Obećani Mesija je morao doći iz muslimanskog ummeta
Obećani Mesija a.s. je rekao:
Muslimani još čekaju na Mesiju, zbog donošenja pogrešnogzaključka iz doslovnog značenja hadisa da će se Mesija, sin Merjemin,spustiti s nebesa i staviti ruke na ramena dvojice meleka.
Objašnjavajući dalje netačnost njihovog zaključivanja, ObećaniMesija a.s. obrazlaže hadise i kaže:
Jedan od argumenata koji pokazuje da će Mesija što će doći, koji je bio obećan ovom ummetu, biti osoba iz ovog ummeta, jeste hadis iz Buhari i Muslima koji kaže: امامكم منكم i اماكم منكم što znači da će on biti vaš Imam i bit će od vas. Pošto ovaj hadis govori o Isau, koji je trebao doći, i sadrži riječi ‘Hakam’, izabrani sudac (posrednik) i ‘Adal’, pravedan, koje su u ovom izrazu sadržane kao atributi u njegovu pohvalu, a upotrijebljeni su prije ove fraze, zato je za njega upotrijebljena riječ ‘Imam’. Nema sumnje da se riječ ‘minkum’ ovdje odnosi na ashabe r.a. i jedino je njima bila upućena; pošto očito niko odnjih nije tvrdio da je Obećani Mesija. Zato, ‘minkum’ označava osobu koja je u Allahovom znanju zamjena za ashabe r.a.
To jest, u Allahovim očima, on ima položaj ashaba r.a.
I on je taj koji je, u navedenom ajetu, određen kao zamjena zaashabe r.a.¹:
وَّ اٰخَرِیۡنَ مِنۡہُمۡ لَمَّا یَلۡحَقُوۡا بِہِمۡ ؕ وَ ہُوَ الۡعَزِیۡزُ الۡحَکِیۡمُ
Ovaj ajet pokazuje da je on poučen duhovnom znanju Časnog Poslanika s.a.v.s. i da je uključen među ashabe r.a.. Ovaj ajet je objašnjen hadisom²:
لوكان الا يصان معلقا بالثريا لناله رجل من فارس
Budući da ova odlika – koja je isključiva za Obećanog Mesiju i Mehdija – bila pripisana Perzijancu, da će Zemlju, kojom vlada tlačenje nakon što je ostala bez pravde i Božijeg Jedinstva, ponovo ispuniti apsolutnom pravdom, zato je ova osoba Mehdii Obećani Mesija; a to sam ja.
(Tohfa-e-Golarhviyyah, Ruhani Khaza’in, tom 17, str. 114-115)
1. I drugima (je njega poslao) među njima koji im se još nisu priključili. (Sura Al Džuma, 62:4
2. Ako se vjera digne do Pleiades (najudaljenijih zvijezda), čovjek iz Perzije će je vratiti natrag. (Sahih Buhari, Kitabut-Tafsir Sura Al-Džuma i Sahih Muslim)