Život Poslanika II Sjećanje na šehide sa Uhuda
Kratki sadržaj
Nakon učenja Tešahuda, Teavvuza i sure Fatiha, Halifa hazreti Mirza Masrur Ahmad (aba) je rekao:
Prije Ramazana, ranije sam razgovarao o raznim pohodima Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Danas ću nastaviti s tim.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je majka hazreti Sa'da bin Muaza (ra) otišla do Časnog Poslanika (savs) dok je on sjedio na svom konju. Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem stao je radi nje i obavijestio je o šehadetu njenog sina hazreti Amra bin Muaza (ra).
Kao odgovor, ona je rekla da su sve njene brige bile ublažene, vidjevši Časnog Poslanika (savs) živog i zdravog. Časni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, joj je dao radosnu vijest da su svi šehidi sa Uhuda zajedno u Džennetu. Naložio joj je da to prenese u sve domove šehida. Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem se tada molio za sve šehide i njihove porodice.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da se hazreti Musleh Maud (ra) obraćao Ahmedi ženama i naveo da su to bile ashabice u vrijeme Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem koje su bile prednjačile uz muške ashabe u širenju poruke islama.
Islamski svijet je ponosan na žrtve koje su podnijeli, a pošto je vaša tvrdnja da vjerujete u Obećanog Mesiju (as) , vi ste odraz ženskih ashabica Časnog Poslanika (savs). Rekao je da ipak moraju analizirati da li posjeduju istu strast, žar i svjetlost kao one.
Njihove žrtve bile su toliko drage Svemogućem Bogu da je ono što su postigli u roku od nekoliko godina bilo vjekovima nedostižno mnogim drugim narodima.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je i ranije spominjao određene događaje, ali ponekad, kada ih čitate iz drugog ugla budi poseban žar u čovjeku. Stoga je Hazreti Halifa (aba) citirao hazreti Musleh Mauda (ra) dok je raspravljao o incidentima sa ženskim ashabima u vrijeme Časnog Poslanika (savs). On je rekao da su žene u Medini, kada su čule vijest o smrti Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, požurile na bojno polje kod Uhuda.
Većina ih je putem uvjeravana da je on živ i zdrav, ali jedna žena – čiji su muž, brat i otac mučenički stradali – nastavila je juriti naprijed. Raspitala se za Časnog Poslanika (savs) čim je stigla. Nakon što joj je rečeno o šehadetu članova njene porodice, željela je da čuje samo o Časnom Poslaniku (savs).
Kad joj je rečeno da je živ, pojurila je do njega i rekla: ‘Ako si živ i zdrav, ništa mi drugo nije važno.’ Zapazite koliko je voljela Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da su svi njeni muž, otac i brat ubijeni, ali njen jedini odgovor je bio da sazna za Časnog Poslanika (savs).
Glasina o Poslanikovoj smrti stiže u Medinu
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Musleha Mauda (ra) koji je napisao u vezi hrabrosti koju su pokazali stanovnici Medine:
”Glas o Poslanikovoj (savs) smrti i vijesti o rasturanju muslimanske vojske stigli su do Medine, prije nego što su se ostaci muslimanskih snaga mogli vratiti u grad. Žene i djeca su mahnito trčali prema Uhudu. Mnogi od njih su saznali istinu od vojnika koji su se vratili nazad. Jedna žena iz plemena Benu Dinar otišla je dalje dok nije stigla do Uhuda.
Ova žena je u borbi izgubila muža, oca i brata. Prema nekim naratorima, izgubila je i sina. Dočekao ju je vojnik koji se vratio i rekao joj da joj je otac umro. Ona je odgovorila: „Ne brinem za svog oca; Reci mi o Poslaniku (savs).” Vojnik je znao da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, živ, pa nije odmah odgovorio na njen upit, već joj je rekao za njenog brata i muža koji su također umrli. Na svaki izvještaj ona je ostala nepomična i iznova i iznova pitala: „Šta je Božiji Poslanik (savs) učinio?“
Bio je to čudan izraz za upotrebu, ali kada se sjetimo da ga je koristila žena, više se ne čini tako čudnim. Emocije žene su jake. Često se obraća mrtvoj osobi kao da je živ. Ako je ta osoba skoro u srodstvu, ona ima tendenciju da mu se požali i pita zašto je napušta i ostavlja nezbrinutu i samu. Uobičajeno je da žene na ovaj način oplakuju gubitak svojih dragih osoba. Izraz koji koristi ova žena je, dakle, prikladan za ženu koja tuguje zbog Poslanikove (savs) smrti.
Ova žena je držala Poslanika (savs) dragim i odbijala je vjerovati da je mrtav čak i nakon što je čula da je mrtav. Istovremeno, ona nije negirala vijest, već je nastavila govoriti u istinskoj ženskoj tuzi: „Šta je Božiji Poslanik (savs) učinio?“ Rekavši ovo, ona se pretvarala da je Poslanik (savs) živ, i žalila se da je lojalan vođa poput njega odlučio da im zada bol zbog razdvajanja. Kada je vojnik koji se vratio otkrio da ovoj ženi nije stalo do smrti njenog oca, brata i muža, shvatio je dubinu njene ljubavi prema Poslaniku (savs) i rekao joj: „Što se tiče Poslanika (savs) on je kako ti i želiš, potpuno živ.”
Žena je zamolila vojnika da joj pokaže Poslanika (savs) . Pokazao je na jedan dio polja. Žena je pojurila do tog dijela i stigla do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem , držala njegovu mantiju u ruci, poljubila je i rekla: “Neka ti se žrtvuju moji otac i majka, o Božiji poslaniče, ako si živ, nije me briga ko će još umrijeti.” Dakle, možemo vidjeti kakvu su snagu i odanost muslimani – i muškarci i žene – pokazali u ovoj borbi.
Kršćanski pisci s ponosom pripovijedaju priču o Mariji Magdaleni i njenim drugovima i govore nam o njihovoj odanosti i hrabrosti. Rečeno je da su u ranim jutarnjim satima krijući se od Jevreja krenuli prema Isusovom (as) grobu. Ali šta je to u poređenju sa odanošću ove muslimanke iz plemena Dinara? Još jedan primjer zabilježen je u historiji. Nakon što su mrtvi bili ukopani i Poslanik (savs) se vraćao u Medinu, vidio je žene i djecu koji su izašli iz Medine da ga dočekaju.
Uzicu njegove jahalice držao je Sa'd bin Mu'adh, poglavica Medine. Hazreti Sa'd (ra) je odvažno vodio jahalicu. Činilo se da je svijetu objavio da su muslimani ipak uspjeli da odvedu Poslanika sallallahu alejhi ve sellem u Medinu, živog i zdravog. Dok je napredovao vidio je svoju ostarjelu majku kako napreduje u susret muslimanskoj grupi koja se vraćala. Ova stara žena je bila veoma slabovidna.
Hazreti Sa'd (ra) ju je prepoznao i, okrenuvši se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem , rekao: “Ovdje je, o Poslaniče, moja majka.” “Pustite je da izađe naprijed,” odgovorio je Poslanik (savs). Žena je prišla naprijed i praznim pogledom pokušala uočiti Poslanikovo (savs) lice. Napokon ga je mogla uočiti i bilo joj je drago.
Videvši je, Poslanik je rekao: “Ženo, tugujem zbog gubitka tvog sina” “Ali”, odgovorila je odana žena, “nakon što sam te vidjela živog, progutala sam sve svoje nesreće.”, arapski izraz koji je koristila bio je “Spekla sam svoju nesreću i progutala je”. Koju dubinu emocija ukazuje ovaj izraz?
Obično tuga izjede čovjeka, a evo jedne ostarjele žene koja je izgubila sina, svoj oslonac za starost. Ali rekla je da je, umjesto da je dopustila da je tuga pojede, pojela svoju tugu. Činjenica da je njen sin umro za Poslanika sallallahu alejhi ve sellem će je održati do kraja njenih dana.'( Uvod u proučavanje Časnog Kur'ana, str. 145-146)
Dženaza šehida sa Uhuda
Opisujući ljubav Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem prema šehidima sa Uhuda, hazreti Mirza Bashir Ahmad (ra) piše:
”Iako u to vrijeme nije klanjana dženaza, kasnije, blizu doba njegove smrti, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je posebno klanjao dženazu za šehide Uhuda, i klanjao je za njih sa velikom mukom. Časni Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem, sjećao bi se šehida Uhuda sa posebnom ljubavlju i poštovanjem.
Jednom prilikom, kada je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem prolazio pored mezara šehida sa Uhuda, rekao je: “To su ljudi čije sam vjere svjedok.” Hazreti Ebu Bekr (ra) je rekao: “O Allahov Poslaniče! Zar mi nismo njihova braća? Nismo li i mi prihvatili islam kao oni? Nismo li i mi učestvovali u džihadu za Allaha kao oni?” Časni Poslanik (savs) je rekao: “Zaista! Ali kako da znam šta ćeš raditi nakon moje smrti?” Nakon toga hazreti Ebu Bekr (ra) je počeo da plače, i nastavio silno plakati. Zatim je rekao: “O Allahov Poslaniče! Hoćemo li moći živjeti nakon tvoje smrti?”
Ashabi su također visoko cijenili Uhudske šehide i uvijek su čuvali uspomenu na Uhud u svojim srcima kao sveti događaj. Kao takav, jednom prilikom nakon smrti Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem , hazreti Abdur Rahmanu bin Aufu (ra) je dato nešto hrane da prekine post, koja je možda donekle detaljno pripremljena.
Pritom se podsjetio na vrijeme Uhuda, kada muslimani nisu imali ni dovoljno platna da pokriju svoje šehide, te su kosili travu da prekriju njihova tijela. Abdur Rahman bin Auf (ra) je bio toliko uznemiren ovim sjećanjem da je počeo nemirno plakati i otišao bez hrane, iako je postio.’ (Život i karakter Pečata poslanika (savs) – tom II , str. 347-348.)
Hazreti Halifa (aba) je prenio hadis u kojem je Časni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da bi, kada se sjeti šehida sa Uhuda, često poželio da se ponovo sastane s njima.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Uzvišeni Allah objavio sljedeći ajet o ovim šehidima: ”Ne smatrajte mrtvima one koji su ubijeni na Allahovom putu. Ne,živi su, (i) za njih je osigurana opskrba kod Gospodara njihovoga’ (Kur'an časni, 3:170)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da bez obzira na to da li se ovaj ajet odnosi posebno na šehide sa Uhuda ili ne, oni sigurno imaju uzvišeni položaj u Džennetu.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, ističući ljubav ashaba prema Časnom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, i Allahovu ljubav prema njima, hazreti Halifatul Mesih IV (rh) govorio o događaju Uzvišenog Allaha kada je razgovarao sa hazreti Abdullahom bin Amrom (ra).
On je naveo da se vidi koliko je jaka veza Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem bila sa Svemogućim Bogom, da je čak i tokom bitke primao božansku objavu. Vidjevši hazreti Abdullaha bin Amra (ra) rečeno mu je o tome koliko ljubavi gaji prema Časnom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem i da treba nastaviti da udara neprijatelja tako žestoko.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da se treba nastaviti moliti zbog pogoršanja situacije u Palestini. Postoji i rizik od napada na Iran, što će uzrokovati širenje rata.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je samo dan ranije stigla vijest da je većina Ahmadija zatočenih u Jemenu oslobođena. Rekao je da treba moliti za one koji ostaju u zatvoru, a posebno za Ahmadi muslimane koje je ranije spomenuo, da im se omogući puštanje na slobodu.
Dženaze
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će dženazu dvoje ljudi klanjati u odsustvu.
Mustafa Ahmad Khan
Prva je od Mustafe Ahmada Kana, sina Nawaba Abdullaha Khana i Nawaba Amtula Hafeez Begum (ra). Preselio je prije nekoliko dana. ‘Sigurno Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti.’
Bio je najmlađi unuk Obećanog Mesije (as). Allahovom milošću bio je Musi (vakif). Godine 1966. počinje raditi za Sui Northern Gas, a kasnije postaje direktor kompanije. Posebno je vodio računa o siromašnima. Njegova prva žena je preminula i on se ponovo oženio. Rekla je da je on čuvao svoje pastorke kao svoje. Ona kaže da je brinuo i o nemuslimanima.
Osnovao je kliniku u kojoj će nuditi besplatnu pomoć onima kojima je prijeko potrebna. Bio je veoma gostoljubiv i mnogo je volio djecu. Ako bi neki siromah otišao kod njega da traži posao, uvijek bi mu pomogao.
Prije 35 godina dijagnosticiran mu je rak i morao je na tešku operaciju. Uprkos tome, ostao je radostan i to nije uticalo na njegov dobar odnos prema drugima. Činio je dobro svima, i bio je veoma zahvalan onima koji su mu činili dobro.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je također svjedočio koliko je pazio na druge, a posebno na svoju majku i mlađu braću i sestre. Bio je odličan muž, sin i otac. Molio je da Allah podari rahmetliji milost i oprost.
Dr Mir Daud Ahmad
Druga sahrana je dr Mir Daud Ahmada iz SAD, koji je preselio prije nekoliko dana. Bio je sin dr Mira Mushtaq Ahmada i Bilqise Ahmad. Bio je oženjen Amatul Baseer, kćerkom Abdur Rahima Ahmada. Bio je unuk hazreti Musleh Mauda (ra).
Rahmetlija je diplomirao na Univerzitetu za inženjerstvo i tehnologiju u Lahoreu, nakon čega se preselio u SAD. Tamo je doktorirao i počeo raditi u Svjetskoj banci i nastavio raditi 35 godina. Obavljao je odličan posao širom svijeta na poboljšanju međunarodnih odnosa, posebno u Aziji.
On je također bio među prvim Ahmadi članovima SAD-a i služio je Zajednici s velikim žarom. Također je neko vrijeme živio u Kini, gdje je uvijek širio poruku islama. Uvek je bio ljubazan prema mladima i učestvovao je koliko je to bilo moguće u finansijskim žrtvama. Hazreti Halifa (aba) je molio da mu Uzvišeni Allah podari milost i oprost. Amin.