Imam Mahdi i njegova zajednica
Kratki sadržaj
Poslije proučenog šehadeta, euze,i sure el-Fatihe, Hz. Halifatul Masih V (da Allah bude njegov pomagač) je rekao da je danas počela Dželsa Salana u Kadianu. Hz. Halifatul Masih je rekao da sedam do osam afričkih zemalja također održavaju svoju dželsa salanu. Hz. Halifatul Masih je rekao da će se obratiti uživo na dželsa salani u Kadianu iz Velike Britanije preko MTA, i afričke zemlje koje učestvuju mogu biti dio ovoga putem MTA.
Razlog za osnivanje Ahmadija Muslimanske Zajednice
Hz. Halifatul Masih je rekao da će navesti učenja Obećanog Mesije (as) u kojima spominje svrhu svog dolaska i dužnosti njegove zajednice. Mnogi novi Ahmadi učestvuju na ovim dželsama kako bi naučili o svojoj vjeri i ojačali je.
Hz. Halifatul Masih je citirao Obećanog Mesiju (as) koji je naveo svrhu uspostavljanja Ahmadija muslimanske zajednice. Obećani Mesija (as) kaže da je ovo blagoslovljeno doba. U ovim blagoslovljenim danima, Allah je odlučio pomoći Časnom Poslaniku (savs) osnivanjem ove zajednice. Da li je za ikad za islam postojalo teže vrijeme, kada je islam bio napadnut sa svake strane? Zar Allah ne drži počast i čast prema Časnom Poslaniku (savs) da dopusti svijetu da ga nastavi klevetati? On je osnovao ovu zajednicu da bi se suprotstavio ovim napadima i zaštitio čast Časnog Poslanika (savs) i islama.
Hz. Halifatul Masih je rekao da je odgovornost onih koji su prihvatili Obećanog Mesiju (as) da se reformišu, ali i da uče salavate na Časnog Poslanika (savs). Ovih dana u toku dželse posebno treba dati prednost ovome. Ako učimo salavate na Časnog Poslanika (savs), mi ćemo također štititi čast Časnog Poslanika (savs).
Potreba za dolaskom Obećanog Mesije (as)
Dok je objašnjavao svrhu svog dolaska, Obećani Mesija (as) navodi da je poslan da ponovo uspostavi čast i veličinu Časnog Poslanika (savs) koje su izgubljene, i da pokaže istinu Časnog Kur'ana cijelom svijetu. Mnogo je onih čije su oči zastrte i slijepi su za traganjem istine. Ipak, u isto vrijeme, on će okupiti ljude u velikom broju kako bi svjedočili veličanstvenim znakovima.
Obećani Mesija (as) nastavlja i navodi da postoji mnogo znakova koji dokazuju veličinu islama, a ova nova zajednica je jedan od njih. Ovo je doba rata protiv šejtana. Šejtan koristi sve svoje moći da napadne islam i želi da ga uništi. Međutim, Svemogući Allah će jednom i zauvijek uništiti šejtana i njegove napore kroz ovu zajednicu. Blago onome ko prepozna ovu istinu. Međutim, nije ostalo mnogo vremena. Ovo vrijeme je vrijeme djelovanja, a oni koji prihvate Obećanog Mesiju (as) moraju se boriti protiv sebe.
Obećani Mesija (as) kaže da će mnoge poteškoće zadesiti njegove sljedbenike. Biti će prisiljeni da pate; njihovi poslovi će biti upropašteni, oni će biti klevetani i ogovarani, ali će za to biti nagrađeni od Allaha. Međutim, kada dođe vrijeme da svijet primi poziv islama u velikom broju, tada prihvatanje islama nakon njegove pobjede neće imati nikakvu vrijednost. Hrabro je prihvatiti Obećanog Mesiju (as) u ovom trenutku.
Obećani Mesija (as) navodi da kada je hazreti Ebu Bekr (ra) napustio poštovanje koje je imao u Mekki i prihvatio Časnog Poslanika (savs), njemu je lično Allah dao kraljevsku vlast. Hazreti Omer (ra) je učinio isto. Oni koji se makar i najmanje trude za Uzvišenog Allaha, za to su nagrađeni.
Obećani Mesija (as) je predstavio primjer da onaj ko je u stanju da vidi mjesec u njegovim najranijim fazama kaže da ima dobar vid. Ali reći da možete vidjeti pun mjesec nema smisla. Onda su sretni oni koji su prihvatili Obećanog Mesiju (as) i koji, podnošenjem poteškoća, postaju primaoci blagodati Uzvišenog Allaha.
Samo prihvatiti Obećanog Mesiju (as) nije dovoljno
Hz. Halifatul Masih je zatim naveo Obećanog Mesiju (as), koji je rekao da nije dovoljno samo prihvatiti ga. Oni koji nastoje da traže Allaha sa bogobojaznošću i iskrenošću, on svjedoči ispunjenju Allahovog obećanja kada je rekao: „A one koji se bore na Našem putu – Mi ćemo ih na Naše put uputiti.“ (Kur'an Časni, 29:70)
Svemogući Allah upućuje one koji se suočavaju sa teškoćama zbog Njega i koji se bore radi Njega. Uzvišeni Allah daje takvoj osobi utjehu. Ako je osoba ukorijenjena u tami i njene riječi i djela čine da izgleda kao da pridružuju drugove Allahu, tada njihove dove nemaju značaj.
Sve dok se osoba ne nebude klonila svega što je loše i ne zatraži pomoć samo od Uzvišenog Allaha, neće svjedočiti Allahovoj pomoći. Kada se čovjek moli Allahu i dođe u Njegov dvor, tada Uzvišeni Allah zaviri u dubinu njihovog srca da vidi da li zaista vjeruje u Njega. Ako su njihova srca čista, onda su im vrata Njegove milosti otvorena.
Obećani Mesija (as) nastavlja i navodi da je Svemogući Allah lično uspostavio ovu zajednicu. Mnogi ljudi dolaze u ovu zajednicu sa svojim ličnim ciljevima. Za njih to nije stvar vjere. Takve lične želje prilikom zaklinjanja na vjernost će ih odvesti na krivi put. Ova zajednica je za one koji napuštaju sebe i svoje lične želje da potvrde Allahovo jedinstvo. Ashabi nisu prihvatili Časnog Poslanika (savs) da povećaju svoje bogatstvo i status u na ovom svijetu.
Nijedan ashab nije bio ovakav. Davanje zakletve na vjernost Obećanom Mesiji (as) znači pokajanje. Za usporedbu, kada su se ashabi zakleli na vjernost Časnom Poslaniku (savs), oni su se potpisivali da budu žrtvovani. Napustili su sve svoje strasti i čast, i niko od njih nije očekivao da će postati kraljevi i osvajati nacije. Umjesto toga, pripremili su se da podnesu najveće bolove i prihvatili smrt. Sasvim je posebna stvar da ih je Svemogući Allah nagradio za ove žrtve na veliki način.
Šta znači voljeti Allaha?
Obećani Mesija as dalje navodi da je svrha uspostavljanja ove zajednice bila jačanje vjerovanja u Allahovo jedinstvo . Šta znači voljeti Allaha? To znači dati prednost Allahovoj volji i zadovoljstvu iznad svega, uključujući roditelje, supružnike i djecu. To je ono što se kaže u sljedećem ajetu Časnog Kur'ana.
‘Veličajte i hvalite Allaha kao što ste veličali i hvalili voje očeve, ili čak i više od toga.’ (Kur'an Časni, 2:201)
U ovom ajetu, Uzvišeni Allah nam naređuje da Ga se sjećamo čak i više od naših rodbinskih veza. Trebali bismo sami procijeniti da li pokušavamo da razvijemo tu ljubav prema Allahu u našim srcima. Da li se borimo da postignemo ovaj cilj?
Obećani Mesija (as) elaborira šta je ljubav prema Allahu. On navodi da je za istinsko uspostavljanje Allahovog jedinstva neophodno iskusiti Allahovu ljubav. Čovek ne može iskusiti Allahovu ljubav dok se praktično ne bori da je postigne. Ne možete se uvjeriti u ovu ljubav kroz riječi druge osobe. Ako čovjek samo kaže da je nešto slatko, to ne postaje slatko, niti se njegova slatkoća doživljava kroz puki opis.
Na isti način, verbalno prihvatanje Allahovog jedinstva nema nikakvu vrijednost. Istinski vjerovati u Allahovo jedinstvo znači pokazati to vjerovanje svojim trudom. To znači posvetiti svoj život Allahu i dati mu prednost nad svim ostalim stvarima. Obećani Mesija (as) je poslan da bi se uspostavio ovaj nivo vjere.
Dok neko ne napusti svijet i svoju čast i ne padne na sedždu Allahu , neće postići uspjeh. Ibrahim (as) je to pokazao na odličan način kada je pristao da žrtvuje svog sina. Allah želi da se mnogi Ibrahimi pojave u svijetu. Ako smo skloni svijetu, onda nećemo moći postići svoj cilj. Naša zajednica mora napustiti zadovoljstva ovoga svijeta i boriti se za ispunjenje Allahovog zadovoljstva.
Svemogući Allah se ne može prevariti, i zato moramo usvojiti istinsku iskrenost prema Njemu. Zatim, he hz. Halifatul Mesih rekao da bismo voljeli Svemogućeg Allaha i postigli Njegovo zadovoljstvo, moramo također voljeti i poštovati Njegovog miljenika, Časnog Poslanika (savs). Neophodno je da svi volimo Časnog Poslanika (savs). S tim u vezi, Obećani Mesija (as) navodi da je još jedna svrha uspostavljanja ove zajednice oživljavanje časti Časnog Poslanika (savs).
Obećani Mesija (as) kaže da ako neko tvrdi da voli nekoga, a voli još hiljadu ljudi na isti način, onda nema razlike. Ako oni koji tvrde da vole Časnog Poslanika (savs) ga istinski vole, zašto su onda takvi ljudi učinili grobove drugih ljudi svojim svetinjama?
Da Svemogući Allah nije obećao da će zaštititi ovu vjeru i sam Časni Kur'an, ne bi bilo ni traga od islama. I tako je Svemogući Allah ispunio svoje obećanje i poslao Obećanog Mesiju (as) kao poslanika i Mehdija.
Preuzimajući ogrtač ashaba
Hz. Halifatul Masih je naveo da je naša odgovornost da se razlikujemo od drugih jer smo se zakleli na vjernost Obećanom Mesiji (as). Moramo biti uzorni u našoj ljubavi prema Svemogućem Allahu i Časnom Poslaniku (savs).
Dok nas savjetuje da usvojimo primjer ashaba Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, Obećani Mesija (as) navodi da je Svemogući Allah podržao ovu zajednicu svojom ljubavlju i očitim znacima tako da ljudi preuzmu primjer ashaba. Oni koji ulaze u ovu zajednicu su među onima za koje je predskazano da će doći u kasnijim danima.
Obećani Mesija (as) dalje navodi da je islam prošao kroz tri perioda: početni period prosvjetljenja, zatim period tame, a zatim eru u kojoj će se pojaviti Obećani Mesija (as). On dalje navodi da nikada nije postojalo vrijeme kada Allah napustio islam. U periodu mraka, iako je izgledalo kao da je islam zaboravljen, tada je broj sljedbenika pravog islama bio jako smanjen. Iz tog razloga, Časni Poslanik (savs) je ovu eru nazvao periodom tame. Međutim, sada je došlo vrijeme Obećanog Mesije (as) kada će osušeni usjevi biti oživljeni. Sav moral koji je bio izgubljen oživeće u ovom vremenu.
Obećani Mesija (as) kaže da je Časni Kur'an učinio veliku uslugu poslanicima iz prošlosti pretvarajući njihovu puku historiju u određeno znanje i upute. Časni Kur'an je pun znanja i svjetlosti, a oni koji ga smatraju lišenim uputa grdno se varaju. Časni Kur'an ne treba smatrati knjigom pukih priča, jer je Svemogući Allah utvrdio njegovu istinu i veličinu. Svo znanje se može utvrditi samo iz Časnog Kur'ana. Treba ga čitati sa razmišljanjem da je to filozofija života.
Veza između vjere i dobrih djela
Zatim, Obećani Mesija (as) definiše dobra djela i kaže da se uz vjeru i vjerovanje moraju činiti dobra djela. A dobra djela predstavljaju takve radnje koje ne nanose nikakvu štetu drugoj osobi. Sve dok se ne rade dobra djela, samo vjerovanje nema vrijednost. Ako je nekome propisan lijek, ali ga nikada ne koristi, taj lijek nikada neće biti od koristi.
Ulaskom u ovu zajednicu čovjek se pokaje. Međutim, takvo pokajanje treba pokazati kroz naše postupke. Postoje mnoge greške koje činimo nesvjesno i stvari koje govorimo nenamjerno. Iz tog razloga nas je Uzvišeni Allah uputio da se pokajemo i učimo Istigfar (tražeći oprost).
Obećani Mesija (as) navodi da u današnje vrijeme treba učiti dovu Poslanika Adema (as) jer ona predstavlja primjer pokajanja i prihvaćena je na Allahovom sudu. Dova Adama(as) je:
‘Gospodaru naš, mi smo sami sebi nepravdu učinili; a ako nam ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.’ (Kur’an Časni, 7:24)
Dalje, Obećani Mesija (as) navodi da istinska inteligencija dolazi iz čistoće duše. Pogrešna osoba ne može shvatiti smisao života. Ispravnost mora biti naš cilj. Svijet je pun različitih veza zasnovanih na različitim stvarima. Neki su zasnovani na ljubavi, dok su drugi zasnovani na poštovanju. Međutim, Uzvišeni Allah je objavio:
“Zaista, najčasniji među vama, kod Allaha, je onaj koji je najbogobojazniji među vama.” (Kur’an Časni, 49:14)
Bogobojaznost je temelj svega. Bogobojazna osoba mora stajati protiv onih koji su zavedeni. Onda se uvijek moramo kajati i učiti Istigfar i tražiti Allahovu pomoć. Moramo se razlikovati i reformisati od našeg prethodnog stanja. Kada se neko drži Svemogućeg Allaha, nikada se neće suočiti sa poteškoćama. Čak i u poteškoćama, vjernik ne pati. Svemogući je Sveznajući i Svemoćni. Onaj ko je uz Allaha nikada ne može doživjeti bol. Ibrahim i drugi poslanici su dokaz toga. Vatra nije mogla spaliti Ibrahima jer je on iskreno vjerovao u Allaha.
Hz. Halifatul Masih se molio da svi Ahmadi budu u stanju da ostvare ove ciljeve koje je postavio Obećani Mesija (as). Također je molio da oni koji prisustvuju predstojećim dželsama ostvare svrhu ovakvih okupljanja. Svaki Ahmadi širom svijeta trebao bi procijeniti da li ispunjava očekivanja Obećanog Mesije (as). Svi bismo se trebali moliti za ovo ako naše stanje nije tako.
Dženaze
Hz. Halifatul Masih je rekao da će predvoditi nekoliko dženaza.
Fazl Ahmad Dogar
Prvi je Fazal Ahmad Dogar, radnik u Jamia Ahmedijja Velika Britanija. Bio je sin Chaudhri Allah Ditta Dogara. Preminuo je 21. decembra u 75. godini. Bio je Musi. Iza njega su ostala supruga, četiri sina i tri ćerke. Godine 1999. posvetio je svoj život i neko vrijeme lično služio hazreti Halifatul Mesihu IV(rh). Neko vrijeme je služio u dzamiji i bio je postavljen da nadgleda biblioteku. Bio je uzoran u svom radu. Skenirao je originalne dokumente Pregleda religija i drugih knjiga iz vremena Obećanog Mesije (as). Bio je pobožni i želio je služiti zajednici do posljednjeg daha.
Četvrti halifa(rh) ga je također ranije spomenuo na hutbi i zahvalio mu na uslugama. Bio je pravi primjer osobe koja je dala život u službi vjere i bio je zaokupljen služenjem zajednici. Uvijek je savjetovao druge da se mole. Hz. Halifatul Masih se molio da Uzvišeni Allah omogući njegovoj djeci da služe na isti način kao i on i blagoslovi ih za njegova dobra djela.
Malik Mansoor Ahmad Umar
Druga dženaza je Malik Mansoor Ahmad Umar, koji je služio kao misionar u Rabvi. Preminuo je u 80. godini. Bio je Musi. Služio je u Pakistanu na mnogim mjestima, a nakon što je naučio njemački jezik, poslat je u Njemačku 1974. Poslije nekog vremena vratio se u Pakistan, a potom ponovo otišao u Njemačku. Služio je u mnogim funkcijama, a također je predavao u džamija Ahmadijja. Služio je oko 46 godina. Hz. Halifatul Masih se molio za preminulog da ga Uzvišeni Allah obaspe svojom milošću.
Isa Joseph
Treća dženaza je Isa Josepha, muallima iz Gambije. Preminuo je u 61. godini. Bio je vrlo uspješan misionar. Bio je odan džematu i smatrao je sebe pobožnim vojnikom. Bio je veoma obrazovan i odgovarao je na svačija pitanja. On je svojoj djeci usadio ljubav prema Hilafetu. Rođen je u Senegalu, ali je nakon zaposlenja došao u Gambiju. Zatim je prihvatio Ahmadijat i istakao se u svojoj vjeri.
On je također služio u vrijeme Halifatul Masih IV (rh) i doveo je mnoge ljude u Ahmadijat. Bio je veoma obrazovan i imao je odlične odnose sa ne-Ahmadijama i drugima. U toku dželsa Salane, često je držao govore i bio je veoma mudar. Od njega bi se tražilo da pomogne u odlučivanju o važnim stvarima. Redovno je klanjao tahadžud. Bio je veoma predan u vezi propovijedanja vjere. Uvijek je bio sretan i sa osmijehom sve dočekivao. Nikada nikome nije mislio loše, poštovao svoje starije i volio one mlađe od njega. Hz. Halifatul Masih je molio da mu se Uzvišeni Allah smiluje.
Na kraju je Hz. Halifatul Masih rekao da će dženaza ovih preminulih članova biti klanja nakon džume.