U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija
Related Contents from Topics

Život Poslanika II Pohoda Zatur-Rika

Peti Halifa i poglavar Ahmadija muslimanskog džemata

Kratki sadržaj

Nakon učenja Tašahhuda, Teavvuza i sure Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da će nastaviti spominjati događaje koji su uslijedili nakon bitke kod Haibera.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da su se vodili pregovori sa narodom Taima. Taima je bio poznati grad iz Medine na putu za Siriju. Kada su ljudi iz Taime čuli za događaje u Haiberu, umjesto da se suprotstave islamu, poslali su predstavnika muslimanima kako bi pregovarali o mirovnom sporazumu. Časni Poslanik (savs) je ovo prihvatio i dozvolio jevrejima iz Taime da ostanu u svojoj zemlji sa svojim bogatstvom.

Kašnjenje u klanjanju namaza

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se prenosi da se Časni Poslanik (savs) vraćao sa Haibera, hodao je cijelu noć. Kada je osjetio umor, podigao je kamp u blizini Medine i zamolio hazreti Bilala (ra) da osigura da se probudi za jutarnji namaz (fadžr). Kada je došlo vrijeme za jutarnji namaz, hazreti Bilal (ra) se također umorio i zaspao.

Kao rezultat toga, hazreti Bilal (ra) nije mogao nikoga probuditi, uključujući i Časnog Poslanika (savs). Časni Poslanik (savs) se probudio kada je sunce već izašlo. Časni Poslanik (savs) je krenuo sa svojim ashabima i nakon kratkog vremena stao da predvodi muslimane u jutarnjoj molitvi.

Časni Poslanik (savs), je tada rekao da ako neko zaboravi klanjati namaz, onda ga treba klanjati čim se sjeti, jer je Bog rekao da se namaz treba uspostaviti radi njegovog sjećanja. Hazreti Halifa (aba) je napomenuo da je ovaj događaj zabilježen na različitim mjestima i u odnosu na druge bitke, odnosno neki to prenose u vezi sa Tabukom ili Hudaibijom.

Džennetski list

Hazreti Halifa (aba) je rekao da su ashabi, na povratku iz Hajbera u Medinu, digli glas sa parolama slavljenja Allaha. Nakon toga, Časni Poslanik (savs) ih je uputio da koriste normalnu jačinu glasa, jer oni nisu pozivali onoga ko je gluh i udaljen, nego su pozivali Onoga koji sve čuje i uvijek je prisutan.

Časni Poslanik (savs), je rekao jednom ashabu: ‘Zar da te ne obavijestim o listu sa džennetskog lišća?’ Saputnik je odgovorio da naravno. Časni Poslanik (savs) je rekao da recituje: La Hevla va la kuvveta illa billah- tj. Nema moći da se izbjegne grijeh ili učini dobro osim preko Allaha’

Hazreti Halifa (aba) je rekao da postoje razne priče o tome koliko je Časni Poslanik (savs) ostao u Haiberu. Neke predaje spominju da je Časni Poslanik (savs) ostao tamo šest mjeseci, dok druge predaje spominju 40 dana. Većina naracija teži manjem vremenu.

Prednosti za muslimane nakon bitke kod Hajbera

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je bitka kod Haibera rezultirala mnogim dobrobitima za muslimane i islam. Na primjer, okolna arapska plemena koja su nekada planirala zavjeru protiv islama postala su uplašena i počela su nuditi široke ponude mira, pa čak i prihvatila pokornost islamu.

Slično, kao rezultat Haibera, većina jevrejske moći u Arabiji je eliminirana. Zatim je pobjeda na Haiberu rezultirala i boljim uslovima života u Medini. Zabilježeno je da nakon ove bitke prvi put su stanovnici Medine mogli početi jesti do sitosti.

Pohod Zatur-Rika

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se u historiji spominje još jedan pohod koji je poznat kao pohod Dhat al-Rika. Ovaj pohod je poznat pod imenom ”Zatur-Rika” jer je postojalo drvo ili planina u području gdje se ovaj pohod odvijao pod nazivom ”Zatur-Rika”.

Drugi razlog je taj što bi između šest osoba postojala samo jedna jahaća životinja koju su svi dijelili. Zbog hodanja po kamenitom terenu, ashabi su zadobili povrede stopala do noktiju. Za noge bi vezivali komade tkanine, koji su poznati kao Rika.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se, prema različitim historijskim izvještajima, ovaj pohod dogodio ili tokom 4. hidžretske ili 5. hidžretske godine. Međutim, imam Buhari je ovo stavio u 7. hidžretsku godinu nakon osvajanja Mekke, što se čini najprihvatljivijim datumom. Hazreti Mirza Bashir Ahmad (ra) je također spomenuo ovaj pohod kao da je bio u 7. Godini po hidžri.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je jedan od razloga za ovaj pohod to što je bilo ljudi koji bi pljačkali duž staza u Nedždu i smetali prolaznicima. Nisu htjeli da ostanu na jednom mestu pa ih je bilo teško uhvatiti. Časni Poslanik (savs) je odlučio poduzeti konačnu akciju protiv njih.

Slično tome, drugi razlog je bio taj što je jedan čovjek došao sa robom u Medinu i stanovnici Medine su je kupili od njega. Obavijestio ih je da Banu Anwar i Banu Tha'labah okupljaju vojsku protiv njih. Kada je Časni Poslanik (savs) saznao za ovo, počeo je pripreme za putovanje.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) krenuo sa negdje između 400 do 800 ashaba. Od njih je Časni Poslanik (savs) razmjestio razne odrede na putu, od kojih su svi izvijestili da nisu našli nikakvu vojsku. Kada su stigli u Nahl, beduini su pobjegli u planine. Iz Nahla, Časni Poslanik (savs), je krenuo u Dhat al-Rika gdje su se muslimani susreli sa vojskom Gatfana, međutim nije bilo bitke, iako je prijetnja bitke ostala.

Kako se ovo stanje potencijalne bitke nastavilo, došlo je vrijeme za namaz, a Časni Poslanik (savs) je ponudio  namaz  (način klanjanja namaza u vrijeme straha ili potencijalne prijetnje). To je podrazumijevalo da je jedna grupa ljudi klanjala polovinu namaza iza Časnog Poslanika (savs), a zatim se zamijenila sa drugom grupom ljudi za drugu polovinu namaza, dok je grupa koja nije klanjala namaz stajala na straži.

Jedinstvena povezanost ashaba sa Bogom

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se ovom prilikom spominje čovjek koji je napao muslimane. Jedne noći je zapuhao jak vjetar i Časni Poslanik (savs) je upitao ko će stajati na straži pored njegovog šatora. Hazreti Abbad bin Bišr (ra) i hazreti Ammar bin Jasir (ra) su se javili za ovaj zadatak, odlučivši da podijele dužnosti u toku noći.

Dok je hazreti Abbad (ra) klanjao namaz, jedna neprijateljska osoba je uvidjela priliku i ispalila je strijelu u hazreti Abbada (ra) koja ga je pogodila. Nije prekinuo svoj namaz, nego je uklonio strijelu i nastavio namaz. I opet, u njega je ispaljena još jedna strijela, koju je uklonio, ali sljedeći put je bilo mnogo krvi.

Završio je namaz i probudio hazreti Ammara (ra). Kada je vidio njegovo stanje, hazreti Ammar (ra) je upitao zašto ga nije probudio ranije. Hazreti Abbad (ra) je rekao da je učio suru El-Kehf u svom namazu i da nije želio da prekine njegovo učenje. Takva je bila izvanredna veza koju su ashabi imali sa Bogom.

Čuda tokom pohoda ”Zatur-Rika”

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je nakon petnaest dana Časni Poslanik (savs) krenuo da se vrati u Medinu. Zabilježeno je da su se tokom ovog pohoda dogodila određena čuda. Jedan je bio poznati događaj koji glasi: tokom putovanja, Časni Poslanik (savs) se odmorio u hladu drveta i objesio svoj mač o granu. Ashabi pričaju da su se svi također odmorili i probudili da vide da ih Časni Poslanik (savs) zove.

Kada su stigli do Časnog Poslanika (savs) zatekli su beduina kako sjedi pored njega. Časni Poslanik (savs), im je rekao da je ostavio svoj mač dok je spavao, a kada se probudio, našao ga je kako stoji nad njim sa svojom sabljom. Beduin ga upita: ‘Ko će te spasiti od mene?’ Časni Poslanik (savs) je odgovorio govoreći: ‘Allah’. Nakon toga, Beduin je vratio mač u korice, a Časni Poslanik (savs) ga nije kaznio ni na koji način.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da postoji još jedna slična predaja iz 3. hidžretske godine gdje je čovjek iz protivnika islama našao Časnog Poslanika (savs) kako spava sam. Stao je iznad njega sa mačem i upitao: ‘Ko će te spasiti od mene?’ Časni Poslanik (savs) je odgovorio govoreći: ‘Allah’. Nakon toga je mač ispao iz njegovih ruku, koji je Časni Poslanik (savs) podigao i upitao: ‘Ko će te sada spasiti od mene?’ Na to je čovjek odgovorio: ‘Niko.’ Zakleo se da se više nikada neće suprotstaviti islamu.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se desio i događaj u vezi sa pticom. Jedan od ashaba je uzeo ptičicu i majka ptice je došla ispred ashaba. To je zbunilo one koji su to gledali. Časni Poslanik (savs) je upitao zašto su bili iznenađeni, kada je ova ptica došla da je spasi. Časni Poslanik (savs) je rekao da je Bog zasigurno još više milostiv prema vama nego što je ova ptica pokazala za svoje dijete.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je na putu za Dhat al-Riku jedna žena donijela svoje dijete Časnom Poslaniku (savs) i rekla da ga je pogodilo ludilo. Časni Poslanik (savs), stavio je svoju blagoslovljenu pljuvačku u usta dječaka i rekao da nikada više neće doživjeti napad ludila i od tog dana pa nadalje je izliječen od svog ludila.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da su tokom ovog pohoda bila tri jaja koja je Časni Poslanik (savs) uputio da se skuvaju. Donijeli su ih u zdjeli koju su Časni Poslanik (savs) i ashabi jeli do kraja. Kada su svi jeli, jaja su ostala u činiji kao da su netaknuta.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, dok se vraćao sa ovog pohoda, dotrčala deva dok je zavijala, Časni Poslanik (savs) je rekao da se deva žalila na svog vlasnika, da posljednjih nekoliko godina njen vlasnik nije uzimao nikakav posao od nje i da sada namjerava da je zakolje.

Časni Poslanik (savs) je zamolio Hazreti Džabira (ra) da dovede tog vlasnika. Hazreti Džabir (ra) je rekao da ne zna ko je vlasnik. Časni Poslanik (savs) je rekao da će ga kamila odvesti do svog vlasnika, i to je i učinila. Kada je doveden vlasnik, Časni Poslanik (savs) je zatražio da kupi devu, i nakon toga, Časni Poslanik (savs) je ostavio devu da slobodno pase u džungli.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je tokom ovog pohoda Časni Poslanik, (savs), naložio Hazreti Džabiru (ra) da objavi da svi trebaju uzeti abdest. Časni Poslanik (savs), je obaviješten da među ashabima nema nijedne kapi vode. Časni Poslanik (savs) je naredio da se provjeri vodena koža nekog ashaba da vidi da li je u njoj ostalo vode. Kada je provjeren, u njegovoj vodenoj kožici je ostalo vrlo malo vode.

Ovo je doneseno Časnom Poslaniku (savs), koji je držao kožu s vodom i molio se, a on je pritiskao. Zatim je vratio i tražio veliku kadu. Zatim je Časni Poslanik (savs) raširio svoje ruke u kadi i stavio ih na dno i rekao hazreti Džabiru (ra) da sipa sve kapi vode koje su preostale dok izgovaraju Allahovo ime.

Stoga je hazreti Džabir (ra) izlio kapi vode na ruke Časnog Poslanika (savs) koje su bile u kadi iz kojih je zatim počela teći voda, iz njegovih prstiju kao potok dok se cijela kaca nije napunila. Ljudi su došli i pili iz vode i pili do kraja.

Hazreti Halifa (aba) je citirao Obećanog Mesiju (as) koji je objasnio da kada se dostigne tako visok nivo veze sa Bogom kao što je onaj kod Časnog Poslanika (savs), moguće je da se izlože takva čuda koja se pojavljuju izvan ljudskih mogućnosti i nose u sebi nijansu božanske moći.

Primjer za to je kada je tokom bitke na Bedru, Časni Poslanik (savs), bacio šaku kamenja koje je postalo oluja uzrokujući da je neprijatelj oslijepljen i poražen. Bog je ovo objasnio u Kur'anu kada je rekao:”nisi ti bacio (šakom kamenje prema njima), kad si bacio, nego je Allah bacio.” (Kur'an Časni, 8:18)

Na isti način je Časni Poslanik, (savs), pokazao mnoga čuda, čak i ona koja nisu bila rezultat direktne molitve, već su bila manifestacija Božanske moći, kao što su slučajevi u kojima je malo hrane ili vode napravljeno tako da bude velika količina koja omogućava da se svi zasite. Svi takvi događaji sadrže u sebi skrivenu Božju moć.