U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija
Related Contents from Topics

Život Poslanika II Izdaja Benu Kurejza

Peti Halifa i poglavar Ahmadija muslimanskog džemata

Kratki sadržaj

Nakon učenja Tešahuda, Teavvuza i sure Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da će nastaviti spominjati opsadu Benu Kurejze nakon bitke kod Hendeka, zbog njihove izdaje.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da kada je opsada dostigla svoj vrhunac, Benu Kurejz je odlučio da se složi sa Časnim Poslanikom (savs) i sišli su sa svoje tvrđave. Postoje različite priče o tome koliko je opsada trajala; neki kažu 10 dana, drugi 15, 14 ili 24. Prema hazreti Mirzi Bashir Ahmadu (ra), ova opsada je trajala oko 20 dana.

Hazreti Sad bin Muaz (ra) imenovan za sudiju

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Hazreti Sad (ra) je presudio u odluci koju treba donijeti u vezi sa Jevrejima iz Benu Kurejza. Kada su Jevreji izašli iz svoje tvrđave, bili su zatvoreni, dok su žene i djeca držani po strani. Muslimani su zaplijenili sve što je bilo u njihovoj tvrđavi, uključujući 1.500 mačeva, 300 lančića, 2.000 kopalja, 1.500 kožnih štitova i još mnogo toga. Bilo je i mnogo kamila i drugih životinja koje su muslimani uzeli u svoje čuvanje.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da su se starješine plemena Aus pokorili Časnom Poslaniku (savs) da su, pošto su Benu Kurejze bili njihovi saveznici, tražili da im se oprosti.

Časni Poslanik (savs) je šutio dok su oni nastavili povećavati svoje molbe. Časni Poslanik (savs) je upitao da li bi oni bili zadovoljni da neko od njihovih ljudi donese konačnu odluku u vezi sa Benu Kurejzom, na što su oni odgovorili da bi im to zaista bilo drago.

Kao takav, Časni Poslanik (savs) je imenovao hazreti Sad bin Muaza (ra) za sudiju u pitanju Benu Kurejze. Prema drugoj predaji, Časni Poslanik (savs) dao im je priliku da sami izaberu nekoga, a oni su izabrali hazreti Sad bin Muaza (ra) i Časni Poslanik (savs) odobrio je.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da su se ljudi okupili oko njega, nakon što je primio vijest o njegovom imenovanju po ovom pitanju, i molili da se smiluje Benu Kurejzu; međutim, hazreti Sad (ra) je šutio. Kako su se njihove molbe povećavale, hazreti Sad (ra) je rekao da je došlo vrijeme da ne treba brinuti o bilo kome ko kleveta Boga.

Zatim je otišao do Časnog Poslanika (savs) i kada ga je vidio, Časni Poslanik (savs) je uputio one tamo da ustanu iz poštovanja prema hazreti Sadu (ra). Časni Poslanik (savs) je tada uputio hazreti Sada (ra) da donese odluku po tom pitanju. Tada je hazreti Sad (ra) upitao one koji su se molili u ime Benu Kurejze da li bi bili zadovoljni bilo kojom njegovom odlukom, na što su oni odgovorili da bi zaista bili sretni sa njegovom odlukom.

Hazreti Sad (ra) je rekao da će učiniti sve što je u njegovoj moći, a zatim je još jednom zatražio da osigura da se svaka odluka koju donese, izvrši, i svi prisutni ljudi, uključujući i Časnog Poslanika (savs) su se složili.

Hazreti Sad (ra) je tada odlučio da muškarci iz Benu Kurejze budu osuđeni na smrt, dok njihove žene i djeca trebaju biti zarobljeni. Njihovo bogatstvo treba podijeliti i njihove domove dati muhadžirima (doseljenicima u Medinu) kako ne bi ostali ovisni o ensarijama (domorodci u Medini).’ Hazreti Halifa (aba) je rekao da je nakon ove odluke Časni Poslanik (savs) rekao da ga je o ovoj odluci ranije tog dana obavijestio melek.

Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše:

”Poslije opsade od manje-više dvadeset dana, ovi nesretni Židovi pristali su da siđu iz svojih tvrđava kako bi bili presuđeni takvom čovjeku, koji, iako je bio njihov saveznik, nije našao milosti u svom srcu zbog njihovih zlih planova; i uprkos tome što je bio oličenje pravde i pravičnosti, on nije posedovao isto saosećanje i nježnost u srcu kao što je bio prisutan u čoveku koji je bio ‘Milost za celo čovečanstvo.’

Detalji su da su pleme Aus bili stari saveznici Benu Kurejz, a u to vrijeme, Sad bin Muaz (ra) je bio poglavica ovog plemena. Bio je ranjen u Gazvi u Jarku i sada je bio na liječenju na verandi džamije u Medini… Sad (ra) je stigao jašući na životinji i usput je nekoliko ljudi iz plemena Aus uporno molilo: “Mi smo saveznici Kurejza.

Kao što su se Khazraj milostivo odnosili prema svom savezničkom plemenu Benu Kainuka’, tako se i vi prema Kurejzu ponašajte blago. Nemojte ih oštro kažnjavati.” Isprva je Sad (ra) šutke slušao njihovu molbu, ali kada su počeli pretjerano ustrajati, on je odgovorio: ”

Ovo je vrijeme kada Sad neće mariti za prigovore bilo koga ko uloži prigovor.” Čuvši ovaj odgovor, ljudi su utihnuli. Kada se Sad (ra) približio, Časni Poslanik (savs) je uputio svoje ashabe: “Zauzmite svog poglavicu i pomozite mu da sjaše.”

Kada je Sad (ra) sjahao i krenuo prema Časnom Poslaniku (savs), rekao je: “Sad! Benu Kurejze su vas prihvatili kao svog sudiju i pristali su da se pridržavaju bilo koje presude koju smatrate prikladnom.”

Nakon toga, Sad (ra) je podigao pogled na ljude svog vlastitog plemena, Aus, i rekao: “Da li uzimate Boga za svog svjedoka i dajete li čvrsto obećanje da ćete biti dužni postupiti prema presudi koju sam izdao u vezi sa Benu Kurejz?”

„Da, obećavamo“, rekli su ljudi. Zatim je napravio pokret u pravcu gdje je sjedio Časni Poslanik (savs) i rekao: „Da li časni čovjek koji ovdje sjedi također obećava da će biti dužan postupiti po mojoj presudi?“ Časni Poslanik (savs) je odgovorio: “Da, obećavam.”

Nakon što su ovaj savez i sporazum potvrđeni, Sad (ra) je objavio svoju presudu: borci Benu Kurejz će biti pogubljeni; njihove žene i djeca bi bili zarobljeni, a njihovo bogatstvo podijeljeno među muslimanima.

Kada je Časni Poslanik (savs) čuo ovu presudu, spontano je rekao: “Vaša presuda je božanska odredba.”

Drugim riječima, ovo je bila uredba koja se nije mogla poništiti. Značenje ovih riječi je bilo da se presuda relevantna za Benu Kurejz dogodila u takvim okolnostima, da se božanska moć mogla vidjeti jasno kako djeluje u središtu stvari i iz tog razloga, osjećanja milosti koju drži Časni Poslanik (savs) ne mogu spriječiti ovaj ishod.

To je zaista bila istina, jer je Benu Kurejza tražio da im se pošalje Abu Lubabah (ra), a onda su mu takve riječi okliznule s jezika koje su bile potpuno neutemeljene. Shodno tome, Benu Kurejze su odbili da prihvate Časnog Poslanika (savs) za svog sudiju, i pod pretpostavkom da će se pleme Aus ponašati blago prema njima jer su oni saveznici, imenovao je Sada bin Muaza (ra) za poglavicu. plemena Aus kao njihov sudija.

Nadalje, Sad (ra) je postao toliko odlučan u pitanju pravde i pravičnosti da su osjećaji odnosa i savezništva potpuno izbrisani iz njegovog srca. Štaviše, prije nego što je objavio svoju presudu, Sad (ra) je čvrsto obećao od Časnog Poslanika (savs) da će potvrditi da će ova odluka biti izvršena u potpunosti.

Sve ove stvari nisu mogle biti slučajnost. Zaista, u osnovi ovih događaja bila je Božanska odredba, a ova presuda je bila Božja, a ne Sada (ra).’ (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom 2, str. 488-491)

Božanski dekret

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se nakon što je Sad (ra) donio svoju odluku, Časni Poslanik (savs) se vratio u Medinu. On je naredio da zatvorenici budu dovedeni u Medinu, a Časni Poslanik (savs) je također naredio da se donesu datumi za Jevreje koji su držani u kući Hazreti Ramlaha (ra).

Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše: ”Čini se da je zbog izdaje, pobune, nereda, ubistava i krvoprolića Benu Kurejz-a, nebeski sud pravde već donio presudu da njihovi borci treba da budu izbrisani s lica zemlje.

Božanska instrukcija koja je prvobitno data Časnom Poslaniku (savs) u vezi sa ovom Gazvom također potvrđuje da je ovo bila Božanska odredba.

Međutim, Bog nije želio da ovu presudu donese Njegov Poslanik (savs) i iz tog razloga, držao je Časnog Poslanika (savs) potpuno odvojenim kroz neizmjerno zamršene manifestacije Njegove moći, i dao je da ovu presudu objavi Sad (ra). Štaviše, ova objava je napravljena na takav način da Časni Poslanik (savs) više nije mogao uticati na ovu odluku, jer je već obećao da će se u potpunosti pridržavati presude.’

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je ovo jasan odgovor onima koji iznose optužbe protiv Časnog Poslanika (savs), pa čak i nekim našim mladima koji postavljaju pitanja. Ovu odluku nije donio Časni Poslanik (savs), već je ovu odluku donio jedan od ashaba, i to ashaba koji je u stvari bio saveznik Benu Kurejza.

Hazreti Halifa (aba) je nastavio citirati hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše: ”Pored ovoga, pošto uticaj ove odluke nije bio ograničen samo na ličnost Časnog Poslanika (savs), već je uticao na sve muslimane zajedno, Časni Poslanik (savs) nije smatrao svojim pravom da promijeni ovu presudu prema njegovom vlastitom mišljenju, bez obzira na to koliko je bila naginjala milosti i praštanju.

Upravo ta božanska moć je potaknula Časnog Poslanika (savs) da spontano izgovori riječi “O Sad! Čini se da je vaša presuda božanski dekret, koji niko nema moć da promijeni.”

Izgovarajući ove riječi, Časni Poslanik (savs) je tiho ustao i vratio se u grad. U to vrijeme, njegovo srce je bilo tužno pri pomisli da je narod, za koji se silno nadao da će prihvatiti islam, lišen vjere i osuđen na božanski gnjev i kaznu zbog svojih zlih djela. Možda je tom prilikom Časni Poslanik (savs), izgovorio sljedeće riječi sa intenzivnim žaljenjem: “Da je samo deset ljudi (tj. deset uticajnih) vjerovalo u mene, nadao bih se Bogu da će me cijeli ovaj narod prihvatiti i da bi bio spašen od Božje kazne.”

Kada je Časni Poslanik (savs) odlazio, dao je instrukcije da se muškarci razdvoje od žena i djece Benu Kurejza. Stoga su obje ove grupe odvojeno dovedene u Medinu i okupljene na dvije različite lokacije.

U skladu sa uputama Časnog Poslanika (savs), ashabi (od kojih su mnogi možda i sami ostali gladni) su se dogovorili da se velika količina voća donese u Benu Kurejz za njihovu konzumaciju. Zapisano je da je jevrejski narod cijelu noć proveo jedući voće.”(Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom 2, str. 491-492)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je sljedećeg jutra Časni Poslanik (savs), naredio da se iskopa jarak na jednoj od pijaca. Tamo bi bili pozvani muškarci Benu Kurejze i u skladu sa presudom hazreti Sada (ra), bili bi pogubljeni.

Sprovođenje presude i milosti Časnog Poslanika (savs)

Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše: ”Sljedećeg dana, u jutarnjim satima, presuda Sada (ra) je trebala biti stavljena na snagu. Časni Poslanik, (savs), je odredio nekoliko sposobnih ljudi za obavljanje ovog zadatka i stajali su u blizini, tako da, ako je potrebna uputa za vrijeme izricanja presude, Časni Poslanik (savs) može odmah pružiti vodstvo.

Drugi razlog je bio taj što je mogao odmah donijeti odluku ako se neko obrati za milost. Iako se na presudu Sada nije mogla uložiti žalba općenito, ali u svojstvu kralja ili glavnog izvršnog direktora jedne demokratije, Časni Poslanik (savs), definitivno je imao pravo da sasluša žalbu u odnosu na određenu osobu po pojedinačnim osnovama.

Kao čin samilosti, Časni Poslanik (savs), je također naredio da se zločinci pogube odvojeno jedan od drugog, tj. kada se jedan pogubljuje drugi ne smije biti u blizini. Dakle, svaki zločinac je posebno doveden i pogubljen po presudi Sada.

Kada je Hujajj bin Ahtab, poglavica Benu Nadira doveden na pogubljenje, pogledao je Časnog Poslanika (savs) i rekao: “O Muhammede [savs], ne žalim što sam ti se usprotivio. Međutim, istina je da onoga ko napusti Boga Bog je napustio.” Zatim je pogledao ljude i rekao: „Ništa se ne može učiniti u odnosu na Božju zapovjest.

Ovo je Njegova zapovjest i Njegov dekret.” Kada je Kab bin Asad, poglavica Kurejza doveden na pogubljenje, Časni Poslanik (savs) ga je podrazumijevano podstakao da prihvati islam. On je odgovorio: “O Ebul-Kasime! Prihvatio bih, ali ljudi će reći da sam se uplašio smrti. Pusti me da umrem za jevrejsku religiju.” (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom 2, str. 492-493)

Hazreti Halifa (aba) je nastavio citirati hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše: ”Još jedan Jevrej po imenu Rifaah, ponizno je preklinjao muslimanku mekog srca da se zauzme u njegovo ime kako bi on bio pošteđen.

Časni Poslanik (savs) je oprostio Rifaah zbog zastupanja ove muslimanke. Stoga je Časni Poslanik (savs) oprostio svakome za koga je tražena molba za milost, što je dokaz da je Časni Poslanik (savs) bio primoran presudom Sada (ra), inače mu srce nije bilo sklono pogubiti Jevreje.” (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), Vol. 2, str. 494)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da ovo jasno opovrgava bilo kakvu tvrdnju govoreći da se Časni Poslanik (savs) ponašao na okrutan način.

Lažni incident Raihane

Hazreti Halifa (aba) je dalje citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše: ”Različiti historičari pišu da je jedna osoba među zatvorenicima Benu Kurejza bila žena po imenu Raihana, a Časni Poslanik (savs) ju je zadržao kao robinju za sebe. Upravo na osnovu ove predaje, Sir William Muir je iznio vrlo bolnu optužbu protiv Časnog Poslanika (savs).

Međutim, u stvari, ova naracija je apsolutno lažna i neutemeljena. Prvo, predaja Sahiha Buharija koja je gore citirana u kojoj je navedeno da je Časni Poslanik (savs) podijelio zatvorenike Benu Kurejza među ashabima, opovrgava ovu predaju. Da je Časni Poslanik (savs) odabrao zatvorenicu za sebe, naravno, ovo bi bilo spomenuto u predaji Buharija ovom prilikom.

Međutim, čak ni najmanji pokazatelji nisu navedeni u Buhariju. Pored ovoga, druge vjerodostojne predaje jasno dokazuju da je Raihana bila među onim zatvorenicima koje je Časni Poslanik (savs) pustio kao dobročinstvo, a nakon toga je Rejhana napustila Medinu i otišla u kuću svojih roditelja (Benu Nezir) i nastavila da živi tamo. ‘

Allamah Ibni Hadžer, koji je jedan od najistaknutijih istraživača, kaže da je ova potonja predaja tačna. Međutim, čak i ako je prihvaćeno da je Časni Poslanik (savs) uzeo Raihanu pod svoje starateljstvo, ona je definitivno tamo živjela kao njegova žena, a ne kao robinja.

Međutim, što se tiče onih historičara koji su ispričali da ju je Časni Poslanik (savs) uzeo pod svoje starateljstvo, većina je također eksplicitno razjasnila da ju je Časni Poslanik (savs) oslobodio i potom oženio.

Ibni Sad je prenio predaju koju je prenijela sama Raihana u kojoj ona kaže da,  “Časni Poslanik (savs) me je oslobodio, a zatim, nakon što sam prihvatila islam, oženio me. Moj miraz je bio određen na dvanaest aukija.”

U poređenju sa ovom predajom, Ibni Sad je drugu predaju, na kojoj je Sir William Muir zasnovao svoj zaključak, proglasio kategorički lažnom i suprotnom istini; i dalje je napisao da je to mišljenje onih koji posjeduju znanje.

Stoga, prije svega, kao što je potkrijepljeno predajom od Buharija, a isto je objašnjeno u Isabi, Časni Poslanik (savs) uopće nije uzeo Raihanu pod svoje starateljstvo; nego ju je oslobodio, nakon čega se vratila svojoj porodici i počela da živi sa njima.

Drugo, čak i ako se prihvati predaja da ju je Časni Poslanik (savs) zaista uzeo pod svoj nadzor, čak i u ovom slučaju, Časni Poslanik (savs) ju je oslobodio i potom oženio; nije je držao kao robinju.

Nadalje, također treba imati na umu da u pogledu imena, rodoslovlja, plemena, itd., Raihana, postoji toliko raznolika kontradikcija unutar različitih naracija, da možda ne bi bilo nerazumno sumnjati u samo postojanje njene osobe sve zajedno; pogotovo kada se uzme u obzir da se za nju kaže da je žena osobe koja je definitivno najdokumentovanija historijska ličnost na svijetu. A Allah najbolje zna.’ (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom. 2, str. 486-498)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs), pošteno podijelio ratni plijen nakon što je uzeo Khums iz plijena (petina plijena rezerviranog za Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem).

Tretman zarobljenika

Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše: ”U skladu sa presudom Sada (ra), žene i djeca su zarobljeni. Iz raznih predaja se može zaključiti da ih je Časni Poslanik (savs) poslao prema Nedždu. Neka od plemena koja su se nalazila ovdje su platila otkupninu i dobila svoje oslobođenje.

Muslimani su ovim novcem kupovali konje i oružje za vlastitu odbranu. Ako je to zaista bio slučaj, to ne bi trebalo biti iznenađenje, jer su plemena Nedžd i Benu Kurejz bili saveznici. Prije Gazve Kurejza, zajedno su se borili u Gazvi na Hendeku. Zapravo, upravo je zbog podstrekavanja naroda Nedžda Benu Kurejz podigao zastavu pobune protiv Časnog Poslanika (savs) na prvom mjestu.

Dakle, ako su Nedžadi dobili oslobađanje zarobljenika Benu Kurejz od muslimana, to nije ništa neobično. Međutim, vjerodostojne predaje otkrivaju da su ovi zatvorenici ostali u Medini, a prema običaju, Časni Poslanik (savs) ih je podijelio pod starateljstvo raznim ashabima. Poslije su neki od njih platili vrijednost svoje otkupnine i dobili slobodu.

Druge je pustio Časni Poslanik (savs) kao dobročinstvo. Vremenom su ovi ljudi postepeno postali muslimani svojom voljom. Historija bilježi imena ‘Atijjah Kurazi, ‘Abdur-Rahman bin Zubair bin Batija, Kab bin Sulaim i posebno Muhammad bin Kab, koji je kasnije postao musliman velikog značaja.” (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), Vol. 2, str. 495-496)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) izrekao presudu ovom prilikom koja pokazuje ogromnu njegovu milost i činjenicu da je bio prvak za žene.
Časni Poslanik (savs) je rekao da svaka žena koja je podijeljena ili dobijena uz otkup, ako je imala malo dijete, onda dijete ne smije biti odvojeno od majke. Slično, dvije mlade sestre ne smiju biti razdvojene dok ne dostignu zrelost. To je bilo ponašanje ‘Milosrđa za sve narode’ prema ženama, pa čak i zatvorenicima i protivnicima.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da danas posmatramo ponašanje muslimana da tjeraju druge muslimane iz njihovih domova, što onda umanjuje čast muslimana u očima drugih. Hazreti Halifa (aba) je molio da Allah podari razum muslimanima.