Život Poslanika II Važan događaj poslije Bedra
Kratki sadržaj
Događaji nakon bitke na Bedru
Nakon učenja Tešahhuda, Te`avvuza i sure Fatiha, Halifa Hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da je spominjao incidente koji su se dogodili nakon bitke na Bedru.
Ne samo da nam ovi incidenti daju pregled historije Časnog Poslanika savs, oni također bacaju svjetlo na određene historijske aspekte, i također rasvjetljavaju neautentične priče, koje su neki uzeli kao pogrešnu sliku islama. Protivnici islama koriste takve stvari da se suprotstave islamu, dok ekstremisti koriste takve stvari da podrže svoje akcije.
Umejr bin Vehb
Hazreti Halifa (aba) je rekao da se prvi incident odnosi na Umejra bin Vehba. Nakon bitke, želio je osvetiti gubitak koji su pretrpjele Mekanlije, pa je otputovao iz Mekke u Medinu s namjerom da ubije Časnog Poslanika (savs). Međutim, Božija odredba je bila takva da je umjesto toga na kraju prihvatio islam.
Jednog dana, Umejr i još jedan čovjek Safwan sjedili su blizu Ka'be i razgovarali o gubitku koji su pretrpjele Mekanlije i istaknuti poglavari koji su bili ubijeni. Umejrov sin je također bio zarobljen od strane muslimana. Safvan je potaknuo Umejra da ode u Mekku i ubije Časnog Poslanika savs obećavajući da će preuzeti odgovornost plaćanja njegovih kredita i brige o njegovoj porodici.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Umejr umočio svoj mač u otrov i uputio se u Mekku. Jednom je tamo naišao na hazreti Omera ra, koji je odmah posumnjao u njegove zle namjere. Hazreti Omer (ra) je odmah obavijestio Časnog Poslanika savs, međutim, Časni Poslanik (savs) je pozvao Umejra u svoj dom. I dalje pazeći i držeći dršku Umejrovog mača, hazreti Omer (ra) je otpratio Umejra unutra. Časni Poslanik, (savs) je naredio hazreti Omeru (ra) da pusti Umejrov mač, a zatim je naredio Umejru da priđe bliže.
Časni Poslanik (savs) upitao ga je zašto je došao, na šta je Umejr odgovorio da je on tu da oslobodi svog zarobljenog sina. Časni Poslanik (savs) je upitao zašto je donio ovaj mač bez korice. Umejr se opravdao, rekavši da mač ne znači ništa jer se ranije nije pokazao korisnim (odnosno na bitku na Bedru). Međutim, Časni Poslanik (sa) nije bio zadovoljan ovim odgovorom. Časni Poslanik (savs), mu je rekao da su jednog dana on i Safvan sjedili u blizini Ka'be i pričali o onima koji su ubijeni u bici na Bedru, a u to vrijeme Umejr je rekao Safvanu da ako on ne bi imao kredite za otplatu i porodicu za koju treba brinuti on bi otišao i ubio Časnog Poslanika (savs).
Međutim, Safvan je preuzeo ovu odgovornost na sebe kako bi Umejr mogao otići i ubiti Časnog Poslanika (savs). Čuvši to, Umejr je ustao i posvjedočio da je Časni Poslanik (savs), zasigurno Božiji Poslanik, jer je primio vijesti sa nebesa, jer toga dana u blizini nije bilo nikoga osim njega i Safvana. Dakle, nije mogao postojati niko drugi osim Boga koji je obavijestio Časnog Poslanika (savs). Tako je Umejr prihvatio islam, a Časni Poslanik (savs) je uputio ashabe da ga nauče vjeri i oslobode njegovog sina.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Umejr izrazio kako je uvijek pokušavao ugasiti islam i izazvati što više poteškoća muslimanima. Međutim, sada se želio vratiti u Mekku i širiti svjetlo islama. U međuvremenu, Safvan je govorio Mekanlijama da će se nešto dogoditi što će ih jako usrećiti. Međutim, nakon što je saznao da je Umejr prihvatio islam postao je krajnje nezadovoljan. Umejr se vratio u Mekku i ispovjedio svoju vjeru u islam.
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji o ovom događaju piše na sljedeći način:
‘Nakon bitke na Bedru, njihovi neprijateljski napori poprimili su praktičnije i opasnije stanje. Židovi iz Medine također su bili zaprepašteni i postali budni. Još jedan prijeteći ishod Bedra bio je da su nevjernici Mekke, koji su se do sada borili na osnovu prividne sile i arogancije, sada počeli skloniti tajnim zavjerama, nakon što su se suočili s porazom od muslimana na otvorenoj areni.
Dakle, sljedeća pojava, koja se dogodila samo nekoliko dana nakon Bedra, kategoričan je dokaz ove prijetnje. Kao takvo, zapisano je da su nekoliko dana nakon Bedra, ‘Umejr bin Wahb i Ṣafwān bin Umayyah bin Khalf, koji su bili utjecajni među Kurejšijima, sjedili u dvorištu Ka'be i žalili za žrtvama Bedra. Odjednom, Ṣafwān se obratio ‘Umejru rekavši: “Život više nije vrijedan življenja.”‘Umejr je shvatio ovaj nagovještaj i rekao:
„Spreman sam da dovedem život u opasnost, ali me sputava pomisao na svoju decu i dugove. Da nije bilo ovoga, tajno otići u Medinu i stati na kraj Muhammedu (savs) bi bila mala stvar. Imam i izgovor da idem tamo jer je moj sin tamo zatvorenik.”
Ṣafwān je rekao: “Preuzimam odgovornost za vaše dugove i za vašu djecu. Morate otići i obaviti ovaj posao na neki način.” Stoga je ovaj plan riješen i ‘Umejr se oprostio od Ṣafwana. Kada je stigao kući, ‘Umejr je skuhao mač u otrovu i krenuo iz Mekke. Kada je stigao u Medinu, Ḥazreti Omer ra, koji je bio veoma inteligentan u takvim stvarima, postao je uplašen. On je odmah otišao do Časnog Poslanika (savs) i obavijestio ga da je Umejr došao i da se plaši u vezi s tim.
Časni Poslanik (savs), ga je uputio da dovede Umejra. Ḥazreti Omer (ra) je otišao da dovede Umejra, ali prije nego što je otišao, rekao je ashabima da će dovesti Umejra kako bi se sreo sa Časnim Poslanikom (savs), međutim, sumnjao je u njegove namjere i oni bi trebali otići i sjediti sa Časnim Poslanikom savs, i ostati na oprezu. Nakon toga, Hazreti Omer (ra) je doveo Umejra u prisustvo Časnog Poslanika (savs). Časni Poslanik (savs) je ljubazno zamolio Umejra da sjedne pored njega i upitao ga: “Zašto si došao Umejr?” Umejr je odgovorio: „Moj sin je postao zarobljenik u tvojoj ruci.
Došao sam da dobijem njegovo oslobađanje.” Časni Poslanik (savs) je rekao: “Zašto si onda objesio ovaj mač na svoje rame?” On je odgovorio: „Šta tražite od mača? Jesu li nam mačevi dobro došli kod Badra?” Časni Poslanik (savs) podsticao: “Reci mi istinu zašto si došao.” „Kao što sam upravo spomenuo“, rekao je, „došao sam da dobijem oslobađanje svog sina.
Časni Poslanik (savs) je rekao: “Pa onda, drugim riječima, niste skovali zavjeru sa Ṣafwānom u dvorištu Ka'be?” Umejr je bio zatečen, ali je uspio da se povrati i rekao: “Nisam napravio takvu zavjeru.” Časni Poslanik (savs) je rekao: “Zar niste skovali zavjeru da me ubijete? Ali zapamti, Bog ti neće dati mogućnost da dođeš do mene.” ‘Umejr je ušao u stanje dubokog razmišljanja i rekao:
“Govorite istinu, mi smo se u stvari urotili kao što ste spomenuli. Čini se, međutim, kao da je Bog s vama, Koji vas je obavijestio o našim namjerama. Jer među nama nije bilo trećeg pojedinca kada smo Ṣafwān i ja raspravljali o ovoj stvari. Možda je Allah donio ovaj naš plan kako bi me uvjerio. Vjerujem u tebe iskrenim srcem.”
Časni Poslanik (savs) je bio zadovoljan prihvatanjem Umejra i rekao je ashabima: “Sada je on vaš brat. Poučite ga islamskim učenjima i oslobodite njegovog zarobljenika.” Stoga je ‘Umejr bin Wahb ra postao musliman i nije prošlo mnogo prije nego što je značajno napredovao u svojoj vjeri i iskrenosti.
Na kraju, postao je toliko zarobljen svjetlom istine da je pozvao Časnog Poslanika (savs) da mu dozvoli da ode u Mekku, kako bi mogao propovijedati tamošnjim ljudima. Časni Poslanik (savs) mu je dao dozvolu i nakon što je stigao u Mekku, potajno je preobratio mnoge ljude kroz svoje vatreno propovijedanje. Dan za danom, Ṣafwān, sa nestrpljenjem je čekao da čuje vijesti o ubistvu Časnog Poslanika (savs), i rekao bi Kurejšijima da se pripreme za dobre vijesti. Međutim, kada je vidio ovaj prizor, izgubio je razum.’ (Život i karakter Pečata Poslanika savs, Vol. 2, str. 170-172)
Licemjer Abdullah bin Ubej bin Selul
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je nakon bitke na Bedru bilo i onih koji su očigledno prihvatili islam, a zapravo su bili licemjeri. Na primjer, postojao je Abdullah bin Ubayy bin Sulul. O ovome hazreti Mirza Bashir Ahmad ra piše:
”Do sada su mnogi ljudi iz plemena Aus i Khazraj još uvijek čvrsto stajali na politeizmu. Pobjeda Bedra rezultirala je pokretom među ovim ljudima i nakon što su svjedočili ovoj veličanstvenoj i izvanrednoj pobjedi, mnogi ljudi među njima su se uvjerili u istinitost islama. Nakon toga, element obožavanja idola počeo je vrlo brzo opadati u Medini. Međutim, bilo je i onih u čijim je srcima ova pobjeda islama izazvala vatru ogorčenosti i ljubomore. Smatrajući da nije mudro da se otvoreno suprotstavljaju, očigledno su prihvatili islam, ali su iznutra pokušali da ga iskorijene i pridružili se stranci licemjera.
Najistaknutiji među tom klasom ljudi bio je ‘Abdullāh bin Ubayy bin Sulūl, koji je bio vrlo poznati poglavica plemena Khazraj. Zbog dolaska Časnog Poslanika (savs) u Madinu, već je pretrpio šok jer mu je oduzeto vodstvo. Nakon Bedra, ovaj pojedinac je na početku postao musliman, ali je njegovo srce bilo prezasićeno zlobom i neprijateljstvom prema islamu.
Postao je vođa licemjerja i potajno je počeo kovati niz zavjera protiv islama i Časnog Poslanika (savs). Kao takav, iz događaja, koji su se dalje odvijali, biće vidljivo da je u određenim prilikama ova osoba postala sredstvo za stvaranje vrlo delikatnih situacija za islam.” (Život i karakter Pečata Poslanika savs, Vol. 2, str. 172-173)
Pohod prema Benu Sulaimu
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je nekoliko dana nakon pobjede na Bedru, Časni Poslanik (savs), došao da sazna da su ljudi Banu Sulaima i Banu Ghatfana okupljeni na mjestu zvanom Qartaratul Kudr i da planiraju napad na Medinu. Časni Poslanik (savs) je odlučio da muslimani sami odu da okončaju ove spletke i tako je, zajedno sa vojskom od 300 muslimana, Časni Poslanik (savs) krenuo prema Benu Sulejmu.
Banu Sulaim i Benu Ghatfan nisu očekivali dolazak muslimana, pa su u šoku pobjegli u planine. Kao takvi, muslimani nisu naišli ni na jednu osobu iz redova neprijatelja. Časni Poslanik (savs) je ostao tamo tri noći, ili prema nekim pričama deset noći. Muslimani su zauzeli sve ono što su Banu Sulaim i Banu Ghatfan ostavili u svojoj žurbi kao plijen, budući da su krenuli s namjerom rata.
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada ra koji o tome piše sljedećim riječima:
”Nakon hidžre, Kurejšije iz Mekke obišli su razna plemena Arabije i mnoge od njih pretvorili u smrtonosne neprijatelje muslimana. Među ovim plemenima, s obzirom na snagu i brojnost, najviše su se istakla dva plemena koja su živjela u centralnom dijelu Arabije, poznatom kao Nedžd. Zvali su se Banū Sulaim i Banū Ghaṭafān. Kurejšije iz Mekke su posebno vezali ova dva plemena za sebe i huškali ih protiv muslimana. Kao takav, Sir William Muir piše:
„Kurejšije su sada okrenuli pogled ka ovoj teritoriji [tj. Nedždu] i stupili u čvršće veze sa plemenima koja ga naseljavaju. Od sada je stav Bani Sulejma i Gatafana, posebno prvih, postao aktivno neprijateljski prema Mahometu. Potaknuti Kurejšijama i primjerom Abu Sufiana, oni su sada projektirali pljačkaški napad na Medinu.”
Dakle, kada je Časni Poslanik (savs) vratio se iz Bedra, prošlo je samo nekoliko dana od njegovog dolaska u Medinu, kada je primio vijest da se velika vojska plemena Sulaim i Ghaṭafan okuplja u Qarqaratul-Kudr s namjerom da napadne Medinu. Dolazak ovih obavještajnih podataka tako brzo nakon bitke na Bedru pokazuje da kada je vojska Kurejšija krenula iz Mekke s namjerom da napadne muslimane, u isto vrijeme, poglavice Kurejšija su sigurno prenijele poruku plemenima Sulaima i Gatafana, pozivajući ih da napadnu Medinu s protivničkog fronta.
Također je moguće da je, kada je Abu Sufyān pobjegao i pobjegao sa svojom karavanom, uz pomoć izaslanika, itd., možda potaknuo ova plemena da krenu protiv muslimana. U svakom slučaju, Časni Poslanik (savs) je tek stigao u Medinu nakon što se oslobodio bitke na Bedru, kada je primljena užasna vijest da će plemena Sulaim i Ghaṭafān krenuti u napad na muslimane. Pošto je primio ovu vijest, kao preventivnu mjeru, Časni Poslanik (savs) je odmah okupio grupu ashaba i krenuo prema Nedždu.
Međutim, nakon napornog putovanja od više dana, kada je Časni Poslanik (savs) stigao do Kirkire, (tj., puste ravnice) mjesta poznatog kao El-Kudr, otkrio je da je nakon što je primio vijest o skorom dolasku Muslimana, ljudi Banu Sulaima i Banu Ghatafana sklonili su se u obližnje planine. Časni Poslanik (savs) je poslao jedan odred muslimana u potragu za njima i sam krenuo u srce doline, ali im se nije mogao naći nikakav trag. Iako su uspjeli pronaći veliko krdo deva koje su pasle u obližnjoj dolini, koja je pripadala njima, a prema zakonima ratovanja, ashabi su ih zauzeli; nakon toga se Časni Poslanik (savs) vratio u Medinu.
Pastir ovih kamila bio je rob po imenu Yasār, koji je bio zarobljen zajedno sa kamilama. Ova osoba je bila tako duboko pod utjecajem društva Časnog Poslanika (savs) da je nakon kratkog vremenskog perioda postao musliman. Iako ga je po običaju Časni Poslanik (savs) oslobodio kao dobročinstvo, on ipak nije napustio službu Časnog Poslanika (savs) do posljednjeg daha.’ (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), Vol. 2, str. 277-279)
Prvi Ramazanski bajram
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je prvi Ramazanski bajram proslavljen na kraju Ramazana 2. godine po Hidžri. Časni Poslanik (savs) je rekao da su dani Kurban-bajrama bili bolji od dva dana koja su Mekanlije slavile tokom ere neznanja. Časni Poslanik (savs), je uputio da tih dana niko ne posti, već da jede i slavi.
Hazreti Mirza Bashir Ahmad ra piše u vezi s tim:
”Na kraju Ramazana, nakon što je određen ramazanski post, Časni Poslanik (savs) je izdao zapovijed Ṣadaqatul-Fiṭr , prema božanskoj naredbi. Svakom muslimanu koji je bio sposoban za to, bilo je naređeno da priloži jedan sa'1 urme, grožđa, ječma ili pšenice, itd., po osobi u ime sebe, svoje porodice i izdržavanih lica, kao dobročinstvo prije bajrama.
Ovo dobročinstvo je podijeljeno među siromašne, siročad i udovice, itd., tako da može poslužiti kao iskupljenje za sve propuste koji su se desili tokom ibadeta posta i da se može organizirati sredstvo pomoći za siromašne povodom bajrama. Kao takav, prema naredbi Časnog Poslanika (savs), prije svakog bajrama na kraju Ramazana, Ṣadaqatul-Fiṭr je formalno sakupljen od svakog mladog i starog muslimana i muslimanke, i podijeljen među siročad, siromašne i potrebite.
Upravo ove godine je počeo i ‘Īdul-Fiṭr. Drugim riječima, Časni Poslanik savs je naredio da muslimani po završetku mjeseca ramazana slave bajram prvog šavala. Ovaj bajram je bio u radosti što im je Uzvišeni Allah dao mogućnost da klanjaju ibadet u Ramazanu. Međutim, neizmjerno je fascinantno da je čak i za izražavanje ove radosti Časni Poslanik savs propisao ibadet. Kao takav, naredio je da se na dan bajrama svi muslimani okupe na otvorenom prostoru i klanjaju dva rekata Namaza.
Zatim, nakon ovog Namaza muslimani bi, naravno, trebali izraziti i svoju vanjsku radost, jer kada duša doživi radost, pravo je da i tijelo u njoj učestvuje. U stvari, Svemogući Allah je stavio bajram na kraj svih onih značajnih oblika ibadeta koji se zajednički poštuju. ‘Bajram svih namaza je Džuma namaz petkom, koja stiže nakon što se Namaz obavlja jednu sedmicu. Ovaj se naziva najvrednijim od svih namaza bajram. Zatim, bajram posta je ‘Īdul-Fiṭr (bajram vitra), koji stiže na kraju Ramazana. Bajram Hadža (Īdul-Aḍḥā), koji se slavi drugog dana Hadža. Svi ovi bajrami su sami po sebi oblik obožavanja.
Stoga su bajrami u islamu posjeduju divnu veličanstvenost, a suštinsko svjetlo je bačeno na stvarnost islama. Dobija se prilika da razmislimo o tome kako islam želi da veže svaki postupak muslimana za sjećanje na Allaha. Primoran sam da odstupim od historije, inače bih elaborirao kako je islam svaki pokret, izjavu i akciju muslimana zakvasio sjećanjem na Boga.
To je u tolikoj mjeri da čak i u svakodnevnim poslovima manjeg značaja, kao što su stajanje i sjedenje, kretanje, spavanje i buđenje, jelo i piće, kupanje, presvlačenje, nošenje obuće, izlazak i ulazak iz kuće, izlazak ili povratak sa putovanja, prodaje ili kupovine nečega, penjanja ili spuštanja sa visine, ulaska ili izlaska iz džamije, susreta s prijateljem, susreta s neprijateljem, viđenja mladog mjeseca, približavanje ženi, tako je, na ovaj ili onaj način, početak i završetak svakog pojedinog zadatka vezano za sjećanje na Allaha, čak i nakon kihanja i zijevanja.
U takvom stanju stvari, ako su arapski idolopoklonici govorili o Časnom Poslaniku savs (koji je donio ovo učenje, ali za koga su nevjernici mislili da je on sam izmislio ovo učenje), kao da je poludio u ljubavi prema Bogu, onda to nije bilo iznenađujuće. Istina je da bi za svjetovnog čovjeka ove stvari izgledale kao ništa drugo do ludilo. Međutim, osoba koja je shvatila stvarnost svog bića, zna da je to sama suština života. (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), Vol. 2, str. 113-114)
Izmišljeni incidenti
Hazreti Halifa (aba) je zatim rekao da postoje dva incidenta koja su zabilježena oko vremena Bedra, međutim jasno je da su ti incidenti izmišljeni. Prvi je ubistvo Asme bint Marwan. Postoje predaje koje govore da bi ona huškala ljude na islam i koristila psovke. Stoga, neke predaje tvrde da ju je Umair bin Adi ubio.
Postoje različiti prikazi ovog navodnog incidenta. Dok u nekim istorijskim knjigama, to se nigdje ne spominje ni u jednoj od šest autentičnih knjiga predanja. Po svemu sudeći, ovaj incident je očigledno izmišljotina. Hazreti Halifa (aba) je rekao da će se u budućnosti spominjati i drugi izmišljeni incident.