Život Poslanika II Poniznost Poslanika (savs)

Kratak Sadržaj

Nakon što je proučio Tešahhud, Teavuz i suru El-Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da Ahmedi vjeruju da ako je ikada postojala savršena osoba na svijetu, to je bio Časni Poslanik Muhammed (savs).

Nije bilo nikoga prije njega, niti poslije njega, ko je dostigao takvo savršenstvo. On je bio primjer najviših standarda ispunjavanja Božjih prava, prava čovječanstva i posjedovao je savršen moral.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se u liku Časnog Poslanika (savs) može pronaći savršenstvo u bilo kojoj moralnoj osobi. Jedna takva moralna kvaliteta je poniznost, koju je Časni Poslanik (savs) posjedovao u savršenom stepenu.

Časni Poslanik (savs) je također podučavao svoje sljedbenike da usvoje kvalitet poniznosti. Svemogući Bog je rekao Časnom Poslaniku (savs) da u vezi sa svojom vlastitom poniznošću objavi:

Reci: “Ja sam samo čovjek kao i vi.” (Kur'an, 18:111)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, uprkos činjenici da mu je Bog dodijelio status posljednjeg poslanika koji donosi zakon i Pečata poslanika, natjerao ga da objavi da je skromno ljudsko biće.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će istaknuti ovu osobinu poniznosti koja se nalazi kod Časnog Poslanika (savs).

Hazreti Halifa (aba) je citirao Obećanog Mesiju (as) koji je rekao da nikada nije postojao primjer poniznosti poput onog koji je pokazao Časni Poslanik (savs).

Uprkos visokim činovim koje je primio, on je nastavio tvrditi da je samo čovjek kao i svi ostali. Pokazivao je poniznost do te mjere da se neko ne može smatrati pravim muslimanom ili sljedbenikom Časnog Poslanika (savs) osim ako i sam ne usvoji kvalitet poniznosti.

Liječenje slijepog čovjeka

Hazreti Halifa (aba) je citirao Obećanog Mesiju (as) koji je, opisujući poniznost Časnog Poslanika (savs), ispričao priču iz njegovog života. Rekao je da bi slijepac došao Časnom Poslaniku (savs) i učio Časni Kur'an.

Jednog dana, kada je otišao Časnom Poslaniku (savs), neki ljudi oko Časnog Poslanika (savs) su razgovarali s njim. Nakon što je neko vrijeme čekao, slijepac je ustao i otišao. Bog je obavijestio Časnog Poslanika (savs) o tome.

Stoga je Časni Poslanik (savs) otišao u njegovu kuću, doveo ga sa sobom i posjeo na svoju plahtu. Ova priča pokazuje da oni koji u svojim srcima imaju ljubav prema Bogu svakako moraju posjedovati kvalitete poniznosti i blagosti. Ovo nije samo priča, već lekcija koju trebamo usvojiti.

Poniznost – sredstvo za postizanje Dženneta

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Poslanik (savs) jednom rekao da svaka osoba ima dva lanca pričvršćena za sebe; jedan okrenut prema nebu i jedan okrenut prema zemlji. Kada osoba usvoji poniznost, anđeo prema nebu podiže lanac i podiže osobu. Međutim, kada neko pokaže aroganciju i oholost, lanac prema zemlji ga povlači dolje.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) jednom rekao da se osoba koja usvoji poniznost uzdiže na sedmo nebo. Slično tome, Časni Poslanik (savs) je rekao da ako neko usvoji poniznost radi Boga, Bog ga uzdiže.

Istovremeno, Časni Poslanik (savs) je također objasnio da davanje milostinje ne umanjuje nečije bogatstvo, a oprost ne umanjuje nečiju čast. Hazreti Halifa (aba) je rekao da bi ove stvari mogle donijeti velike pozitivne promjene u današnjem društvu.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se jednom jedna osoba obratila Časnom Poslaniku (savs) i nazvala ga svojim glavnim i najboljim među njima. Na to je Časni Poslanik (savs) naredio svima da se čuvaju da ih šejtan ne zavede.

Rekao je da je Božiji sluga po imenu Muhammed bin Abdullah i Božiji Poslanik. Rekao je da mu se ne treba obraćati na način koji prelazi rangove koje mu je Bog dao.

U drugom slučaju, Časni Poslanik (savs) je rekao da ničiji vlastiti postupci neće dovesti do ulaska u Džennet. Ashabi su pitali da li se to odnosi i na Časnog Poslanika (savs). On je rekao da se zaista odnosi, jer ničiji vlastiti postupci ne mogu dovesti do ulaska u Džennet, osim ako nisu pokriveni Božjom milošću. Stoga bi svi trebali pažljivo provoditi svoje postupke, nastojeći se približiti Bogu.

Dova za poniznost

Hazreti Halifa (aba) je rekao da su jednom čuli Časnog Poslanika (savs) kako dovi: ‘O Allahu, daj mi da živim u skromnosti, daj mi da umrem u skromnosti i uzdigni me među skromnima.’

Također je zabilježeno da Časni Poslanik (savs) ne bi imao ništa protiv da hoda pored udovica ili siromašnih kako bi čuo šta imaju reći. Uz svoje uzvišene duhovne standarde, Časni Poslanik (savs) bi se pobrinuo da čuje šta čak i oni u društvu imaju reći i slušao bi ih sa strpljenjem i pažnjom.

Blagost Časnog Poslanika (savs) u prisustvu drugih

Hazreti Halifa (aba) je jednom rekao: „Časni Poslanik (savs) je hodao kada ga je jedna starija gospođa zaustavila putem i počela mu objašnjavati svoje potrebe.

Časni Poslanik (savs) je strpljivo stajao i slušao šta je imala reći. Hatim bin Adijj je u to vrijeme bio sa Časnim Poslanikom (savs), i dok je stajao i posmatrao šta se dešava pred njim, pomislio je da ovaj čovjek sigurno ne može biti kralj, jer kraljevi ne stoje i ne slušaju siromašne.“

Tada je Časni Poslanik (savs) odveo Hatima u svoju kuću, donio jastuk i rekao mu da sjedne na njega, dok je Časni Poslanik (savs) sjeo na zemlju. Hatim je ponovo pomislio da takve osobine nisu tipične za kralja.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je poniznost Časnog Poslanika (savs) bila takva da je pokazivao ljubaznost i prema djeci i pozdravljao ih. Zabilježeno je da bi, kad god bi Časni Poslanik (savs) sreo ensarije, pozdravio njihovu djecu, stavio ruku na njihove glave i dovio za njih.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je zabilježeno da je jednom čovjek otišao Časnom Poslaniku (savs) da razgovara s njim, ali zbog strahopoštovanja pred prisustvom Časnog Poslanika (savs), čovjek je počeo drhtati.

Časni Poslanik (savs) mu je rekao da ostane miran, jer je bio sin žene koja je jela sušeno meso. Opisujući ovaj događaj, Obećani Mesija (as) je rekao da kako su se uspjesi Časnog Poslanika (savs) povećavali, tako je rastao i njegov standard poniznosti.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je u vrijeme seobe, kada je Časni Poslanik (savs) stigao u Medinu, dočekan od strane ensarija koje ga još nisu vidjele.

U tom trenutku, hazreti Ebu Bekr (ra) bio je sa Časnim Poslanikom (savs) i ustao je da se susreće s ensarijama, koje su također došle i srele Hazreti Ebu Bekra (ra).

Za to vrijeme, Časni Poslanik (savs) je šutio. Usred toga, sunce je palo na Časnog Poslanika (savs). Da bi ga zasjenio, Hazreti Ebu Bekr (ra) ga je pokrio svojim plahtama. Tek kada je Hazreti Ebu Bekr (ra) to učinio, ensarije su shvatile da je osoba koja sjedi zaista sam Časni Poslanik (savs).

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) savjetovao svojim sljedbenicima da ne pretjeruju kada govore o njemu, kao što su kršćani pretjerivali u načinu na koji su govorili i hvalili Isusa (as).

Jednom, dok je jedna osoba nabrajala velike osobine Časnog Poslanika (savs) prije nego što je rekla ono što je namjeravao reći, Časni Poslanik (savs) ga je zaustavio i zamolio ga da ne podlegne utjecaju šejtana, već da umjesto toga nastavi s onim što je zapravo namjeravao reći.

Jednom je jedna osoba došla Časnom Poslaniku (savs) i oslovila ga sa “Najbolji od stvorenja”. Časni Poslanik (savs) ga je zaustavio i rekao da je ta titula za poslanika Ibrahima (as).

Časni Poslanik (savs) je bio toliko ponizan da je, iako je zaista bio najbolji od svih stvorenja, iz vlastite poniznosti preusmjerio ovu titulu na Poslanika Ibrahima (as).

Značenje titula ‘Muhammed’ i ‘Ahmed’

Hazreti Halifa (aba) je citirao Obećanog Mesiju (as) koji piše:

Ime Ahmed je manifestacija džemala, a – nasuprot tome – ime Muhammed je manifestacija dželala. Razlog za to je što je imenu Muhammed svojstvena osobina biti voljeni, jer posjedovanje svih hvale vrijednih izvrsnosti i posjedovanje najveće ljepote i svih savršenih hvale vrijednih izvrsnosti zahtijeva sjaj, veličanstvenost, strahopoštovanje i slavu.

Ali, imenu Ahmed svojstvena je osobina zaljubljivanja, jer hvaljenje nekoga zahtijeva poniznost, pokornost ljubavnika i skromnost. Ovo se zaista naziva džemali stanjem, a ovo stanje zahtijeva poniznost i skromnost.

Naš Časni Poslanik, neka je mir i blagoslov Allaha na njemu, bio je izuzetno voljen, što je i potrebno zbog imena Muhammed, jer biti ‘Muhammed’ – to jest, obuhvatati sve hvalevrijedne izvrsnosti – je ono što dovodi do stanja izuzetno voljenog.

A Časni Poslanik, neka je mir i blagoslov Allaha na njemu, također je posjedovao najbolje osobine ljubavnika [Boga i čovječanstva], što ime Ahmed zahtijeva; jer je bitno da hamid [onaj koji hvali] također bude muhibb [onaj koji voli].

Osoba može istinski i savršeno hvaliti nekoga samo kada je zaljubljena – štoviše, strastveno je zaljubljena – a da bi bila ljubavnica i muhibb, osoba mora biti pokorna i ponizna.

Ovo je upravo džemali stanje neophodno za ostvarenje suštine Ahmedije. Omiljenost, koja je bila svojstvena imenu Muhammed, manifestovala se kroz ashabe. Što se tiče onih koji su bili vrijeđajući i buntovni, dželal, budući da je bio Božiji miljenik, ih je pokorio.’ (Arba'in, str. 151)

Hazreti Halifa (aba) je dalje citirao Obećanog Mesiju (as) koji piše:

„Postoji skrivena tajna u blagoslovljenim imenima Časnog Poslanika (savs). Njegova dva imena, Muhammed, što znači najhvaljeniji, i Ahmed, što znači onaj koji je najveći u hvali, oba aludiraju na dva različita oblika izvrsnosti koje posjeduje Časni Poslanik (savs).

Ime Muhammed zahtijeva karakteristike slave i veličanstvene veličine jer ime znači ‘onaj koji je neizmjerno hvaljen’ i prirodno slijedi da nosilac ovog imena bude voljen, karakteristike slave i veličanstvene veličine, koje su obilježja onoga ko je voljen, na isti način, ime Ahmed inherentno nosi kvalitete poniznosti i skromnosti, koje su odlike onoga ko voli drugog.“

Osnovna tajna ovih imena je da je život Časnog Poslanika (savs) u suštini podijeljen na dva dijela. Prvi, bio je njegov život u Meki, koji je trajao trinaest godina.

Drugi dio života proveo je u Medini, koji je trajao deset godina. Tokom njegovog života u Meki, vidimo manifestaciju njegovog imena Ahmed. Tokom ovog vremena, Časni Poslanik (savs) se danju i noću bavio plakanjem i jecajem pred Svemogućim Bogom i provodio je vrijeme tražeći božansku pomoć i u dovi.

Svako ko je u potpunosti svjestan načina na koji je Časni Poslanik (savs) proveo svoj život tokom ovog vremena zna da nijedan zaljubljeni nikada nije tako žarko plakao i jecao tražeći svog voljenog kao što je to činio Časni Poslanik (savs) tokom svog života u Meki, niti će ga iko ikada moći dostići u tom pogledu.

Dakle, ove jadikovke Časnog Poslanika (savs) nisu bile za njegovu vlastitu dušu, već zbog njegovog jasnog znanja o stanju svijeta. Obožavanje Boga je potpuno nestalo.

Duša i inherentna priroda Časnog Poslanika (savs) bile su ukvasene vjerom u Uzvišenog Allaha, što je u njemu poticalo zadovoljstvo i oduševljenje.

Časni Poslanik (savs) je prirodno želio ispuniti svijet ovim zadovoljstvom i radošću. Ali kada je bacio pogled na svijet, otkrio je da su njihove sposobnosti i priroda bile čudno deformirane, i da je bilo mnogo poteškoća i nedaća pred njima.

Ukratko, Časni Poslanik (savs) bi plakao i jecao zbog ovog stanja svijeta, i to do te mjere da je skoro mogao izgubiti život. Na to se odnose sljedeće riječi Uzvišenog Allaha:

“Možda ćeš umrijeti od žalosti jer oni ne vjeruju.”

Ovo je bio život Časnog Poslanika (savs) u kojem je ponizno dovio za Božansku milost i samilost, život koji je pokazao manifestaciju njegovog imena Ahmed. Tokom ovog doba, Časni Poslanik (savs) bio je zaokupljen dubokom kontemplacijom. Posljedice ove kontemplacije i dove postale su očigledne tokom života u Medini, kada se manifestovalo ime Muhammed, kao što je vidljivo iz sljedećeg ajeta:

“I dovili su za pobjedu, i kao rezultat toga svaki oholi neprijatelj istine je postao ništavan.” (Malfuzat, engleski prijevod, svezak 3, str. 70-72)

Daljnji primjeri poniznosti Časnog Poslanika (savs)

Hazreti Halifa (aba) je citirao Obećanog Mesiju (as) koji piše:

„Stoga, u raznim slučajevima, gdje god se poniznost i skromnost Časnog Poslanika (savs), mogu vidjeti kako dostižu vrhunac savršenstva, čini se da je bio podržan i obasjan pomoći i svjetlošću od Boga u jednakoj mjeri.

Stanje djela i djelovanja našeg Plemenitog Poslanika (savs), jasno pokazuje ovo. U stvari, sfera njegove svjetlosti i blagoslova je toliko ogromna da se može vidjeti kako se njegova manifestacija i odraz protežu u svu vječnost.“

Kao takvi, sva blagodat i milost Svemogućeg Boga koja se spušta u ovom vremenu primaju se kroz poslušnost i podložnost nikome drugom do Časnom Poslaniku (savs).

Iskreno kažem i proglašavam na osnovu vlastitog iskustva da niko ne može činiti istinsku vrlinu, postići zadovoljstvo Svemogućeg Boga i biti dovoljno sretan da primi božanske milosti, blagoslove, uvide, istine i vizije koje su date onome ko očisti svoju dušu do najvišeg stepena, sve dok se ne izgubi u pokornosti Allahovom Poslaniku (savs). Dokaz za to se nalazi u riječi samog Svemogućeg Boga:

“Reci: ‘Ako volite Allaha, slijedite mene, pa će i vas Allah voljeti.'”

Ja sam praktičan i živi dokaz ove tvrdnje Svemogućeg Boga. Prepoznajte me u svjetlu obilježja koja predstavljaju miljenike Svemogućeg Boga, kako je utvrđeno u Časnom Kur'anu. Stoga je Plemeniti Poslanik (savs), posjedovao tako savršen moral da bi čak i ako bi ga starica uhvatila za ruku, Časni Poslanik (savs) ostao tu i pažljivo je slušao; i dok ga ona ne bi ostavila, on je ne bi ostavio.’ (Malfuzat, engleski prijevod, svezak 1, str. 211)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je hazreti Osman (ra) prepričao kako je Časni Poslanik (savs) uvijek posjećivao bolesne, pridruživao se dženazama i ostajao među ljudima u svim prilikama.

Časni Poslanik (savs) je rekao da ako ikada bude negdje pozvan, prihvatit će poziv i ako mu se da čak i mali poklon, prihvatit će ga. Jednom je Časnom Poslaniku (savs) predstavljena hrana koja je sadržavala tikvu i meso.

Časni Poslanik (savs) jeo je tikvu sa stranica zdjele gdje god bi je našao. Hazreti Halifa (aba) je rekao da je ovo lekcija i za nas danas. Neki ljudi, za vrijeme dželsa salane (godišnjeg okupljanja), kada se kuha meso i krompir, neki ljudi zahtijevaju da im se daje samo meso. Međutim, Časni Poslanik (savs) je dao primjer da treba jesti sve što im se pripremi i ponudi.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da su na putu do Bitke na Bedru tri osobe bile dodijeljene jednoj devi. Kada je došao red na Časnog Poslanika (savs) da hoda, njegova dva ashaba su ga zamolila da nastavi sjediti na devi dok oni hodaju.

Časni Poslanik (savs) je odgovorio rekavši da oni nemaju više izdržljivosti za hodanje od njega, niti se on razlikuje od njih, te je insistirao da jašu na devi dok on hoda.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Hazreti Aiša (ra) govorila da je Časni Poslanik (savs) pomagao u kućnim poslovima, a zatim bi išao u džamiju kada bi bilo vrijeme za namaz.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je ovo lekcija za muškarce koji odbijaju obavljati kućne poslove, a njihove supruge se potom žale. Ashabi su također slijedili ovaj primjer i pomagali u kućnim poslovima. Iako su kućni poslovi prvenstveno odgovornost žena, nema opravdanja da muškarci ne pomažu svojim ženama.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će Časni Poslanik (savs) također pomagati svojim ashabima u napornim poslovima, kao što su izgradnja i popravka džamija. Drugim riječima, nije postojao zadatak za koji se Časni Poslanik (savs) smatrao da je iznad toga da ga izvrši.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da su ovo primjeri Časnog Poslanika (savs) koje moramo težiti usvojiti u vlastitim životima.