Život Poslanika II Događaji prije Hudejbije
Kratki sadržaj
Nakon učenja Tešahuda, Teavvuza i sure Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da će početi spominjati Hudejbija ugovor.
Obećanje čiste pobjede
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Hudejbija sporazum održan u mjesecu Zul Ka'de 6. hidžretske godine, odnosno marta 628. godine. Ovo je također poznato kao pohod Hudejbija.
Svemogući Bog je objavio cijelo poglavlje Časnog Kur'ana u vezi s pohodom na Hudejbiji pod nazivom Sura al-Fath (Pobjeda). Počinje kako slijedi: ‘Zaista, Mi smo tebi dali jasnu pobjedu, da Allah oprosti tvoje greške, prošle i buduće, i da usavrši Svoje blagodati prema tebi, i da te drži na Pravom putu; i da te Allah pomogne poštenom i nadmoćnom pomoći.’ (Časni Kur'an, 48:2-4)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Hudejbija bio naziv bunara koji su u ranom islamu koristili putnici i hodočasnici. Nalazio se devet milja od Mekke. Ovdje je formiran sporazum između Kurejšija iz Mekke i muslimana.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da nam historija govori da je Časni Poslanik (savs) vidio san na osnovu kojeg je otputovao na Hudejbiju. U snu je vidio da zajedno sa svojim ashabima mirno ulazi u Mekku obrijanih glava. Vidio je da je ušao u Kabu i da je preuzeo njene ključeve. Također je vidio sebe kako boravi sa onima koji su ostali na Arefatu.
Kao takav, nakon što je vidio ovaj san, Časni Poslanik (savs) je okupio sve oko sebe da ga prate na ovom putovanju. Krenuli su bez ikakvog oružja osim sa svojim mačevima u koricama, što je bio običaj da Arapi nose sa sobom na svako putovanje.
Časnog Poslanika (savs) su upitali zašto sa sobom nije ponio oružje znajući da Mekanlije prijete muslimanima. Časni Poslanik (savs) je rekao da, pošto je krenuo na Umru (manje hodočašće), nije želio sa sobom ponijeti oružje.
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše: ”Kad je vidio ovaj san, Časni Poslanik (savs) je uputio svoje ashabe da se pripreme za Umru. Umra je bila kao da je manji hadž, pri čemu su različiti obredi hadža bili izostavljeni i bili bi dovoljni samo Bajtulahov tavaf i žrtvovanje životinje. Nadalje, za razliku od hadža, nije bilo određeno doba godine za Umru.
Ovaj ibadet se mogao obavljati u bilo koje doba godine. Ovom prilikom, Časni Poslanik s.a.v.s., je također najavio ashabima da, budući da ovo putovanje nije bilo namjere nasilnog sukoba, već samo u svrhu obavljanja mirnog ibadeta, muslimani ne bi trebali nositi oružje sa sobom. Mada, prema običaju Arabije, mačevi su se mogli držati u koricama kao putnik.’ (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), Vol. 3, str. 118-119)
Broj prisutnih muslimana tokom pohoda Hudejbija
Hazreti Halifa (aba) je rekao da postoje različite predaje o broju muslimana u pohodu Hudejbija. Neki kažu da ih je bilo više od 1.000, neki 1.300, dok druga priča kaže 1.400. U drugim predanjima čak se spominje 1.700 muslimana.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) obukao odjeću napravljenu od jemenske tkanine, a zatim je bacio na njega kamil Qaswah. Njegova supruga, hazreti Umm Selamah (ra), pratila ga je na ovom putovanju. Po dolasku u Zul Hulefah, Časni Poslanik (savs) je klanjao ranu popodnevnu molitvu, nakon čega je označio životinje koje su bile za žrtvu i stavio im ogrlice, a muslimani su ih slijedili. Muslimani su na ovom putovanju imali 200 deva.
Časni Poslanik (savs) kreće prema Kabi
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs), ušao u stanje Ihrama u Zul Hulejfi kako bi se znalo da je krenuo prema Časnoj Kabi. Dok je nastavljao svoje putovanje, Časni Poslanik (savs) bi recitirao: ”Evo me, o Allahu, evo me. Evo me, nemaš partnera, evo me. Zaista su sve pohvale i blagodati Tvoji u kraljevstvu. Nemaš partnera.”
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) poslao mali odred naprijed kako bi saznao o kretanjima Kurejšija kako bi osigurao da oni nisu dorasli bilo kakvom neredu.
Rečeno mu je da se na putu nalaze neki idolopoklonici koji bi mogli predstavljati prijetnju muslimanima. Kao takav, Časni Poslanik (savs) je poslao hazreti Ebu Katadu (ra) koji nije ušao u stanje Ihrama zajedno sa odredom prema njemu.
Čudo povećanja vode
Hazreti Halifa (aba) je rekao da su se tokom ovog putovanja dešavala i određena čuda. Došao je trenutak tokom putovanja kada nije preostalo vode osim one u posudi Časnog Poslanika (savs). Ashabi su se okupili oko Časnog Poslanika (savs) i rekli im da je ostala samo voda koju je imao, a da vode nemaju. Časni Poslanik (savs) je stavio svoju ruku u posudu i kaže se da je to bilo kao da su potoci vode tekli iz prstiju Časnog Poslanika (savs) i da su svi mogli piti do kraja i uzeti abdest.
Problemi Na putu do Kabe
Hazreti Halifa (aba) je rekao da kada su Kurejšije saznali za namjere muslimana da posjete Kabu, znajući da nemaju namjeru za bitku, Kurejšije su namjeravale da ih spriječe da uđu u Mekku. Poslali su trupe da im blokiraju put kako ne bi mogli ući u Mekku. Jedan od doušnika Časnog Poslanika (savs) mu je rekao o namjerama i pokretima Kurejšija.
Časni Poslanik (savs) se posavjetovao sa ashabima o tome da li bi muslimani trebali zadati udarac onima koji su im blokirali put. Hazreti Ebu Bekr (ra) predložio je da, budući da su samo krenuli u posjetu Svetoj Kabi, trebaju zadržati svoj kurs samo u tu svrhu.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs), nakon što je saznao da su Halid bin Velid i njegova vojska krenuli da blokiraju put muslimana, usvojio drugi put koji je muslimane odveo do Hudejbije.
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše:
”Poslije putovanja od nekoliko dana, kada se Časni Poslanik (savs) približio mjestu zvanom Usfan, koje se nalazi na otprilike dva dana putovanja na putu za Mekku, glasnik Časnog Poslanika (savs) ga je obavijestio da su Kurejšije bili bijesni i čvrsto odlučni da ga zaustave do te mjere da su, izražavajući svoj bijes i varvarstvo, obukli kože geparda i bili su potpuno okrenuti ratu, kako bi zaustavili muslimane u svim slučajevima.
Također je utvrđeno da su Kurejšije poslali konjičku jedinicu od nekoliko odvažnih jahača pod komandom Halida bin Velida koji još nije postao musliman, te da se ta konjica približila muslimanima i da je ‘Ikrimah bin Abi Jahl također deo toga.
Kada je Časni Poslanik (savs) čuo ovu vijest, uputio je ashabe da skrenu s poznatog puta za Mekku i krenu s desne strane kako bi spriječili sukob. Tako su muslimani krenuli naprijed sa veoma teškog i opterećujućeg puta u blizini obale.” (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), Vol. 3, str. 120-121)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da kada je Časni Poslanik (savs) išao na Hudejbiju, njegova deva je stala i nije se htjela pomaknuti uprkos tome što su muslimani pokušavali da je natjeraju. Časni Poslanik (savs) je rekao da se kamila zaustavila prema Allahovoj volji.
Tada je Časni Poslanik (savs) rekao da će ispuniti bilo koji zahtjev Kurejšija sve dok to ne bude u suprotnosti s Božjom časti. Zatim je Časni Poslanik (savs) pozvao devu da ustane i ona je to učinila i nastavila prema Hudejbiji.
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše: ”Također je padala kiša te noći ili ubrzo nakon toga. Shodno tome, kada je Časni Poslanik (savs) stigao na sabah-namaz, ravnica je bila puna vode.
Časni Poslanik (savs), se nasmiješio i rekao: “Znaš li šta je tvoj Bog rekao povodom ove kiše?” Po svom običaju, ashabi su odgovorili: “Bog i Njegov poslanik najbolje znaju.” Časni Poslanik (savs), je rekao: “Uzvišeni Bog kaže: ‘Među mojim robovima ima nekih koji su se jutros probudili u stanju vjere, dok su se drugi pokolebali u stanju nevjerovanja.
Za one koji su rekli da nam je ova kiša data milošću Božjom, ostali su čvrsti na suštini vjere. Međutim, oni koji su rekli da nam je ova kiša došla zbog te i takve zvijezde, nesumnjivo su vjerovali u zvijezdu, a nisu vjerovali u Boga.'” Ovom izjavom, punom bogatstva (božanskog) jedinstva, oni su nesumnjivo vjerovali u nju.
Časni Poslanik (savs) je podučavao svoje ashabe da je nesumnjivo sistemom sredstava i uzroka da bi se upravljao svemirom, Bog postavio razne vrste sredstava, a po pitanju kiše, itd., mi ne poričemo dejstvo nebeskog tijela.
Međutim, istinsko jedinstvo je da uprkos ovim srednjim sredstvima, pogledi čoveka ne bi trebalo da postanu zanemareni prema tom tako Skrivenom Biću, Koje je Tvorac svih ovih sredstava i Uzrok svih Uzroka u ovom univerzumu, bez Koga ova materijalistička sredstva nisu značajniji od mrtvog insekta.” (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), Vol. 3, str. 122-123)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, dok je bio na Hudejbiji, Časni Poslanik (savs) naredio da se deve zakolju i podijele. Časni Poslanik (savs) je također dobio nekoliko koza koje je također uputio da se podijele među muslimanima.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će ove detalje spominjati i ubuduće.
Dženaze
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će predvoditi dženazu sljedećim članovima koji su preselili:
Shehryar Rakin
Shehryar Rakin iz Bangladeša, sin Muhameda Abdullaha Wahaba. Nakon pada vlade u Bangladešu nastao je veliki haos i protivnici Ahmadijata su iskoristili prednost i kontinuirano napadali Ahmadije, paleći njihove domove i vršeći napade na razna imanja Zajednice. Napadač se infiltrirao na jedno od imanja i napao mladića koji je obavljao poslove obezbeđenja.
Tokom ovog napada Shehryar je zadobio jak udarac u glavu. Nakon tri mjeseca liječenja podlegao je ranama i preselio, čime je stekao čin mučeništva (šehida).
Iza njega su ostali roditelji, baka i djed, sestra i dva brata. Bio je aktivan u služenju Zajednici. Uvijek je redovno klanjao namaze i uvijek je davao prednost služenju Zajednici. Bio je od velike pomoći i kod kuće. Bio je društvena osoba i lako je upoznavao nove ljude. Pripremao se za upis u Jamia Ahmadiyya Bangladesh, baš kao i njegov stariji brat.
Međutim, njegova majka je vidjela san koji je ukazivao na šehadet njenog sina. Uvek je bio spreman da služi za svaku dužnost. Pomagao bi probuditi druge za dobrovoljne namaze pred zoru i Sabah namaze.
Jednom je rekao, čuvši da je Hazreti Halifa (aba) u jednoj od svojih hutbi spomenuo šehida, da i on želi da jednog dana bude spomenut na ovaj način. Kao takva, njegova želja je ispunjena. Hazreti Halifa (aba) je molio da Allah uzdigne njegov položaj i podari strpljenje njegovoj porodici.
Abdullah Odeh
Abdullah Asad Odeh iz Kababira koji je nedavno preselio. Bio je iz porodice koja je bila veoma vezana za imame Zajednice. Od vremena Drugog halife (ra) do danas, bio je veoma vezan za halife Zajednice i održavao je prepisku. Imao je čast da služi Zajednici u različitim svojstvima. Nakon penzionisanja, nominiran je za predstavnika islama u odjelu za vjerska pitanja.
Zbog toga što je Ahmadi musliman, bilo je protivljenja ovoj nominaciji. Ostao je čvrst u svojoj vjeri i udaljio se od razmatranja. Imao je priliku da služi hazreti Chaudhryju Zafrulla Khanu (ra) tokom njegove posjete Kababiru. Pomagao je u novom razvoju medrese Ahmadiyya. Napisao je mnoge članke, a također je preveo komentar sure al-Kahf sa engleskog na arapski.
Pisao je i članke i knjige u odbranu Ahmadijata. Bio je istinski Ahmadijatov sluga. Takođe su mu se obraćali da uđe u politiku; međutim, on je to odbio, rekavši da političari imaju svoje principe, dok su njegovi principi ukorijenjeni u Ahmadijatu. Iza njega su ostala tri sina, tri kćerke i 14 unučadi. Hazreti Halifa (aba) je molio da mu Allah podari oprost i milost, uzdigne njegov položaj i omogući njegovom potomstvu da ide njegovim stopama.