Život Poslanika II Pohod Bedr al-Mau'ida
Kratki sadržaj
Nakon učenja Tešahuda, Teavvuza i sure Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da će spomenuti dva pohoda.
Pohod Badr al-Mau'ida
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je prvi pohod koji bi spomenuo je pohod Bedr al-Mau'ida koji se dogodio 4. hidžretske godine. Postoje različite naracije o tačnom mjesecu u kojem se ovaj pohod dogodio, međutim podrazumijeva se da se ovaj pohod dogodio 4. hidžretske godine.
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše: ”4. hidžretske godine na kraju mjeseca ševala, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je krenuo iz Medine sa 1500 vojnika.” (Život i karakter Pečata poslanika sallallahu alejhi ve sellem, tom 2, str. 386)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je razlog za ovaj pohod to što je Ebu Sufyan bin Harb, vraćajući se iz bitke na Uhudu, glasno rekao: ‘Sljedeće godine ćemo se ponovo sastati ad Badr al-Sufra gdje ćemo se boriti’. Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je naredio hazreti Omeru (ra) da odgovori riječima: ‘Božjom voljom’.
Abu Sufjan je dao ovu izjavu iz arogancije, međutim kako se određeno vrijeme približavalo, počeo je da se plaši borbe protiv muslimana. Međutim, ponašao se kao da priprema veliku vojsku u nadi da će vijest stići do Medine i da će ga se muslimani uplašiti.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je drugi čovjek otišao kod Ebu Sufjana u Mekku i obavijestio ga o raznim pripremama koje su muslimani napravili u Medini. Rekao je Abu Sufjanu da muslimani imaju bezbroj oružja, deva i konja i da su im se pridružila i njihova saveznička plemena. Rekao je Ebu Sufjanu da je on bio taj koji ih je pozvao u bitku i da mora izaći i boriti se s njima.
Međutim, Abu Sufjan je rekao da su suočeni sa glađu i da su stoga u teškim okolnostima. Kao takav, rekao je čovjeku, po imenu Nu'aim, da se treba vratiti u Medinu i prenijeti im veličinu i žestinu mekanske vojske, kako bi uplašio muslimane da ne izađu u borbu. Ebu Sufjan je ponudio 20 deva kao nagradu za to, što je Nu'aim prihvatio.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Nu'aim, kada je stigao u Medinu, rekao muslimanima o mekanskoj vojsci i uvelike uljepšao koliko je mekanska vojska velika i pripremljena, savjetujući muslimane da ne napuštaju Medinu u bitku. Nu'aim je nastojao da unese strah u muslimane, i to je uspjelo jer su se neki muslimani uplašili zbog vijesti koje su čuli.
U svjetlu ovoga, hazreti Ebu Bekr (ra) i hazreti Omer (ra) su otišli kod Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i rekli da će Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pobijediti i predložili da su dali obećanje da će se sresti sa Ebu Sufjanom za bitku i zato ne bi trebali sada odstupiti. Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je bio veoma zadovoljan što je ovo čuo, i rekao je da će otići čak i ako mu se niko drugi ne pridruži. Vidjevši to uveliko je povećalo samopouzdanje muslimana i počeli su se pripremati s velikim žarom.
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše: ”Uprkos pobjedi kod Uhuda, i ovako velikoj sili, [Ebu Sufjanovo] srce je bilo uplašeno i iako je bio naklonjen uništenju islama, želio je da se ne sukobi s muslimanima dok ne prikupi veće snage. Kao takav, on je još uvijek bio u Mekki, kada je poslao čovjeka po imenu Naim, koji je pripadao neutralnom plemenu, prema Medini i izričito ga uputio da na bilo koji način treba da zastraši muslimane i prijeti im, i izmišlja izmišljene priče kako bi ih spriječile da krenu u rat.
Stoga je ovaj pojedinac došao u Medinu i stvarajući lažne priče o pripremi, snazi, revnosti i bijesu Kurejšija, stvorio je stanje nemira u Medini. To je izvedeno do te mjere da su razni ljudi slabijeg raspoloženja počeli gajiti strah od učešća u borbi. Međutim, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je ohrabrio muslimane da izađu i u svom obraćanju je rekao:
“Mi smo već prihvatili izazov Kurejšija i obećali smo da ćemo ovom prilikom krenuti, stoga se ne možemo vratiti. Čak i ako se od mene zahtjeva da idem sam, ići ću i stajati čvrsto pred neprijateljem.”
Kao rezultat toga, strah od ljudi je raspršen i oni su postali spremni da krenu u pratnji Časnog Poslanika (savs) sa velikom revnošću i iskrenošću.’ (Život i karakter Pečata Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, tom 2, str. 386-387)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem krenuo sa vojskom od 1.500 ljudi i dao je zastavu muslimanske vojske hazreti Aliju (ra). Muslimani su krenuli prema Bedru sa bogatstvom od svojih zanata i poslovanja, pokazujući muslimansko uvjerenje da ili Abu Sufjan neće doći u bitku, ili da će muslimani izvojevati odlučujuću pobjedu. Kao što je obećano, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je čekao na Bedru Ebu Sufjana.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da se Kurejšije tješe vijestima koju je Nu'aim prenio muslimanima, misleći da muslimani neće izaći u bitku. I tako su krenuli misleći da ako muslimani neće doći u bitku, onda bi mogli reći da su ih čekali. Ako su muslimani i došli u bitku, onda bi im jednostavno mogli reći da zbog gladi bitku treba odgoditi za kasnije.
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše: U svakom slučaju, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je krenuo iz Medine sa 1.500 ashaba, a na suprotnoj strani Ebu Sufjan je krenuo iz Mekke sa svojih 2.000 ratnika. Međutim, Božija moć je bila takva da su muslimani stigli do Bedra u skladu sa svojim obećanjem, ali je vojska Kurejšija izašla na određenu udaljenost i zatim se povukla u Mekku.
Priča se da kada je Abu Sufijan saznao za Naimov neuspjeh, postao je uplašen u svom srcu i nakon što je prešao neku udaljenost, povukao se sa svojom vojskom opominjući ih: „Ove godine glad je veoma teška, i ljudi se suočavaju sa finansijskim poteškoćama. Stoga nije mudro boriti se u ovom trenutku.
Napast ćemo Medinu sa većom pripremom kada dođe vrijeme obilja.” Muslimanska vojska je ostala na Bedru osam dana, a pošto bi se tamo svake godine na početku Dhu Qa'de održavao karneval, tokom karnevala, mnogi ashabi su se bavili trgovinom i mogli su ostvariti značajnu zaradu.
Zapravo, u ovom osmodnevnom poslovnom poduhvatu uspjeli su dvostruko umnožiti svoj početni kapital. Kada se karneval završio, a vojska Kurejšija nije stigla, Časni Poslanik (savs) je otišao iz Bedra i vratio se u Medinu. Kurejšije su se vratili u Mekku i počeli se pripremati za napad na Medinu.”(Život i karakter Pečata Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, tom 2, str. 387-388)
Pohod Dummat al-Džandal
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je drugi pohod koji bi spomenuo Dummet al-Džandal, koja se dogodio u Rabi al-Awwal 5. hidžretske godine. Dummat al-Džandal se nalazi oko 450 kilometara od Medine. U to vrijeme bi bilo potrebno oko 15 do 17 dana da se stigne tamo iz Medine.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da su se sve prethodne bitke i ekspedicije odvijale ili u blizini Medine ili unutar Hidžaza. Međutim, ovo je bio prvi pohod koji se dogodio na udaljenosti od 15 dana od Medine u blizini tadašnje rimske države Sirije.
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše: „Dakle, Dummatul-Džandal, mjesto bitke koju sada spominjemo, nalazilo se u blizini sirijske granice, i bilo je na udaljenosti od ne manje od petnaest ili šesnaest dana putovanja od Medine.
Razlog za ovu bitku bio je taj što je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem primio vijest da su se mnogi ljudi iz Dummatul-Džendala okupili i da su bili zauzeti pljačkom drugih. Napadali bi putnike i karavane koji su tuda prolazili i uznemiravali bi ih pljačkajući ih. Uz to, uhvaćeno je da bi mogli skrenuti pogled i prema Medini i tako postati izvor nevolje za muslimane.
Primarni cilj vojnih operacija Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem je također bilo uspostavljanje mira. Stoga, iako muslimani Medine nisu bili direktno u ozbiljnoj opasnosti od pljačke ovih ljudi, Časni Poslanik (savs) je pozvao ashabe da se stane na kraj pljački i nepravdi koja se tamo čini. Stoga je, na ohrabrenje Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, 1.000 ashaba krenulo s njim na ovaj dalek i naporan put.
Pete godine po Hidžri, tokom mjeseca Rabi'ul-Awwal, Časni Poslanik (savs) je otišao iz Medine. Nakon završetka dugog i zamornog putovanja od petnaest do šesnaest dana, Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je stigao do Dummatul-Džandala. Međutim, po dolasku tamo konstatovano je da su se ti ljudi tu i tamo razbježali po vijesti o skorom dolasku muslimana.
Iako je Časni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostao tamo nekoliko dana, i poslao male čete u potragu za njima kako bi se prikupili podaci o ovim smutljivcima, oni su nestali na takav način da ih nigdje nije bilo. Međutim, jedan pastir među njima kojeg su muslimani zarobili primio je islam nakon propovijedanja Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Nakon boravka od nekoliko dana, Časni Poslanik (savs) se vratio u Medinu.’ (Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom 2, str. 402)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je ostao u Dummet al-Džendalu oko tri dana, krenuo prema Medini. Navodi se da jedina svrha ovog pohoda nije bila bitka, već i da bude svjesna dešavanja na sjeveru Arapskog poluostrva.
Kao takva, pohod Dummat al-Džandala pokazala se vrlo korisnom. Ovo je također bilo sredstvo za zaustavljanje svih drugih potencijalnih napada onih koji su možda htjeli napasti muslimane nakon što su vidjeli njihov privremeni poraz kod Uhuda.
Hazreti Halifa (aba) je citirao hazreti Mirzu Bashir Ahmada (ra) koji piše: ”Ovaj Pohod je bio prvi te vrste, gdje je njegova primarna svrha, ili barem glavna svrha, bila uspostavljanje mira u zemlji. Nije bilo direktne svađe između naroda Dumme i muslimana. Bili su toliko udaljeni od Medine da očigledno strah da će krenuti na tako dug i naporan put prema Medini i nanijeti štetu muslimanima nije bio stvarna prijetnja.
Dakle, u stvarnosti, nije bilo drugog razloga za poduzimanje tako teškog petnaestodnevnog putovanja protiv njih, osim da se stane na kraj pljački koju su vršili, te njihovom maltretiranju nedužnih karavana i putnika. U stvari, ovaj put muslimana je bio za javni mir i ukupnu stabilnost zemlje, i nije bilo nikakvog sebičnog motiva.
Nadalje, ovo je praktičan odgovor onim ljudima koji su potpuno nepošteno i nepravedno tvrdili da su rani vojni pohodi, u koje su se muslimani upuštali pod komandom Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, bili uvredljivi ili podstaknuti sebičnim motivima. Jedan od ishoda ovog pohoda bio je da su ljudi iz Dumme postali zaprepašteni i suzdržani od svojih buntovničkih planova, a potlačeni putnici su oslobođeni ove nepravde.
Drugo, islam je na neki način uveden na granicu Sirije, gdje su do sada muslimani bili poznati samo po imenu i ljudi su bili potpuno nesvjesni istine islama. Kao rezultat toga, ljudi ovog regiona su u određenoj mjeri postali svjesni običaja i vrijednosti muslimana. Grupa kršćana naseljavala je i okolnu blizinu Dummatul-Džandala.
Međutim, predanja ne preciziraju da li su pobunjenici protiv kojih je ovaj pohod bio usmjeren bili kršćani ili idolopoklonici. Međutim, sticajem okolnosti može se pretpostaviti da su ti ljudi možda bili idolopoklonici, jer da je ova kampanja bila usmjerena na kršćane, historičari bi svakako na to aludirali.”(Život i karakter Pečata Poslanika (savs), tom 2, str. 403)
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je jasno da su ovi pohodi trebali suzbiti neprijateljska zla, okončati njihove zle zavjere i uspostaviti sigurnost za sve. Oni nisu bili u svrhu borbe, vršenja vlasti ili rušenja mira. Dakle, optužbe protiv Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem su opovrgnute incidentima ovih pohoda, jer su ti pohodi rezultirali mirom ne samo za muslimane, već i za sve ljude.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da je ovim završeno spominjanje gornja dva pohoda.
Apel za dove
Hazreti Halifa (aba) je rekao da trebamo moliti za opći mir u svijetu, ka čemu je i Časni Poslanik (savs) ulagao velike napore za svog života. To je bila sama svrha njegovog dolaska i prava poruka islama. Međutim, to se može postići samo uz posebnu milost Uzvišenog Allaha.
Hazreti Halifa (aba) je rekao da su svjetovni ljudi skloni uništenju i da izgleda da nema mira. S druge strane, agenda na Zapadu protiv muslimana se jako intenzivirala i čini se da će nastaviti rasti u budućnosti. Muslimani se stoga moraju ujediniti i reformirati kako bi se suočili s tim. Hazreti Halifa (aba) je dovio da muslimani to razumiju.
Hazreti Halifa (aba) je spomenuo da u Sudanu sami muslimani čine nepravdu prema muslimanima i dovio je da im Uzvišeni Allah omogući uspostavu mira.
To je zato što su zaboravili svrhu religije. Hazreti Halifa (aba) je molio da im se omogući da služe svom narodu i uspostave harmoniju umjesto da ispunjavaju svoje vlastite interese.