Život Poslanika II Skromnost Poslanika (savs)
Kratak Sadržaj
Nakon što je proučio Tešahhud, Teavuz i suru El-Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da će nastaviti govoriti o primjerima poniznosti i blagosti uspostavljenim kroz život Časnog Poslanika (savs).
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je jednom prilikom Časni Poslanik (savs) rekao da jede kao rob i sjedi kao rob, jer je, na kraju krajeva, i on bio čovjek. Drugim riječima, Časni Poslanik (savs) nije imao kvalitete samoponosnosti i razmetanja kao drugi svjetovni vladari.
Reakcija Časnog Poslanika (savs) na pobjedu drugih na takmičenju
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) imao kamilu po imenu Adba, koja je bila poznata kao najbrža. Jednom je beduin došao jašući na njegovoj kamili i natjerao je da se utrkuje s Adbom.
Ispostavilo se da je beduinova kamila pobijedila Adbu u utrci. Nakon toga, ashabi su se ogorčili zbog činjenice da je kamila Časnog Poslanika (savs) pobijeđena u utrci i bili su ljuti što beduin nije spriječio njegovu kamilu da pobijedi Adbu.
Nakon toga, Časni Poslanik (savs) je rekao svojim ashabima da nema razloga za ljutnju, jer šta god Allah učini da se uzdigne na ovom svijetu, On također učini i da padne.
Drugim riječima, sam Časni Poslanik (savs) nije postao ponosan ili ljubomoran na činjenicu da je njegova kamila pobijeđena u utrci; naprotiv, pokazao je istinsku poniznost dajući ovu izjavu.
Njegovo poštovanje prema vlastitim sljedbenicima
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je jednom prilikom hazreti Omer (ra) zatražio od Časnog Poslanika (savs) dozvolu da obavi Umru (manje hodočašće).
Časni Poslanik (savs) mu je ne samo dao dozvolu, već je i rekao: “O brate moj, ne zaboravi me u svojim dovama.” Hazreti Omer (ra) je rekao da je ova izjava Časnog Poslanika (savs) bila toliko neprocjenjiva za njega da se čak i da ima sva bogatstva svijeta, ne bi mogla porediti s njom. Takav je bio Časni Poslanik (savs) da je čak i od svojih sljedbenika tražio da ga se sjete u dovama.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je jednom prilikom Časni Poslanik (savs) prošao pored djeteta koje je deralo kožu s koze. Časni Poslanik (savs) ga je zaustavio i rekao da se čini da dječak nije siguran šta radi, pa je sam Časni Poslanik (savs), svojim blagoslovljenim rukama, pokazao dječaku kako se dere koza.
Slično tome, jednom prilikom, kada je žena muzla kozu, Časni Poslanik (savs) ju je zamolio da donese veliku kantu, a zatim je Časni Poslanik (savs) muzao kozu dok se velika kanta nije napunila.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da kad god bi osoba došla pred Časnog Poslanika (savs) da se s njim sretne i rukuje s njim, Časni Poslanik (savs) ne bi pustio ruku te osobe dok je ona ne pusti. Slično tome, ne bi se okrenuo od te osobe dok se ona prva ne bi okrenula.
Njegov prezir prema hvalisanju
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) vrlo mudro naređivao poniznost. Nekada su se ljudi hvalili svojim bogatstvom i koliko koza ili deva imaju.
Časni Poslanik (savs) je otišao tim ljudima i rekao da je Musa (as) poslan svijetu kao poslanik i da je on bio pastir. Davud (as) je također bio pastir. Časni Poslanik (savs) je rekao da je i on pastir. Čineći to, Časni Poslanik (savs) je bio svjestan osjećaja pastira kojima je rečeno da imaju manje bogatstva od drugih.
Njegova briga za druge
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će Časni Poslanik (savs) ostati svjestan osjećaja svakoga koga sretne, uključujući i siromašne. Među beduinima je bio čovjek po imenu Zahir koji bi Časnom Poslaniku (savs) donosio stvari iz svog sela, a slično tome, Časni Poslanik (savs) bi ga slao nazad s mnogim stvarima.
Jednog dana, dok je Zahir prodavao robu na pijaci, Časni Poslanik (savs) ga je sreo i zagrlio. Tada ga je Časni Poslanik (savs) upitao ko će kupiti ovog roba. Zahir je rekao Časnom Poslaniku (savs) da neće ostvariti nikakvu zaradu njegovom prodajom. Na to je Časni Poslanik (savs) rekao da je on izuzetno vrijedan u Allahovim očima.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da se isti događaj prepričava s daljnjim detaljima, u smislu da je ova osoba rođena s nekom vrstom bolesti, zbog koje je njen izgled bio neugodan, a bila je i vrlo siromašna.
Tako su joj tijelo i odjeća bili prekriveni prljavštinom. U takvom stanju, dok se znojio na vrućini, prodavao je neku robu na pijaci. Nešto u vezi s ovim čovjekom se ukorijenilo u srcu Časnog Poslanika (savs), te ga je stoga jako poštovao, uprkos tome što nije imao visoko mišljenje o njemu zbog njegovog izgleda i opće higijene.
Dok je stajao na pijaci, Časni Poslanik (savs) mu je prišao s leđa i pokrio čovjekove oči rukama. Pomislio je da je to Časni Poslanik (savs) pa ga je zagrlio, što je uzrokovalo da se prljavština s njegove odjeće prenese na odjeću Časnog Poslanika (savs), ali Časnom Poslaniku (savs) to uopšte nije smetalo.
Tada je Časni Poslanik (savs) rekao da je ovo njegov rob i pitao ko će ga kupiti. Čovjek je rekao Časnom Poslaniku (savs) da je beskoristan i da neće biti profitabilan. Časni Poslanik (savs) je to opovrgnuo i rekao da je izuzetno vrijedan.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Poslanikovo (savs) vrijeme kod kuće bilo podijeljeno na tri dijela. Jedan dio je bio za Allaha, jedan dio za njegovu porodicu, a jedan dio za njega samog.
Međutim, vrijeme za sebe bi dijelio između susreta sa svojim ashabima i podučavanja vjeri. Kada bi Poslanik (savs) izašao, ne bi govorio bez svrhe. Ujedinjavao bi ashabe i ne bi dozvolio da budu podijeljeni.
Pokazivao je poštovanje prema svima. Ostajao bi budan prema ljudima, ali ne na način koji bi oni mogli razaznati, ali bi se ipak rado susretao sa svima. Raspitivao bi se o dobrobiti drugih.
Cijenio bi dobre stvari i upozoravao na loše. U svim stvarima je slijedio srednji put. Uvijek bi bio spreman na svaku eventualnost ili okolnost. Bio je pravedan u poštivanju prava drugih.
Po njegovom mišljenju, najveći po rangu bio je onaj koji je bio bolji od drugih u pokazivanju saosjećanja i pomaganju. Ako bi neko došao Poslaniku (savs) da nešto zatraži, a on bi imao nešto da da, on bi to učinio.
Ako nije imao šta da ponudi, onda bi s ljubavlju objasnio. Njegova okupljanja su bila obilježena znanjem, pristojnošću, strpljenjem i povjerljivošću. Nisu se podizali glasovi, nije bilo ogovaranja i niko nije smatran iznad drugih osim u redovima duhovnosti. Brinuo se o siromašnima, a bio je i obziran prema strancima.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je jednom jedan kršćanin otišao kod Časnog Poslanika (savs), koji ga je vrlo lijepo ugostio, dajući mu hrane dok se nije zasitio.
Te noći, kršćanin je zaprljao svoju posteljinu. Iz srama, kršćanin je požurio da ode. Sljedećeg jutra, kada je Časni Poslanik (savs) vidio posteljinu, počeo ju je sam čistiti.
Ashabi su insistirali da to oni urade; međutim, Časni Poslanik (savs) je insistirao da, budući da je to njegov gost, on sam očisti posteljinu. Kršćanin je kasnije shvatio da je zaboravio svoj zlatni lančić za križ, pa se vratio. Vidjevši poniznost Časnog Poslanika (savs), koji je sam čistio posteljinu, kršćanin je bio duboko dirnut i prihvatio je islam.
Usvajanje jednostavnosti u životu
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je jednom prilikom Časni Poslanik (savs) spavao na krevetu koji je ostavio tragove na njegovim leđima. Neki ashabi su tražili da im se dozvoli da mu naprave mekši krevet. Časni Poslanik (savs) je rekao da ga ne brinu udobnosti ovog svijeta. Rekao je da je poput putnika koji se na neko vrijeme zaustavi u hladu drveta, a zatim ode i krene dalje.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) uvijek pokazivao ljubaznost i dobar moral, čak i prema nemoralnima. Jednom je čovjek otišao Časnom Poslaniku (savs) zahtijevajući svoja prava na vrlo oštar način.
Ashabi su se uznemirili; međutim, Časni Poslanik (savs) im je rekao da ostave čovjeka, jer osoba ima pravo izraziti svoja prava. Časni Poslanik (savs) je rekao ashabima da kupe kamilu za iznos koji je čovjek tražio, kako bi mu se mogla dati.
Ashabi su otišli pogledati, ali su mogli pronaći samo kamile čija je cijena bila viša od iznosa koji je čovjek tražio. Časni Poslanik (savs) je rekao da to nije važno, i čak i ako je deva bila skuplja od zajma koji je čovjek dugovao, treba je kupiti i dati mu.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je prilikom osvajanja Meke, kada je Časni Poslanik (savs) ušao u Časnu džamiju, hazreti Ebu Bekr (ra) je doveo svog oca da se sretne sa Časnim Poslanikom (savs).
Vidjevši ga, Časni Poslanik (savs) je rekao hazreti Ebu Bekru (ra) da je, budući da mu je otac stariji, trebao pustiti da ostane kod kuće, a on bi sam otišao da ga sretne.
Međutim, hazreti Ebu Bekr (ra) je rekao da je bilo prikladnije da je doveden da se sretne sa Časnim Poslanikom (savs). Upravo je tom prilikom hazreti Ebu Bekrov (ra) otac primio islam.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik (savs) lično čistio džamiju i nikada nije smatrao takav posao ispod svog nivoa.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da se jednom prilikom na Časnog Poslanika (savs) spustio melek koji se nikada prije nije spustio ni na koga drugog. Ovaj melek je upitao Časnog Poslanika (savs) da li bi ga smatrao Kraljem i Poslanikom ili slugom i Poslanikom. Takva je bila ponizna priroda Časnog Poslanika (savs) da je izabrao opciju da bude smatran slugom i Poslanikom.
Hazreti Halifa (aba) je citirao Obećanog Mesiju (as) koji piše:
Svemogući Allah je Najmilostiviji i Najdarežljiviji. On njeguje čovjeka na svaki način i milostiv je prema njemu, i upravo zbog te milosti šalje Svoje odabranike i Poslanike da izbave ljude svijeta od grešnog života.
Ali arogancija je vrlo opasna bolest. Ona znači duhovnu smrt za osobu u kojoj se razvije. Znam sigurno da je ova bolest gora od ubistva. Arogantna osoba postaje brat šejtanov jer je zaista arogancija ponizila i uništila šejtana.
Zato se od vjernika traži da u njemu ne bude arogancije; naprotiv, treba da ima poniznost, skromnost i blagost, a to je karakteristična priroda Božijih odabranika. Oni posjeduju izuzetan stepen poniznosti i blagosti.
Poslanik, neka je mir i blagoslov Allaha na njega, posjedovao je ovu vrlinu više od bilo koga drugog. Jedan od njegovih slugu je upitan kako se Časni Poslanik (savs) nosio s njim. Odgovorio je da je istina da je on meni služio više nego što sam ja njemu služio.
O Allahu, spusti Svoj blagoslov na Muhammeda i na potomstvo Muhammeda, i podari mu napredak i mir.
Ovo je standard najvišeg morala i skromnosti. I ova poenta je takođe istinita da većina onih koji služe [nekome] potiču iz redova njihovih voljenih koji su stalno oko njih.
Stoga, ako neko želi da vidi nivo poniznosti i skromnosti, strpljenja i uzdržanosti nekoga, onda se to najbolje može utvrditi od njih samih.’ (Malfuzat , engleski prijevod, svezak 7, str. 466-467.)
Hazreti Halifa (aba) je dovio da nas Allah osposobi da usvojimo poniznost slijedeći primjer koji je uspostavio Časni Poslanik (savs).
Dženaza
Hazreti Halifa (aba) je rekao da će predvoditi sljedeću dženazu-namaz:
Malik Daud Muhammad, sin Muhammada Ishaka. Služio je na lokalnom nivou na raznim pozicijama. Iza njega su ostale tri kćerke i četiri sina.
Jedan od njegovih sinova, Muhammad Akmal, služi u Gambiji i zbog obavljanja službe nije mogao prisustvovati dženazi. O svom ocu piše da je posjedovao dobre moralne kvalitete i da je strastveno širio poruku islama Ahmadijata.
Bio je vrlo gostoljubiv. Ponudio je svoj dom da služi kao džematski centar. Redovno je učio Časni Kur'an. Zavjetovao se, i na kraju je to i učinio, da da svu svoju imovinu za službu Zajednici. Hazreti Halifa (aba) je dovio Allahu da mu podari oprost i milost.