U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija
Related Contents from Topics

Hazreti Ebu Bekr r.a. II Osvajanje Omana

Peti Halifa i poglavar Ahmadija muslimanskog džemata

Kratki sadržaj

Poslije proučenog šehadeta, euze I sure El Fatihe hz. Halifatul Masih V (da Allah bude njegov pomagač) je rekao da je na prošloj hutbi rekao da je završio da govori u vezi bitke Jamama, Musalime I njegovih sljedbenika. Postoji 10 ekspidicija koje su se desile da bi se pobunjenički licemjeri zaustavili.

Ekspedicija u Oman

Hz. Halifatul Masih je rekao da su bile dvije ili tri ekspedicije koje su vodili hazreti Huzaifah (ra) i hazreti Arfadžah (ra) u mjesto zvano Oman. U vrijeme Časnog Poslanika (savs) ovo mjesto je bilo pod vlašću Irana i bilo je naseljeno sa Magian. U 8. po Hidžri, Časni Poslanik (savs) je poslao neke ashabe tamo s pismom guverneru Džafaru kako bi im prenio poruku islama. Pozvao ih je u islam i rekao da, ako prihvate, Džafar mogao ostati guverner, ali ako to ne urade, onda će na kraju izgubiti svoju vladavinu. Hazreti Amr bin As (ra) koji je bio poslat sa pismom mu je objasnio da će bogatstvo prikupljeno u zekatu biti potrošeno na siromašne ljude upravo iz tog područja. Na kraju je Džafar prihvatio islam i za nekoliko godina većina tamošnjih stanovnika također je prihvatila islam.

Narod Omana prihvata lažnog poslanika

Hz. Halifatul Masih je rekao da je nakon smrti Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, čovjek po imenu Lakit bin Malik Azdi poznat pod titulom Dhu-Taadž bio osoba koja je tvrdila da je poslanik u tom istom području. Neuki narod Omana ga je prihvatio, zbog čega su Džafar i njegov brat Abad morali da se sklone u planine, odakle je Džafar obavijestio hazreti Ebu Bekra (ra) o situaciji i zatražio podršku. Tako je hazreti Ebu Bekr (ra) poslao hazreti Huzajfu (ra) i hazreti Arfadžaha (ra) da predvode ekspidiciju protiv pobune koja je podignuta u Omanu.

Hz. Halifatul Masih je rekao da je hazreti Ebu Bekr(ra) kasnije također poslao hazreti Ikrimu (ra) i njegov bataljon da ih podrže. Saznavši za dolazak ove trojice, Džafar i Abad su izašli iz skrovišta i pozvali ih da napreduju. Kada je Lakit bin Malik saznao za njihov dolazak, okupio je i svoju vojsku. Muslimanske vođe su poslale pisma poglavarima koji su podržavali Lakita, zbog čega su ovi poglavari napustili Lakita. Kasnije je uslijedila bitka, u kojoj se u početku činilo da će muslimani biti poraženi, međutim Allah je muslimanima dao podršku vojnicima koji su stigli iz Bahreina, usljed čega su muslimani napredovali velikom snagom i na kraju postali pobjednici.

Muslimanska vojska napreduje u Omanu da porazi pobunjenike

Hz. Halifatul Masih je rekao da je nakon bitke odlučeno da hazreti Huzajfa (ra) ostane u Omanu kako bi osigurao širenje islama i uspostavljanje mira, dok je hazreti Ikrima (ra), zajedno sa velikim bataljonom muslimana , nastavio sa daljom borbom protiv pobuna koje su digli licemjeri. Otišao je do mjesta zvanog Mahrah gdje je uslijedila bitka sa njenim narodom. Postojale su dvije grupe u vojskama, svaka pod upravom dvojice ljudi, Šikhriita i Musabbaha, koji su bili u sukobu jedni s drugima.
To je zapravo pomoglo muslimanima jer je oslabilo njihov napad. Ikrima (ra) je vidio da je Šikriitova vojska manja i pozvao ih je u islam oni su prihvatili. Na taj način je protivnička vojska postala još slabija. Hazreti Ikrima (ra) je također poslao pismo Musabbahu pozivajući ga da još jednom prihvati islam, ali ovaj poziv nije prihvaćen. Tako je uslijedila bitka u kojoj su muslimani pobijedili ubjedljivom pobjedom.

Hazreti Ebu Bekr (ra) skreće pažnju na Jemen

Hz. Halifatul Masih je rekao da je hazreti Ikrimah (ra) tada okupio sve ljude tog područja i propovijedao im nakon toga su prihvatili islam. Hazreti Ikrima (ra) je obavijestio hazreti Ebu Bekra (ra) o ovoj pobjedi, a zatim je nastavio prema Jemenu prema uputama hazreti Ebu Bekra (ra). Tamo je hazreti Ikrima (ra) otišao do naroda Nakhe i Himjara i prenio im poruku islama. Rekli su da su razumjeli ljepotu islama i da su bili religiozni ljudi čak i u vrijeme neznanja. Tako je narod ovog plemena prihvatio islam. Hazreti Ikrima (ra) je također otišao do naroda Abijana koji je u početku stao da se bori protiv njega, ali su posustali zbog vlastite unutrašnje nesloge i bili poraženi.

Hz. Halifatul Masih je rekao da se hazreti Ikrima (ra) kasnije vratio u Medinu sa svojom ženom Asmom’ bint Nu'man bin Džaun koju je oženio u vrijeme rata. Zabilježeno je da se njen Nikah dogodio sa Časnim Poslanikom (savs); međutim, ovaj brak je okončan prije svečanosti zbog nečega što je ona učinila. Neki ljudi su joj stavili na um misao da bi trebala biti glavna od početka svog braka, i da nakon što se vjenčaju, treba reći Časnom Poslaniku (savs) da traži Allahovo utočište od njega.

Hazreti Mirza Bashiruddin Mahmud Ahmad(ra) je objasnio da je vjerovatno neki licemjer rekao svojoj ženi da je tako nasavjetuje da bi stvorio razdor. Kada je to rekla  Časnom Poslaniku (savs), on je odmah zamolio da je vrate njenoj kući kako bi ispoštovao ono što je rekla. Kasnije je ona izrazila žaljenje i rekla da je pogriješila u tome.

Hz. Halifatul Masih je rekao da kada se hazreti Ikrimah (ra) vratio u Medinu, hazreti Ebu Bekr (ra) ga je uputio da krene u podršku Halidu bin Sa‘idu. Tako je okupljena još jedna vojska i hazreti Ikrima (ra) je krenuo. Borio se hrabro i na kraju je bio ubijen. Hz, Halifatul Masih je rekao da će više detalja o tome biti spomenuto kad bude govorio o bitkama koje su se dogodile u Siriji.

Ekspedicija koju vodi hazreti Šurahbil bin Hasanah ra

Halifa  (aba) je rekao da je peta ekspedicija bila pod vodstvom hazreti Šurahbila bin Hasane (ra) protiv pobune koju su podigli licemjeri. Hazreti Šurahbil (ra) je bio među najistaknutijim muslimanima i također je migrirao u Abesiniju. Hazreti Ikrimah (ra) je dobio instrukcije da ne napada dok ne dođe hazreti Šurahbil, ra, ali je hazreti Ikrima, ra. Hazreti Ebu Bekr (ra) je tada naredio hazreti Šurahbilu (ra) da ostane izvan Yamame do daljnjih instrukcija.
Zatim, kada je Hazreti Halid (ra) poslat, dao je instrukcije hazreti Šurahbilu (ra) da se ne bori dok hazreti Halid ra ne dođe. Tada je dobio instrukcije da nakon bitke kod Yamame ode u Kuza'ah i bori se protiv pobunjeničkih snaga tamo. Tako je, nakon bitke kod Yamame, otišao prema narodu Banu Kuza'a.

Ekspedicije koje je vodio hazreti Amr bin As(ra)

Hz. Halifatul Masih je rekao da je šesta ekspedicija bila pod upravom hazreti Amr bin Aas (ra) kojeg je poslao hazreti Ebu Bekr(ra) da se bori protiv pobunjeničkih snaga plemena Kuza'ah, Vadijah i Harith. Hazreti Amr bin As(ra) je prihvatio islam nekoliko mjeseci prije osvajanja Mekke. Imenovan je za guvernera Omana za vrijeme Časnog Poslanika (savs). Kasnije ga je hazreti Omer (ra) imenovao za guvernera Egipta.

Hz. Halifatul Masih je rekao da je od 11 bataljona, hazreti Amr bin Abbas (ra) postavljen za vođu jednog od njih. Onda je, prema uputama, kada je otišao u Banu Kuza’ah, uspio je tamo ponovo uspostaviti islam. Hz. Halifatul Masih je rekao da će i dalje spominjati preostale ekspedicije u budućim hutbama.