Život Poslanika II Nastavak priprema za Tabuk

Kratak Sadržaj

Nakon što je proučio Tešahhud, Teavvuz i suru El-Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad ^(aba) je rekao da će nastaviti spominjati detalje iz bitke kod Tebuka.

Izgovori koje iznose licemjeri

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je postojao čovjek od licemjera po imenu Jadd bin Kais. Bio je drugi najveći licemjer poslije Abdullaha bin Ubajja. Nije se zakleo na vjernost prilikom Hudeibijskog sporazuma, a također je pružio izgovor Časnom Poslaniku ^(savs) zašto nije učestvovao u bitci kod Tabuka.

Zamolio je Časnog Poslanika ^(savs) za dozvolu rekavši da njegov narod zna da niko nema želju za ženama više od njega, i da se boji da ako krene u bitku protiv Bizantinaca i vidi njihove žene, neće se moći suzdržati. Čuvši ovaj apsurdni izgovor, Časni Poslanik ^(savs) se okrenuo od njega i rekao da ne treba da se pridruži bitci.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Abudllah bin Jadd, sin Jadda bin Abdillaha, koji je bio iskreni ashab, suočio se sa svojim ocem i pitao ga zašto, uprkos svom bogatstvu, ne učestvuje u bitci niti finansijski podržava ikoga u ovoj bitci.

Jadd je odgovorio da nema potrebe da učestvuje u ovoj bitci po takvoj žestini, i dalje je rekao da se boji Bizantinaca dok sjedi u svojoj kući, pa zašto bi izašao i borio se protiv supersile Rima?

Njegov sin je bio uporan da iz licemjerja ne učestvuje u bitci. Jadd je udario svog sina cipelom, koji je otišao ne rekavši ni riječ. Zabilježeno je da je sljedeći Kur'anski ajet objavljen u vezi s Jaddom bin Kaisom:

„A od njih je i onaj koji kaže: “Daj mi dozvolu i nemoj me stavljati na kušnju.““ (Kur'an, 9:49)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se kasnije Džad bin Kais pokajao i postao pravi musliman.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da postoji i grupa ljudi koja će se okupiti i dogovoriti u vezi s ovom bitkom, te da su uspostavili neku vrstu vijeća u Medini.

To su učinili šireći lažne vijesti kako bi spriječili muslimane da izađu u bitku. Časni Poslanik ^(savs) je naredio da se njihovo vijeće raspusti, jer je primao izvještaje o njihovim nastojanjima.

Nastavio je davati ovim ljudima predah; međutim, kada je došlo do njihovog dogovora protiv sistema, Časni Poslanik ^(savs) je poduzeo mudre i odlučne korake kako bi okončao takav nered. Hazreti Halifa (aba) je naglasio da je ovo stvar koju treba zapamtiti; na pokušaje protiv sistema treba odgovoriti strogim mjerama.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik ^(savs) saznao da se licemjeri okupljaju u kući čovjeka u Medini po imenu Savailim i da kuju zavjeru kako bi spriječili muslimane da krenu u ovu bitku. Ovo je, u suštini, bilo sjedište gdje su se kovali planovi negativne propagande.

Časni Poslanik ^(savs) poslao je hazreti Talhu bin Ubaidillaha ^(ra) s nekoliko ljudi u Savailimovu kuću s uputom da je sruše, nakon čega su svi koji su se okupili u kući pobjegli.

Ipak, milost Časnog Poslanika (savs) bila je toliko velika da nije dao nikakve upute da se uhapse oni koji su se okupljali u toj kući; samo je naredio da se njihovo mjesto okupljanja isključi iz jednačine.

Strast muslimana da se pridruže pohodu i velikodušnost bogatih ashaba

Hazreti Halifa (aba) je rekao da muslimani vrše pripreme za bitku kod Tebuka i da su finansijske žrtve u punom jeku. Bogati bi siromašnima obezbijedili sredstva, kao što su oružje i jahaće životinje. Časni Poslanik ^(savs) je naredio da oni koji su jaki mogu podnijeti teško putovanje, a oni koji imaju jahaće životinje trebaju ići u bitku. Grupa predanih ashaba zatražila je od Časnog Poslanika ^(savs) jahaće životinje; međutim, Časni Poslanik ^(savs) nije imao šta da im ponudi. Vratili su se plačući, a Časni Kur'an ih opisuje na sljedeći način:

„…niti onima kojima si, kad su ti došli da im dadneš životinju za jahanje (radi džihada), ti rekao: “Ja ne mogu naći na čemu da jašete,’’ oni su se vratili, sa očima punim suza, od tuge što nisu imali ništa što bi mogli potrošiti (na Božijem putu).“ (Kur'an,9:92)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, zbog njihovih obilnih suza, historija tu grupu ljudi pamtila kao Bakkaun , ili one koji obilno plaču. Postoje različiti izvještaji o njihovom broju; većina se slaže da ih je bilo sedam.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da su, kada su neki drugi ashabi saznali za tešku situaciju ovih ljudi, obezbijedili jahaće životinje i namirnice kako bi se mogli pridružiti muslimanskoj vojsci i krenuti na put za ovu bitku.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je šest ljudi iz plemena Hazreti Ebu Musa Ašari ^(ra) zatražilo od Časnog Poslanika ^(savs) jahaće životinje; međutim, Časni Poslanik ^(savs) im je dao isti odgovor, rekavši da im nema šta dati, pa su se vratili plačući.

Međutim, u međuvremenu je Časni Poslanik ^(savs) kupio deve za njih, pozvao Hazreti Ebu Musu ^(ra) nazad i naredio mu da da deve koje su kupili ljudima iz njegovog plemena kako bi mogli učestvovati u bitci.

Hazreti Halifa (aba) citirao je drugog halifu, hazreti Mirzu Bašir-ud-Dina Mahmuda Ahmada ^(ra), koji je rekao da se, kada je Časni Poslanik ^(savs) prvobitno odgovorio na njihov zahtjev, Časni Poslanik ^(savs) se zakleo Bogom da im neće ništa dati, jer nije imao šta dati.

Međutim, postavlja se pitanje zašto se Časni Poslanik ^(savs) zakleo Bogom u slučaju kada nije čak ni imao sposobnost da obezbijedi ono što je traženo. To bi bilo slično kao da se neko zakune Bogom da se neće približiti suncu. Pa zašto se Časni Poslanik ^(savs) zakleo Bogom u ovom slučaju?

To je bilo zato što seljani i necivilizirani ljudi tradicionalno nisu vjerovali nečemu što je druga osoba rekla dok se ne bi zakleli pod zakletvom. Takvo je bilo stanje tih ljudi, koji su bili novopridošlice i nisu bili svjesni velikog moralnog karaktera Časnog Poslanika ^(savs) i činjenice da nikada ne bi lagao ni pod kojim okolnostima.

Stoga, kada su tražili od Časnog Poslanika ^(savs) da im da jahaće životinje, insistirali su misleći da je on kralj i da može obezbijediti bilo šta.

Slično tome, karakteristika Arapa je da se kunu Bogom ili zahtijevaju da se nešto zakune Bogom da bi u to vjerovali, bez obzira koliko trivijalna ili mala stvar bila. Stoga, kako bi uvjerio te seljane da zaista ne može ispuniti njihov zahtjev jer nema sredstava za to, Časni Poslanik ^(savs) se zakleo Bogom. Kasnije, kada su sredstva postala dostupna, Časni Poslanik ^(savs) im je obezbijedio jahaće životinje.

Imenovanje zamjenika u Medini

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, prilikom polaska u Bitku kod Tebuka, Časni Poslanik ^(savs) imenovao zamjenika u Medini. Prema nekim predajama, to je bio Hazreti Muhammed bin Maslama ^(ra), dok drugi spominju Hazreti Sibaha bin Urfataha ^(ra), Hazreti Alija ^(ra) i Hazreti Abdullaha bin Umm Maktuma ^(ra).

Varijacije u predajama mogu se objediniti na sljedeći način: sva četvorica su imenovana za zamjenike, ali s različitim dužnostima. Hazreti Ali ^(ra) je imenovan da nadgleda pitanja koja se odnose na porodicu Časnog Poslanika (savs), Hazreti Muhammed bin Maslama ^(ra) je trebao nadgledati opće poslove Medine, Hazreti Abullah bin Umm Maktum ^(ra) je imenovan da predvodi namaze, a Hazreti Sibah bin Urfatah ^(ra) je prvobitno imenovan za zamjenika koji nadgleda opće poslove Medine, nakon čega je imenovan Hazreti Muhammed bin Maslama ^(ra).

Hazreti Halifa (aba) je rekao da su licemjeri ismijavali činjenicu da je Hazreti Ali ^(ra) ostavljen u Medini, iako mu je povjeren važan zadatak brige o porodici Časnog Poslanika (savs).

Međutim, Hazreti Alija ^(ra) je uznemirilo ovo ismijavanje, pa je uzeo svoje oružje i sreo Časnog Poslanika ^(savs) koji je bio tri milje izvan Medine. Izrazio je svoju zabrinutost Časnom Poslaniku ^(savs) i rekao da je snažan i sposoban za borbu.

Kao odgovor, Časni Poslanik ^(savs) je rekao:

‘O Ali, zar nisi zadovoljan činjenicom da si za mene ono što je Harun ^(as) bio za Musu ^(as)? Jedina razlika je u tome što ti nisi poslanik umjesto mene.’

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, nakon što je izvršio pripreme, Časni Poslanik ^(savs) ostao zauzet stalnim dovama, ponavljajući: ‘O Allahu, ako ova mala grupa ljudi bude uništena, onda neće ostati niko na licu zemlje da Te obožava.’ Desilo se da je ovo ista dova koju je Časni Poslanik ^(savs) uputio i u svojoj prvoj bitci i u posljednjoj bitci u kojoj je učestvovao.

Koliko je muslimana učestvovalo u ekspediciji?

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je, uprkos lažnoj propagandi koju šire licemjeri, muslimanska vojska brojala 30.000 ljudi, uključujući 10.000 jahača. Ovo je bila najveća vojska u bilo kojoj bitci za života Časnog Poslanika ^(savs).

Postoje i neka druga predanja koja također spominju vojsku od 40.000, pa čak i 70.000 ljudi, međutim većina historičara se slaže da je taj broj bio 30.000.

Hazreti Halifa (aba) je naredio svakoj grani vojske da kreira malu ili veliku zastavu. Najveća zastava vojske dodijeljena je hazreti Ebu Bekru ^(ra), dok su i drugima dodijeljene zastave. Svaki kontingent je također imao vodiča koji ih je pratio da im pomaže na rutama.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Časni Poslanik ^(savs) krenuo prema Tebuku. Muslimanska vojska se okupila ispred Medine kod Thanijjah al-Vada. Kao posljednji napor, Abdullah bin Ubajj je također tamo okupio malo licemjera, kako bi izgledalo kao da su i oni spremni pratiti muslimane.

Međutim, kada je Časni Poslanik ^(savs) naredio da se krene naprijed, Abdullah bin Ubajj je rekao da nema potrebe boriti se protiv tako velike vojske po takvoj vrućini i vratio se sa svojim odredom u Medinu. Njihova nada je bila da će neki muslimani slijediti njihov primjer, međutim, kao i uvijek, ovaj pokušaj se pokazao neuspješnim.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će nastaviti spominjati ove detalje u budućnosti.

Dženaze

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će predvoditi dženazu-namaz u odsustvu sljedećih osoba:

Ghulam Vahiuddin Sulaiman, imam koji je služio u Indoneziji, studirao je u Džamia Ahmadija Rabva, gdje je i diplomirao, a zatim ga je Četvrti halifa ^(rh) imenovao da služi u Indoneziji. Njegov period službe trajao je 40 godina.

Iza njega su ostala dva sina i kćerka. Jedan od njegovih sinova je također imam u Indoneziji. Svi su rekli da je bio iskren, jednostavan i vrlo pun ljubavi. Posvetio je svoj život služenju vjeri i pomaganju drugima.

Svi koji su ga sreli ostavili su pozitivan utisak. Uvijek je bio zabrinut da sljedeću generaciju postavi na čvrste temelje vjere. Bio je aktivan u propagiranju i bio je duboko vezan za Halifat. Pokazao je strpljenje tokom bolesti i uvijek je bio zadovoljan. Hazreti Halifa (aba) je dovio da mu Allah podari oprost i milost.

Dr. Muhammad Šafik Saikal iz Pakistana. Prethodno je služio kao amir Multana, a kasnije kao Naib Vakilut Tasnif u Rabvi. Iza njega su ostala tri sina.

Posvetio je svoj život službi vjere za vrijeme Drugog halife ^(ra), koji mu je naredio da nastavi dalje obrazovanje. Na kraju je stekao doktorat iz hemije u Velikoj Britaniji. Jedan od njegovih profesora bio je i dobitnik Nobelove nagrade. Služio je Zajednici u raznim svojstvima. Također je bio dio Furkan snaga.

Četvrti halifa ^(rh) mu je povjerio da riješi spor između dvije porodice, što je on odlično riješio. Četvrti halifa ^(rh) mu je povjerio razne zadatke i dužnosti. Uvijek je davao prednost svojoj zakletvi životne predanosti vjeri.

Imenovan je za Naiba Vakiluta Tasnifa 2003. godine i vrlo marljivo je služio u toj ulozi. Mnogi su izrazili da je bio ljubazan i iskren, pun ljubavi i da je imao lijep način prenošenja moralnog odgoja. Uvijek je savjetovao ljudima da se ne obeshrabre postupcima drugih, već da se uvijek ugledaju na halifu svog vremena. Hazreti Halifa (aba) je dovio Allaha da mu podari oprost i milost.

Bušra Pervais Minhas, supruga Pervaisa Minhasa iz SAD-a. Služila je Zajednici na razne načine, i u Pakistanu i u SAD-u. Redovno je obavljala namaze, bila je ljubazna i društvena, iskrena, redovno je davala finansijske priloge i imala je snažan odnos s Halifatom. Hazreti Halifa (aba) je dovio da joj Allah podari oprost i milost.