Reakcija muslimanskog svijeta na objavljivanje besramnih karikatra u Danskooj i drugim zapadnim zemljama

Nedavno su novine u Danskoj i nekim zapadnim zemljama objavile krajnje gnusne i provokativne karikature Časnog Poslanika s.a.v.s., koje su uzburkale osjećanja muslimana. Zbog ovog su seširom muslimanskog svijeta podigli talasi srdžbe, jedan za drugim. Svaki musliman reaguje na ovo. U svakom slučaju, mora postojati izraz ove svojstvene i bitne reakcije na ovakav postupak. Jasno je za ahmadi muslimana da je – zbog Obećanog Mesije a.s., čija je zamjetljivost i moć shvatanja Pečata poslanika daleko veća nego kod sviju drugih – sigurno na čelu u svojoj ljubavi i predanosti Časnom Poslaniku s.a.v.s. Mnogi ahmadi pišu pisma i izražavaju svoju ljutnju. Oni predlažu da mora postojati stalni napor, da svijet upoznamo s položajem uzvišenog Poslanika s.a.v.s. Gdje god je naša Zajednica aktivna, proveden je posao na ovome. Međutim, kao što je poznato, mi nikada ne reagujemo odlaskom u štrajkove ili paljenjem vatri, jer to kao ni izazivanje štete i razarenje ili spaljivanje zastava nije rješenje za takve situacije.

Danas, vjerski ljudi iz drugih religija i iz zapadnog svijeta napadaju islam i Osnivača islama s.a.v.s. Trenutno, Zapad nema nikakvog interesovanja za religiju. Većina njih su izgubljeni u razonodama ovog svijeta i toliko su time zaokupljeni da im nije važno koja je njihova religija – islam, kršćanstvo ili neka druga- oni ne mare za to i potpuno su je napustili. Većina njih jeizgubila svaki osjećaj svetosti prema religiji. Prije nekoliko danas u vijesti – vjerovatno iz Francuske – prenijele da, ako hoće –Bože sačuvaj- mogu napraviti karikaturu Boga. Takvo je njihovo stanje. Na ovaj krajnje ponižavajući postupak karikaturista i njihovo razmišljanje koje ide uz to mnogi komentatori pisali o reakciji koja se pojavljuje u muslimanskom svijetu i tvrde da je ova reakcija sukob između islamskog svijeta i zapadne svjetovne demokratije, iako to nema ništa s društvom. Kao što sam rekao, većina je izgubila svaki osjećaj za moral; nemoral je prihvaćen u ime slobode, a stid je potpuno nestao.

Komentari nekih poštenih posmatrača

Bilo kako bilo, čak i u ovakvim prilikama ima nekih časnih i poštenih pisaca među njima koji su rekli da je pogrešno ovu reakciju zvati sukobom između islama i zapadne demokratije. Robert Fisk, novinar iz Engleske, zauzeo je vrlo pošten stav. Neko je iz Danske napisao da je ovo sukob između islamskog društva i zapadne demokratije, na što je Fisk napisao da je to potpuno pogrešno, da ovo nije sukob civilizacija ili svjetonazora. On piše da ovo nije čak ni stvar slobode govora. Stvar je samo u tome kako muslimani vjeruju da je Poslanik s.a.v.s. primio Božije riječi direktno od Boga i da je bio Božiji predstavnik na Zemlji, dokoni (kršćani) smatraju (ovo je kršćansko pisanje) da su poslanici, sveci i njihova učenja izgubljeni u magli historije, jer nisu bili u suglasju s konceptom ljudskih prava i sloboda modernog doba. Rekao je da muslimani smatraju kako je religija dio njihovog svakodnevnog života i premda je prošlo mnogo stoljeća i promjena koje su uslijedile, oni još uvijek tako misle. On zatim nastavlja:‘Dok smo mi religiju praktično odvojili od svakodnevnog života. Iz ovog razloga ne govorimo o kršćanstvu protiv islama. Umjesto toga govorimo o zapadnoj civilizaciji protiv islama. Na ovom osnovu mi smo također skloni upitati se, ako možemo praviti šalu od svojih poslanika, ili njihovih učenja, zašto ne možemo o drugim religijama

Mi također postavljamo pitanje da li je ipak ovo vladanje muslimana u cijelosti tako naglo?’ Zatim piše da se sjeća kako je prije 10-ak godina bio javno prikazan film pod nazivom ‘Zadnje iskušenje Krista’, koji je izazvao mnoge proteste i osude jer je na nepriličan način prikazao hazreti Isaa a.s. sa nekom ženom. Kino je bilo spaljeno u Parizu zbog bijesa, a jedan mladi Francuz ubijen. ‘Šta je ovo trebalo da znači? S jedne strane, neki od nas ne mogu tolerisati klevetu religijskih osjećanja, dok s druge strane, međutim, od muslimana očekujemo da u ime slobode izražavanja tolerišu objavljivanje nepriličnih karikatura. Je li ovo ispravno ponašanje? Zapadne vođe me nasmijavaju tvrdeći da ne mogu zabraniti novine i slobodu izražavanja. Kad bi ove polemične karikature prikazivale turban u obliku bombena glavi nekog jevrejskog svećenika umjesto poslanika islama, zar to ne bi izazvalo protest na liniji shvatanja da je to po antisemitizmomi da je to štetno za Jevreje? Ako je ovo pitanje slobode govora, zašto je onda negiranje ‘holokausta’ kriminalu Francuskoj, Njemačkoj i Austriji? Mali broj bi dao prigovor kad bi ove karikature ohrabrile one koji pomažu religijsku reformaciju ili poštenu sklonost ili volju i želju među muslimanimada promovišu prosvijetljene diskusije. Međutim, koju su drugu poruku ove karikature prenijele nego da je islam ratoborna religija?Osim huškanja i nespokojstva širom svijeta, koje su pozitivne korake ove karikature napravile?’

(‘Daily Jang’, London, 7. februar 2006, str. 1-3)

Uza sve to, vjerovatno je da je donekle uzrok ovome i vladanje muslimana. Međutim, među zapadnjacima ima časnih ljudi koji žele da iznesu činjenice.