudi Meka je spremna za rat i nikada vam neće dozvoliti da uđete u Mekku.”

Časni Poslanik (savs) je odgovorio: “Nismo došli s namjerom rata, već smo došli samo da obavimo Umru. Jao, uprkos činjenici da ih je ratna vatra spalila u prah, oni se i dalje ne suzdržavaju od borbe. Čak sam spreman da s njima sklopim primirje kako bi prestali sa ratom protiv mene i ostave me na miru za ostale.

Ako pak odbiju ovaj moj prijedlog i insistiraju na održavanju vatrene vatre, onda se također zaklinjem Njegovim imenom u čijoj je ruci moj život, da se neću povući iz ove bitke, sve dok ne umrem u tom cilju, ili Bog mi da pobjedu. Ako budem suočen s porazom u ovoj bitci, tako se priča završava, ali ako mi Bog podari pobjedu, a vjera koju sam donio dobije prevlast, onda stanovnici Mekke ne bi trebali oklijevati u vjerovanju u mene.”

Budail bin Verka je bio veoma dirnut ovim iskrenim i iskrenim obraćanjem. Zamolio je Časnog Poslanika (savs): “Ako mi daš malo predaha, otići ću u Mekku i prenijeti tvoju poruku, kako bih tražio pomirenje.” Časni Poslanik (savs) mu je to dozvolio i Budail je krenuo u Mekku sa nekoliko svojih saradnika.

Kada je Budail bin Warqa stigao u Mekku, okupio je Kurejšije i rekao: „Ja dolazim od tog čovjeka (tj. Muhammeda, Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem), [bio je običaj Arapa da u takvim situacijama kada govore o poznatoj osobi, umjesto da se pominje njegovo ime, korištene su riječi ‘ova osoba’ ili ‘ta osoba’] i on mi je iznio prijedlog. Ako mi dozvolite, hoću li vam ga predstaviti?”

Nakon toga, žestoki i neodgovorni ljudi među Kurejšijama su počeli govoriti: “Nećemo slušati ništa što on ima da kaže.” Međutim, utjecajni ljudi od povjerenja među Kurejšijama su rekli: “Da, obavijestite nas o prijedlogu.” Kao takav, Budail je ponovio prijedlog Časnog Poslanika (savs).

Nakon toga je ustao čovjek po imenu ‘Urvah bin Mesud, koji je bio vrlo utjecajan poglavica plemena Thaqif i koji je u to vrijeme bio prisutan u Mekki. Na drevni arapski način, počeo je govoriti: „O ljudi! Nisam li ti ja kao otac?” Odgovorili su potvrdno. Rekao je: “Zar niste svi kao moji sinovi?” Ponovo su odgovorili potvrdno.

Tada je ‘Urwah rekao: “Da li sumnjaš u mene na bilo koji način?” Kurejšije su odgovorile: “Nikako!” Rekao je: “Onda je moje mišljenje da je ovaj čovjek (tj. Muhammed (savs)) iznio odličan prijedlog. Trebalo bi da prihvatite ovaj prijedlog i tražim da mi dozvolite da odem do Muhammeda (savs) kako bih dalje razgovarao o ovom prijedlogu ” Kurejšije su rekli: “Svakako idi i razgovaraj o ovom prijedlogu.” (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom 3, str. 126-127)

Pakost Mekanlija

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se Urwah pojavio pred Časnim Poslanikom (savs) i rekao mu da su Mekanci spremni za rat i da su se zakleli da neće pustiti muslimane da se približe Kabi i da će popustiti samo ako oni su ubijeni. Urwah je rekao da nikada nije čuo za nekoga ko bi ubio svoj narod.

On je također pokušao da izazove strah govoreći Časnom Poslaniku (savs) da su mu lica ashaba koje je vidio oko sebe ukazivala da neće učiniti ništa osim da pobjegnu. Rekao je da ako se Časni Poslanik (savs) bori protiv Kurejšija, onda će ga njegov narod predati Kurejšijama i on će biti zatvoren. Kada je ovo čuo, hazreti Ebu Bekr (ra) se naljutio i rekao da to nikada neće biti moguće i da se nikada neće dogoditi.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da kada bi Urwah razgovarao sa Časnim Poslanikom (savs) on bi dodirnuo bradu Časnog Poslanika (savs). Hazreti Mughirah (ra) je stajao pored Časnog Poslanika (savs) sa svojim mačem, a kada je Urwah pružio ruku da dodirne bradu Časnog Poslanika (savs), hazreti Mughirah (ra) je odmaknuo njegovu ruku i upozorio ga da ne pokušava da dodirne bradu Časnog Poslanika (savs).

Nakon toga, Urwah je podsjetio Mugiru (ra) na uslugu koju mu je učinio u vrijeme džahilijeta. Nakon što je završio razgovor sa Časnim Poslanikom (savs), Urwah se vratio Kurejšijama i rekao da je posjetio mnoge kraljeve i vladare, ali nikada nije vidio nijednog kralja čiji su drugovi slušali i poštovali svog vođu, kao što ashabi Časni Poslanik (savs) mu se pokoravaju i poštuju.

Iako je Urwah otišao da zastraši Časnog Poslanika (savs) i muslimane, to je bio utisak s kojim se vratio. Kao takav, pokušao je da urazumi Kurejšije i rekao je da smatra da bi bilo najbolje da Kurejšije prihvate prijedlog Časnog Poslanika (savs) i dođu do sporazuma o miru i na kraju mu dozvole da posjeti Kabu.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da tokom ovog putovanja postoje i detalji o hazreti Kabu bin Ujrahu (ra) kojem je dozvoljeno izuzeće u vezi sa brijanjem glave. Dok su bili na Hudejbiji, muslimani su bili u stanju ihrama (stanje u kojem se oblače dvije bijele plahte i između ostalog se ne može ošišati dok su u ovom stanju).

Hazreti Kab (ra) je imao dugu kosu koja je bila izrešetana vaškama koje su mu čak padale i na lice. Kada je Časni Poslanik (savs) vidio ovo stanje, dao je hazreti Kabu (ra) dozvolu da obrije glavu. Svemogući Bog je objavio sljedeći kur'anski ajet:”A ko god je od vas bolestan ili ima neku bolest u glavi, neka se postom ili sadakom ili kurbanom iskupi. ‘ (Kur'an Časni, 2:197)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će razni ljudi iz Kurejšija tražiti dozvolu i posjetiti Časnog Poslanika (savs) kao ambasadori. Druga osoba među njima bio je Mikraz. Kada ga je vidio, Časni Poslanik (savs) je rekao da je izgledao kao varalica. Zatim mu je rekao isto što je rekao Budailu i Urwahu.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) poslao jednog ambasadora Kurejšijama, naime hazreti Khirash bin Umejah (ra). Ikrimah je zakočio kamilu koju je jahao i čak je namjeravao da ga ubije, ali su ga neki drugi zaustavili. Hazreti Khirash (ra) se vratio Časnom Poslaniku (savs) i obavijestio ga o onome što se dogodilo. Kurejšije su nastavili sa zamjerkama, ali je Časni Poslanik (savs) nastavio da im oprašta.

Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše: Kurejšije iz Mekke nisu bili zadovoljni ovim, nego su u sljepoći svog bijesa također namjeravali da sada, pošto su Časni Poslanik (savs), i njegovi ashabi bili tako blizu Mekke i tako daleko od Medine, krenu u napad protiv njega, kako bi mu se što više naudilo.

U tu svrhu poslali su grupu od oko 40 do 50 ljudi prema Hudejbiji i u velu pregovora ovim ljudima je naređeno da kruže oko muslimanskog logora i, kad god je to moguće, nastave ranjavati Muslimane. Naime, iz nekih predaja se čak konstatuje da je ovih ljudi bilo 80 i da su tom prilikom čak skovali zavjeru da ubiju Časnog Poslanika (savs).

Međutim, muslimani su na svom mjestu ostali na oprezu. Kao takva, tajna ove zavjere Kurejšija je otkrivena i svi oni na koje se to odnosi su uhapšeni. Muslimani su bili veoma nezadovoljni ovim postupkom stanovnika Mekke, koji su počinili u Ešhur-e-Huramu iu svetoj blizini Harama pritom, ali im je Časni Poslanik (savs) oprostio i nije to dozvolio da postane prepreka u pregovorima.’ (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom 3, str. 130-131)

Hazreti Osman r.a. poslan kao ambasador Kurejšijama i Baiat-e-Ridvan

Hazreti Halifa (aba) je rekao da postoji i slučaj kada je Časni Poslanik (savs) poslao hazreti Osmana (ra) kao ambasadora prema Kurejšijama. U početku je hazreti Omer (ra) rekao da nema saveznika među Kurejšijama i da oni neće efikasno poslušati poruku koju je on prenio i da bi radije bili skloni da ga ubiju.

Umjesto toga, on je sugerirao da bi hazreti Osman (ra) bio najprikladniji za ovaj zadatak jer je bio poštovan i imao saveznike, pa bi stoga mogao djelotvornije prenijeti poruku. Stoga je Časni Poslanik (savs) naredio hazreti Osmanu (ra) da prenese poruku Kurejšijama da muslimani nisu imali namjeru da se bore, već samo da obave Umru (manje hodočašće).

Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše: ”Časni Poslanik (savs)] je uputio hazreti Osmana (ra). Časni Poslanik (savs) je također dao hazreti Osmanu lično pismo koje je upućeno poglavarima Kurejšija.

U ovom pismu, Časni Poslanik (savs), je izložio svrhu svog putovanja i uvjerio Kurejšije da je njihova svrha samo radi ibadeta i da će mirno obaviti Umru i vratiti se nakon toga. Časni Poslanik (savs), je također rekao hazreti Osmanu (ra): “Pokušaj da upoznaš i slabije muslimane i podiži im duh, te im reci da pokažu malo više strpljenja. Jer Bog će nam uskoro otvoriti vrata uspjeha.”

Hazreti Osman (ra) je otišao u Mekku sa ovom porukom, a nakon susreta sa Ebu Sufjanom, koji je u to vrijeme bio poglavar Meke i bliski rođak, hazreti Osman (ra) je predstavljen prije javnog skupa. Na ovom sastanku, hazreti Osman (ra) je predstavio pismo koje je poslao Časni Poslanik (savs) i ovo pismo su također pojedinačno pročitali poglavari Kurejšija.

Međutim, uprkos tome, svi ljudi su se tvrdoglavo držali stava da u svakom slučaju muslimani te godine ne mogu ući u Mekku. Na insistiranje hazreti Osmana (ra), rekli su: “Ako ste silno željni, možemo vama dati posebnu dozvolu da obiđete Ka‘bu, ali ne više.” Hazreti Osman (ra), je rekao: “Kako je to moguće da je Allahov Poslanik (savs) zaustavljen izvan Mekke, a ja obilazim Kabu?”

Ali Kurejšije nisu prihvatili ništa, i na kraju obeshrabren, hazreti Osman (ra), se pripremio za povratak. U tom slučaju, zli ljudi Mekke, možda s mišlju da bi na taj način mogli osigurati sebi povoljnije uslove u pregovorima, zatočili su hazreti Osmana (ra) i njegove drugove u Mekki. Nakon toga, među muslimanima se proširila glasina da su stanovnici Mekke ubili hazreti Osmana (ra).

Kada je ova vijest stigla do Hudaibije, muslimani su se razbjesnili, jer je hazreti Osman (ra) bio zet Časnog Poslanika (savs) i bio je među najpoštovanijim ashabima. Otišao je u Mekku kao islamski ambasador. Nadalje, ti dani su također bili od svetih mjeseci, a onda je i sama Mekka bila utočište.

Časni Poslanik (savs) je odmah objavio i okupio svoje ashabe ispod bagrema. Kada su se ashabi okupili, Časni Poslanik (savs), je spomenuo ovu vijest i rekao: “Ako je ova vijest istinita, onda, tako mi Boga, nećemo se maknuti sa ovog mjesta dok ne tražimo osvetu za Osmana.” Tada je Časni Poslanik (savs) rekao ashabima: „Dođite i stavite svoju ruku na moju ruku (što je islamski način Bajata) i zakunite se da niko od vas neće pokazati svoja leđa, i da ćete žrtvovati svoj život ako bude potrebno, ali se neće povući sa ovog mjesta.”

Na ovu objavu, pratioci su skočili naprijed na takav način kao da se prevrću jedan preko drugog. Svaki pojedinac od ovih 1400 do 1500 ljudi (koji su bili čitava grupa muslimana u to vrijeme) se još jednom prodao u lojalnosti od ruke svog voljenog Poslanika.

Kada se obavljao Bajat, Časni Poslanik (savs), je stavio svoju lijevu ruku na desnu i rekao: “Ovo je Osmanova ruka, jer da je bio ovdje, ne bi bio ostavljen u ovom svetom zavjetu. Ali u ovom trenutku on je zaokupljen djelima Allaha i Njegovog Poslanika.” Kao takva, ova blistava scena je došla do svog zaključka.

U islamskoj historiji, ovaj Bajat je poznat kao Bajat-e-Ridwan, tj. Bajat u kojem su muslimani stekli nagradu potpunog Božijeg zadovoljstva. Časni Kur'an također posebno spominje ovaj Bajat.

U njemu se navodi: “O Poslaniče, Uzvišeni Allah je bio zadovoljan muslimanima kada su uzimali Bajat ispod drveta. Jer kroz ovaj Bajat iskrenost koja je bila skrivena u njihovim srcima, dovedena je do vidljivog znanja o Bogu. Tako je Bog otkrio spokoj u njihovim srcima i nagradio ih skorom pobjedom.”

Ashabi bi također s velikim ponosom i ljubavlju spominjali ovaj Bajat i mnogi od njih su često govorili onima koji su kasnije došli: „Vi smatrate osvajanje Mekke pobjedom, a mi smatramo Bajat-e- Ridwan da bude stvarna pobjeda.
Nema sumnje da je, uz svoje detalje, ovaj Bajat bio veličanstvena pobjeda, ne samo zato što je otvorio vrata budućim pobjedama, već i zbog duha žrtve u islamu, koji je bio središnja tačka Muhamedove vjere (savs), ispoljio se na najveličanstveniji način.

Nadalje, ovi velikani islama su svojim postupcima pokazali da su bili spremni da se cjenkaju sa životom i smrću na svim poljima zarad svog Poslanika i istine koju je donio. Zbog toga bi, govoreći o Bajat-e-Ridwan, časni ashabi rekli: „Ovaj  Bajat  je bio zakletva na smrt.

Drugim riječima, to je bio Bajat zakletve da će svaki musliman žrtvovati svoj život za ime islama i njegove slave, ali da se neće povući.” Štaviše, još jedna istaknuta karakteristika ovog Bajata bila je da ova zakletva i sporazum nisu bili samo usmena izjava u stanju privremenih emocija. Naprotiv, to je bio glas iz dubine srca iza kojeg je bila ujedinjena puna moć muslimana u jednom fokusu.’ (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), Vol. 3, str. 132-135)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će ove detalje spominjati i ubuduće.

Apel za dove

Hazreti Halifa (aba) je rekao da, kao što su svi svjesni, uslovi čak i u Evropi ubrzano napreduju ka ratu. Sve je veća opasnost od širenja ukrajinsko-ruskog rata i prijetnji drugim evropskim nacijama. Većina inteligentnih lidera koji traže mir zabrinuti su zbog ovakvog stanja stvari.

U svakom slučaju, molite da Uzvišeni Allah zaštiti Ahmadi muslimane i sve one koji traže mir od štetnih posljedica ovih stvari. Neka ti ljudi u ovom ratu ne koriste takvo oružje koje će negativno uticati na buduće generacije.

Hazreti Halifa (aba) je također pozvao na dove za muslimanske narode; Neka im Uzvišeni Allah podari razum i razumijevanje i omogući im da prepoznaju istinu.

Hazreti Halifa (aba) je takođe skrenuo pažnju da je zbog načina na koji se stanje stvari ubrzano pogoršavalo i pogoršava, iako su ljudi već svjesni, želio još jednom skrenuti pažnju da svi treba da se trude da drže obroke 2-3 mjeseca u svojim domovima.

Međutim, što je najvažnije, svako treba da se trudi da se približi Bogu, da postigne Njegovo zadovoljstvo i da ojača svoj odnos s Njim. Neka nam Allah omogući da to učinimo.