Komentari nekih poštenih posmatrača

Bilo kako bilo, čak i u ovakvim prilikama ima nekih časnih i poštenih pisaca među njima koji su rekli da je pogrešno ovu reakciju zvati sukobom između islama i zapadne demokratije. Robert Fisk, novinar iz Engleske, zauzeo je vrlo pošten stav. Neko je iz Danske napisao da je ovo sukob između islamskog društva i zapadne demokratije, na što je Fisk napisao da je to potpuno pogrešno, da ovo nije sukob civilizacija ili svjetonazora. On piše da ovo nije čak ni stvar slobode govora. Stvar je samo u tome kako muslimani vjeruju da je Poslanik s.a.v.s. primio Božije riječi direktno od Boga i da je bio Božiji predstavnik na Zemlji, dokoni (kršćani) smatraju (ovo je kršćansko pisanje) da su poslanici, sveci i njihova učenja izgubljeni u magli historije, jer nisu bili u suglasju s konceptom ljudskih prava i sloboda modernog doba. Rekao je da muslimani smatraju kako je religija dio njihovog svakodnevnog života i premda je prošlo mnogo stoljeća i promjena koje su uslijedile, oni još uvijek tako misle. On zatim nastavlja: ‘Dok smo mi religiju praktično odvojili od svakodnevnog života. Iz ovog razloga ne govorimo o kršćanstvu protiv islama. Umjesto toga govorimo o zapadnoj civilizaciji protiv islama. Na ovom osnovumi smo također skloni upitati se, ako možemo praviti šalu od svojih poslanika, ili njihovih učenja, zašto ne možemo o drugim religijama.

Mi također postavljamo pitanje da li je ipak ovo vladanje muslimana u cijelosti tako naglo?’ Zatim piše da se sjeća kako je prije 10-ak godina bio javno prikazan film pod nazivom ‘Zadnje iskušenje Krista’, koji je izazvao mnoge proteste i osude jer je na nepriličan način prikazao hazreti Isaa a.s. sa nekom ženom. Kino je bilo spaljeno u Parizu zbog bijesa, a jedan mladi Francuz ubijen. ‘Šta je ovo trebalo da znači? S jedne strane, neki od nas ne mogu tolerisati klevetu religijskih osjećanja, dok s druge strane, međutim, od muslimana očekujemo da u ime slobode izražavanja tolerišu objavljivanje nepriličnih karikatura. Je li ovo ispravno ponašanje? Zapadne vođe me nasmijavaju tvrdeći da ne mogu zabraniti novine i slobodu izražavanja. Kad bi ove polemične karikature prikazivale turban u obliku bombe na glavi nekog jevrejskog svećenika umjesto poslanika islama, zar to ne bi izazvalo protest na liniji shvatanja da je to po antisemitizmom i da je to štetno za Jevreje? Ako je ovo pitanje slobode govora, zašto je onda negiranje ‘holokausta’ kriminalu Francuskoj, Njemačkoj i Austriji? Mali broj bi dao prigovor kad bi ove karikature ohrabrile one koji pomažu religijsku reformaciju ili poštenu sklonost ili volju i želju među muslimanima da promovišu prosvijetljene diskusije. Međutim, koju su drugu poruku ove karikature prenijele nego da je islam ratoborna religija?Osim huškanja i nespokojstva širom svijeta, koje su pozitivne korake ove karikature napravile?

(‘Daily Jang’, London, 7. februar 2006, str. 1-3)

Uza sve to, vjerovatno je da je donekle uzrok ovome i vladanje muslimana. Međutim, među zapadnjacima ima časnih ljudi koji žele da iznesu činjenice.