Život Poslanika II Prvi Kurban bajram
Kratki sadržaj
Nakon učenja Tešahuda, Teavvuza i sure Fatiha, Halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da će nastaviti pričati o događajima iz života Časnog Poslanika (savs) koji su se dogodili nakon bitke na Bedru.
Prihvatanje islama hazreti Ebu al-Aasa (ra)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je u Džemadi el-Ula 6. hidžretske godine, Časni Poslanik (savs) poslao četu pod komandom Zaida bin Harisa prema mjestu zvanom Ees koje se nalazilo na udaljenosti od šest dana putovanja. Ova četa je raspoređena jer je Časni Poslanik (savs) saznao da se mekanski karavan vraća iz Sirije, sa robom koja je bila planirana da se iskoristi za napad na muslimane. Kada je ova četa presrela karavan, jedan od zarobljenih ljudi bio je Abu al-Aas.
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bašir Ahmada (ra) koji o tome piše sljedećim riječima:
”Abul al-Aas’ bin Ar-Rabi (ra) je također bio među zarobljenicima koji su zarobljeni u ekspediciji na Ees. Bio je zet Časnog Poslanika (savs) i bliski rođak hazreti Hatidže (ra) iz reda Kurejšija. Prije toga je također bio zarobljen u bici na Bedru, ali ga je Časni Poslanik (savs) pustio pod uvjetom da, kada stigne u Mekku, pošalje njegovu kćer – hazreti Zejnebu (ra) u Medinu. Abul al-Aas’ (ra) je ispunio svoje obećanje, ali je i dalje lično bio mnogobožac.
Kada ga je Zejd bin Haris (ra) uhvatio i doveo u Medinu, bila je noć, ali je nekako uspio poslati vijest hazreti Zejnebi (ra) da je zarobljen i doveden ovdje. Ako je moguće, da provjeri može li dogovoriti nešto za njegovo oslobađanje.” Dakle, baš kada su Časni Poslanik (savs) i njegovi drugovi bili zauzeti u jutarnjoj molitvi, Zejneb (ra) je iz svoje kuće oglasila glasnim glasom: “O vi muslimani! Dala sam zaštitu Abul al-Aasu”. Kada je Časni Poslanik (savs) završio svoj namaz, okrenuo se svojim ashabima i rekao: “Šta god je Zejnab rekla, čuli ste. Bogami, nisam znao za ovo, ali zajednica vjernika je kao jedna duša.
Ako neko od njih pruži zaštitu nevjerniku, njegova čast je dužna.” Potom se Časni Poslanik (savs) okrenuo Zejnebi (ra) i rekao: “Mi smo dali zaštitu onome kome ti daješ zaštitu.” Bogatstvo koje je stečeno od Abul al-Aasa (ra) tokom ovog pohoda mu je vraćeno. Tada je Časni Poslanik (savs) ušao u kuću Zejnebe (ra) i rekao njegovoj kćeri: “Budi vrlo gostoljubiva prema Abul al Asu , ali nemoj ga susresti u osami. U trenutnim okolnostima, nije dozvoljeno da budeš intimna s njim.”
Nakon nekoliko dana boravka, Abul al-Aas’ je otišao u Mekku, ali ovaj put njegov povratak u Mekku nije bio za stalno, jer je brzo uredio svoje poslove i krenuo u Medinu učeći Kalime i šehadet, a kada je stigao do Časnog Poslanika (savs) postao je musliman. Časni Poslanik (savs), mu je poslao hazreti Zejnebu (ra) bez novog nikaha (vjenčanja), tj. dao je Zejnebi (ra) dozvolu da ponovo uspostavi bračne odnose sa Abul-‘Asom.
U pojedinim predajama se također spominje da je nikah hazreti Zejneb (ra) i Abul el-Aasa (ra) izveden iznova, ali je prva predaja pouzdanija i vjerodostojnija.”(Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom. 3, str. 15-16)
Smrt hazreti Zejneba ra i hazreti Abu al-Aasa ra
Hazreti Halifa (aba) je rekao da ovo pokazuje da ako žena napusti svog muža zbog njegovog nevjerovanja, onda nije potreban novi Nikah ako muškarac kasnije povjeruje.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je hazreti Zejnab (ra) preminula nedugo nakon što je njen muž prihvatio islam. Prema predajama, Časni Poslanik (savs) dao je upute kako se njeno tijelo treba okupati, počevši od desne strane i prema obredima uzimanja abdesta. Prema drugoj predaji, prenosi se da je Časni Poslanik (savs) naredio da se tijelo okupa tri do pet puta. Zatim je Časni Poslanik (savs) predvodio dženazu svoje kćeri, nakon čega ju je pokopao.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je posao hazreti Abu al-Aasa (ra) u Mekki, zbog čega nije mogao boraviti u Medini i uz dozvolu Časnog Poslanika (savs), ostao je u Mekki. Kao takav, nije mogao učestvovati ni u jednoj bitci, ali je učestvovao u jednom pohodu pod komandom hazreti Alija ra. Hazreti Abu al-Aas (ra) je preminuo 12. godine po Hidžri.
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše:
”Zet Časnog Poslanika (savs), Abul al-Aas’ bin Ar-Rabi’ bio je bliski rođak hazreti Hatidže (ra) iz Kurejšija, tj. njen nećak. I pored toga što je bio mušrik, odnos prema ženi je bio veoma ljubazan, a nakon što je postao musliman, odnos muža i žene je takođe ostao prijatan. Stoga bi Časni Poslanik (savs) često hvalio Abul al Asa (ra) u vezi s tim, govoreći da je dobro postupao sa svojom kćerkom.
Abul al Aas (ra) je preselio u doba hilafeta hazreti Ebu Bekra (ra) 12. godine po Hidžri Njegova časna žena je, međutim, preselila za života Časnog Poslanika (savs) . Njena kćerka Amamah, koja je bila veoma draga Časnom Poslaniku (savs) , bila je udata za hazreti Alija (ra) nakon smrti hazreti Fatime ra, ali nije imala djece.”(Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom. 3, str. 15-16)
Pohod Savika
Hazreti Halifa (aba) je rekao da se pohod Sawiqa dogodio u Dhu al-Hijjah 2. hidžretske godine. Zabilježeno je da nakon što su se Mekanlije vratili poraženi, Abu Sufjan se zakleo da neće nanositi ulje niti se kupati dok se ne osveti za gubitak Mekanlija na Bedru. Prema predanjima, sa 200 ili 40 jahača, krenuo je da ispuni ovaj svoj zavjet. Zaustavio se u dolini udaljenoj 12 kilometara od Medine. Zatim je noću otišao do Banu Nadir i sastao se sa njihovim poglavarom i oni su između ostalog razgovarali o Časnom Poslaniku (savs).
Zatim se Ebu Sufjan vratio u svoj logor i poslao nekoliko ljudi u voćnjak hurmi tri kilometra udaljen od Medine, gdje su spalili stabla hurmi, a također su ubili jednog čovjeka od Ensarija. Tada, misleći da se osvetio u određenoj mjeri, Ebu Sufjan se vratio u Mekku. Kada su ljudi saznali za ovo, Časni Poslanik (savs) je uzeo 200 muhadžira i ensarija i krenuo za Ebu Sufjanom sve dok nisu stigli do Qarqaratul Kudra. Ebu Sufjan i njegova četa su nastavili neuhvatljivo bježati, a muslimani nisu mogli doći do njih. Časni Poslanik (savs) se vratio nazad u Medinu.
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše:
”Gotovo svi poglavari Kurejšija bili su pobijeni, a tada je vladavina Medine došla do Ebu Sufjana bin Harba. Nakon Bedra zakleo se da će se, dok se ne osveti za one koji su pali na Bedru, suzdržati od odnosa sa svojom ženom i nanošenja ulja na kosu. Kao takav, nekoliko mjeseci nakon Bedra, u mjesecu zul-hidždžu, Ebu Sufjan je krenuo iz Mekke sa snagama od dvije stotine naoružanih Kurejšija i stigao do mjesta blizu Medine putem Nedžda.
Stigavši tamo, ostavio je svoju vojsku na nekoj udaljenosti od Medine i u velu noćne tame, stigao do prebivališta Huyayy bin Akhtaba, koji je bio poglavica jevrejskog plemena, Banu Nadir, i zatražio njegovu pomoć. Međutim, pošto se Huyayy još pomalo držao svog ugovora i sporazuma, odbio je. Zatim je, na isti način, Ebu Sufjan tajno otišao u kuću drugog poglavice Banu Nadira po imenu Salam bin Mashkam, i tražio njegovu podršku protiv muslimana. Ovaj bijednik je, međutim, vrlo drsko ignorirao sve svoje ugovore i sporazume i toplo je dočekao Ebu Sufjana kao noćnog gosta i prenio mu tajne obavještajne podatke koji se odnose na muslimane.
Prije zore, Ebu Sufjan je otišao i nakon što je stigao do svoje vojske, poslao je odred Kurejšija da napadnu dolinu po imenu ‘Arid, koja se nalazila blizu Medine. Ovo je bila dolina u kojoj su pasle životinje koje su pripadale muslimanima, a koja se nalazila na udaljenosti od samo tri kilometra od Medine. Vjerovatno je da je Ebu Sufyan bio svjestan ovoga preko Selama bin Mashkama. Kada je ovaj odred Kurejšija stigao u dolinu Arid, na sreću, u to vrijeme, životinje koje su pripadale muslimanima nisu bile prisutne. Ipak, u to vrijeme bili su prisutni musliman iz reda Ensarija i njegov pratilac. Kurejšije su ih obojicu uhapsili i nemilosrdno ih ubili.
Zatim su zapalili datule u tom području i zapalili kuće i male kolibe koje su se tamo nalazile, prije nego što su se vratili u logor Ebu Sufjana. Smatrajući ovaj uspjeh dovoljnim ispunjenjem njegovog zavjeta, Ebu Sufjan je naredio vojsci da se vrati. S druge strane, kada je Časni Poslanik (savs) bio obaviješten o napadu od strane Ebu Sufjana, on je sa grupom ashaba krenuo u potjeru. Međutim, pošto Abu Sufjan nije volio da sumnja u ispunjenje svog zavjeta, pobjegao je toliko mahnito da ga muslimanska vojska nije mogla uhvatiti.
Na kraju, nakon nekoliko dana odsustva, Časni Poslanik (savs) se vratio u Medinu. Ovaj Pohod je poznat kao Gazva Sawiqa, jer kada je Abu Sufyan požurio u Mekku, pobjegao je, ostavljajući za sobom svoj obrok, koji se prvenstveno sastojao od ‘Sawiqa’ ili vreća ječma, dijelom zbog tjeskobe, ali i da bi olakšao svoj teret.”(Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom. 2, str. 279-280)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da se spominje i ekspedicija po imenu Savik koja se također dogodila nakon bitke na Uhudu. Ovo se također naziva Badr al-Mau'id. Na dan Uhuda, Ebu Sufjan je pozvao Časnog Poslanika (savs) da će se i Mekanlije i muslimani ponovo sresti godinu dana kasnije. Kao takav, Časni Poslanik (savs) je krenuo godinu dana kasnije prema Bedru gdje je ostao osam dana, međutim, Ebu Sufjan nije izašao na bojno polje.
Prvi Kurban-bajram i vjenčanje hazreti Fatime ra
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je prvi Kurban-bajram održan 2. hidžretske godine. Časni Poslanik (savs) je predvodio zajednički namaz i također je žrtvovao životinju.
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše:
‘Tokom mjeseca zul-hidždžeta određen je drugi islamski praznik, tj. ‘ Idul-adha (Kurban-bajram), koji se obilježava 10. zul-hidždžeta u cijelom islamskom svijetu. Na ovom bajramu, pored namaza, koji je istinski bajram pravog muslimana, obavezan je svaki takav musliman koji posjeduje sredstva, da žrtvuje četveronožnu životinju i podijeli njeno meso među svojom rodbinom, prijateljima, komšijama itd., a da i sam učestvuje u tome.
Kao takvi, na dan Kurba-bajrama, kao i dva dana nakon toga, stotine hiljada, odnosno milioni životinja su zaklane radi Allaha u cijelom islamskom svijetu. Na ovaj način, kroz praksu, sjećanje na veličanstvenu žrtvu koju su dali hazreti Ibrahim (as), hazreti Ismail (as) i hazreti Hagar (as) – čiji je najveći primjer bio život Časnog Poslanika (savs)– održava se u životu; i svaki musliman je pozvan da i on bude spreman da žrtvuje svoj život, bogatstvo i svu svoju imovinu na putu svog Gospodara.”(Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom. 2, str. 280-281)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da se hazreti Fatima (ra) također udala 2. hidžretske godine. Bilježi se da su prvo hazreti Ebu Bekr (ra) i hazreti Omer (ra) zatražili njenu ruku, na što je Časni Poslanik (savs), šutio, a potom je hazreti Alija (ra) zatražio njenu ruku. Časni Poslanik (savs) je upitao da li ima nešto za dati u miraz, na što je odgovorio da ima svoj oklop i svog konja. Časni Poslanik (savs) je uputio da zadrži svog konja i proda svoj oklop. Časni Poslanik (savs) je upitan da li se takav brak može sklopiti, a Časni Poslanik (savs) je potvrdio da je brak između rođaka dozvoljen.
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše:
”Hazreti Fatima (ra) je bila najmlađe dijete Časnog Poslanika (savs), među djecom s kojom je bio blagoslovljen od hazreti Hatidže ra. Časni Poslanik (savs) je hazreti Fatimu (ra) smatrao najdražom sebi, a zbog njenih ličnih zasluga, ona je nesumnjivo bila najvrijednija ove izrazite ljubavi. Tada je ona bila stara manje-više petnaest godina i počela je da dobija predloge za brak. Hazreti Ebu Bekr (ra) je bio taj koji je prvi uputio zahtjev za hazreti Fatimu (ra), ali se Časni Poslanik (savs) izvinio.
Tada je hazreti Omer ra, dao prijedlog, ali ni njegov zahtjev nije prihvaćen. Nakon ovoga, nakon što su ocijenili da se čini da je namjera Časnog Poslanika (savs) da se odnosi na hazreti Aliju , Oba ova časna čovjeka su prišla hazreti Aliju (ra) i ohrabrili ga da da prijedlog u vezi sa hazreti Fatimom (ra).
Hazreti Ali (ra) koji je možda već bio željan, ali je šutio iz skromnosti, odmah se predstavio pred Časnim Poslanikom (sa) i podnio prijedlog. Časni Poslanik (savs) je već primio naznaku putem božanske objave da se brak hazreti Fatime (ra) treba održati sa hazreti Alijem (ra).
Stoga, kada je hazreti Ali (ra) iznio zahtjev, Časni Poslanik (savs je rekao: “Već sam primio božansku indikaciju u ovom pogledu.” Zatim je Časni Poslanik (savs) tražio saglasnost od hazreti Fatime ra, koja je šutjela iz skromnosti. Ovo je na neki način bio i izraz prihvatanja. Stoga je Časni Poslanik (savs) okupio zajednicu muhadžirina i ensarija, i formalno najavio vjenčanje hazreti Alija (ra) i hazreti Fatime (ra). Ovaj događaj se dogodio početkom ili sredinom 2. hidžretske godine. Nakon toga, kada se odigrala bitka na Bedru, predloženo je da se svadba održi u mjesecu zul-hidždžu 2. hidžretske godine.
Časni Poslanik (savs) je pozvao Hazreti ‘ Alija (ra) i upitao ga da li ima nešto da plati miraz. Hazreti Ali ra je rekao: “O Allahov Poslaniče! Nemam ništa.” Časni Poslanik (savs), je odgovorio: „Šta je sa onim ogrtačem koji sam ti dao tog dana (tj. od plijena Bedra)?“ Hazreti Ali (ra) je odgovorio: “To ja imam.” Časni Poslanik (savs) je rekao: “To će biti dovoljno, donesi.”
Dakle, ovaj kaput je prodat za 480 dirhama, a Časni Poslanik (savs) je sredio troškove vjenčanja upravo od tog iznosa. Miraz koji je Časni Poslanik (savs), dao hazreti Fatimi (ra) sastojao se od izvezenog šala, jastuka od kože koji je bio napunjen suhim listovima hurme, i mjehura za vodu. Također se navodi u jednoj predaji da je Časni Poslanik (savs) također dao hazreti Fatimi (ra) ručni mlin kao dio njenog miraza.
Kada su ovi predmeti bili uređeni, pojavila se potreba da se dobije dom. Do sada je hazreti Alija (ra) možda živio sa Časnim Poslanikom (savs) u stanu sagrađenom pored džamije. Međutim, sada je bilo potrebno posebno prebivalište u kojem su muž i žena mogli da žive nakon braka. Stoga je Časni Poslanik (savs) naredio hazreti Aliju (ra) da pronađe mjesto gdje bi oboje mogli boraviti.
Hazreti Ali (ra) je privremeno uredio dom i održana je svadba hazreti Fatime ra. Istog dana, nakon svadbe, Časni Poslanik (savs) je posjetio njihov novi dom i pozvao da mu se donese malo vode, proučio je na nju i potom njome poškropio i Hazreti Fatimu (ra) i Hazreti Alija (ra), dok ponavljaju sljedeće riječi: “O moj Allahu! Blagoslovi međusobne odnose od oboje i blagoslovi one odnose od oboje koji su izgrađeni s drugima i blagoslovi njihovo potomstvo.”
Hazreti Halifa (aba) je rekao da ovu dovu roditelji i danas trebaju donositi povodom vjenčanja njihove djece. Ovih dana dolazi do porasta bračnih problema zbog povećanja svjetovnih želja. Međutim, ako je vjera bila u prvom planu i ova dova se uči, onda ti odnosi mogu ostati netaknuti.
Hazreti Halifa (aba) je nastavio citirati hazreti Mirzu Bashir Ahmada ra:
”Nakon ovoga, Časni Poslanik (savs), ostavio je mladence na miru i vratio se. Nakon toga, jednog dana, kada je Časni Poslanik (savs), došao u posjetu hazreti Fatimi ra, rekla je Časnom Poslaniku (savs), da Harithah bin Nu'man Ensari ra, posjeduje nekoliko kuća, i pitala je ako bi Časni Poslanik (savs) zatražio od njega da napusti jednu od njih.
Časni Poslanik (savs) je rekao: “On je već napustio toliko domova radi nas. Sada mi je neugodno tražiti više od njega.” Na ovaj ili onaj način, kada je Haritha (ra) slučajno saznao za ovo, dotrčao je do Časnog Poslanika (savs) i rekao: “O Allahov Poslaniče! Sve što posedujem pripada tebi moj Poslaniče. Tako mi Boga, šta god prihvatiš od mene izaziva mi veću radost od onoga što mi ostaje.” Zatim je ovaj vjerni ashab insistirao i napustio jedan od svojih domova i poklonio ga Časnom Poslaniku (savs). Nakon toga su se hazreti Alija i hazreti Fatima (ra) doselili u ovaj dom. (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom. 2, str. 281-283)
Ibadet kojeg je Časni Poslanik (savs) učio hazreti Fatimu ra
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je jednom hazreti Fatima (ra) tražila radnika da pomogne u kući. Časni Poslanik (savs) je posjetio Hazreti Fatimu (ra) i hazreti Aliju (ra) u njihovoj kući i rekao: ‘Zar da vam ne kažem nešto bolje od onoga što ste tražili? Kada legnete na svoj krevet, recite Allahu ekber (Allah je najveći) 34 puta, SubhanAllah (slavljen je Allah) 33 puta i Elhamdulillah (Sva hvala Allahu) 33 puta. Ovo je bolje od radnika.’ Hazreti Halifa (aba) je rekao da će i ubuduće pričati o ovim događajima.
Apel za dove u vezi rata u Palestini i Izraelu
Hazreti Halifa (aba) je rekao: U ovom trenutku želim uputiti apel za dove u vezi sa trenutnom situacijom u svijetu. Sada su neki novinari na zapadu, ili čak u Americi, pisali u svojim novinama, da treba postojati granica osvete. Štaviše, Amerika i druge zapadne zemlje trebale bi odigrati svoju ulogu u sprečavanju rata Izrael/Hamas i pokušati da se pomire ili postignu prekid vatre. Ali autori pišu i da se čini da su, umjesto da zaustave ovaj rat, pakleno opredijeljeni za raspirivanje plamena.
Isto tako, jučer je u vijestima u Americi jedan od najviših ministara vanjskih poslova podnio ostavku rekavši da smo prešli granice, nepravda se čini nedužnom narodu Palestine i svjetske sile treba da obrate pažnju na tu stvar. Dakle, među ovim ljudima još uvijek ima onih koji su časni.
Nadalje, jevrejski rabini se također pojavljuju u medijima s vremena na vrijeme, govoreći u korist Palestine i osuđuju ugnjetavanje. Ruski ministar vanjskih poslova je također izjavio da ako se zemlje nastave tako ponašati, onda ne da će se ovaj rat proširiti na cijeli region; nego mislim da će se proširiti na cijeli svijet.
Dakle, ovi ljudi treba da dođu sebi. Kao što sam već rekao, muslimanske zemlje se moraju ujediniti kao jedna, jednoglasno. Ako budu govorili kao jedan glas (kaže se da postoje 53 ili 54 države), postaće moćna sila u svijetu, i imaće jači uticaj, inače pojedinačni glasovi tu i tamo nemaju nikakve posljedice. Ovo je jedan od načina da se uspostavi mir u svijetu i okonča ovaj rat. Dakle, da bi spasile svijet od uništenja, muslimanske zemlje moraju nastojati da ispune svoju ulogu, Allah im to omogućio.
Ipak, takođe se moramo usrdno moliti. Neka Allah okonča ovaj rat i zaštiti nevine, potlačene Palestince da ne budu izloženi daljim nepravdama, i neka Allah okonča svu nepravdu na svijetu, ma gdje ona bila. Neka nam Allah omogući da dovimo.